Nema pouzdanog odgovora na najvažnije pitanje -zbog čega je vicepremijer išao kod direktora FBI-ja. Po  neformalnim tvrdnjama visokih zvaničnika bezbjedonosnog sektora prethodne Vlade, razlog putovanja je navodno  postojanje kompromitantnog materijala za Đeljošaja u SKY prepiskama koje još nijesu objavljene

Prošlog petka je javnost iznenadilo kratko saopštenje da se potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar za ekonomski razvoj Nik Đeljošaj sreo sa generalnim direktorom američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) Kaš Patelom. Dodato je da na sastanku bio i Patelov “rukovodeći tim”. Navodno su razgovarali o “strateškom značaju Crne Gore za Sjedinjene Države (SAD) i o suštinskoj važnosti poštovanja zakona kako bi se privukle investicije iz zapadnih zemalja i SAD-a”.

Dan kasnije, u subotu, 19. jula, Đeljošaj je obavijestio javnost da se u Vašingtonu sastao i sa Ričardom Grenelom, specijalnim izaslanikom američkog predsjednika (za specijalne misije). Đeljošaj se zahvalio Grenelu “što je veliki prijatelj zemalja Balkana” i pozvao ga “da podrži građane Crne Gore i Vladu na putu ka evropskim integracijama, regionalnoj saradnji i jačanju veza sa SAD-om”.

U Crnoj Gori je kratko saopštenje izazvalo nevjericu – bez objavljenog videa ili fotografije koja bi potvrdila susret u FBI-ju. Na portalu FBI-ja nije bilo protokolarnih vijesti. Kada se srbijanski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović sreo 2015. godine sa tadašnjim direktorom Biroa organizovan je i press i objavljene fotografije. Upit koji je Monitor poslao Birou kroz EFOIA platformu o tome da li se sastanak zaista desio, koliko je trajao i koje su bile teme razgovora, ostao je bez odgovora do odlaska  u štampu ovog broja. Mnogi su se zapitali kakve dodirne veze imaju nadležnosti FBI-ja sa ministarstvom za ekonomski razvoj uz sarkastične komentare da je FBI dobio novi sektor – ekonomski razvoj Balkana. Inače uticaj koji je Grenel imao u prvom mandatu Donalda Trampa je odavno nestao i, prema nedavnom tekstu The Hill magazina,  ravan je nuli. Grenel ima velika razilaženja sa državnim sekretarom Markom Rubiom i trenutno jedini pravi posao koji Grenel obavlja je v.d. Direktora Centra za scenske umjetnosti Džon F. Kenedi. Teško je povjerovati da ga zanimaju uvjeravanja da je sićušna Crna Gora dobar magnet za američki kapital.

Na portalu Vlade nije bilo platforme za radnu posjetu SAD-u pa je bilo upitno  u kom svojstvu je vicepremijer uopšte putovao. Trebalo je da prođe još četiri dana da se oglasi kabinet premijera Milojka Spajića. Odgovoreno je da Vlada nije poslala Đeljošaja u SAD.  “Vlada nije razmatrala platformu za posjetu…(i) svi eventualni sastanci koje je g. Đeljošaj imao, nijesu realizovani po mandatu koji je dobio od Vlade, te shodno tome spadaju u domen privatnog”. Isti dan se oglasio Đeljošaj izjavom da je “u posjeti Vašingtonu bio… u svojstvu potpredsjednika Vlade i ministra ekonomskog razvoja”. “Proceduralne platforme su minorne u poređenju sa značajem te posjete” objasnio je Đeljošaj kršenje Vladinih protokola i propisa. Naveo je da je partnerstvo i učvršćivanje odnosa sa SAD među njegovim najvišim prioritetima te da javnosti treba imponovati “činjenica da sam imao sastanke na najvišem nivou u Vašingtonu”.

Da je imao sadržajne i zvanične sastanke u svojstvu potpredsjednika Vlade imponovalo bi svakom dobronamjernom građaninu. Aprilska sedmodnevna  posjeta premijera Spajića završena je  bez i jednog sastanka s američkim zvaničnicima. Dijelom je to iz objektivnih razloga (smrt pape Franciska i brojni događaji u inostranstvu) a dijelom i zbog loših veza (i moguće nezainteresovanosti) ambasade u Vašingtonu i uopšte crnogorske diplomatije. Uticajni crnogorski kokusi u američkom Kongresu (uključujući i tri predsjedavajuća kongresnih komiteta za obavještajne i vanjske poslova) koji su postojali u vrijeme dok su ambasadu vodili Nebojša Todorović i ranije Srđan Darmanović (prvi osnovao kokus) više ne postoje. Po neformalnim informacijama iz Vlade, uticajne osobe oko Spajića i sadašnja ambasada ne vide vajdu od toga da imaju na svojoj strani moćne kongresmene naklonjene Crnoj Gori. Ni vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji ne želi jaku poziciju Crne Gore u Vašingtonu koja može biti izazov interesima njihovog gospodara u Andrićevom vencu čija lobiranja u Vašingtonu su doživjela fijasko.

Monitor je poslao upit ambasadi SAD-a u Podgorici da li je učestvovala u organizaciji sastanka Đeljošaja s direktorom FBI-ja i koje su bile teme razgovora. Odgovoreno je:“Ambasada SAD u Podgorici ne komentariše interna ili medjuagencijska poslovna pitanja i aktivnosti”. Od Stejt Dipartmenta smo nezvanično saznali da nisu znali za Đeljošajevu posjetu. Crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) je odgovorilo Monitoru da “nije bilo informisano pa samim tim ni uključeno u organizaciju posjete potpredsjednika Vlade  Đeljošaja SAD-u, niti je shodno tome Ambasada CG u Vašingtonu učestvovala u pripremi ili organizaciji njegovih sastanaka”.

Đeljošajevo Ministarstvo za ekonomski razvoj (MER) je odgovorilo Monitoru da “ne postoje podaci o isplaćenim putnim troškovima, kako za ministra Nika Đeljošaja tako ni za osoblje koje ga je eventualno pratilo…na nedavnom putovanju u SAD”. Zaključno, Ministarstvo “nije imalo troškova u ovom konkretnom slučaju”.

U prošli utorak je ured premijera rekao da Generalni sekretarijat Vlade (GSV) nije evidentirao troškove službenog putovanja. Ostaje varijanta da je neko drugi platio Đeljošaju put (što bi morao prijaviti ASK-u) ili da je sam platio. Ostaje i pitanje da li je Đeljošaj uzeo slobodne dane ili odmor ili ovaj put smatra dijelom radnog angažmana.

Međutim, mnogo je važnije zbog čega je vicepremijer išao kod direktora FBI-ja i šta je molio njega i “njegov rukovodeći tim”? Naravno,  pod uslovom da se stvarno sastao sa njim, tj da ga nije zaskočio negdje u hodnicima na 30-tak sekundi. Hiperbole i zaskakanja stranih zvaničnika su u dobroj tradiciji crnogorskih političara kad idu u inostranstvo. Valja se prisjetiti i nedavne objave potpredsjednika Vlade Alekse Bečića da je prilikom posjete SAD-u održao govor u američkom Kongresu članovima Kongresa. Analizom snimka i panela utvrđeno je da je Bečić održao govor u privatnom Capitol Hill klubu udaljenom oko 2 kilometra od Kongresa i da nije bio prisutan niti jedan kongresmen u sali. Nejasnoća je da li je Bečić izmislio objavu ili su ga plaćeni lobisti doveli u zabludu.

Đeljošaj je otputovao za SAD odmah nakon završetka kontroverznog rada tenderske komisije (kojom je  predsjedavao) za koncesije crnogorskih aerodroma. Tender su pratili okršaji među članovima komisije oko ocjenjivanja dvije ponude – južnokorejske državne Incheon International Airport Corporation (IIAC) i luksemburško-američke Corporación América Airports (CAAP). Produžavani su rokovi i razmjenjivane optužbe za sabotažu i štelovanja za jednog ili drugog ponuđača koji navodno imaju veze u Trampovoj administraciji.

Druga varijanta, po neformalnim tvrdnjama visokih zvaničnika bezbjedonosnog sektora prethodne Vlade, je postojanje kompromitnog materijala za Đeljošaja u SKY prepiskama koje još nisu objavljane. Ranije je Libertas objavio da je Aleksandar Mrkić (optužen da je vođa kriminalne organizacije) u SKY porukama bivšem šefu policije Veselinu Veljoviću javljao da Aleksa Bečić sa sada optuženim Viktorom Drešajem dogovara političke “uslove” za Nika Đeljošaja prije formiranja prve nemilostičke vlade. Oba sadašnja potpredsjednika vlade su oštro negirala da se bili akteri dešavanja iz septembra 2020.  Navodno ima još materijala koji eksplicitnije govore o spornim poslovima. Vrijeme će potvrditi ili negirati istinitost tvrdnji.

Bivši čelnik srpskog MUP-a Nebojša Stefanović je po nekim tvrdnjama profitirao iz kontakata sa dvojicom bivših direktora FBI-ja. Akter korupcionaških afera (zajedno sa svojim ocem) Stefanović je po riječima beogradskog advokata Ivana Ninića osigurao sebi komforan politički status i slobodu pozivajući se na saradnju sa direktorom FBI-ja nakon što je pao u nemilost braće Vučić. Stefanović je, kao nekada bliska osoba predsjedniku, imao puno toga ispričati stranim službama. Ostaje pitanje  šta bi Đeljošaj ima reći  o sadašnjoj vlasti i onoj iz doba DPS-a.

Jovo MARTINOVIĆ

Polugodišnji prihodi od doprinosa, akciza i PDV-a manji su od planiranih. To je očigledan znak neravnoteže između vladinih ambicija i realnosti. Što prije premijer i društvo to private, cijena njihovog promašaja biće manja

Da je čudo, ne bi se ponovilo. Posebno ne dva mjeseca za redom. Budžetski prihodi tokom maja i juna, u najvažnijim kategorijama (PDV, doprinosi za PIO, akcize), bili su znatno niži od onoga što je Vlada planirala. I na osnovu čega su pravljene projekcije od čije realizacije zavisi egzistencija velikog broja građana Crne Gore, ali i neophodne investicije u infrastrukturu.

U maju su ukupni prihodi budžeta iznosili 199,5 miliona eura, što je bilo za 9,2 miliona manje od plana. Doprinosi za PIO iznosili su 27,1 milion eura umjesto planiranih 32,9 miliona. PDV je naplaćen u iznosu od 103,3 miliona, dok je plan bio 107,4 miliona, a akcize 31,1 milion, u odnosu na planiranih 32 miliona.  Situacija je u junu, dodatno pogoršana. Prema podacima Ministarstva finansija, u junu su svi ključni prihodi bili za 19,4 miliona eura ispod plana: PDV za 8,2, akcize za 10,7, a doprinosi za PIO za čak 14,8 odsto.

Isprva, Vlada je ignorisala činjenice i zabrinute komentare. Potom je iz Ministarstva finansija predočeno da su loši majski rezultati posljedica statističkih anomalija. Iz kabineta Novice Vukovića stiglo je obavještenje da je zvanični  izvještaj o državnim prihodima zaključen na dan 28. maj, zbog toga što je “Centralna banka Crne Gore uspostavila novi platni sistem, za čije je usklađivanje sa informacionim sistemom Poreske uprave bilo potrebno određeno vrijeme”. Po tom objašnjenju, prihodi od 29. maja panadalje računati su kao junski.

Kako se onda desilo da su tokom vladinog juna od 33 dana, državni prihodi ostali osjetno manji od onoga što su očekivali u Vladi?

Umjesto pojašnjenja stigla je nova jednačina sa više nepoznatih. Ministarstvo finansija pokušalo je opravdati nedostajuće prihode od PDV-a “pojačanim povraćajem PDV-a firmama, koji je u maju bio za 79% veći nego u istom mjesecu prethodne godine”. Znači li to da je država bila široke ruke pa je privredi vraćala ono što joj (još) ne pripada? Ili je problem bio prošlog maja kada je Vlada, moguće, škrtarila. Zbog čega je tadašnji povraćaj PDV-a bio za četiri petine manji od ovogodišnjeg u uporednom mjesecu.

Nakon što se pokazalo da majski minus u tri najvažnije prihodne stavke nije izuzetak, već znak uspostavljanja negativnog trenda koji je potvrđen i u junu, uz još veća odstupanja od plana, ministar Vuković daje novu preporuku: ne upoređujte državne prihode sa Vladinim ovogodišnjim planom, nego sa onim što je naplaćeno u istom periodu prošle godine.

Ta bi preporuka imala smisla da nije jedne sitnice. A ona se tiče dokazane nesposobnosti premijera Milojka Spajića i njegovih saradnika, predvođenih generalnim sekretarom vlade Brankom Krvavcem, da naprave valjana finasijska predviđanja i konstrukcije. Zato je ovogodišnji budžet osjetno veći od prošlogodišnjeg.

Ti planovi se, sudeći po prvoj polovini godine, neće realizovati. Izdaci budžeta za period januar-maj iznosili su 1,14 milijardi eura i za nepunih 84 miliona su niži od plana. Vlada je taj novac “uštedjela” ne realizujući obaveze iz Zakona o budžetu za 2025. godinu. Moguće je da nije plaćeno nešto što nije ni realizovano iz kapitalnog budžeta. Ali, izvjesno je da Vlada neke svoje obaveze odlaže na štetu budžetskih korisnika ili onih koji su već zaradili svoj novac radeći neki posao za državu, pa sada čekaju da ga naplate. I onda izmire svoje obaveze prema partnerima, dobavljačima…

Zahvaljujući manjim rashodima, deficit državnog budžeta za pet mjeseci nije 106, kao što je to planirano, nego 45 miliona eura. Da se poslužimo receptom predloženim iz Ministarstva finansija, pa taj rezultat uporedimo sa prošlogodišnjim. Nakon perioda januar-maj 2024. državni budžet bio je u suficitu (plusu) od nepuna 34 miliona. Razlika je, znači približno 80 miliona eura. Na štetu države i njenih građana.

Lošim planiranjem država je napravila skoro pa dramatičan raskorak između predviđenih rashoda i ostvarenih prihoda. Tako je sužen prostor, ili ga više nema, za angažman na planu zaštite standarda građana. Akcija “limitirane cijene” izdahnula je u tišini, a još tiše nam je predočeno da se Vlada ne može odreći dijela prihoda koje ostvaruje oporezujući voće i povrće po najvećoj PDV stopi od 21 odsto.

Iz Vlade su pokušali sakriti da su prekršili vlastito obećanje (i obavezu) da će novac dobijen proljetošnjom emisijom obveznica trošiti samo za vraćanje dugova i investicije. Pozajmljeni novac se, pokazuju podaci, lagano krcka. To budi sumnju da će novo zaduženje biti neophodno mnogo prije nego je to planirano, a da se tada već ni od povjerilaca neće moći sakriti da će uzajmljeno otići u direktnu budžetsku potrošnju.

Alternativa je ono na čemu se sada, skoro pa panično, radi. Spajić i ekipa pokušavaju pronaći imućne a na poštovanje procedura neosjetljive investitore, kojima bi se, praktično za trajno, ustupile lokacije na kojima bi odgovorna vlast planirala ekonomsku budućnost ove zemlje. Od zona za razvoj elitnog turizma do lokacija za gradnju izvora obnovljive energije. Paralelno, rasprodaje se državna imovina (brodovi) i nude u višedecenijski zakup nezamjenljivi infrastrukturni resursi (aerodromi). Samo da bi se koncesionim naknadama i rastom potrošnje pokušale nadomjestiti budžetske rupe koje su direktna posljedica neodgovorne ekonomske politike aktuelne vlasti. U čemu ne zaostaju nego prednjače u odnosu na dobar dio svojih prethodinka. Evropa sad 2 je najrječitiji primjer takve politike.

Fond PIO je ostao bez značajnog dijela prihoda, što državu košta stotine miliona. Sa tendencijom stalnog rasta troškova. Za uzvrat, dobili smo model u kome penzija ne predstavlja odraz prethodno zarađenog i uplaćenog u penzioni fond, već vrstu socijalnog programa koji teži uravnilovci. Tako što će se ogromna većina penzija svesti na minimalac, nezavisno da li iza njih stoji 15 godina stražarske službe ili 40 godina rada u ordinaciji, učionici ili menadžmentu nekog (tada) uspiješnog preduzeća.

I prosječna plata se lagano primiče minimalcu. Što ne znači da država i od jednih i od drugih neće uzimati sve više i više. Povećanjem poreza, poskupljenjem komunalnih usluga (negdje je u opticaju i ideja njihove privatizacije), najavljenom legalizacijom, uz naplatu državnih i lokalnih dažbina, za desetine hiljada ilegalno podignutih objekata.

Praveći se da ne vidi očigledno, Vlada je ipak počela sa korekcijom optimističkih projekcija. Izvršna vlast više se ne nada ovogodišnjem rastu BDP-a od 4,8 odsto. Sada se nadaju da će ukupne ekonomske aktivnosti do kraja godine rasti za 3,5 odsto. Uz mogućnost da i taj skroman rast ostane nedostižan.

Opet, korekcije su mahom kratkoročne. Ispravljaju se projekcije čiju je nerealnost nemoguće sakriti. Ostalo se ne dira. Tako iz kompanije Fidelity Consulting ukazuju da je Vlada zdržala plan po kome će prihodi od naplate doprinosa naredne godine porasti za šest odsto u odnosu na ovogodišnje planove, uprkos tome što je ona u prvoj polovini godine za 11 odsto manja od tog plana. Bilo bi to još jedno čudo.

Tim prije što su direktne strane investicije manje od očekivanih, a turistička sezona ne obećava projektovani rast od osam odsto. Sada će vlast kao svoj uspjeh predstaviti ako rezultati budu približni prošlogodinjim. A za njih smo, lani, zaključili da su neočekivano loši. Mada je to “neočekivano” upitno, pošto su pojedini znalci iz turističke privrede mnogo ranije upozoravali da će nam se nerad, javašluk i odsustvo strategije bolno osvetiti.

Pred Vladom je jasan zadatak: hitno sprovesti valjanu analizu i prilagoditi budžetsku politiku realnim kapacitetima privrede. U suprotnom, čekaju nas nova zaduženja i produbljivanje fiskalnog deficita. Taj račun bi, neminovno, došao na naplatu onima koji odavde ne mogu pobjeći: građanima i domaćoj privredi.

Budžetski prihodi Crne Gore – januar–jun (2024 vs. 2025, u milionima €)

UKUPNO – januar–jun (I–VI):

Ako brojke zamijenimo slovima:

• PDV raste u odnosu na 2024, ali blago zaostaje (oko dva odsto) u odnosu na ovogodišnji plan.
• Doprinosi za PIO bilježe najveći pad – više od −33% u odnosu na 2024, i −14,6% u odnosu na plan za 2025. Uz uočenu nelogičnost da zaposlenost, zvanično, raste a planirani prihodi se ne ostvaruju, nedostatak prihoda u penzionom sistemu predstavlja jedan od najvećih rizika za državne finansije.
• Akcize su, i pored povećanja obuhvata i iznosa naknada, približno identične kao lani, ali su prikupljeni prihodi takođe ispod plana za 2025.

Zoran RADULOVIĆ

Prema posljednjim podacima u Crnoj Gori  boravi oko 115 hiljada turista, što turistički eksperti ocjenjuju zabrinjavajućim u odnosu na broj kreveta kojim se raspolaže, koji je bar četiri puta veći. U odnosu na prethodne godine procjenjuje se da će 2025. postići ili premašiti rezultate iz 2024. godine

Građevinski radovi, buka, nered, komunalna (ne)higijena, nedostatak parkinga, loša dostupnost turističkih mjesta i kilometarske kolone zbog  radova na izgradnji auto puta Tivat-Jaz, visoke cijene usluga u hotelima, privatnom smještaju, u restoranima, kafićima i na plažama, glavne su odrednice ovogodišnje turističke sezone u Crnoj Gori koja se približava svom vrhuncu.

I pored navedenih nedostataka, turisti i dalje dolaze, ali u osjetno manjem broju nego ranijih godina. Manja posjećenost bilježi se kako u privatnom smještaju tako i u hotelima. Julske rupe primjetne su i na plažama, koje su goste dočekale prenatrpane skupim plažnim kompletima od kojih se ne vidi pijesak, ali se vide redovi praznih ležaljki koji najupečatljivije upozoravaju da ljeto nije onakvo kakvim se očekivalo.

Prema posljednjim podacima u Crnoj Gori trenutno boravi oko 115 hiljada turista, što turistički eksperti ocjenjuju zabrinjavajućim u odnosu na broj kreveta kojim se raspolaže, koji je bar četiri puta veći. U odnosu na prethodne godine procjenjuje se da će 2025. postići ili premašiti rezultate iz 2024. godine.

Zabilježeno je oko 5,5 odsto više dolazaka ali i pad noćenja u istom periodu. Crna Gora postaje usputna destinacija u kojoj se gosti sve kraće zadržavaju. Ovakav trend tumači se manjim brojem ruskih i ukrajinskih turista, koji ne posjećuju Crnogorsko primorje i turistička mjesta na sjeveru zemlje, kao što su to činili ranijih godina.

Međutim, tačnih, pouzdanih podataka o broju turista koji na dnevnoj bazi borave u Crnoj Gori nema. Ne postoji jednistven sistem evidencije jer svaka lokalna turistička organizacija i druge institucije koje vode evidenciju, imaju podatke za sebe. Ne zna se pouzdano ni koliko ima gostiju ni gdje su smješteni. Uglavnom se radi o paušalnim podacima.

Gostujući u Bojama jutra na Tv Vijesti, profesor turizma Rade Ratković, kazao je da je „za razliku od drugih zemalja Mediterana, poslednjih godina u Crnoj Gori nivo popunjenosti kapaciteta između 32 i 35 odsto. Sve zemlje bilježe porast turista, samo je Crna Gora u regresu“.

Crna Gora, poručuje istaknuti turizmolog , mora krenuti na organizovani umjesto kvaziturizma. “Turisti sad traže uređenu infrastrukturu. Oni neće da dolaze u destinaciju gdje voze po prašini, gdje su radovi na putu, gdje vozite u prosjeku 10 ili 8 km na sat, slomite aute itd. Drugo, ogromna je gužva,  mi smo napravili jednu vrstu neodrživog turizma ili kvaziturizma, naši najjači kapaciteti, najbrojniji kapaciteti su sekundarni stanovi. Znači sekundarno stanovanje, to je u strukturi smještaja blizu 80%, što je katastrofalno”, kazao je Ratković.

Budva je glavni barometar uspješnosti turističke sezone. Za ljetovanje na budvanskoj rivijeri ovoga ljeta odlučilo se za oko tri odsto više turista nego lani.

U Hotelskoj grupi Budvanska rivijera sveli su šestomjesečne podatke o broju posjetilaca. Predsjednik Odbora direktora najveće hotelske kuće u budvanskoj opštini, Miomir Pejović, ističe da su zadovoljni dosadašnjom posjetom koja je na nivou rekordne sezone 2019. godine. Međutim, slaže se da je moglo i bolje.

„Imamo 3.400 kreveta u hotelima Budvanske rivijere i više od 2.000 gostiju. Planirani rast broja gostiju, prema najavama, očekujemo oko 20 jula, kao i svake godine, kada dolazi do pojačanog bukinga, koji se nastavlja i tokom avgusta“, kazao je Pejović.

Kao jedan od razloga za manju posjećenost Budve i drugih djelova poznate rivijere, Pejović ukazuje na nestabilnu političku situaciju u Srbiji odakle dolazi većina njihovih gostiju. Danak su odnijele i prošlogodišnje mučne scene komunalnog nereda na području opštine, zatim gužva u saobraćaju i mnogi stari neriješeni problemi.

HG Budvanska rivijera uskoro stavlja u funkciju svoj dio kupališta na Slovenskoj plaži. Riječ je o javnom kupalištu na kojem će 50 odsto prostora ostaviti slobodnim za posjetioce koji ne žele da plaćaju plažne komplete.

Hotel Aleksandar koji posluje u sastavu hotelske grupe, dobio je svoju plažu na drugom dijelu Slovenske plaže. Na ovaj način HGBR prvi put svojim gostima obezbjeđuje sopstveno kupalište, prema ugovoru sa Javnim preduzećem Morsko dobro.

Međutim, turisti su bili neprijatno iznenađenji kada je plaža hotela Aleksandar osvanula ograđena metalnom ogradom od šetališta. Ograđivanje plaža metalnim, drvenim ili bilo kakvim ogradama ili postavljanje prepreka, nije dozvoljeno prema Zakonu o morskom dobru. U hotelskom preduzeću kazali su kako su to učinili da bi zaštitili novi plažni mobilijar od devastacije neodgovornih korisnika obližnjih noćnih barova smještenih u zaleđu plaže.

U pitanju su barovi koji nude neobične vrste zabave, dnevne i noćne žurke sa bazenima u centru kluba, u kojima se đuska, uz gostovanja poznatih estradnih umjetnika. Primjera radi u  klubu Teatro na Slovenskoj obali, poznati muzičar Dragomir Despić, poznatiji pod imenom Desingerica, u specifičnom scenskom nastupu poliva publiku pivom, renda sir po glavama i korama za pitu i jajima hrani oduševljenu publiku.

Budva se vraća nekadašnjim raskalašnim vidovima zabave. Glavno šetalište pored mora ponovo zaslužuje epitet vašarišta u kome caruje ulična prodaja robe, hrane i pića, na tezgama postavljenim nasred ulice, koje prolaznici moraju da zaobilaze. Vratili se mirisi roštilja, ćevapa i pljeskavica, kuvanog kukuruza i šećerne vune duž Slovenske obale. Postavljene su na šetalištu i takozvane kruške, odnosno aparati za udaranje, koje drži lokalni komunalni policajac.

Kao da nikome nije stalo do imidža najposjećenijeg turističkog grada kao uređene kulturne turističke destinacije, sa brižljivo osmišljenom ponudom koja će privući strane goste da da duže ostanu i uživaju u bogatstvu kulturnih i prirodnih vrijednosti rivijere.

Budva, kakvu je vide lokalni ugostitelji i preduzetnici, kojima je jedini interes brza zarada dok traje sezona, postaje neprivlačna bogatijim turistima. Iako učestvuje sa gotovo polovinom ukupnog turističkog prometa zemlje i raspolaže sa najljepšim plažama na Crnogorskom primorju, ova vodeća destinacija masovnog turizma više nije u trendu.

Masovni turizam sa smještajem u preizgrađenim naseljima i soliterima nove Budve, ne gubitku je. Bogati odlaze prema Tivtu, Boki, Luštici, Perastu ili Herceg Novom, manjim mjestima koje nude drugačije uslove odmora, sa popularnim marinama, luksuznim vilama, manjim prirodnim plažama, otmjenim restoranima i bogatom kulturnom baštinom.

Branka PLAMENAC