Manjinski akcionari Ski centra Kolašin 1450 spremili su dokumentaciju, kojom će pokušati da državno tužilaštvo motivišu da preispita privatizaciju Ski centra Bjelasica. Imaju, kako tvrdi predstavnik manjinskih akcionara Rajko Vlahović, nove ,,papire”, koji dokazuju kako je urnisana imovina tog skijališta, koje je izgrađeno prije više od dvadeset godina, a od njega su i lokalna uprava i država očekivali mnogo. No, sva ta očekivanja pala su u vodu kada je 1998. godine uveden stečaj, prema mišljenju mnogih, isforsirano i, kako tvrde, nezakonito. Manjinski akcionari su oštećeni, a do sada nijesu uspjeli da ikog od nadležnih zainteresuju za svoje nevolje.
„S detaljnom dokumentacijom i valjanim argumentima obratićemo se državnom tužilaštvu za koje vjerujemo da ima kapaciteta da nas ‘sasaluša’ i preduzeme mjere u skladu sa zakonom. Nećemo odustati, bez obzira na to što vrijeme prolazi, a do sada nije ništa učinjeno”, kaže Vlahović.
On podsjeća da je u trenutku kada je Privredni sud pokrenuo stečaj u tom preduzeće, dug bio manje od pet procenata od ukupne imovine, kojom je firma raspolagala. Nakon toga, DD Ski centar Bjelasica podnio je žalbu Vrhovnom sudu u zakonskom roku protiv rješenja o otvaranju postupka stečaja Privrednog suda u Podgorici St.br. 619/97 od 19. 03. 1998. zbog bitnih povreda Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (ZPPSL) i Zakona o parničnom postupku (ZPP). Vrhovni sud uskoro je u cijelosti uvažio žalbu.
U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud, napominje Vlahović, počinio niz bitnih povreda postupka. „Između ostalog, postupak se vodio u nepropisanom sastavu, nije ispitana mogućnost prinudnog poravnanja, nijesu uzeti u obzir, niti cijenjeni pribavljeni dokazi i mišljenje vještaka finansijske struke. Prvostepeni, po ocjeni Privrednog suda, uopšte nije zakazao ročište za raspravljanje postojanja uslova za otvaranje stečajnog postupka”.
U sporu pred Vrhovnim sudom dužnik je ponudio dokaze – zaključene ugovore s korisnicima usluga, kao realno pokriće za neizmirene obaveze. Nasuprot tendencioznom insistiranju na provođenju stečaja od srane fondova, kao većinskih vlasnika, Privredni sud je, smatraju neki od bivših radnika, ignorisao zaključke organa upravljanja o mogućnosti poslovanja uz izmirenje ili prolongiranje dospjelih obaveza, sa čime su se saglasili njihovi izabrani predstavnici u Upravnom odboru dužnika.
„U žalbi Vrhovnom sudu predstavnici DD Ski centar Bjelasica naveli su i to da je preduzeće u izuzetno otežanim, višegodišnjim uslovima poslovanja sačuvalo cjelokupni kapital i kroz segmentaciju u 10 akcionarskih društva, skoro privelo kraju postupak transformacije i trajne privatizacije”, napominje Vlahović.
Na osnovu svega toga Vrhovni sud je odlučio da je „pobijano rješenje o stečaju donijeto uz bitne povrede odredaba postupka i na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja”.
Dalje, Vrhovni sud konstatuje da nalaz vještaka finansijske struke nije obavljen zajedno sa stečajnim sudijom i po instrukcijama stečajnog sudije, da finansijski vještak nije pozvan da upotpuni svoj nalaz, što sve ne predstavlja valjanu osnovu za donošenje zakonite i pravilne odluke.
Odlučeno je i da, s obzirom na to da raspolažu s preko desetinom kapitala društva, radnici u ovom slučaju imaju pravo da se tretiraju kao samostalna stranka u sporu, koja će takođe biti uredno zastupana.
No, i pored svega toga, kako tvrdi predstavnik manjinskih akcionara Vlahović, Privredni sud je ignorisao odluku Vrhovnog suda. Kako on kaže, stečajno vijeće je nastavilo s postupkom, a da nikada nije donesena odluka o drugom uvođenju stečaja. To jest, o drugom stečaju 1999. godine nijesu bili obaviješteni manjinski akcionari, ali ni tadašnji direktor Luka Medenica, na čiji je prigovor Vrhovni sud poništio rješenje o uvođenju stečaja.
Tako, prema riječima Vlahovića, „nezakonite radnje” traju sve do prodaje Ski centra 2007. godine.
„Slobodno mogu reći da je Privredni sud bio karika u lancu onih koji su omogućili da sumnjiva firma Bepler i Džejkobson profitira na štetu javnog interesa i na štetu radnika. Podsjećam da je za svega 550.000 eura prodato 147.000 kvadratnih metara zemljišta, kao i žičara, tri ski lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni… Da je prodavano samo zemljište, to bi bila smiješna cijena, jer je prodato po nešto više od tri eura po kvadratu. Jasno je čiji je interes bio prodaja. Opštedruštveni sigurno nije”, tvrdi Vlahović.
Kako su prošle godine novinarima ispričali neki bivši radnici, nezakonite radnje nastavljene su i poslije prodaje skijališta Zoranu Bećiroviću. Privredni sud je umjesto da vrati preostalu imovinu manjinskim akcionarima pošto je izmirio sva dugovanja DD Ski centar Bjelasica isplatio većinskim vlasnicima (Fondu za razvoj, Fondu PIO i Zavodu za zapošljavanje) 250.000 eura od prodaje njihovog dijela imovine.
Manjnski akcionari znatno su lošije prošli – suprotno zakonu bez saglasnosti akcionara sud prepisuje njihovu imovinu u akcije kao dio firme kupca Beppler Jacobson LTD.
„Sud je bio obavezan da kako izričito propisuje Zakon o insolventnosti privrednih društava vrati preostalu imovinu manjinskim akcionarima, a da oni po svojoj volji unesu svoju imovinu u novo društvo kao nenovčani ulog ili da svoju imovinu prodaju novom vlasniku društva ili da je zadrže. Sud je ovo uradio kako bi omogućio većinskom vlasniku Beppler Jacobson LTD da kroz nekoliko nezakonitih dokapitalizacija skoro potpuno izbaci manjinski dio”, smatra Vlahović.
Prema njegovim riječima, dio preko 300 akcionara u Ski centru Bjelasica bio je oko 13 procenta. On činjenicu da je to sada zanemarljiv procenat, koji se odnosi samo na imovinu skijališta, a ne i hotela Bjelasica, koji je bio u sastavu tog preduzeća, naziva pljačkom.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ