Povežite se sa nama

MONITORING

UBICE, SILEDŽIJE, BOMBAŠI U OFANZIVI: Kletva devedesetih

Objavljeno prije

na

Početkom nedjelje iz Budve je stigla vijest: Boško Gardašević, vlasnik kafića Royal i višegodišnji zakupac dijela plaže Kamenovo, ranjen je sa dva metka, nakon što je nepoznata osoba, iz nepoznatih razloga, na njega ispalila više hitaca iz oružja, podrazumijeva se, nepoznate marke i kalibra. Da stvar bude kompletna, Gardašević – tako izvještavaju ovdašnji veterani crne hronike – nema dosije u policiji.

Dan ili dva kasnije, iz neke od podgoričkih sudnica stiže informacija da je Mirko Simonović, vlasnik lokala Garden, u potpunosti promijenio raniji iskaz kojim je Željka Bulatovića, Sašu Klikovca i Vidoja Stanišića (sudski potvrđeni ubica i nasilnici iz tzv. Zagoričkog klana) teretio za pokušaj iznude (globalno popularni i u Crnoj Gori sve popularniji reket). Simonović je, uglavnom, porekao da su optuženi pokušali da od njega iznude pet hiljada eura. Navodno ga je policija, naivnog i neiskusnog, zbunila i navela da okrivljene prijavi, nesvjesan da će epilog njegove priče biti sudski proces. Pride, požalio se Simonović sudu, ,,ono što ga je natjeralo da slučaj prijavi policiji jeste to što ga je Bulatović pred gostima uhvatio za nos”. Vlasnik Gardena se kaje, i sam sebe demantuje. Tako se svojevremeno pokajao i direktor Splendida Žarko Radulović. Na sudu je relativizovao i razvodnio priču o pokušaju iznude 2,5 miliona eura, koji je prethodio ubistvu policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Bilo je to prije devet godina. Pravosnažnu presudu optuženima za to ubistvo čekamo do danas.

Ništa ne bi smetalo ovom tekstu da je počeo i ovako: prije tačno nedjelju dana, u petak 31. oktobra, direktor Uprave policije Slavko Stojanović ozvaničio je odluku o smjeni šefa policije u Beranama Veselina Krgovića. Odluka o smjeni donijeta je manje od mjesec dana nakon što je Krgović napadnut ispred ulaza zgrade u kojoj živi. Dvojica, treba li naglašavati, još nepoznatih napadača nanijeli su načelniku lokalnog CB-a (sada već bivšem) više tjelesnih povreda nakon što su – svjedoče okolne kamere za video nadzor – malčice popričali. Ne zna se o čemu.

Možda je tema njihovog razgovora bio disciplinski postupak koji je ljetos pokrenut protiv Krgovića i šefa lokalne Stanice kriminalističke policije Miloša Stojanovića, jer je utvrđeno da su nesavjesno postupali nakon što je policija pod njihovom komandom, krajem aprila ove godine, oduzela više od 100 paketa cigareta na putu Berane-Rožaje. A oni o tome više od 20 dana nijesu obavijestili nadležnog tužioca. Disciplinski postupak je otvoren na prijedlog Unutrašnje kontrole.

Priča o eksploziji nasilja na crnogorskim ulicama mogla je započeti i podsjećanjem na prošlomjesečni napad na našeg proslavljenog kik boksera Ivana Strugara (višestrukog amaterskog i profesionalnog prvaka svijeta) koga je nepoznati napadač, pucajući iz pištolja, ranio ispred roditeljskog stana. U istoj ulici u kojoj je, nedjelju dana ranije, neko nožem izbo Podgoričanina Semira Kasumovića.

Istog dana kada se pucalo na Strugara, u utorak 14. oktobra, na ulicama Podgorice dogodile su se još dvije pucnjave. U centru grada, nepoznati napadač ranio je Mladena Lakušića. Nešto ranije, NN je ispucao rafal (devet metaka) na kafanu Vesna u Zagoriču. Nije bilo povrijeđenih. U nekoliko odvojenih incidenata, iste noći, na raznim stranama Podgorice izgorelo je manje od deset automobila. Ništa vrijedno pomena.

A i zašto bi? Sedmicu prije tog 14. prošlog mjeseca koji nam se, eto, nametnuo kao nekakav reper za lociranja nabujalog nasilja (prije i poslije) u Podgorici je ubijen Milovan Đukić. Od ranije poznat policiji. Njegov ubica i njegova, navodna, pomagačica uhapšeni su par dana nakon zločina.

Sve do sada pomenuto dogodilo se nepunih mjesec dana pošto je u Baru ubijen Armin Muša Osmanagić, kontroverzni biznismen i vođa jednog od moćnih kriminalnih klanova iz ovog lučkog grada, o kojima crnogorska javna i tajna policija podatke prikupljaju duže od deceniju unazad. Uzalud. Niti je Muša uhapšen, niti su njegove ubice identifikovane i zaustavljene. Makar poslije, ako već nijesu spriječene prije zločina u Baru.

,,Bez obzira na izazove sa kojima se Crna Gora suočava kada je riječ o organizovanom kriminalu i korupciji, stepen bezbjednosti je na nivou drugih država regiona, možda i Sjedinjenih Američkih Država”. Ovako je ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, početkom jeseni, na godišnjem sastanku sa ambasadorima država članica Evropske unije i NATO-a, komentarisao dešavanja na crnogorskim ulicama kojima sve otvorenije gospodare ubice, siledžije, plaćeni piromani i reketaši-povratnici iz zemlje i inostranstva. Njegovi sagovornici ostali su to dipomatski otćutali.

Podsjećanje: Još nema šest mjeseci kako je ,,u sačekuši na kućnom pragu” iz vatrenog oružja ranjen direktor Uprave za dijasporu, prethodno dugogodišnji direktor Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović. Nadležni su, u prvi mah, (ne)djelo do danas nepoznatog uličnog umjetnika kvalifikovali kao ,,izazivanje opšte opasnosti sa lakom tjelesnom povredom”!? Tek je naknadno, pošto je događaj analiziran a šteta procijenjena na organima vladajuće partije, ranjavanje Mitrovića prekvalifikovano u pokušaj ubistva. Iako su, ako je vjerovati upućenima, nadležni iz policije i tužilaštva, baš kao i njihovi partijski komesari DPSDP koalicije, znali da naum anonimnog pucača nije bio da Mitrovića ubije. Nego da njemu, ali i svima sličnima, skrene pažnju na to da svako činjenje povlači i konsekvence. A da ćutanje, u režimu organizovanog kriminala i korupcije, vrijedi koliko i život.

Dalje iščitavanje arhiva medija pokazuje kako su, prije jedva deset mjeseci, dva nepoznata napadača u ranu zoru ispred stana načelnika barske policije Miloša Radulovića u Bloku 9 u Podgorici, aktivirali ručnu bombu. Jedva pet mjeseci ranije, jednako anonimne delije dinamitom su oštetile Radulovićev automobile na parkingu ispred iste zgrade.

,,Ako je neko mislio da na ovakav način može da se obračuna sa državom, u ozbiljnoj je zabludi”, poručio je nakon decembarskog napada na načelnika CB Bar potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković. Uskoro je i iz kabineta ministra Konjevića stiglo saopštenje u kome piše: ,,Napad na načelnika CB Bar napad je na sve pripadnike Ministarstva i u konačnom napad na državu”. Pa vi sad vidite u kakvoj je poziciji država čija policija i tužilaštvo nijesu u stanju da za godinu dana razriješe makar jedan od ovih napada.

,,Očigledno je da ulazimo u fazu sređivanja stanja u zemlji, gdje kriminalci imaju sve manje prostora”, bajao je ministar Marković. Ili je to bio cinizam svojstven čelnicima izvršnih vlasti u zemlji i kojoj je, od njenog ustoličenja, zabilježen krvav niz od blizu 50 nerazriješenih ubistava.

Crna serija nerasvijetljenih likvidacija započela je u septembru 1991. godine, kada je u Budvi ubijen Vlastimir Zečević, zvani Mićko Talijan. Do danas je u crnogorskoj prijestonici ljetnjeg turizma, registrovan niz od 14 nerazjašnjenih ubistava. Slijede Podgorica, pa Bar, Kotor, Herceg Novi… Beograd nije u konkurenciji iako je duže od decenije glavni grad Srbije bio svojevrsna pozornica zločina na kojoj su račune raščišćavali i prvaci crnogorskih kriminalnih grupa (krvavi niz započet je ubistvom Igora Ćosovića i Slavka Jovanovića u decembru 1996. godine)

Iz tog perioda je i sljedeća priča: ,,MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera, izdao je 1998. uredne dokumente lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, vozačke dozvole Ljubiši Čumetu Buhi, Zoranu Dući Spasojeviću i Milanu Kumu Lukoviću. Iako su svi već tada prolazili kroz krivične evidencije, ovdje su dobili i dozvole za nošenje pištolja koje je za sve njih preuzeo ovlašćeni policijski funkcioner”, pisao je Monitor nakon ubistva Zorana Đinđića, pozivajući se na svjedočenja novinara i političara iz Beograda. Nije to nikoga u Podgorici nagnalo na javnu reakciju. Kad su prećutali ubistva kolega Gorana Žugića, Darka Raspopovića i Slavoljuba Šćekića, što ih onda briga za tamo nekakve zemunce, njihove dozvole i nedjela.

Drugi je sada problem. Pod pritiskom međunarodne zajednice Crna Gora je svoje visokoprofitne tranzicione biznise (od duvana, preko pranja novca do kokaina) svela na minimum. Nedovoljno da se finansira i kontroliše armija preduzetnika koja je svoje umijeće dokazivala i naplaćivala pod komandom braće Šarić, Safeta Kalića, Nasera Keljmendija ili pokojnih Dragana Dudića (o njegovom ubistvu pisao je i čuveni Ekonomist), Dejana Đukovića, Darka Bugarina, Muše Osmanagića…

Danas se umjesto u Beogradu, crnogorski žestoki momci obračunavaju na domaćem terenu (nerazjašnjena ubistva Vinetu Strugara, Stefana Đukića, Vidaka Vorotovića…). Istovremeno, nedostatak novca pokušavaju nadomjestiti napadima na biznismene. Trend započet 2008. kada je na Trebjesi metalnim šipkama pretučen vlasnik kompanije Neksan Miodrag Daka Davidović traje do danas. Prošle sedmice u centru Podgorice je po istom modelu (šipkama) izudaran i izvršni direktor NLB banke Slovenac Robert Kleindienst. Oba napada izvela su do danas nepoznati počinitelji. Ili neko, zna ko, kako i zašto. U Crnoj Gori se sve ranije smrkava.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore

 

Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.

„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.

Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.

On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.

Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?

 

ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a

„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“.  Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…

PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt

Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete

Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.

Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…

STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a

Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne

Ulazimo u još jedne izbore  u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće  potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo