Povežite se sa nama

MONITORING

DRONIRANJE OPOZICIJE: Jesen saradnje

Objavljeno prije

na

Kao da računi dolaze na naplatu: jedna neuspjela postizborna koalicija (Podgorica), jedna podijeljena partija (Pozitivna), jedna prekinuta fudbalska utakmica (Srbija – Albanija) i mnogo repova: nacionalnih, socijalnih, ideoloških i ličnih koji se vuku za akterima ovdašnje političke scene. I eto DPSDP kako, ni od koga ometana, vedri i oblači našim životima. Uglavnom oblači.

Kuloarske priče o opozicionom jedinstvu koje će biti demonstrirano na antirežimskim protestima (verzirani su već spekulisali i sa navodnim datumom njihovog početka) zamijenile su javne prozivke i svađe. Na dobro poznate teme.

Neke su stvar borbi za liderstvo. Poput sve vatrenijih prepucavanja koja se u SNP-u vode između političkih štabova potencijalnih kandidata za novog predsjednika stranke. U igri su predsjednik partije Srđan Milić, potpredsjednik Aleksandar Damjanović i SNP-ova zvijezda u usponu Aleksa Bečić. Koplja se, trenutno, lome po pitanju koga bi Milo Đukanović volio da vidi na mjestu predsjednika SNP-a. A koga ne.

U (političkom) im komšiluku kao da gledamo nostalgičan povratak u 90-e. Predsjednik Pokreta za Pljevlja, koji se paralamentu vodi kao poslanik DF, Novica Stanić, ljekar, pozvao je prisutne na svečanosti njegove političke organizacije u Pljevljima da se ,,pomole za sve haške zatvorenike a posebno za predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja”.

U medijskim izvještajima sa pljevaljske svečanosti nema podataka da li su prisutni evocirali uspomene na Šešeljevu liniju Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica, po kojoj se pružala zapadna granica tzv. velike Srbije. I na žrtve koje je ta priča donijela.

Praktično u isto vrijeme, vlast i njeni spin majstori sa zadovoljstvom su izvijestili kako je predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević na svom Tviter nalogu objavio: ,,Projekat Velike Albanije je ozbiljan nacionalni projekat svih Albanaca. Nijedan albanski političar u Crnoj Gori javno nije protiv.” Medojević dodatno objašnjava: ,,Albanci su ujedinjeni oko projekta Velike Albanije. Imaju ozbiljnu podršku dijaspore, sjajne odnose sa SAD i napreduju ka EU. Rade na duge staze”.

Strasti su se uzburkale, izostala je trezvena analiza činjenica, koje su inicirale čitavu priču.

Da krenemo od elementarnog. Ako nam ne smeta (a zapravo smo ponosni) kada na utakmicama reprezentacije Crne Gore vidimo transparente navijača iz Lovćenca ili Vrbasa, onda moramo razumjeti da Albanci iz Crne Gore navijaju za reprezentaciju Albanije.

Zaista ne treba imati rezumijevanja za navijače koji bi slavili prekid nekog sportskog događaja. Međutim, navijači reprezentacije Albanije imali su razloga da slave to što su se njihovi fudbaleri – živi i zdravi izvukli sa terena nekadašnjeg stadiona JNA. Incident na stadionu nijesu počeli u 40. minutu utakmice, kada se nad terenom pojavio neidnetifikovani leteći objekat sa transparentom/zastavom tzv. velike Albanije. Ili ćemo je pretvarati da su poklič ,,Ko ne skače taj je Šiptar”, vesela južnoslovenska navijačka poskočica? Krici “Ubij, ubij, ubij Šiptara”, valjda bi trebali biti stihovi neke svečane pjesme kojom se na Balkanu veliča sportski duh i viteško nadmetanje!? Dok su razbrajalica ,,Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”, ubraja u navijačku mantru kojom se priziva milost fudbalskih bogova.

Ima još onih koji su spremni da posvjedoče kako se prva strofa ove recitacije (ona koja glasi: nož, žica, Srebrenica) posrećila našima 2005. kada smo u Beogradu (tada zajedno kao Srbija i Crna Gora) uz ove stihove i transparente pobijedili reprezentaciju BiH. I zašto, onda, ne zapitati otkud svi oni ivani bogdanovi, sa nacističkim tetovažama, nabildovanim mišićima, obimnim policijskim dosijeima i mjestom blizu terena.

Pitanje je koliko mladih birača danas zna da je Nebojša Medojević, prije četvrt vijeka, sa kolegama iz Studentskog foruma, u Podgorici organizovao prve antiratne mitinge. Dok je jedinstveni DPS naoružavao Srbe u Hrvatskoj i BiH (prema svjedočenju Novaka Kilibarde).

Zato je Medojeviću teško prebacivati nacionalnu ostrašćenost i netoleranciju. Ali, red je podsjetiti, na činjenice koje je smetnuo sa uma. Politička partija nosilac ideje o velikoj (tzv. pravoj) Albaniji na prošlogodišnjim izborima u Albaniji ostala je ispod propisanog cenzusa. Poslanik Dritan Abazović je prošle godine, praveći paralelu između Koča Danaja (lidera pokreta za pravu Albaniju) i Vojislava Šešelja, opominjao da ,,nacionalizmi takvog tipa nikad neće biti potpuno mrtvi, pa je pitanje koliko će biti marginalizovani”.

Abazović je tada iznio stav da su politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori ,,vrlo jasno određeni prema evropskoj budućnosti Crne Gore i koncentrisani na ono što je život u Crnoj Gori”. Kao što je i nakon pomenute utakmice koja je region vratila u vrijeme nacionalnih netrpeljivosti s kraja prošlog vijeka, upozorio na političke elite koje koriste takve događaje da bi sticali jeftine političke poene, ,,misleći da prave sebi kratkoročnu političku korist, a moraju biti svjesni da dugoročno prave štetu i sebi i čitavom društvu”.

Drugo je pitanje da li Abazoviće i sve one slične njemu (takozvanu tihu većinu) svi žele i mogu da čuju.

Prošlo je više od nedjelju dana kako su Abazović i Mladen Bojanić, nezavisni poslanici, nakon raskola u Pozitivnoj Crnoj Gori, razgovarali sa Miodragom Lekićem i Goranom Danilovićem o mogućnosti da im DF, kao vid tehničke podrške, ustupi jednog poslanika neophodnog za formiranje poslaničkog kluba. Naravno, novoformirani poslanički klub najviše bi koristi donio bivšim pozitivcima. Od njega bi, međutim, kroz formu skupštinskog rada (kolegijum, odbori, poslanička pitanja) koristi mogla imati kompletna opozicija.

,,Postoje tek mali izgledi da Demokratski front donese odluku da pozajmi poslanika bivšim funkcionerima Pozitivne Crne Gore”, izvijestio je početkom nedjelje Portal Analitika: ,,Protiv su Nova, PzP kao i politička grupacija Milana Kneževića. Razloga ima više ali tri su ključna: prvi – pozajmljivanjem poslanika DF bi indirektno priznao da ima veze sa raskolom u Pozitivnoj, zatim Abazović nije osudio albanski ekstremizam povampiren nakon utakmice Srbija – Albanija i autor je, po srpski narod skandalozne platforme Pozitivne nakon lokalnih izbora u Nikšiću kojom je zatraženo priznanje Kosova i otklon od Miloševićeve politike”.

Pošto su navodi Analitike ostali bez komentara, pokušali smo ih provjeriti ,,iz prve ruke”, kod Medojevića, Koče Pavlovića, Miodraga Lekića, Predraga Bulatovića, Andije Mandića i Slavena Radunovića. Od njih ni pisma ni razglednice.

Naravno, DF ima puno pravo da o tome suvereno odlučuje, i niko ne može da im zamjeri ma šta odlučili. Nije, međutim, to isključivo unutarpartijska stvar. Svaki potez koji vodi jačanju alternativnih kapaciteta opozicije otvara nadu za Crnu Goru. Svađe i problematične izjave kao dar s neba padaju Đukanoviću. Njemu bi, nakon svega, baš godila uloga zaštitnika manjina.

Nije red zaboraviti: na posljednjim izborima u Ulcinju gotovo polovina biračkog tijela glasala je za partije koje se označavaju kao građanske (DPS, Pozitivna, SDP, SNP). I valja nama pričuvati tu posebnost Crne Gore: ovdje mogu istim partijama pripadati i za iste partije glasati svi njeni narodi. Trebaće nam ta naša, drugačija priča.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”

Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija

Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.

DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića

Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran

Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.

 

ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini

Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.

 

MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna

Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo