U međusobnoj razmjeni ljudi i dobara između Crne Gore i susjedne Albanije posljednjih godina razvila se jedna posebna vrsta turizma – takozvani medicinski turizam. Naime, veliki broj Crnogoraca, očajnih članova porodica oboljelih od raznih vrsta karcinoma svakodnevno putuje do Tirane kako bi svojim bolesnicima donijeli bočice nade. Riječ je o vidatoksu – homeopatskom lijeku porijeklom sa Kube koji se pravi od proteina izdvojenih iz otrova plave škorpije.
Ovaj lijek zvanična medicina ne priznaje, osim na Kubi i u Albaniji. No ta činjenica ne znači mnogo onima koji se hvataju za svaku slamku.
„Prvi put sam čuo za ovaj lijek prije četiri godine kada je moj komšija bolovao od ove teške bolesti. Tada nisam ni slutio da će nekome iz moje porodice nekada zatrebati. Ove godine stricu su otkrili kancer na jetri i njegova je želja da proba, normalno je da smo mu je ispunili”, kaže nam Nikšićanin D.N. koji želi ostati anoniman. Ljekari su savjetovali porodicu da se ljekovi ovakve vrste nikako ne kombinuju sa klasičnom terapijom za rak naročito u slučajevima kada bolest krene nagore.
„To je najkritičnija faza, tada ljudi pokušavaju sve, i to koriste raznorazni prevaranti. Pogledajte internet, svakodnevno ćete pronaći makar jedan novi lijek protiv raka. I ljudi su spremni da plate bilo koju cijenu a ne postoji način da ih spriječite, osim savjeta, normalno. Savjeta koji se obično ne poslušaju, samo se saslušaju i oni kreću na put”, kaže dr Marinko Janjušević.
Crna Gora ne posjeduje nacionalni populacioni registar za rak, tako da ne postoje precizni podaci o broju novooboljelih od malignih oboljenja. Kolika je potražnja za ovim preparatom najbolje ilustruje podatak da iz Skadra, do kojega vodi redovna autobuska linija, ka Tirani svakodnevno saobraća minibus namijenjen isključivo ljudima koji idu u nabavku vidatoksa.
Procedura dogovaranja oko nabavke lijeka ozbiljna je i obećavajuća, priča Nikšićanin D.N. „Nakon telefonskog razgovora, na imejl klinike poslali smo kopije medicinskih nalaza bolesnika na osnovu kojih je ljekarski tim odredio terapiju i zatim nam to imejlom vratio nazad. Postoji mogućnost da se lijek poruči poštom, platite 40 eura više, ali mi smo odlučili da se lično uvjerimo u postojanje klinike Pharmatrix u Tirani i tamo makar čujemo riječi utjehe i nade”, objašnjava naš sagovornik.
Između autobusa do Skadra i sopstvenog prevoza on se odlučio na putovanje autom. Put od Podgorice do Tirane dug je svega sto pedeset tri kilometra, međutim kilometraža nije jedino što stoji između bolesnika i lijeka. U Albaniji su rigidna ograničenja brzine koja se moraju ozbiljno poštovati zbog čestih radarskih kontrola, pa vožnja do Tirane traje oko tri sata. Sljedeća prepreka je gužva i priličan haos u saobraćaju u glavnom gradu Albanije koji broji 421.286 stanovnika.
,,Ako imate neki orjentir kao što je recimo Ministarstvo ekonomije ili nedovršena piramida posvećena Kemalu Ataturku posao vam je olakšan i relativno lako možete pronaći ulicu u kojoj je klinika. Klinika je u starom kvartu, u dosta neuglednoj zgradi. Nemojte da se šokirate ako naletite na zaključana vrata, ili ako se ne javljaju na telefon. U pitanju je pauza za ručak – objasnila mi je nasmijana medicinska sestra kada se nakon jednog sata moje nervoze pojavila. Doktor je u Njemačkoj i on će imejlom poslati uputstva koja nam ona usmeno saopštava: pet kapi pod jezik na 12 sati, 288 eura za dvije bočice lijeka koji se isporučuje u mini-termo tašni koja održava temperaturu lijeka između dvije granične vrijednosti – 5 i 30 stepeni Celzijusa i to je to”, objašnjava D. N..
Dvije bočice lijeka su dovoljne za tromjesečnu terapiju nakon čega se na imejl klinike šalju novi nalazi pacijenta i dogovara nastavak liječenja. I novo putovanje za Tiranu.
„Nadam se da ću ponovo putovati, to bi značilo da pomaže”, zaključuje naš sagovornik. Struka se ne čuje dovoljno.
Bato PEROVIĆ
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU2 sedmice