MONITORING
AUTOPUT KORUPCIJE: Prečica za bankrot

Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Iako je parlament za 15-ak dana odložio izjašnjavanje o vladinom prijedlogu zakona o autoputu Bar – Boljare (rasprava će, umjesto ove nedjelje, započeti 25. novembra), nema sumnje da će taj akt postati zvaničan državni dokument bez obzira na sve manjkavosti i nedorečenosti – i njegove i posla kojega se on tiče.
Pravno gledano, danas imamo sljedeću situaciju: i ako je u Crnoj Gori od 2008. godine na snazi Zakon o koncesiji za autoput Bar –Boljare, Vlada je u februaru, kršeći taj Zakon, sa kineskom kompanijom CRBC potpisala Ugovor o projektovanju i izgradnji autoputa, odnosno dionice Smokovac – Uvač –Mateševo (potpisao Ivan Brajović, ministar saobraćaja). Potom je Vlada sa kineskom Eskim bankom potpisala ugovor o kreditu vrijednom malo manje od 944 miliona dolara (ugovor potpisao ministar finansija Radoje Žugić). Tek onda je Vlada parlamentu uputila prijedlog zakona o autoputu koji bi, pod uslovom da bude usvojen, dao pravni osnov poslovima kojima se izvršna vlast bavila duže od godinu, kršeći važeće propise.
Vlada na odluku Skupštine gleda kao na već gotovu stvar. Iz njihovih se izjava ponekad čini kako je i sama gradnja autoputa negdje na samom kraju. A istina je sljedeća: izuzev iskazane volje i (pod precizno definisanim i veoma rigoroznim uslovima) obezbijeđene pozajmice zbog koje bi mogla zapasti u dužničko ropstvo, Crna Gora nema ispunjen ni jedan preduslov za ulazak u ovaj projekat.
Elementarno – ne zna se da li je ova država kadra da sebi priušti autoput vrijedan skoro tri milijarde eura. Samo takozvana prioritetna dionica (iako niko ne umije da objasni ko joj je i kada dao ovaj stepen važnosti) dužine 41 kilometar, koštaće između 800 miliona i 1,1 milijarde eura (računajući kamate na obećani kredit). I pored toga što će izvođač i njegovi saradnici biti oslobođeni plaćanja carina na uvezeni materijal, 2/3 akcize za potrošeno gorivo, plaćanja PDV-a, poreza i doprinosa na zarade angažovanog nedomicilnog stanovništva…
Početkom godine, dok se pregovaralo o krediti sa Eskim bankom, iz Vlade su saopštili da su Ekonomski i Građevinski fakultet u Podgorici uradili studiju izvodljivosti za ovu dionicu. Tu je, navodno, dokazana i ekonomska opravdanost cijelog projekta. NVO MANS je početkom marta od Građevinskog fakulteta dobio odgovor da on ,,nije učestvovao u izradi studije izvodljivosti za izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare, od Smokovca do Mateševa”. Isti odgovor stigao je i od Ekonomskog fakulteta. Ko je onda pravio računice na koje se poziva Vlada?
Dio te tajne razriješen je nedavno, kada su Atlas televizija i Pobjeda objavili razgovor sa profesoricom Ekonomskog fakulteta Jasminom Ćetković, ,,jednom od autora socio-ekonomske analize tog projekta”. Ta je analiza, tvrdi profesorica, pokazala da će se sredstva uložena za gradnju prioritetne dionice vratiti za 17 godina od početka gradnje, odnosno 13 godina nakon početka eksploatacije tog dijela autoputa.
Istovremeno profesorica Ćetković kaže kako finanasijska analiza tog posla pokazuje da će država morati da subvencioniše koncesionara između 20 i 30 miliona godišnje. Analize su, očigledno, rađene prema modelu koji je u međuvremenu propao. Ali, i one, po svoj prilici, pokazuju da gradnja autoputa nije ekonomski samoodrživ projekat.
A i kako bi bio kada govorimo o troškovima od najmanje 20 miliona eura po kilometru dionice autoputa. Čija se trasa do danas ne zna. Ili se krije od javnosti.
A evo i zašto. Sredinom 2009. godine, Vlada je usvojila Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu i Detaljni prostorni plan za dionicu Smokovac – Uvač – Mateševo. Potom je Vlada, prema saznanjima Monitora, u namjeri da snizi troškove gradnje koji su prelazili 1,2 milijarde eura, trasu puta spustila na nižu kotu. Orginalna trasa je zaobilazila zaštićeni kanjon Tare, ali nova, jeftinija ideja vodi uz kanjon i siječe ga mostovima na nekoliko mjesta. Na taj način je postignuto da Aktor/HCH svoju ponudu od 1,2 milijarde eura za dionicu Smokovac-Mateševo spustila na 1,05 milijarde (taj posao je propao zbog nedostatka novca). Prema Zakonu o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu Vlada je bila dužna da nakon izmjene trase ponovi postupak procjene i o izmijenjenoj trasi zatraži mišljenje javnosti, ali to do danas nije učinila.
Uglavnom, u skladu sa poznatim idejnim projektom na dionici Smokovac-Uvač-Mateševo biće 18 tunela ukupne dužine 17,6 kilometara i 13 mostova dužine 3,3 kilometra. I čemu sve to i momentu kada država već duguje oko dvije milijarde eura, dok je novi kredit dovodi do zaduženosti u visini 80 odsto godišnjeg društvenog proizvoda. Pred vrata bankrota.
Da stvar bude problematičnija, Crna Gora danas nema robe, izuzev bukovih oblutaka, koja bi mogla od proizvođača do potrošača putovati dionicom Smokovac – Mateševo. Nema ni ljudi, posebno ne na sjeveru države, koji bi imali interesa i ekonomske moći da ovaj put koriste u mjeri dovoljnoj da bi on bio održiv. O profitabilnosti da i ne govorimo.
,,Način na koji je zaključen ovaj višestruko rizičan i ekonomski
neuvjerljiv posao dodatno potvrđuje praksu netransparentnog upravljanja javnim finansijama i potrebu režima da po svaku cijenu uđe u ovaj
projekat kako bi se održao na vlasti”, kaže za Monitor poslanik Mladen Bojanić upozoravajući da je i ovog puta izostala ozbiljna debata, dok smo na djelu imali propaganda oslonjenu na ,,državne medije, obavezni službeni optimizam i režimske poslovne interese”.
O spornim odredbama predloženog zakona Bojanić kaže: ,,Način finansiranja dionice autoputa koji je izabrala naša Vlada oslobađa izvođače gotovo svih poreskih
obaveza, ali i prevaljuje najveće rizike koje nosi ovako skupa i složena
investicija na teret građana Crne Gore. Pomenuću samo neke: rizik roka izgradnje, odnosno prekida posla (kašnjenje je limitirano na pet odsto od ukupne investicije na teret izvođača), rizik kvaliteta gradnje (rok za popravke na teret izvođača je samo dvije godine), rizik servisiranja kredita koji je obezbjeđen državnom imovinom. Da, na kraju, dodam i valutni rizik. Naime, zadužujemo se u dolarima, a znamo da odnos USD/EUR može pretrpjeti velike skokove”.
Makar posljednje upozorenje poslanika Bojanića moralo bi u Vladi naići na plodno tlo. Naime, i premijer Milo Đukanović je, skupa sa prijateljem i poslovnim partnerom Vukom Rajkovićem osjetio sve tegobe zaduživanja uz deviznu klauzulu. Njihova Global Montenegro je uzela kredit u švajcarskim francima i danas je on (u eurima) mnogo veći. Realna je opasnost da bi se i Crna Gora mogla suočiti sa istom nevoljom.
Na opasnost rizičnog (pretjeranog) zaduživanja koje nije u skladu sa proklamovanim poštovanjem pravila euro zone upozorava i Dejan Mijović ekonomski analitičar iz Foruma 2010. On podsjeća da je Svjetska banka proljetos, zbog plana o novom zaduženju za potrebu početka gradnje autoputa, preusmjerila već odobrenu pozajmicu od 50 miliona dolara za konsolidaciju crnogorskog budžeta. ,,Stav međunarodnih institucija prema namjeri Vlade da uzme kineski kredit bio bi vjerovatno još negativniji da su znale za beneficije koje su date izvođaču projekta, jer je kredit sa tim beneficijama skuplji od svih ranije dobijanih koncesionih ponuda koje su, između ostalog, uključivale u cijeni i upravljanje i održavanje puteva po najvišim standardima”, kaže Mijović.
Brojne primjedbe na Vladin projekat vijeka u kontinuitetu iznose i iz političkog kluba Pravedna Crna Gora. Jedna od njih kaže: ,,Vlada jedan ovako basnoslovno skup i hazarderski posao nije uspjela ni u pravnom smislu da učini nespornim, jer je očigledno da predloženi zakon otvara uvjerljive dileme u pogledu njegove ustavnosti”.
Kome onda treba dionica Smokovac – Mateševo.
Dio odgovora na to pitanje nude vlasnici građevinske operative. ,,Na osnovu ovog posla mnoge kompanije, pa i naša, već su kupile dosta novih mašina. Smatram da je ovaj posao došao u pravo vrijeme što se tiče svih građevinskih kompanija”, kazao je Saša Aćimić, vlasnik i izvršni direktor kompanije Tehnoput. Zadovoljan je Veselin Kovačević iz Bemax-a. On se za TVCG pohvalio: ,,Crnogorske firme jedva čekaju da počne jedan tako značajan projekat za našu državu i u potpunosti su spremne da odgovore tom zahtjevu”. Stavovi vlasnika ovih firmi, su razumljivi.
Sumnja se da bi profitirati mogao još po neko. Pritiješnjen dokazima, ministar saobraćaja je priznao da su u Vladi imali informaciju da je izabrani izvođač iz Kine, ali i njegova majka firma, na crnoj listi Svjetske banke zbog optužbi da su skloni mitu i korupciji. ,,Kineske kompanije CCC i CRBS koje će graditi prvu dionicu autoputa ka sjeveru koje su na crnoj listi Svjetske banke zbog sumnji da su sklone mitu i korupciji nikad nisu dobile dokaz od te međunarodne institucije za takve tvrdnje”, kazao je Brajović uz napomenu da je naša Vlada znala da je Svetska banka zabranila saradnju sa Kinezima do 2017. godine. Brajović zna da i u Crnoj Gori imamo sličan slučaj. Dojče Telekom je vlastima SAD platio 100 miliona dolara zbog korumpiranja vlasti u Crnoj Gori i Makedoniji tokom privatizacije lokalnih teleoperatera, ali se crnogorski premijer Milo Đukanović i njegovi saradnici i srodnici do danas brane na identičan način: niko im još nije dostavio dokaze. A i neće, dok oni kontrolišu stvari.
Zato najavu gradnje crnogorskog autoputa treba posmatrati kroz prizmu svega što je pratilo prethodne ekonomske projekte ovdašnjih vlasti – od šverca duvana do privatizacije KAP-a i Elektroprivrede. Onda će vam i konačan ishod te avanture postati mnogo jasniji.
Ulicom protiv korupcije
Mi jesmo za modernu putnu vezu prema sjeveru, ali smo protiv ovog ponižavajućeg, korupcionaškog Ugovora koji je ministar Brajović potpisao sa Kinezima. To je sažetak našeg političkog stava, kaže za Monitor Koča Pavlović portparol PzP i poslanik DF-a:
,,Vlada nema nadležnosti da krši Ustav, što je u više odredbi ovog Ugovora urađeno. Skupština nema mandat da to kršenje Ustava verifikuje. Zato mi u PzP jedini izlaz iz ove nezakonite i protivustavne situacije vidimo u referendumu, a ne u skupštinskoj raspravi koja predstoji.
SDP-ovo ustupanje našeg državnog suvereniteta Kinezima kroz Ugovor o finansiranju auto-puta i DPS-ovo ustupanje našeg prava na eksploataciju gasa i nafte oko Prevlake Hrvatima predstavljaju stvarni temelj novog koalicionog sporazuma vladajućih partija. A taj se novi temelj može kratko nazvati – korupcija.
Nakon dvogodišnjeg zavaravanja crnogorskih birača, SDP je pobrisao svaku razliku u odnosu na njihovog velikog brata.
A jedina brana ostvarenju njihovog udruženog kriminalnog poduhvata, koji za cilj ima pljačku svega što je ostalo, u ovom trenutku predstavlja državni suverentet i Ustav kao akt u kome je taj suverenitet definisan i ozakonjen. Zato mi danas imamo ovakvo unisono nasrtanje na Ustav sa svih strana, i po svim osnovama.
Moderne „tate” naše državne suverenosti, Milo Đukanović i Ranko Krivokapić, očito misle da im to umišljeno očinstvo daje pravo da se prema Crnoj Gori odnose kao prema njihovom privatnom placu, koji mogu dobro unovčiti. U ovoj situaciji je ulica jedino što državu Crnu Goru može spasiti od potpunog kolapsa. Moramo izaći iz ovih kvazi institucija na ulicu, i na jedini raspoloživi način pokazati ovoj bagri da država Crna Gora nije njihov privatni posjed.”
Glupost ili zla namjera
,,SNP CG ne spori potrebu gradnje autoputeva jer ih jedino Crna Gora nema u regionu, pa gotovo ni u Evropi”, kaže za Monitor Aleksandar Damjanović. ,,Sporni su ekonomski, pa i politički prioriteti ove Vlade, a tiču se namjere gradnje autoputa prema sjeveru ( fokus na dionici od Podgorice do Mateševa, odnosno Kolašina). Mišljenja smo da su prioritetni crnogorski infrastrukturni projekti morali biti rekonstrukcija pruge Beograd-Bar, kao i gradnja drugog bloka TE Pljevlja, koji bi u znatno bržem roku generisali veće koristi, i finansijske i socijalne za građane i sjevera i Crne Gore.”
– Interesantno je da Vlada, uz gradnju autoputa u pravcu jug sjever, paralelno forsira i tzv. trasu dionice Transjadranskog gasovoda u pravcu istok-zapad, što je ekonomski nelogično, da ne kažem glupo. Uz autoput ka Srbiji treba razmišljati o dionici kraka Južnog toka, dok je uz dionicu Transjadranskog gasovoda realno planirati i dionicu Jadransko-jonskog autoputa. Ili se radi o megalomanskim ambicijama u smislu ulaganja više milijardi evra, maltene odjednom, u najmanje tri kapitalna projekta što Crna Gora – niti bilo koja država regiona – jednostavno ne može da izdrži, ili o gluposti onih koji izgleda žele da planiraju i naše sudbine, ili o zloj namjeri i skrivenim geo-političkim, pa i finansijskim ambicijama na štetu ključnih političko-ekonomskih interesa Crne Gore. I o tome će SNP otvoriti priču. ,,U svakom slučaju”, zaključuje Damjanović, ,,bez preciznih informacija o svim troškovima, i javnim i skrivenim, i o koristima koje Crna Gora može da ima od ovog projekta, jednostavno nema ozbiljne rasprave i SNP CG neće prihvatiti da daje bezrezervnu podršku nečemu što samo po sebi izaziva niz rezervi, da ne kažem kontroverzi”.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći

Objavljeno prije
1 danna
23 Maja, 2025
Tamo gdje je Alabar nepoželjan gradiće naši, poznati domaći investitori, ali i oni čiji se identitet krije iza adresa na off šor destinacijama. Pripreme za gradnju prvih turističkih rizorta i hotelskih naselja na Velikoj plaži u završnoj su fazi. U pitanju su kompanije koje su tokom procesa privatizacije Ulcinjske rivijere kupile ili zakupile stare hotele, Grand hotel Lido, Otrant, hotel Belvi i Olimpik
Arapski milijarder Mohamed Alabar, vlasnik kompanije Eagle Hills, kazao je nedavno da odustaje od ulaganja u Ulcinju na lokaciji Velike plaže nakon burnog negodovanja lokalne zajednice. Shvatio je, kako je rekao, da ljudi ne žele investicije na tom prostoru i da na to imaju pravo.
Na protestima građana Ulcinja, lidera političkih partija, građanskih i ekoloških udruženja istaknuta je potreba zaštite prostora netaknute prirode u zaleđu 13 kilometara duge plaže od moguće devastacije, koja bi nastala izgradnjom turističkih kompleksa, hotela, apartmanskih naselja, marina, pristaništa i mnogobrojnih ugostiteljskih sadržaja.
Nejasno je zašto su branioci Velike plaže tek dolaskom mega investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ustali protiv gradnje objekata raznovrsne namjene kada je poznato da je prostor na prvoj liniji uz obalu i pješčane dine, odavno urbanizovan. Branilo se neodbranjivo jer je cijeli prostor od nekih 20 miliona kvadrata zaleđa ovog dijela ulcinjske obale pokriven urbanističkim planovima kojima je dozvoljena gradnja hotela, apartmana i stanova u višespratnicma i soliterima do 11 etaža.
Planovi su pripremljeni ranije po mjeri crnogorskog graditeljskog lobija čiji su najistaknutiji predstavnici pokupovali desetine i stotine hiljada kvadrata zemljišta na Velikoj plaži. Kako su u tome uspjeli, ko su bili prodavci zemljišta u zoni morskog dobra, koje je najvećim dijelom pripadalo državnoj firmi HTP Ulcinjska rivijera, nije poznato. Pokušali smo dobiti odgovore od nadležnih u lokalnoj upravi, ali bez uspjeha.
Tamo gdje je Alabar nepoželjan gradiće naši, poznati domaći investitori ali i oni čiji se identitet krije iza adresa na off šor destinacijama. Pripreme za gradnju prvih turističkih rizorta i hotelskih naselja na Velikoj plaži u završnoj su fazi. U pitanju su kompanije koje su tokom procesa privatizacije Ulcinjske rivijere kupile ili zakupile stare hotele, Grand hotel Lido, Otrant, hotel Belvi i Olimpik.
Novi vlasnici starih oronulih hotela na istom mjestu grade nove, velelepne građevine, ogromne komplekse koji gabaritima, visinom i arhitekturom u velikoj mjeri odudaraju od nekadašnjih turističkih objekata Ulcinjske rivijere.
U medijima se najavljuju ekskluzivni hotelski kompleksi na lokaciji hotela Otrant i bivšeg hotela Lido.
Na udaljenosti od 130 metara od plaže kompanija Argos Doo iz Ulcinja najavljuje izgradnju kompleksa Otrant Reefs, hotela, vila, depandansa, kojim dominiraju tri ovalne kule visine do 52 metra, odnosno dozvoljene spratnosti od 7 do 11 etaža, za koje je kamen temeljac položen u aprilu prošle godine.
Na zapadnom dijelu Velike plaže, na lokaciji porušenog hotela Lido, međunarodna hotelska grupacija Karisma Hotels &Resorts i Dobrov & Family grupa planiraju izgradnju ekskluzivnog turističkog naselja sa pet zvjezdica pod nazivom Porta Rai, u prevodu, „kapija raja“. Grupu Dobrov zastupa budvanska firma Capital Estate Doo, koja je vlasnik zemljišta te se na nju vodi sva dokumentacija za gradnju.
Gradnja hotela, odnosno rizorta sa šest gabaritnih zgrada visoke spratnosti od P+6 pa do P+9 etaža, na samoj obali Velike plaže omogućena je važećom planskom dokumentacijom na osnovu koje su izdati UT uslovi 26.10.2022.
Radi se o kompleksu na 45 katastarskih parcela u Donjem Štoju u dijelu UP10 u zahvatu Državne studije lokacije (DSL) „Dio sektora 66 – postojeća hotelska grupacija i modul I“ – Velika plaža.
Ovaj planski dokument na osnovu kojeg su izdati i urbanistički parametri i za kule Otranta, donijela je vlada Duška Markovića 2018. godine.
Luksuzni kompleks sa pet zvjezdica prostiraće se na 88.000 kvadrata. Ukupna izgrađena površina objekata iznosiće 75.635 kvadratnih metara. Kompleks sa soliterima, rezidencijalnim objektima, apartmanskim zgradama, brojnim bazenima i drugim sadržajima, nalik zasebnom kvartu, biće smješten uz popularnu ulcinjsku plažu Kopakabana.
Saglasnost na idejno rješenje turističkog naselja koje potpisuje firma Montcore Doo iz Podgorice, dao je Glavni državni arhitekta Siniša Minić u junu prošle godine.
Skoro godinu kasnije, u martu ove godine, Agencija za zaštitu životne sredine dala je saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju ovog turističkog naselja. Komisija za ocjenu Elaborata koji je dostavila firma Capital estate, dva puta je vraćala dokument na doradu, da bi, konačno, u trećem krugu zaključila da je Elaborat urađen u skladu sa važećim propisima i standardima za ovu vrstu objekata.
Zaključak komisije koju imenuje Agencija za zaštitu životne sredine je kontroverzan. Saglasnost na izgradnju ogromnog kompleksa daje se iako na tom prostoru nije izgrađena kanalizaciona mreža niti sistemi za prečišćavanje.
„U analizi mogućih uticaja konstatovano je da neće biti većih uticaja na životnu sredinu. Atmosferske i fekalne vode će se nakon tretmana u sistemima za prečišćavanje voda – ispuštati u upojni rov! Nakon što se na ovom području izgradi kanalizaciona mreža, projekat će biti priključen na nju“, navodi se u tekstu.
Pored uobičajenih mjera zaštite vazduha, vode, mora, zemljišta, drveća, flore, faune, ptica….prirodnih i kulturnih dobara, djeluje da je saglasnost koju Agencija daje na slične projekte samo ispunjenje forme, bez suštinskih i obavezujućih mjera za zaštitu prirode i ljudi od megalomanskih projekata koji degradiraju obalu.
Takođe, Agencija za zaštitu životne sredine daje svoje mišljenje nakon što je Glavni državni arhitekta dao saglasnost na idejno rješenje objekata. S tim u vezi neobično djeluje izdvojen stav Komisije u Rješenju o saglasnosti u kome se kritikuje važeća planska dokumentacija, sve Državne studije lokacije koje tretiraju ukupan prostor Velike plaže. O kojima je Monitor već pisao.
„Komisija za ocjenu Elaborata procjene uticaja za izgradnju Turisitčkog naselja (T2) u okviru Zone D, dio UP10………, je stava da Agencija za zaštitu životne sredine treba uputiti dopis Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, da se razmotri mogućnost revidiranja DSL-a za Sektor 66 za sve module (I-VI), u cilju smanjenja visine odnosno gabaritnosti objekata i definiše njihova veća udaljenost od plaže zbog očuvanja autentičnosti, cjelovitosti i pejzažne atraktivnosti područja. iako objekat poštuje gabarite (visine) koji su dati u UTU, radi se o objektu sa predimenzioniranim gabaritima i potrebno je preispitati planiranu spratnost i visine, jer date visine i gabariti objekta narušit će jedinstvenost pejzaža ovog područja i imat će dugoročno negativan uticaj na njen biodiverzitet sa fokusom na ptice. U tom smislu treba ograničiti visinu objekta do 15-20 m. I na prvoj liniji Velike plaže tačnije u zaleđu iza pješčanih dina ne smije se dozvoliti izgradnja hotelskih objekata koji su visočiji od P+3, zbog vizura/pejzaža“, navodi se u rješenju.
Ni upozorenja Agencije prilikom donošenja planskog dokumenta nijesu urodila plodom.
„U Izvještaju o Strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za Državnu studiju lokacije “Dio Sektora 66 – postojeća hotelska grupacija i modul I”, Velika plaža iz 2018. godine na strani 98 stoji: Izvještaj o Strateškoj procjeni uticaja je već ukazao na potencijalni konflikt koji nažalost izdati UTU sa dodijeljenom visinom od 34 do 52m nije prepoznao i ne uzima u obzir uticaj na pejzaž niti na ptice.
Koja je uloga Agencije za zaštitu životne sredine ako nema nadležnost ili volje da odbije projekte koji imaju izrazito negativan uticaj na okolinu. Najavljene investicije na Velikoj plaži sa soliterima na prvoj liniji mora, uveliko će izmijeniti poznate vizure ulcinjske rivijere.
Branka PLAMENAC
Komentari

Sljedeće sedmice će se obilježiti 33 godine od zločina Deportacija, kada je crnogorska policija uhapsila najmanje 66, a po nezvaničnim podacima i preko 100 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su iz BiH u Crnu Goru Iizbjegli od rata. Bošnjaci deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u Drinu. Ubijeno je najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima Republike Srpske
,,Mi i dan danas trpimo posljedice ovog zločina jer i dan danas niko za njega nije odgovarao”, kaže za Monitor Alen Bajrović. Kada je imao četiri i po godine, u maju 1992, njegovog oca Osmana su crnogorski policajci istrgli iz njegovog i sestrinog zagrljaja. Nikada ga više nijesu vidjeli, a njegovi posmrtni ostaci do danas nijesu nađeni.
Sljedeće sedmice će se obilježiti 33 godine od zločina Deportacija, kada je crnogorska policija uhapsila najmanje 66, a po nezvaničnim podacima i preko 100 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su iz BiH u Crnu Goru izbjegli od rata. Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano, autobusima, transportovani 25. maja u koncentracioni logor KPD Foča, a 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH, na teritoriju tadašnje Srpske. Svi Bošnjaci deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u Drinu. Ubijeno je najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima Republike Srpske. Tijela svih stradalih još nisu pronađena.
Na teritoriji Crne Gore je uhapšeno i 33 izbjeglica iz BiH srpske nacionalnosti, koji su vraćeni u Republiku Srpsku radi mobilizacije.
Vlada je u aprilu ove, opredijelila 1,6 miliona eura obeštećenja za 16 porodice civilnih žrtava ratova devedesetih – žrtava deportacije izbjeglica, otmice putnika iz voza u Štrpcima i NATO bombardovanja u Murinu i Tuzima. Time je država po drugi put priznala svoju umiješanost i krivicu. Ranije je Vlada, 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije.
Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) za Monitor kaže da je priznavanjem statusa svim civilnim žrtvama rata Zakonom o boračkoj i invalidskoj zaštiti, napravljen važan iskorak, jer su priznate sve žrtve koje su imale državljanstvo SFRJ i bez obzira na mjesto stradanja, priznati svi, dok su pravo na socijalnu zaštitu dobili članovi porodica žrtava koji imaju crnogorsko državljanstvo.
,,Međutim, zakon je usvojen za zakašnjenjem od tri decenije, pa je bilo pošteno to što je Vlada u aprilu dodijelila i jednokratne novčane pomoći porodicama civilnih žrtava rata. Među tim porodicama je i porodica Osmana Bajrovića, koji je stradao kao žrtva Deportacije, a čija supruga i djeca i danas žive u Crnoj Gori i imaju crnogorsko državljanstvo. Smatramo da i više od 16 porodica ispunjava uslove da dobije tu naknadu i nastavljamo da se zalažemo i za njih”, navodi Gorjanc-Prelević.
Porodica Bajrović je jedina nakon zločina ostala da živi u Crnoj Gori. ,,To je šok koji traje. Ne prolazi jer nijesmo našli posmrtne ostatke, nema krivaca, ni ni nalogodavaca ni izvršoioca, ni objašnjenja zašto se sprovodio taj zločin. Još živimo u nekom emotivnom bunilu i trpimo”, kaže Alen Bajrović.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je početkom februara ove godine saopštilo da su, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, ponovo formirani krivični predmeti povodom ratnih zločina u Morinju, Bukovici i Kaluđerskom lazu i zbog deportacije izbjeglica.
,, Ova godina je ključna da dođe do nekog pomaka. Završno mjerilo u pregovorima o pridruživanju EU za poglavlje 23 od Crne Gore zahtijeva od Crne Gore da intenzivira napore da suzbija nekažnjivost ratnih zločina i to i na najvišem nivou. Očekuje se proaktivan pristup u skladu s međunarodnim standardima. Problem je što niti jedan državni tužilac nije određen da se bavi isključivo ratnim zločinima, što u praksi neminovno ograničava napor koje je država dužna da pruži pogotovo posle toliko godina i farsičnog procesuiranja tog zločina. Podsjećam da iako su gotovo sve relevantne činjenice utvrđene, na kraju su svi optuženi oslobođeni zbog pogrešnog tumačenja prava, kako je to zaključio i ekspert EU”, kaže Gorjanc-Prelević.
Bajrović kaže da očekivanja od ponovnog otvaranja istrage nijesu velika. ,,Tužilaštvo je fingiralo sudski postupak zato nakon 33 godine prave strategiju. Postoje svjedoci tog ratnog zločina, danas ti ljudi uživaju penziju. Ljudi koji su sprovodili taj zločin su iz Crne Gore. Poznajem lično neke, ti ljudi su radili na tim poslovima, kao policajci. Te ljude niko ne poziva. Izostala je krivična odgovornost, znamo ko je bio predsjednik države, ko premijer“, navodi on.
O sramnom zločinu prvi je javno progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga je prošao pakao. Na njega su pucali, napadali ga, prijetili, naposljetku mu podmetali da je on saučenik u zločinu.
Dosada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.
Tokom procesa saslušan je, kao svjedok, Momir Bulatović predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacija. On je kazao da je deportacija bila „državna greška“.
Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je odbačena.
Porodice žrtava su se nadale da će, kad već ne mogu doći do pravde kod domaćih sudova, nju naći u Strazburu. Uzalud. Evropski Sud za ljudska prava je u aprilu 2023. odbacio tužbu protiv Crne Gore, koju je podnijela rodbina deportovanih.
Bajrović je imao sastanak sa Miloradom Markovićem, vrhovnim državnim tužiocem. Za Monitor kaže:: ,,On me uvjeravao da će mu rad na rasvjetljavanju slučajeva ratnih zločina biti prioritet. Sve je ostalo na strategiji. Meni se čini da je izostala volja za sprovođenjem istrage”.
Prilikom izbora Markovića za VDT-a, neke NVO su problematizovale mogući konflikt interesa jer je Milisav, otac Milorada Markovića, u vrijeme deportacija bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova. Zjedno sa još osam bivših policijskih funkcionera sud ga je oslobodio krivice za taj ratni zločin.
Nevladine organizacije i građanski aktivisti od 2011. godine insistiraju na podizanju spomenika žrtvama deportacije. Opominju stalno nadležne, ali odgovora nema.
Bajrović tvrdi da je po srijedi igra prebacivanja loptice. ,, Zakon je takav da se saglasnost mora donijeti na lokalu, a oni prebacuju na ministarstvo kulture. S obzirom na partije u vlasti u Herceg Novom, mala je volja da se spomenik gradi. Oni tvrde da treba biti u Podgorici. Mi kao žrtve smatramo da je neophodno spomen obilježje uraditi isped zgrade policije, jer su tu dovođeni i od tada im se gubi svaki trag”, objašnjava on.
Gorjanc Prelević podsjeća da su porodice žrtava još 2010. godine iskazale želju da se na tom mjestu podigne spomen obilježje : ,,Međutim, za podizanje spomen obilježja je potrebna inicijativa lokalne samouprave, a odbornici u Herceg-Novom su sve ove godine iskazivali nezainteresovanost, osim nekoliko izuzetaka. Žao mi je što u tome ne vide priliku da taj grad pokaže saosjećanje s ranjenim porodicama i učini nešto konkretno da spriječi takve užasne događaje koji bi se mogli ponoviti”.
Ona napominje da je istraživanje javnog mnjenja iz prošle godine pokazalo da manje od trećine ispitanika (30 odsto) ne podržava izgradnju spomenika žrtvama Deportacije, dok trećina (33 odsto) podržava, ostatak nema dovoljno informacija i nema stav. Podsjeća i da je ove godine i Komitet za ljudska prava UN pozvao Crnu Goru „da pojača podršku naporima civilnog društva da pomogne žrtvama i u pogledu memorijalizacija”.
A o društvu relativizacije zločina govori i činjenica da su Demokrate početkom prošle godine u Skupštini Glavnog grada predložili da ulica u Podgorici nosi ime Pavla Bulatovića. On od 2020. on ima ulicu u Pljevljima.
Pavle Bulatović, kao ministar unutrašnjih poslova u vladi Crne Gore, bio direktni nalogodavac nezakonite deoprtacije izbjeglica 1992. Po njegovom naređenju crnogorska policija je bez zakonskog osnova uhapsila i predala Vojsci Republike Srpske najmanje 66 osoba, od kojih je samo 12 preživjelo.
Početkom marta ove godine u Zeti je održana promocija monografije o Pavlu Bulatoviću. Preko 20 nevladinih organizacija upozorile su da je to „pokušaj rehabilitacije i glorifikacije osobe koja je naredila najmanje jedan ratni zločin deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore“.
Bajrović o odnosu države kaže: ,,Gdje god se obratiš tretiran si kao građanin drugog reda. U poslu, školi, u podnošenju bilo kojeg zahtjeva. UT uslove dobijem poslije dvije godine i pet žalbi. Neku taksu za komunalno meni izdaju tek nakon šest mjeseci, iako treba da se izda za 15 dana. Tih primjera je dosta. Pomaka blagih ima ali jako su mali i spori. Ja ću uložiti 15 žalbi dok ne dobijem to što me zakonski sleduje, ai nikad niko nije odgovarao što mi nije dozvolio da imam usluge i prava koja mi kao građanina sleduju. Međutim, nikad neću dovoliti da me istjeraju iz države, ja sada živim ovdje da doprinesem pravdi”.
U ponedjeljak 26. maja u 12 sati ispred zgrade MUP-a Herceg Novi obilježiće se 33 godine od ratnog zločina deportacija.
,,Visoki zvaničnici pretežno izbjegavaju ovakve skupove. Dobijaju uvijek uredne pozive. Imao sam susrete sa Jakovom Milatovićem i Milojkom Spajićem. Obećali su da će pomoći da se rasvjetli ovaj zločin. Osjetio sam njihovu empatiju, ali, na ovakve datume ne dolaze. Pošalju svoje predstavnike i to je to”, kaže Bajrović.
Slijerdi još jedan poziv, još jedno okupljanje: „ Ovim okupljanjem odajemo počast nevino stradalima žrtvama, podsjećamo na važnost pravde i ljudskih prava te njegujemo kulturu sjećanja kako se takvi strašni zločini nikada i nikome ne bi više desili”. U društvu bez pravde, zločin traje.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
CRNA GORA BEZ SISTEMSKE STAMBENE POLITIKE: Po mjeri bogatih

Objavljeno prije
1 sedmicana
17 Maja, 2025
Prema procjenama Udruženja podstanara, u Crnoj Gori preko 30.000 porodica nema svoj krov nad glavom. Polovina živi u Podgorici, u kojoj se cijena zakupa jednosobnog stana kreće od 400 do 1000 eura. Podstanarska mjesečna primanja u prosjeku su manja. A obećanje vlasti o Veljem brdu kao novom gradu po mjeri čovjeka, sve nerealnije
Da je ove sedmice još jedna porodica završila na ulici, obavijestili su javnost iz Udruženja podstanara Crne Gore. Maloljetna djeca, roditelji invalidi, radno polovično sposobni.
,,Nijesu uspjeli da redovno izmire obaveze. I to je bio dovoljan razlog da budu izbačeni, bez alternative, bez podrške, bez pitanja. Nema mjesta za slabog u zemlji koja okreće glavu od ljudi”, ističe se u saopštenju Udruženja podstanara.
Da u Crnoj Gori, koja je samo u Ustavu država socijalne pravde, ovo nije rijedak slučaj govori za Monitor Dragan Živković, iz Udruženja podstanara: ,,Nažalost, ovakve situacije nijesu rijetkost – i to govorimo već godinama. Upozoravali smo, pisali, apelovali, ali naš glas se uglavnom gasio kao eho u pustinji. Dok se institucije prave nijeme, mi svakodnevno primamo pozive ljudi koji su pred izbacivanjem iz stana, porodica koje završe na ulici, djece koja se sele iz stana u stan bez stabilnosti i sigurnosti, osoba sa invaliditetom koje ostaju bez minimuma dostojanstva”.
Prema podacima MONSTAT-a iz 2011. godine, oko 18.425 porodica (približno 60.000 ljudi) živjelo je u podstanarskim uslovima. Podaci sa posljednjeg popisa iz 2023. o broju podstanara još su nedostupni. Prema procjenamam Udruženja podstanara u Crnoj Gori danas preko 30.000 porodica nema svoj krov nad glavom. Polovina od njih živi u Podgorici.
U Podgorici su posljednjih godina cijene stanova u vrtoglavom rastu. Prema podacima MONSTAT-a, prosječna cijena kvadrata u novogradnji u Podgorici iznosila je 1.824 eura u trećem kvartalu 2024. godine – što predstavlja nevjerovatno povećanje od čak 65,8 odsto u odnosu na isti period 2019. godine. U skladu sa tim u Podgorici je teško naći jednosobni stan ispod 400 eura, a cijene se kreću i preko hiljadu.
Prema podacima Udruženja podstanara ovu grupu uglavnom čine socijalno ranjive kategorije: samohrani roditelji, penzioneri s minimalnim penzijama, osobe sa invaliditetom, raseljena i interno raseljena lica, radno nesigurne grupe i građani koji rade na crno ili za minimalac, mladi koji žele da se osamostale, ali nemaju šansu za to. Većina njih ne može računati na zvanične ,,prosječne plate” već primanja podstanarskih porodica se kreću od 300 do 500 eura.
Cijene kvadrata se svakodnevno mijenjaju, a trendovi se oblikuju pod uticajem stranih kupaca, neregulisane gradnje i nepostojanja državne kontrole ili strategije stanovanja. Podstanari nemaju pristup analizama, ne postoji javna baza podataka o zakupu, niti ikakav mehanizam koji bi im omogućio da prate tržište i planiraju budućnost. ,,Sve to dovodi do stanja potpune nesigurnosti – podstanari ne znaju hoće li sljedećeg mjeseca moći da ostanu u istom stanu, da li će im kirija porasti, ili će završiti na ulici”, navodi Živković.
On dodaje da država trenutno ne preduzima gotovo ništa suštinsko kada je u pitanju zaštita podstanara u Crnoj Gori. Iako postoje određeni oblici socijalne pomoći, poput materijalnog obezbjeđenja i jednokratnih davanja, kaže Živković, oni su privremeni, selektivni i ne rješavaju korijenski problem – a to je nedostatak sistemske politike stanovanja.
,,Umjesto da prepozna ovaj problem kao strateški izazov – jer se tiče života više od 30.000 domaćinstava u Crnoj Gori – država ga tretira kao marginalnu socijalnu kategoriju, često prepuštajući sve tržištu koje je neregulisano, divlje i potpuno neosjetljivo na socijalne posledice”, navodi Živković i dodaje da se sve to dešava ,,dok se masovno grade nove zgrade koje ni po cijeni ni po namjeni nijesu namijenjene domaćem stanovništvu, već prvenstveno tržištu luksuznih stanova i interesima stranih investitora. Na taj način država aktivno učestvuje u izgradnji Crne Gore kao mjesta za bogate, dok njeni građani sve češće ostaju bez doma”.
Da vlast, bar ponekad, misli i na ovu kategoriju stanovništva, pokazala je, sedmicu prije podgoričkih izbora, u septembru prošle godine. Tada su premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili program Vlade za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima. Naslovljen je – Velje brdo – novi grad po mjeri čovjeka. Obećali su mnogo toga, a prvenstveno da će se riješiti problem podstanara kojih je najviše u Podgorici, kao i da će mladi koji treba da grade porodice konačno moći da dođu do stana.
Velike planove poremetilo je neusvajanje Prostorno urbanističkog plana za Podgoricu, pa premijerovo obećanje o prvim useljenjima sredinom 2026. postaje sve nerealnije. Kao i tri i po milijarde koje treba da budu uložene u ovaj projekat.
U isto vrijeme iz Unije slobodnih sindikata promovisali su kampanju Za miran san, socijalni iliti državni stan. Vladi su predočili model socijalnog stanovanja grada Beča, koji kao primjer dobre prakse. Po tom modelu zakup socijalnog stana bi se kretao ispod 100 eura. Iz Unije su objasnili da bi za 25 odsto novca koji je planiran za Velje brdo moglo da se izgradi 20.000 stambenih jedinica širom Crne Gore.
Međutim, u Vladi imaju drugačije računice pa je premijer objasnio da će kvadrat stana iznositi 1.000 eura, sa minimalnom kamatom za crnogorske uslove od 1,2 odsto godišnje. Za trosobne stanove od 100 kvadrata, mjesečnu rata će iznositi 390 eura, na 30 godina otplate. Za stan od 60 kvadrata mjesečna rata biće 290 eura.
Iz Udruženja podstanara tvrde da je za većinu podstanara kupovina stana putem kredita i dalje potpuno nedostižna opcija. Objašnjavaju da to nije samo rezultat visokih cijena nekretnina, već i kombinacija više nepovoljnih faktora: strogi bankarski uslovi, visoko učešće, kratki rokovi otplate, promjenjive kamate – sve to čini stambeno zaduživanje privilegijom onih sa sigurnim i iznadprosječnim primanjima.
Banke traže redovna, stabilna i visoka primanja, a upravo to većina podstanara nema. Čak i oni koji rade, često su prijavljeni na minimalac ili rade u sivoj ekonomiji, što ih automatski diskvalifikuje za stambene kredite. Učešće od 10–20 odsto na stan koji košta 80.000 eura znači potrebu za 8.000–16.000 eura gotovine – što je za većinu podstanarskih porodica potpuno nezamislivo. U toj računici i projekat vijeka Velje brdo bio bi nedosanjani san za mnoge podstanarske porodice.
Dosadašnja rješenja kao državni programi, poput “1000+” stanova takođe nijesu rješenje za podstanare. Iz Udruženja kažu da su iako deklarativno namijenjeni ,,mladima i socijalno ugroženima”, u praksi uslovi toliko rigidni da ih upravo najugroženiji ne mogu ispuniti. Ispada da, kako tvrde iz Udruženja, državni programi funkcionišu kao pomoć onima kojima ona ne treba, a one kojima je potrebna ostavlja bez šanse.
Živković objašnjava da pored visokih kirija i potpunog nedostatka pravne zaštite, podstanari u Crnoj Gori svakodnevno žive u stanju stambene nesigurnosti koje duboko zadire u njihovo osnovno ljudsko dostojanstvo.
,,To je svakodnevno odricanje od života kakav zaslužujemo. Ljudi se odriču osnovnih potreba da bi platili kiriju: ne idu kod ljekara jer nemaju za participaciju, djeci uskraćuju vannastavne aktivnosti, hrane se lošije, ne mogu planirati budućnost niti imati osjećaj sigurnosti. Život u podstanarstvu postaje vječno stanje privremenosti. Ljudi žive u koferima, bez mogućnosti da opreme dom, da kupe zavjese ili knjige, jer ne znaju da li će za mjesec dana morati da se sele. Emocionalni stres, stalna nesigurnost i osjećaj bezvrijednosti ostavljaju ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje”, nabraja Živković.
Dodaje da je ovo nije pitanje tržišta već prava na dostojanstven život: ,,Zato tražimo da se stambeno pitanje više ne tretira samo kao ekonomska tema, već kao temeljno ljudsko pravo. Jer dom nije luksuz – to je osnov čovjekove sigurnosti, slobode, zdravlja i dostojanstva. A trenutno, desetinama hiljada ljudi u Crnoj Gori, to pravo se sistematski uskraćuje”.
Institucije na sve vapaje podstanara ćute i već godinama imamo sistematsko zanemarivanje ovih po mnogo čemu obespravljeneih građana. Zato je Udruženje podstanara za 25. maj najavilo početak protesta ispred Skupštine Crne Gore.
Neki od zahtjeva su da država usvoji zakone koji štite podstanare i garantuju maksimalnu cijenu najma koja je u skladu s prosječnim prihodima građana Crne Gore. Država mora započeti projektovanje i izgradnju stambenih objekata koji će biti dostupni podstanarima po pristupačnim cijenama. Uvođenje zakona koji štiti podstanare od nezakonitih otkaza ugovora o najmu i prisilnog iseljavanja bez pravovremenog obavještenja. Uvođenje registra stanova za iznajmljivanje, kako bi podstanari imali pristup jasnim i transparentnim informacijama o uslovima najma…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 dan
Zločinci i heroji
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 1 dan
Još jednom o lustraciji
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Metamorfoze svijeta neslobode
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Glupe ideje
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Interno
Milena Perović

Novi broj


19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan

USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći

DEPORTACIJE 33. GODIŠNJICA: Zločin traje
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda
-
DRUŠTVO3 sedmice
DEPORTACIJE, ŠTRPCI, MURINO: JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ PORODICAMA ŽRTAVA: Korak na dugom putu suočavanja sa prošlošću
-
INTERVJU4 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
DRUŠTVO4 sedmice
AFERA MANDIĆI: Zataškavanje
-
INTERVJU3 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku
-
FOKUS2 sedmice
JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić
-
Izdvojeno3 sedmice
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom
-
INTERVJU2 sedmice
ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Ćutanje vlasti je saučesništvo u normalizaciji zločina