Povežite se sa nama

MONITORING

DRONIRANJE OPOZICIJE: Jesen saradnje

Objavljeno prije

na

Kao da računi dolaze na naplatu: jedna neuspjela postizborna koalicija (Podgorica), jedna podijeljena partija (Pozitivna), jedna prekinuta fudbalska utakmica (Srbija – Albanija) i mnogo repova: nacionalnih, socijalnih, ideoloških i ličnih koji se vuku za akterima ovdašnje političke scene. I eto DPSDP kako, ni od koga ometana, vedri i oblači našim životima. Uglavnom oblači.

Kuloarske priče o opozicionom jedinstvu koje će biti demonstrirano na antirežimskim protestima (verzirani su već spekulisali i sa navodnim datumom njihovog početka) zamijenile su javne prozivke i svađe. Na dobro poznate teme.

Neke su stvar borbi za liderstvo. Poput sve vatrenijih prepucavanja koja se u SNP-u vode između političkih štabova potencijalnih kandidata za novog predsjednika stranke. U igri su predsjednik partije Srđan Milić, potpredsjednik Aleksandar Damjanović i SNP-ova zvijezda u usponu Aleksa Bečić. Koplja se, trenutno, lome po pitanju koga bi Milo Đukanović volio da vidi na mjestu predsjednika SNP-a. A koga ne.

U (političkom) im komšiluku kao da gledamo nostalgičan povratak u 90-e. Predsjednik Pokreta za Pljevlja, koji se paralamentu vodi kao poslanik DF, Novica Stanić, ljekar, pozvao je prisutne na svečanosti njegove političke organizacije u Pljevljima da se ,,pomole za sve haške zatvorenike a posebno za predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja”.

U medijskim izvještajima sa pljevaljske svečanosti nema podataka da li su prisutni evocirali uspomene na Šešeljevu liniju Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica, po kojoj se pružala zapadna granica tzv. velike Srbije. I na žrtve koje je ta priča donijela.

Praktično u isto vrijeme, vlast i njeni spin majstori sa zadovoljstvom su izvijestili kako je predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević na svom Tviter nalogu objavio: ,,Projekat Velike Albanije je ozbiljan nacionalni projekat svih Albanaca. Nijedan albanski političar u Crnoj Gori javno nije protiv.” Medojević dodatno objašnjava: ,,Albanci su ujedinjeni oko projekta Velike Albanije. Imaju ozbiljnu podršku dijaspore, sjajne odnose sa SAD i napreduju ka EU. Rade na duge staze”.

Strasti su se uzburkale, izostala je trezvena analiza činjenica, koje su inicirale čitavu priču.

Da krenemo od elementarnog. Ako nam ne smeta (a zapravo smo ponosni) kada na utakmicama reprezentacije Crne Gore vidimo transparente navijača iz Lovćenca ili Vrbasa, onda moramo razumjeti da Albanci iz Crne Gore navijaju za reprezentaciju Albanije.

Zaista ne treba imati rezumijevanja za navijače koji bi slavili prekid nekog sportskog događaja. Međutim, navijači reprezentacije Albanije imali su razloga da slave to što su se njihovi fudbaleri – živi i zdravi izvukli sa terena nekadašnjeg stadiona JNA. Incident na stadionu nijesu počeli u 40. minutu utakmice, kada se nad terenom pojavio neidnetifikovani leteći objekat sa transparentom/zastavom tzv. velike Albanije. Ili ćemo je pretvarati da su poklič ,,Ko ne skače taj je Šiptar”, vesela južnoslovenska navijačka poskočica? Krici “Ubij, ubij, ubij Šiptara”, valjda bi trebali biti stihovi neke svečane pjesme kojom se na Balkanu veliča sportski duh i viteško nadmetanje!? Dok su razbrajalica ,,Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”, ubraja u navijačku mantru kojom se priziva milost fudbalskih bogova.

Ima još onih koji su spremni da posvjedoče kako se prva strofa ove recitacije (ona koja glasi: nož, žica, Srebrenica) posrećila našima 2005. kada smo u Beogradu (tada zajedno kao Srbija i Crna Gora) uz ove stihove i transparente pobijedili reprezentaciju BiH. I zašto, onda, ne zapitati otkud svi oni ivani bogdanovi, sa nacističkim tetovažama, nabildovanim mišićima, obimnim policijskim dosijeima i mjestom blizu terena.

Pitanje je koliko mladih birača danas zna da je Nebojša Medojević, prije četvrt vijeka, sa kolegama iz Studentskog foruma, u Podgorici organizovao prve antiratne mitinge. Dok je jedinstveni DPS naoružavao Srbe u Hrvatskoj i BiH (prema svjedočenju Novaka Kilibarde).

Zato je Medojeviću teško prebacivati nacionalnu ostrašćenost i netoleranciju. Ali, red je podsjetiti, na činjenice koje je smetnuo sa uma. Politička partija nosilac ideje o velikoj (tzv. pravoj) Albaniji na prošlogodišnjim izborima u Albaniji ostala je ispod propisanog cenzusa. Poslanik Dritan Abazović je prošle godine, praveći paralelu između Koča Danaja (lidera pokreta za pravu Albaniju) i Vojislava Šešelja, opominjao da ,,nacionalizmi takvog tipa nikad neće biti potpuno mrtvi, pa je pitanje koliko će biti marginalizovani”.

Abazović je tada iznio stav da su politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori ,,vrlo jasno određeni prema evropskoj budućnosti Crne Gore i koncentrisani na ono što je život u Crnoj Gori”. Kao što je i nakon pomenute utakmice koja je region vratila u vrijeme nacionalnih netrpeljivosti s kraja prošlog vijeka, upozorio na političke elite koje koriste takve događaje da bi sticali jeftine političke poene, ,,misleći da prave sebi kratkoročnu političku korist, a moraju biti svjesni da dugoročno prave štetu i sebi i čitavom društvu”.

Drugo je pitanje da li Abazoviće i sve one slične njemu (takozvanu tihu većinu) svi žele i mogu da čuju.

Prošlo je više od nedjelju dana kako su Abazović i Mladen Bojanić, nezavisni poslanici, nakon raskola u Pozitivnoj Crnoj Gori, razgovarali sa Miodragom Lekićem i Goranom Danilovićem o mogućnosti da im DF, kao vid tehničke podrške, ustupi jednog poslanika neophodnog za formiranje poslaničkog kluba. Naravno, novoformirani poslanički klub najviše bi koristi donio bivšim pozitivcima. Od njega bi, međutim, kroz formu skupštinskog rada (kolegijum, odbori, poslanička pitanja) koristi mogla imati kompletna opozicija.

,,Postoje tek mali izgledi da Demokratski front donese odluku da pozajmi poslanika bivšim funkcionerima Pozitivne Crne Gore”, izvijestio je početkom nedjelje Portal Analitika: ,,Protiv su Nova, PzP kao i politička grupacija Milana Kneževića. Razloga ima više ali tri su ključna: prvi – pozajmljivanjem poslanika DF bi indirektno priznao da ima veze sa raskolom u Pozitivnoj, zatim Abazović nije osudio albanski ekstremizam povampiren nakon utakmice Srbija – Albanija i autor je, po srpski narod skandalozne platforme Pozitivne nakon lokalnih izbora u Nikšiću kojom je zatraženo priznanje Kosova i otklon od Miloševićeve politike”.

Pošto su navodi Analitike ostali bez komentara, pokušali smo ih provjeriti ,,iz prve ruke”, kod Medojevića, Koče Pavlovića, Miodraga Lekića, Predraga Bulatovića, Andije Mandića i Slavena Radunovića. Od njih ni pisma ni razglednice.

Naravno, DF ima puno pravo da o tome suvereno odlučuje, i niko ne može da im zamjeri ma šta odlučili. Nije, međutim, to isključivo unutarpartijska stvar. Svaki potez koji vodi jačanju alternativnih kapaciteta opozicije otvara nadu za Crnu Goru. Svađe i problematične izjave kao dar s neba padaju Đukanoviću. Njemu bi, nakon svega, baš godila uloga zaštitnika manjina.

Nije red zaboraviti: na posljednjim izborima u Ulcinju gotovo polovina biračkog tijela glasala je za partije koje se označavaju kao građanske (DPS, Pozitivna, SDP, SNP). I valja nama pričuvati tu posebnost Crne Gore: ovdje mogu istim partijama pripadati i za iste partije glasati svi njeni narodi. Trebaće nam ta naša, drugačija priča.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo