Povežite se sa nama

FOKUS

NAPADI NA MEDIJE: UZROCI I POSLJEDICE: Riječ, tužba, napad na neprijatelja

Objavljeno prije

na

13. jula 2001: Stanko Subotić Cane tužio bivšeg urednika Dana Vladislava Ašanina zbog prenošenja tekstova iz Nacionala o duvanskoj mafiji.

4. oktobra 2001: Milo Đukanović tuži Ašanina zbog prenošenja tekstova iz Nacionala, čiji su glavni urednik i zamjenik Ivo Pukanić i Niko Franić ubijeni 2008. godine.

6. decembra 2001: Ašanin osuđen na tri mjeseca zatvora po tužbi Đukanovića.

26.09.2002: Presuda protiv Ašanina u korist Subotića.

27. maj 2004: Ubijen direktor Dana Duško Jovanović. Slučaj nije u potpunosti rasvijetljen. Nalogodavci i motivi nepoznati. Iste godine Subotić u Srbiji sklapa poslovni aranžman sa Waz –om koji je godinu ranije privatizovao Vijesti, a najavljivao i pregovore sa Danom.

1. septembar 2007: Na godišnjicu Vijesti napadnut direktor te kuće Željko Ivanović. Ivanović optužuje Đukanovića da stoji iza napada. Mjesec dana kasnije WAZ napušta Vijesti, nakon neuspjelog pokušaja da otkupi preostalih 50 odsto.

3. septembar 2007. godine: Đukanović u Pobjedi Ivanovića naziva ,,osobom bez integriteta, koja ima politički narasle ambicije i koja se lažno predstavlja žrtvom političkog autoriteta”.

5. septembar 2007: uhapšena dvojica navodnih napadača na Ivanovića, dobrovoljaca. Nejasni motivi i nelagodavci.

6. septembar 2007: Đukanović podnosi tužbu protiv Ivanovića, nakon čega kreće sezona milionskih tužbenih zahtjeva protiv Vijesti, Dana i Monitora. Među tužiocima su brojni Đukanovićevi prijatelji.

1. novembar 2007: Novinar Monitora i Vijesti Tufik Softić pretučen ispred svoje kuće. Napadači neotkriveni.

28. maj 2008: napadnut novinar Mladen Stojović u svom stanu. Stojović je javno govorio o fudbalskoj mafiji. Pominjao Brana Mićunovića. Napadači neotkriveni.

21. naj 2009: Đukanović: ,,Kritike o Milu Đukanoviću dolaze iz više izvora, i iz različitih razloga, ali se na kraju sve sliva u jedno prljavo korito, što najbolje odslikava lik i djelo što tajnih, što javnih protivnika, nezadovoljnika i kompleksaša, za šta apsolutno ne hajem. Ko god ih čuje, svejedno da li je iz Brisela ili Gornje Morače, jasno mu je da ne može vjerovati ljudima koji tako pljuju po svojoj državi, jasno mu je da je riječ o politički ambicioznim i neuspješnim, isfrustriranim ljudima, od kojih će nekima, kako vrijeme odmiče, sve manje trebati vlast, a sve više pojačana porodična pažnja ne bi li bar ostali podnošljivo agresivni u svom radnom i životnom okruženju”.

5. avgust 2009: Urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića fizički napali gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin. Nakon višegodišnje farse u pravosuđu, osuđen Mugošin sin. Gradonačelnik platio 400 eura.

Proljeće 2010: U državnoj Pobjedi kreće feljton o vlasnicima Vijesti u kom se oni predstavljaju kao kriminalci koji su nezakonito stekli imovinu.

29. jun 2011: U Pobjedi počinje novi serijal u kom se jezikom mržnje, laži i uvreda piše o novinarima, urednicima i vlasnicima Vijesti i Monitora, kopa po njihovim privatnim životima. Nadležni ćute.

6. jul 2011: Đukanović optužuje Vijesti, Monitor i Dan da preko ,,obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma” vode kampanju protiv Crne Gore i njega lično jer ga doživljavaju ,,kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta velike Srbije”.

14. jul 2011: Ispred zgrade Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) zapaljena dva službena automobila Vijesti. Počinioci neotkriveni.

23. novembar 2011: Đukanović poziva na deratizaciju: ,,Priča o sanaderizaciji je izraz političke gluposti ljudi koji su očigledno inferiorni i bez ideja kako ostvariti svoje ciljeve… To sve skupa govori da je riječ o nedoraslim političkim osobama, političkim miševima, kojima je potrebna prije svega deratizacija umjesto sanaderizacije”.

7. mart 2012: Novinarka Vijesti Olivera Lakić, ispred svog stana izudarana bejzbol palicom. Prethodno joj je prijećeno sms porukama, zbog čega se sudi bliskom saradniku Veselina Veljovića, tadašnjeg šega Uprave policije.

4. april 2012: Đukanović predlaže da se, ukoliko u Crnoj Gori treba sprovesti hapšenja na kojima insistira EU, zatvore čelnici opozicije i vlasnici nekontrolisanih medija: ,,Posebno jedan među njima koji je vlasnik svega i svačega u Crnoj Gori i jedne medijske imperije, a izgore od želje da postane predsjednik Crne Gore. Njega u najboljem slučaju možemo smatrati liderom neorganizovanog kriminala… Dobar dio njih nakon dolaska na vlast želi da Crnu Goru prinese na žrtvenik velkosrpskog nacionalizma”.

11. april 2012: sa imejl adrese UPIS-a, udruženja kojim gazduju Sava Grbović i Brano Mićunović poslata prijeteća poruka, modifikovana pjesma beogradske grupe Zana u kojoj mafija ubija izvjesnog Rajka. Prethodno u Vijestima novinar Rajko Milić pisao o monopolu Mićunovića u igrama na sreću. Tužilaštvo ne reaguje.

14. april 2012. godine: Sava Grbović u državnoj Pobjedi poziva na nasilje nad vlasnicima i novinarima Vijesti i Monitora. Pobjeda od tada do danas kontinuirano objavljuje karikature UPIS-a na kojima se omalovažavaju urednici, novinari i vlasnici Monitora i Vijesti.

6. maj: Miomir Mugoša u Pobjedi, Vijesti, Monitor i Dan naziva medijskom rđom.

10. maj 2012: Đukanović saopštava da je u ovoj državi „medijska mafija” snažna, nazivajući dnevni list Vijesti – „monstrumom”, a njegove osnivače ljudima sa „galopirajućom upalom mozga, koji su mislili da im sve može biti”. Vijesti i Monitor su, po njemu, ,,kičma medijske mafije”. „Zemljotresom koji su izazvali iskopali su sebi grobnicu “

5. jul 2012: Đukanović, Vreme: ,,Uporedite naslovne strane Dana, Vijesti i Monitora nema razlike. Uskoro će, vjerovatno u interesu racionalizacije, svi imati jednu redakciju. Njihov „izvor informisanja” su iste obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma i koji za metu imaju Crnu Goru i mene koga doživljavaju kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta Velike Srbije. Ti mediji su zauzeli mjesto rasparčane, nesposobne i bezidejne crnogorske opozicije i sa tih pozicija pokazuju vrlo jasne ambicije”.

5. oktobar 2012 : Novinar Vijesti Goran Malidžan napadnut nakon konvencije Demokratske partije socijalista u Pljevljima.

21. decembar 2012 : Po nalogu tužilaštva uhapšeno nekoliko bivših menadžera CKB banke, među kojima je i sestra Miodraga Perovića Milka Ljumović. Istražni sudija ih pušta jer ,,ne zna o kom je djelu riječ”. Pink i Pobjeda narednu 2013. godinu posvećuju isključivo toj ,,aferi” .

21. maj 2013: Đukanović, Pobjeda: ,,Vijesti i Monitor nastavljaju sa svojom borbom za preuzimanje vlasti. Iz dana u dan, sa ogoljenijim motivom: da time zaštite vlasnike i njihov nezakonito stečeni imetak. U vrijeme dok su, shodno tradicionalnoj balkanskoj zamjeni teza, najviše galamili: drž'te lopova, upravo oni su koristeći tranziciju i neke sistemske pogodnosti najviše otimali. I logično, sad se plaše posljedice procesa”.

11. avgust 2013: Bačen eksploziv ispred kuće novinara Monitora i Vijesti Tufika Softića. Počinoci nepoznati.

3. septembar 2013: Vladimir Beba Popović, nakon sastanka sa Subotićem, napao novinare Vijesti dok su ga fotografisali. Tužilaštvo tvrdi da nije bilo napada.

11. oktobar 2013: Održana Konferencija Riječ, slika, neprijatelj kojom rukovodi Beba Popović, a koju je finansijski podržala Vlada. Usmjerena protiv tri crnogorska medija čijim je predstavnicima i zabranjeno da joj prisustvuju. Organizovana izložba naslovnih strana dominantno Monitora, Dana i Vijesti na kojoj se kao poseban gost pojavljuje Đukanović.

14. oktobar 2013 : Đukanović: ,,Svi oni koji blate državu nekažnjeno prolaze. Sve afere su iskonstruisane”.

16. novembar 2013: Prijeteća poruka direktorici Monitora Milki Tadić- Mijović. Još se ne zna ko ju je poslao.

21. novembar 2013: Đukanović na premijerskom satu optužio Pozitivnu Crnu Goru da ih je ,,osnovala medijska mafija da bi odbranila svoj kriminal”.

19. decembar 2013: Đukanović saopštio da neće mijenjati svoj odnos prema nezavisnim medijima jer ne vidi da se na njih vrši pritisak i stvara atmosfera mržnje.

26. decembar 2013: Postavljena eksplozivna naprava razorne moći ispred zgrade Vijesti . Počinioci nepoznati.

3. januar 2014: Napadnuta novinarka Dana Lidija Nikčević. Počinioci nepoznati

9. januar 2014: Većinski vlasnici Vijesti, predstavnici američkog MDIF i austrijske Štirije zatražili su od Đukanovića obustavljanje huškačke kampanje protiv lista, izražavajući zabrinutost da će nakon bombaškog i ostalih neistraženih napada na novinare i imovinu lista, neko biti ubijen.

KAKO ODGOVORITI NA NAPADE
Štrajkom protiv nasilja

Većina Monitorovih sagovornika slaže se da bi štrajk upozorenja, ali i zaštita novinara kao službenih lica bili dobar način da se odgovori na učestale nekažnjene napade na novinare i

Željko Ivanović: Osnovni problem kod funkcionisanja medija u Crnoj Gro je atmosfera mržnje i progona koju kreira vrh vlasti. Ta činjenica implicira zaključak da dok se ne promijeni vrh ove vlasti nema govora o suštinskim promjenama na polju slobode izražavanja. Taj famozni nedostatak političke volje koji se pominje u svim izvještajima EK kada su u pitanju vladavina prava, funkcionisanje institucija, slobodni izbori, važi i za problem slobode medija.

Zato su sve akcije koje ukazuju na problem u funkcionisanju medija dobrodošle ali ne treba imati iluziju da one mogu suštinski promijeniti situaciju dok se ne promijeni ova i ovakva vlast. Mislim da je od svih inicijativa na tom polju najzanimljivija ova o dodjeljivanju novinarima statusa službenog lica. Usvajanjem takvog zakona, čak i u ovim okolnostima, značajno bi se unaprijedila sigurnost novinara i redakcija što bi onda uticalo i na

poboljšanje ambijenta u kojem funkcionišu nezavisni mediji.

Duško Vuković: Mislim da bi štrajk upozorenja bio dobro rješenje u smislu da zvuči kao alarm i da se baš novinari obrate društvu. Ideja dobijanja statusa službenog lica mi se ne dopada, jer je protivna ideji o novinarstvu kao slobodnoj profesiji. Meni je bliža ideja o poštovanju kaznene politike kada su u pitanju krivična djela napada na novinare i medije.

Tea Gorjanc-Prelević: Akcija je već uputila predlog parlamentu i očekujemo da ga što hitnije razmotre – da se uvedu nova krivična djela i obezbijede strože kazne za napade na novinare. Mi se zalažemo za isti nivo zaštite novinara koji uživaju službenih lica, ali ne i da novinari dobiju status službenih lica. Naravno, najvažnije bi bilo utvrditi sve odgovorene za posljednji i sve prethodne napade na novinare. Takođe treba strožim kažnjavanjem spriječiti i naručivanje napada.

Marijana Camović: Generalni štrajk nije realna opcija imajući u vidu broj medija i potpuno različite interese i uređivačke politike, mislim da je gotovo nemoguć. To su odluke koje se ne donose preko noći i za koje je potreban širok konsenzus. Ipak, neki oblik štrajka upozorenja, protesta ili bojkota izvještavanja sa, na primjer, zvaničnih događaja Vlade ili Skupštine je nešto što bi, u našim uslovima, bilo realnije. Kada bi nekoliko puta predsjednici, ministri, poslanici pričali, a to niko ne bi prenio javnosti, možda bi nas manje uzimali zdravo za gotovo i konačno shvatili da se mora reagovati. Naše je da ne pristajemo na situaciju u koju su nas doveli.

U Sindikatu medija smatramo da bi zaštita medijskih radnika po uzoru na službena lica možda bila efikasnija od ovogo što sada imamo. Ako bi se u KZ dodala krivična djela – „sprječavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka” i „napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka i kao posljedica vršenja profesionalnih zadataka” i za to se odrede precizne kazne možda bi imalo efekta.

Nikola Marković: Apsolutno podržavam ideju da novinari dobiju status službenog lica. Iako to neće zaustaviti napade, vjerujem da će rigoroznije kazne učiniti da oni koji iz tmuše napadaju novinare nezavisnih medija bar smanje broj napada.

Kada je u pitanju štrajk upozorenja mislim da bi jedinstvena akcija nezavisnih medija i novinara bila ozbiljno upozorenje prije svega evropskim institucijama na položaj novinara u Crnoj Gori. Siguran sam da bi Sindikat medija tu mogao da odigra veliku ulogu jer je jedina organizacija koja objedinjuje predstavnike nezavisnih medija- Dana, Vijesti i Monitora i to bih svesrdno podržao.

Krajnje je vrijeme da se sa riječi pređe na djelo i vlast primora da popravi uslove u kojima rade novinari. Sumnjam da je režim personifikovan u Đukanoviću voljan da to uradi, jer, ne zaboravimo, napadi na novinare su učestali otkako je premijer počeo da se medijski obračunava sa nezavisnim medijima. Slučajno ili ne, poslije svakog verbalnog napada premijera i njegovih medijskih ortaka na Dan i Vijesti, nešto se užasno desi tim medijima-bomba ili prebijanje. Uostalom o odnosu vlasti prema slobodi medija najbolje govori podatak da će u maju decenija od ubistva Duška Jovanovića a da taj zločin još uvijek nije rasvijetljen.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo