Vlada je prošle nedjelje prihvatila Ugovor o kreditu od 50 miliona eura kojim će finansirati projekat Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenja u Crnoj Gori. Uz izuzeta mišljenja četiri ministra, tri iz SDP-a i jednog iz DPS-a, usvojena je Informacija o rezultatima pregovora sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj za taj projekat, i prihvaćen je Ugovor o kreditu.
Projekat koji Vlada već nekoliko godina realizuje u saradnji sa Svjetskom bankom predviđa da se saniraju crne ekološke tačke u KAP-u, Brodogradilištu u Bijeloj, Deponiji pepela i flotaciono jalovište Gradac u Pljevljima.
Na posljednjoj sjednici Vlada je odlučila i da lokacija za izgradnju nacionalnog postrojenja za odlaganje i tretman opasnog otpada bude prostor u fabričkom krugu Kombinata aluminijuma.
U Zakonu o upravljanju opasnim otpadom data je klasifikacija: ,,Opasni otpad sadrži elemente ili jedinjenja koja imaju jedno ili više od sljedećih opasnih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, korozivnost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost…”.
Zvuči nevjerovatno da je pored višedecenijskog zagađivanja Zetske ravnice i Podgorice Kombinatom aluminijuma, sada Vlada odlučila da na toj lokaciji instalira novu ekološku bombu. Kao da KAP-ov bazen crvenog mulja nije bio dovoljan, u Zeti se planira i postrojenje za preradu otpadnih voda, otpadnog mulja, spalionica, a evo sada i nacionalna deponija za opasni otpad.
,,Opasan uticaj ove deponije može biti i na vodoizvorištu južno i jugozapadno od KAP-a, jer se ova lokacija nalazi pored rijeka Morače i Cijevne, i samog vodoizvorišta Boljesestre, sa kojeg se vodom snabdijeva Crnogorsko primorje. U srcu Zete gdje želimo proizvoditi zdravi hranu”, kaže za Monitor Slavko Vukčević iz Socijalističke narodne partije.
Pored ove opasnosti Vukčević navodi da se Vlada zadužuje 17,2 miliona da bi gradila najjeftiniju varijantu deponije opasnog i otrovnog otpada. ,,Bez izolacije, bez obezbjeđivanja dna deponije, uz veliki rizik u smislu kvaliteta, bez rješenja za ocjedne vode i sa rokom eksploatacije od 30 godina. Poznato je i da sa ove lokacije sjeverni i južni vjetar podjednako šteti i Zeti i Podgorici”, kaže Vukčević.
Na pitanje Monitora upućeno Agenciji za zaštitu životne sredine – Da li je vršena procjena rizika od buduće deponije za stanovništvo i životnu sredinu Zetske ravnice i Podgorice, direktor Agencije Ervin Spahić je odgovorio: ,,Istraživanje sa ciljem utvrđivanja pogodne lokacije za uspostavljanje postrojenja za odlaganje opasnog otpada sproveo je konzorcijum kompanija Ecorem i Hydroplan, uz poštovanje neophodnih zakonskih procedura, kao i procedura Svjetske banke”. Iz Agencije napominju da je urađena i Studija o procjeni uticaja nacionalnog postrojenja za odlaganje opasnog otpada na životnu sredinu i društvo (ESIA). Studiju, kao i organizovanje javnih rasprava koje su održane u aprilu i julu 2012, sprovela je kompanija COWI iz Danske.
U Vladinoj informaciji o ovom projektu piše da je sa Joint venture ECOREM – Belgija i Hidroplan – Hrvatska, 4. novembra 2011. potpisan ugovor koji je podrazumijevao izradu Studije za izbor lokacije za nacionalno postrojenje za opasan otpad. Vrijednost ugovora bila je preko 225 hiljada eura. Na osnovu izvještaja prepoznate su dvije lokacije za izgradnju nacionalnog postrojenja za opasan otpad: deponija Željezare Nikšić i KAP-ova deponija čvrstog otpada. Ugovor sa firmom COWI iz Danske potpisan je 18. januara 2012. godine, a plaćen je više od 86 hiljada.
Zbog činjenice da u izboru lokacija za deponiju opasnog otpada nijesu konsultovani domaći stručnjaci, reagovali su Zeleni Crne Gore. Ova organizacija koja okuplja niz stručnjaka iz ove oblasti zaštite životne sredine – bivših ministara, pomoćnika ministara, direktora Ekotoksikološkog zavoda: Branka Lukovca, Vukića Pulevića, Anu Mišurović, Miodraga Gomilanovića… navodi da je Zetska ravnica najveća riznica – podzemni rezervoar pitke vode, te da je to i najplodniji poljoprivredni prostor Crne Gore. Zato kažu da je deponija za opasni otpad na lokaciji KAP-a najgore moguće rješenje.
,,Deponija bi donijela novu kontaminaciju već kontaminiranog područja. Dileme su – koji je to otpad, koje količine, koje agresivnosti? Da li je to otpad iz svijeta? Teško ćete naći nekog stručnjaka iz Crne Gore ko bi to podržao. A niko iz Crne Gore nije bio uključen u izradu tih studija. Teško bi ljudi iz struke mogli zastupati nešto za što se otpočetka vidi da je pogrešno”, kaže za Monitor Rako Nikčević, predsjednik Zelenih Crne Gore.
Iako je Vlada prostor KAP-a odredila za deponiju, direktor Agencije Ervin Spahić, koja je zadužena da realizuje projekat Upravljanje industrijskim otpadom u okviru koga je predviđena i izgradnja deponije, za naš list kaže da se prijedlog da se nacionalna deponija izgradi na lokaciji KAP-a tretira kao alternativno rješenje, te da lokacija za nacionalnu deponiju može biti određena i na drugom mjestu.
Kao lokacije za deponiju opasnog otpada bile su razmatrane i Željezara u Nikšiću i lokacija zatvorenog površinskog kopa Šumane u Pljevljima. Lokacija u Pljevljima je otpala bez valjane argumentacije a u Vladinom izvještaju o ovom projektu navodi se da deponija Željezara ne ispunjava uslove Međunarodne banke za obnovu i razvoj jer se nalazi u privatnom vlasništvu.
Zar u Dajbabama nije ista situacija? Odnedavno je i KAP prešao u vlasništvo Uniproma Veselina Pejovića, a bazen crvenog mulja je kupila tivatska kompanije Politropus Alternativa Ukrajinca Romana Denkoviča. Kako će vlada sa KAP-om ispuniti standarde Međunarodne banke za obnovu i razvoj? Da li će se opet zadužiti da kupi dio imovine koju je nedavno prodala ili se nikšićka i tivatska firma iz nekog, nama još uvijek nepoznatog razloga, tretiraju kao državne?
Paralelno, postoji priča prema kojoj je seoba planova o deponiji iz Nikšića u Podgoricu uslovljena pritiscima iz turske kompanije Toščelik koja je aktuelni vlasnik Željezare.
,,Podržavamo namjeru Vlade da riješi ovaj ekološki problem. S druge strane, smatramo da lokacija za nacionalnu deponiju otpada nije birana na ozbiljan i stručno utemeljen način”, kaže za Monitor Nataša Kovačević iz Green Homa.
Iz ove organizacije napominju da se samo odlagalište kod KAP-a sa bazenima crvenog mulja nalazi na 150 metara od rijeke Morače, koja odnosi 60% voda ključnom slatkovodnom biodiverzitetskom području Balkana, Skadarskom jezeru koje je zimovalište za veliki broj ptica, te zaštićeno najvišim stepenom zaštite kao nacionalni park i RAMSAR područje. Pored toga, za više od polovine primorskih opština se planira snadbijevanje pitkom vodom iz jezera.
Kako još nije riješeno oticanje ocjednih voda, u kojima ima fluorida, cijanida, teških metala, bunari nizvodno od KAP-a zatvoreni su već godinama. A ukoliko se ne izoluju, zagađenja će se putem podzemnih voda proširiti do bunara uzvodno od KAP-a, koji se koriste za navodnjavanje, kažu u Green Homu, navodeći kako su količine opasnog otpada KAP-a procijenjene na 325,000 m3 na površini od 11 hektara. Procijenjeno je da se može ukloniti i bezbjedno deponovati 225,000 m3 otpada, pri čemu će oko 100,000 m3 otpada ostati kao zaostala kontaminacija. Ova, najosnovnija, sanacija mogla bi koštati Crnu Goru više od 100 miliona eura! Jednom, kada neko smogne snage da uđe u taj posao.
,,Ubijeđeni smo da je lokaciju trebalo daleko pažljivije i stručno utemeljenije analizirati, a zatim i ozbiljno razmotriti opciju izvoza opasnog i industrijskog otpada, te napraviti razvojne strategije koje umanjuju a ne povećavaju količine opasnog i radioaktivnog otpada. Građani Crne Gore očigledno nisu ti koji proizvode industrijski otpad, i ne trebaju dodatna zaduživanja u vidu javnog duga, zbog postrojenja koje će koristiti budući investitori”, kaže Kovačević.
I za izvoz otpada treba izdvojiti ozbiljan novac. ,,Predviđen je izvoz grita sa lokacije Jadransko Brodogradilište Bijela, na neku od deponija u zemljama EU. Ukupan iznos neophodan za sanaciju grita, koji se tretira kao opasan otpad, prema procjenama kompanije CDM iz Njemačke, koja je radila istraživanja, jeste 7,8 miliona eura”, kaže Ervin Spahić.
Crnogorskim Zakonom o upravljanju otpadom predviđeno je da zagađivač plaća: ,,Proizvođač otpada snosi troškove upravljanja otpadom i preventivnog djelovanja i troškove sanacionih mjera zbog negativnih uticaja na životnu sredinu i zdravlje ljudi”. U praksi Vladi je lakše da zaduži građane, uzme kredit od Svjetske banke, i tako rastereti i onako dažbinama opterećene investitore.
Kako se sve procjene o ovim i sličnim projektima rade uz stručnu i finansijsku pomoć iz inostranstva, mnogi sumnjaju da bi buduća nacionalna deponija mogla da postane internacionalna. Krajem prošle godine svjetski mediji su javljali da Albanija treba da bude lokacija za uništavanje hemijskog vojnog oružja iz Sirije. Zbog toga se u Tirani sredinom novembra protestovalo. Zbog sumnji da se u Albaniji skladišti opasan otpad bogatih evropskih kompanija, nova Vlada u Tirani je – čim je stupila na dužnost – zabranila uvoz opasnog otpada.
Na pitanje Monitora da li bi nakon izgradnje nacionalne deponije u njoj mogao da se odlaže opasni otpad iz inostranstva i pod kojim uslovima, Spahić je odgovorio: ,,Član 80, trenutno važećeg Zakona o upravljanju otpadom (Sl. list CG, br. 64/11) predviđa da je u Crnoj Gori zabranjen uvoz opasnog otpada”. To bi trebalo da odagna brige, da nijesmo vidjeli koliko se poštuje odredba ovog zakona po kojoj bi zagađivači morali da plate i saniraju ono što unerede.
Nataša Kovačević upozorava da dosadašnja strateška dokumenta nijesu uključila opasni i radioaktivni otpad iz naftnih istraživanja podmorja, koji će se stvoriti tokom procesa istraživanja i kasnije tokom moguće eksploatacije. Da investitore ne zaboli glava, do tada će biti gotova deponija kraj Podgorice, na račun građana.
,,Ako to prođe, krivi smo svi koliko nas ima, institucionalno, individualno i ukupno”, kaže Rako Nikčević. Ne bi nam bio prvu put.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice