Povežite se sa nama

FOKUS

DRŽAVA IZDRŽAVA TAJKUNE: Prijatelji s povlasticom

Objavljeno prije

na

Bliži se vrijeme za sumiranje efekata Zakona o otpisu kamata na poreski i carinski dug, koji je Skupština, na prijedlog Vlade, usvojila krajem prošle godine. Zakonom je propisano da se sve neuredne platiše državnih obaveza, bez obzira na visinu duga i njegovu starost, oslobađaju zaračunatih kamata ako dug izmire u roku od 30 dana.

Propis je, dakle, namijenjen onima koji imaju novca ali nijesu htjeli da ga potroše na plaćanje dažbina. Ni država ih na to nije pokušala primorati – postojećim mjerama prinudne naplate. Sada ih miti oprostom dijela duga.

Valja raščistiti nedoumicu: premijer Milo Đukanović ne može imati direktne materijalne koristi od Zakona o otpisu kamata na poreski i carinski dug, za razliku od nekih drugih propisa i vladinih odluka koji su direktno išli naruku njegovim preduzetničkim interesima. Đukanović je, odnosno njegova kompanija Global Montenegro u kojoj je suvlasnik sa kumom Vukom Rajkovićem, nakon dvije godine kašnjena izmirio poreski dug od 22 hiljade eura. Učinio je to dok je Vlada pripremala propis o olakšicama za svoje dužnike, ali tek pošto se informacija o njegovom poreskom dugu pojavila u ovdašnjim medijima.

Koliko će njegov primjer slijediti saradnici i prijatelji iz političko-ekonomske elite biće poznato uskoro. Do tada je izvjesno da će država primjenom novog zakona biti zakinuta za dio potraživanja, dok će poreski obveznici koji uredno izvršavaju obaveze praktično biti kažnjeni za revnost. Ministarstvo finansija je uz podršku parlamenta, neki kažu olako, pokazalo spremnost da se odrekne državnih potraživanja od 98 miliona. Pod uslovom da usvojeni zakon zaživi u punom obimu.

Prema posljednjim podacima Poreska uprava je od neurednih platiša potraživala 330 miliona eura. Prema zvaničnoj listi 200 najvećih poreskih dužnika u Crnoj Gori, od pet najvećih dužnika tri su u stečaju (Duvanski kombinat, Pantomarket i KAP). Zapravo, većina državnih potraživanja sa liste 200 najvećih poreskih dužnika odnosi se na kompanije koje su u međuvremenu pale u stečaj (od njih se potražuje 65,6 miliona) dok su neke već i izbrisane iz Centralnog registra Privrednog suda (od takvih Poreska uprava želi da naplati 8,2 miliona). Prema podacima Poreske uprave, sa njene crne liste aktivno je 129 preduzeća. Država od njih potražuje 61,2 miliona.

Bilo bi dobro, drugo je pitanje koliko je to realno, kada bi recimo Veselin Barović (Eurofond) i Aco Đukanović (Prva banka) riješili višegodišnji sudski spor nastao u momentu kada je Prva, oglušujući se o rješenje Ministarstva finansija, zaplijenila novac Eurofonda namijenjen plaćanju zaostalih poreza. Makar toliko, ako ne i veće čudo je da Barović i njegovi saradnici izmire poreze i doprinose koje duguju kompanije pod njihovom upravom – od ulcinjske Solane, barskog Izbora, do bjelopoljske Bijele Rade. Zanimljivo, BBM, provajder kablovske televizije u kome je Barović manjinski vlasnik, se nalazi na bijeloj listi Poreske uprave kao jedno od preduzeća koje uredno izvršava obaveze prema državi.

Zadrži li se nedavni snijeg makar šest mjeseci ili još bolje – bude li sezona skijanja trajala, bez prestanka, tri naredne godine – obaveze prema državi mogle bi izmiriti i kompanije iz portfolija Zorana Bećirovića, još jednog biznismena iz kruga prve familije.

Ovako, ostaje na snazi rješenje ministra finansija Radoja Žugića kojim je Bećirovićeva kompanija Ski Resorts Kolašin 1450 od države prošle godine potpomognuta sa 350 hiljada eura. Pomoć se ogleda u tome što su porezi i doprinosi Ski rezorta odloženi za sedam godina.

Sličnu pomoć, u vidu odgađanja plaćanja poreza, Vlada je prošle godine udijelila i Rudniku uglja, Radio televiziji CG, Pošti, Duvanskom kombinatu (u stečaju), Opštini Bar… Od privatnih vlasnika, poreske olakšice dobili su zakupci Svetog Stefana (Viktor Restis i društvo), Rokšped, MI-RAI, Cijevna komerc, Bemax, cetinjski Martex, Paganini, barska Primorka, Kvin of Montenegro… sve zvučne firme uticajnih vlasnika.

To je samo djelić priče. Nedavno je ozvaničen i podatak Uprave carine po kome su njihovi dužnici, 1. oktobra prošle godine, državnom budžetu dugovali 38,9 miliona eura. Može biti zanimljivo – preko 95 odsto prijavljenog carinskog duga napravile su tri kompanije u većinskom vlasništvu države (EPCG, Montenegro erlajns i Željeznička infrastruktura) i dva državna mezimca u dominantno privatnoj svojini, oba u stečaju – KAP Olega Deripaske i Vektra Dragana Brkovića.

Ministar Žugić i pored toga pokušava da bude optimista. Tako je u parlamentu saopštio da je carinski dug, ,,iako može djelovati kao visok”, naplativ u iznosu većem od 95 odsto. Ostaje samo da svoj optimizam ministar i njegovi saradnici pretoče u prihod državnog budžeta.

U sjenci Zakona o otpisu kamata koji je promovisan kao način da se makar malo popune rupe u državnim finansijama, promakla je vijest o novom paketu državnih garancija koje je Đukanovićeva Vlada platila novcem poreskih obveznika.

Vlada je jesenas platila pet miliona eura za neotplaćeni kredit nikšićkih Rudnika boksita. Potom su iz državne kase otišla još tri miliona. Ceh su, na ravne časti, podijelile državna Fabrika elektroda Plužine i nikšićka privatna fabrika namještaja MI-RAI – po milion i po.

Sjećate li se kako je, kao novopostavljeni premijer, Igor Lukšić glasno i strasno zahtijevao od Duška Kneževića da državi ustupi/proda akcije Fabrike elektroda pošto su Lukšić i njegovi ,,imali plan”. Sada, kad je ceh te igrarije prispio na naplatu svi ćute. Proći će, vjeruju.

Uglavnom, već se najavljuje da bi budžet mogao ostati kraći za još pet miliona eura kojim je država garantovala vraćanja kredita barske Melgoni-Primorke i bjelopoljske Lenke.

U priči o državnim garancijama padaju u oči dvije stvari. Postalo je pravilo da država plati sve kredite za koje je garantovala, nezavisno od toga da li su garancije date državnim ili privatnim firmama. Drugo, pokazalo se da državne garancije ne znače da je firma zdrava. KAP i Željezara su ekstremni dokazi te tvrdnje, ali se isto (nelikvidnost i stečaj) dešava i manjim kompanijama. Nepristojno je i krajnje nepatriotski postavljati pitanje bilo čije odgovornosti u slučaju pada državnih garancija.

,,Važno je da se obezbijede kriterijumi na osnovu kojih će se davati garancije i Vlada u svakom slučaju to poštuje”, ustvrdio je Zoran Vukčević, poslanik DPS-a. Vukčeviću nije zasmetao prošlogodišnji Izvještaj o reviziji državnih garancija, koji je uradila Državna revizorska institucija (DRI). Taj je dokument pokazao da su nepoštovanje propisa i zanemarivanje rizika bili standardni obrazac ponašanja u svim analiziranim poslovima. DRI je kontrolisao sve Vladine aranžmane teže od 10 miliona (tako se spisak sveo na pet kompanija – KAP, Željezara, Pobjeda, Željeznička Infrastruktura i Željeznički Prevoz – kojima je država garantovala i, uglavnom, već platila pozajmice u ukupnom iznosu od 214,53 miliona eura).

Da bismo razumjeli DPS-ov odnos prema izdavanju i plaćanju državnih garancija, valja se vratiti u 2006. godinu. Budvanske lokalne vlasti su tada garantovale za kredit od 1,5 miliona eura kiparskoj firmi Numerico. Kredit je pao na teret lokalnih poreskih obveznika, a potom su objelodanjena dokumenta po kojima je jedan od suvlasnika ,,renomirane španske kompanije” zapravo Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića.

Eto traženog modela. Sada postaje jasnija ideja prema kojoj bi pregovarački tim u arbitražnom postupku sa CEAC-om trebalo da predvodi Branko Vujović. Direktor Agencije za nadzor osiguranja imenovan je za predsjednika Radne grupe u arbitražnom postupku. Nikome od nadležnih nije zasmetalo to što je Vujović bio jedan od glavnih aktera u već legendarnim poslovima privatizacije Željezare sa ruskim Midlendom (Rusi su pobjegli iz Crne Gore, a njihova firma se još nalazi na popisu blokiranih preduzeća sa dugom većim od 2,7 miliona) i englesko/holandskim MNSS-om.

Dok su neznani junaci iz MNSS-a pakovali Željezaru za stečaj, Vujović im je omogućio (državnim garancijama) kredit od 23 miliona. Podrazumijeva se, platili smo ga. Potom je država ostala i bez činidbene garancije i depozita teškog 20-ak miliona eura. Tog novca država se odrekla da bi MNSS isplatio dugove Prvoj banci. Nedavno su objavljeni podaci koji ukazuju da je aranžman između MNSS-a i Prve sklopljen mimo propisa, na lijepe oči, zahvaljujući rodbinskim vezama ljudi i žena koji su tada gazdovali Prvom i Željezarom.

Vujović je mjesto u ekonomskim i pravnim udžbenicima zaslužio kada se, sredinom 2009, dogovorio sa predstavnikom većinskog vlasnika Željezare G.H.J. de Haasom. Oni su nakon konstatacije da vlasnik Željezare „nije izvršio svoje investicione obaveze” sklopili pisani sporazum u kome je i obećanje: „Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji… ” I taj ceh je platila država.

Ko mari. Stari znanci su opet u akciji. Biće troška.

NVO MANS je podnio inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu Žugićevog Zakona. ,,Zakon o otpisu kamate na poreske i carinske dugove samo je jedna u nizu sramnih Vladinih odluka koje donosi kako bi pomogla propale biznise domaćih tajkuna ili lica povezanih sa organizovanim kriminalom”, stoji u njihovom saopštenju.

Prozvani ćute.

Prva ljubav zaborava nema

Evo kratke paralele između načina na koji se vodi stečajni postupak u dva, po svemu privilegovana, privatna preduzeća – KAP-u i Vektri.

Od zahtjeva za uvođenje stečaja koji je podnijela Vlada pa do odluke o proglašenju bankrota u Kombinatu prošlo je manje od četiri mjeseca. Uzaludna su bila sva protivljenja CEAC-a . Vladu nije omela ni činjenica da će, pokretanjem stečaja, pasti državne garancije teške više od 110 miliona eura (dio od 30-ak miliona ranije je plaćen). Nije je uzbunilo ni saznanje da će of-šor kojim gazduju Deripaska i njegovi skriveni partneri pokrenuti protiv Crne Gore arbitražni zahtjev težak milijardu eura.

Upravljanje Kombinatom preuzeo je Montenegrobonus, državna kompanija koja se nalazi praktično na svim dužničkim listama u Crnoj Gori i redovan je korisnik državne pomoći. Detalji poslovnog aranžmana između KAP-a, Vlade i Montenegrobonusa brižljivo se kriju od javnosti.

Na drugoj strani, povjerioci predvođeni OTP bankom duže od dvije godine pokušavaju da naplate i makar dio potraživanja od Brkovićevih kompanija u Pljevljima, Podgorici i Herceg Novom. Uzalud. Postupak uvođenja stečaja traje beskonačno, dok djelovi Vlade u isto vrijeme sipaju naš novac u Brkovićeve poslovne bezdanice, o čemu svjedoče i nedavni aranžmani ministra poljoprivrede Petra Ivanovića i Dragana Brkovića.

Đukanoviću, Ivanoviću i njihovim saradnicima iz Vlade ne smeta ni to što Vektra državi na ime neizmirenih poreza, doprinosa, koncesija i carina duguje između pet i deset miliona eura. Da sada ne pominjemo lažna obećanja o pokretanju proizvodnje u Vektra Jakiću u Pljevljima i oživljavanju turističkih kapaciteta HTP Boka, između ostalog i zbog toga što bi procjena štete koju je Vektra na taj način nanijela Crnoj Gori i njenim stanovnicima bila izuzetno obiman posao.

Dragan Brković, ipak, uživa institucionalnu zaštitu zasluženu prije četvrt vijeka, u vremenima kada je, kao ambiciozni prodavac francuskih automobila, našao načina da pridobije naklonost tada najmlađeg premijera u Evropi – Mila Đukanovića. Ruski milijarder Oleg Deripaska nije, izgleda, pokazao tu dozu suptilnosti i senzibiliteta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo