Ko bi te 2010. godine, kada je premijer Milo Đukanović zadovoljno prerezao crvenu vrpcu i otvorio rudnik Šuplja stijena u Pljevljima, koji je više decenija bio van funkcije, mogao i pomisliti da će se još jedna krasna privatizaciona crnogorska saga pretvoriti u aferu i priču o prevarama i korupciji? Možda svako ko prati ovdašnju zbilju, pomisliće pronicljivi čitalac. I biće u pravu.
Pokraj Đukanovića je tog kišnog proljećnog dana 2010. godine u Pjevljima stajao Veselin Pejović, dežurni partner Vlade, danas vlasnik KAP-a, u to vrijeme, prema evidenciji podgoričkog Privrednog suda – većinski vlasnik kompanije Gradir Montenegro koja je investirala u rudnik. Pejović se, tvrdi danas njegov bivši slovenački partner u toj kompaniji, u stvari lažno predstavljao kao većinski vlasnik rudnika.
Slovenački biznismen Franc Riemer, prema medijima jedan od najbogatijih Slovenaca i bivši stopostotni vlasnik Gradira, tereti Pejovića da mu je prevarom preoteo kompaniju oštetivši ga za najmanje osam miliona eura, ne računajući zaradu koju je Pejović ostvario nakon što je rudnik nedavno za 60 miliona eura prodao Poljacima. Riemer je 10. oktobra ove godine protiv Pejovića, podgoričkog advokata Zorana Vukčevića i izvršnog direktora NLB Montenegro banke u Podgorici Črtomira Mesariča podnio krivičnu prijavu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici. Prema pisanju medija tužilastvo je pokrenulo istragu.
Kako se navodi u prijavi, Riemer Pejovića i Vukčevića tereti da su pokušali silom i prijetnjom da ga prinude da izađe iz svog vlasničkog udjela u Gradiru, te da su, pošto u tome nijesu uspjeli, lažnom i nezakonitom dokumentacijom promijenili odnos vlasništva u toj kompaniji u korist Pejovića. Riemer tvrdi da ga Pejović i ostali nijesu obavijestili da on nije od 2008, prema podgoričkom sudu, ravnopravni vlasnik rudnika i da su ga svjesno držali u uvjerenju da jeste, kako bi ga, između ostalog, naveli da uloži dodatni novac u kompaniju na ime dokapitalizacije. On tereti i izvršnog direktora NLB banke Mesariča da je Pejoviću i Vukčeviću pomogao u tim malverzacijama. Pejović je demantovao Riemerove optužbe u cjelini, ne negirajući pojedinačne navode.
Priča počinje 2006. godine kada je slovenački milioner koji je prve milione zaradio u poslovima sa rudnicima još prije raspada Jugoslavije, odlučio da investira u Crnu Goru. Na preporuku svog poslovnog partnera Roberta Urlepa stupio je u kontakt sa Pejovićem jer je dobio informaciju „da Pejović ima namjeru da proda neke trgovine u Crnoj Gori”.
Pejović se, objašnjava Riemeru prijavi, predstavio kao čovjek sa „jakim vezama u Vladi i predložio da pomogne oko kupovine rudnika Šuplja stijena”.
Obećanje je i ispunio. „Pomogao je Riemeru da bez ikakve konkurencije i pod veoma povoljnim uslovima kupi imovinu rudnika”, navodi se u prijavi dostavljenoj tužilaštvu. Pejović je u to vrijeme vlasnik nikšićke kompanije Uniprom bez zvaničnih veza sa vladom ili rudarstvom. Rudnik je prodat Riemeru za 400 hiljada eura. Da je to i više nego povoljno govori i podatak da je kasnije prodat za 60 miliona eura.
Riemer je rudnik preuzeo preko kompanije Gradir Montenegro koju je osnovao u Crnoj Gori upravo u te svrhe. Kao stopostotni prvi vlasnik kompanije se, prema evidenciji privrednog suda, vodi samo Riemer. On je, kako se navodi u prijavi, investirao cjelokupni iznos za kupovinu rudnika – 400 hiljada. Kompanija je, prema njegovim tvrdnjama, „formirana na osnovu investicije od 400 hiljada eura kojim je kupljen rudnik”.
Kako je Pejović postao većinski vlasnik te firme?
Prema tvrdnjama Riemera, na sastanku u NLB banci koja je kreditirala kasnije investicije u rudnik, Mesarič, izvršni direktor banke „preporučio je Riemeru da Pejovića uzme za partnera i da će mu on preko svojih jakih veza u Vladi obezbijediti određene povoljnosti u poslovanju”. Pejoviću je zbog toga poklonio polovina kompanije, tvrdi slovenački biznismen. Tokom upisa vlasništva Pejović je uložio 10 eura u kompaniju, tvrdi on. Prema evideniciji Privrednog suda u to vrijeme se iz registra briše da je stopostotni vlasnik Riemerova slovenačka kompanija Gradir i upisuje Pejović.
To nije prva tvrdnja da su domaći biznismeni dobili vlasništvo u kompanijama koje su investirale u Crnu Goru pozivajući se na jake veze sa Vladom i premijerom. Vlasnik Avale Rus Igor Lazarenko tvrdio je pred sudom u Londonu da je Zoran Ćoćo Bećirović na isti način dobio vlasništvo u kompaniji Beppler koja gazduje tim i drugim crnogorskim hotelima a koja se povezuje sa kapitalom premijera Đukanovića.
Riemer je zauzvrat dobio još jedan ustupak. Preduslov za kupovinu, kako su izvještavali i slovenački mediji, bile su koncesije Gradiru na 20 godina pod povoljnim uslovima. Nakon isteka, Gradir bi prema tom dogovoru imao prednost u sticanju novih koncesija. Predviđalo se da su rezerve olova i cinka u rudniku oko 90 miliona tona. Prema nedavnom izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) Gradiru je Vlada bez adekvatnih garancija dala koncesije, a u izvještaju te revizorske institucije se navodi i da nedostaje adekvatna dokumentacija koja bi trebalo da prati taj posao.
U rudnik je potom uloženo 6. 850.000 miliona eura kredita uzetog preko NLB banke. Garancija za kredit bila je imovina Franca Riemera, dvije vile u Konjicama i Portorožu, što se vidi i iz evidencije banke.
Kreditom je, navodi se u prijavi, finansirana oprema za pokretanje rudnika, dok je „do sklapanja kreditnog ugovora sve troškove ispitivanja direktno finansirala kompanija Gradir Slovanija”. Radi se o Riemerovoj tamošnjoj kompaniji koja je osnivač Gradira u Crnoj Gori. Ta ulaganja Riemer procjenjuje na oko dva miliona eura.
Problem je nastao, navodi se u prijavi, kada je Riemer„otvoreno i iskreno obavijestio svog partnera Pejovića da je dobio ponudu od porodice Rotšild da im proda rudnik i da je realno očekivati cijenu od oko 230 miliona eura”
„Pejović i Vukčević su po svemu sudeći, tada došli na ideju da Riemera prevarama, iznudama, prijetnjama, falsifikovanjem i korupcijom u Privrednom sudu, eliminišu iz posla i otmu mu vlasništvo”, stoji u krivičnoj prijavi koju su sastavili Riemerovi advokati. Riemer tvrdi da se nakon toga on sa njima sastao u hotelu Interkontinental u Beogradu gdje mu Pejović iznosi „šokantnu ponudu” – da mu za njegov udio u kompaniji, koji mu je Riemerpoklonio, isplati 10 miliona eura. Slovenački biznismen tvrdi da su mu Pejović i Vukčević prijetili fizičkom likvidacijom. To se navodno desilo u junu 2008. godine, kada je, kako piše u prijavi, Riemer već uložio oko 10 miliona eura u rudnik.
„Šokiran prijetnjama i pokušajem iznude od strane partnera koji nije uložio ni centa, Riemer potom obavještava Pejovića da je on spreman da proda svojih 50 posto udjela Pejoviću uz povraćaj minimuma uloženih sredstava i preuzimanja dugova po osnovu kredita u NLB banci za koji je Riemer založio imovinu”.
Pejović prihvata ponudu i potpisuje ugovor kojim se obavezuje da Reimeru isplati dva miliona eura i da preuzima obaveze vezane za kredit. No, umjesto ispunjenja tih obaveza Pejović, navodi se, organizuje nelegalnu skupštinu akcionara bez znanja Reimera, na kojoj donosi odluku o povećanju osnivačkog kapitala za 100 eura. Tako on preuzima kontrolni paket i postaje vlasnik 51 odsto kompanije, što je, kako se navodi u prijavi, nezakonito upisano u registar, zahvaljujući korupciji u Privrednom sudu u Podgorici.
Riemer je za tu promjenu vlasništva, tvrdi, saznao mnogo kasnije, dok je u međuvremenu vjerujući da je i dalje ravnopravni partner u kompaniji, uložio 90 hiljada eura dokapitalizacije.
Zabrinut da će ne samo ostati bez udjela od prodaje kompanije nego i pretrpjeti štetu Riemer organizuje sastanak sa Pejovićem i predstavnicima NLB banke, na kom se potpisuje sporazum da će od novca od prodaje Gradira Poljacima biti izmirena dugovanja banci za koja je Riemer garantovao svojom imovinom. Pejović 6. marta 2009. godine potpisuje dokument. Ali ga opet ne poštuje. Nakon prodaje on isplaćuje obaveze Uniproma prema banci, ali ne i dug na osnovu kredita od preko šest miliona eura za koji je Riemergarantovao vilama. Riemerza to optužuje i Mesariča koji je prema sporazumu bio obavezan da od prodaje izmiri i taj dug.
Mesaričeva supruga Tatjana je u međuvremenu osnovala kompaniju Alfa Histria u Sloveniji skupa sa Pejovićem i Robertom Urlepom koji je Riemera povezao sa vlasnikom Uniproma. Dokumentacija pokazuje neobičan priliv novca kompaniji, bez kontinuiteta, u tranšama.
Pejović je u međuvremenu pokrenuo i spor pred Privrednim sudom protiv Reimera tvrdeći da je otuđio oko četiri miliona eura koje su trebale biti investirane u rudnik. Epilog tog spora se pred sudom očekuje ubrzo. Riemer tvrdi da se radi o novcu koju je uložen u kompaniju, u opremu.
Pejović nije prvi put optužen za prevaru. Pred crnogorskim sudovima takvih je optužbi do sada oslobađan. Po svemu što se zna, govorio je istinu kad je slovenačkom partneru rekao da ima dobre kontakte u Vladi.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice