Povežite se sa nama

OKO NAS

VIDATOKS – LIJEK ILI ILUZUJA: Put nade i očaja

Objavljeno prije

na

vidatox3333

U međusobnoj razmjeni ljudi i dobara između Crne Gore i susjedne Albanije posljednjih godina razvila se jedna posebna vrsta turizma – takozvani medicinski turizam. Naime, veliki broj Crnogoraca, očajnih članova porodica oboljelih od raznih vrsta karcinoma svakodnevno putuje do Tirane kako bi svojim bolesnicima donijeli bočice nade. Riječ je o vidatoksu – homeopatskom lijeku porijeklom sa Kube koji se pravi od proteina izdvojenih iz otrova plave škorpije.

Ovaj lijek zvanična medicina ne priznaje, osim na Kubi i u Albaniji. No ta činjenica ne znači mnogo onima koji se hvataju za svaku slamku.

„Prvi put sam čuo za ovaj lijek prije četiri godine kada je moj komšija bolovao od ove teške bolesti. Tada nisam ni slutio da će nekome iz moje porodice nekada zatrebati. Ove godine stricu su otkrili kancer na jetri i njegova je želja da proba, normalno je da smo mu je ispunili”, kaže nam Nikšićanin D.N. koji želi ostati anoniman. Ljekari su savjetovali porodicu da se ljekovi ovakve vrste nikako ne kombinuju sa klasičnom terapijom za rak naročito u slučajevima kada bolest krene nagore.

„To je najkritičnija faza, tada ljudi pokušavaju sve, i to koriste raznorazni prevaranti. Pogledajte internet, svakodnevno ćete pronaći makar jedan novi lijek protiv raka. I ljudi su spremni da plate bilo koju cijenu a ne postoji način da ih spriječite, osim savjeta, normalno. Savjeta koji se obično ne poslušaju, samo se saslušaju i oni kreću na put”, kaže dr Marinko Janjušević.

Crna Gora ne posjeduje nacionalni populacioni registar za rak, tako da ne postoje precizni podaci o broju novooboljelih od malignih oboljenja. Kolika je potražnja za ovim preparatom najbolje ilustruje podatak da iz Skadra, do kojega vodi redovna autobuska linija, ka Tirani svakodnevno saobraća minibus namijenjen isključivo ljudima koji idu u nabavku vidatoksa.

Procedura dogovaranja oko nabavke lijeka ozbiljna je i obećavajuća, priča Nikšićanin D.N. „Nakon telefonskog razgovora, na imejl klinike poslali smo kopije medicinskih nalaza bolesnika na osnovu kojih je ljekarski tim odredio terapiju i zatim nam to imejlom vratio nazad. Postoji mogućnost da se lijek poruči poštom, platite 40 eura više, ali mi smo odlučili da se lično uvjerimo u postojanje klinike Pharmatrix u Tirani i tamo makar čujemo riječi utjehe i nade”, objašnjava naš sagovornik.

Između autobusa do Skadra i sopstvenog prevoza on se odlučio na putovanje autom. Put od Podgorice do Tirane dug je svega sto pedeset tri kilometra, međutim kilometraža nije jedino što stoji između bolesnika i lijeka. U Albaniji su rigidna ograničenja brzine koja se moraju ozbiljno poštovati zbog čestih radarskih kontrola, pa vožnja do Tirane traje oko tri sata. Sljedeća prepreka je gužva i priličan haos u saobraćaju u glavnom gradu Albanije koji broji 421.286 stanovnika.

,,Ako imate neki orjentir kao što je recimo Ministarstvo ekonomije ili nedovršena piramida posvećena Kemalu Ataturku posao vam je olakšan i relativno lako možete pronaći ulicu u kojoj je klinika. Klinika je u starom kvartu, u dosta neuglednoj zgradi. Nemojte da se šokirate ako naletite na zaključana vrata, ili ako se ne javljaju na telefon. U pitanju je pauza za ručak – objasnila mi je nasmijana medicinska sestra kada se nakon jednog sata moje nervoze pojavila. Doktor je u Njemačkoj i on će imejlom poslati uputstva koja nam ona usmeno saopštava: pet kapi pod jezik na 12 sati, 288 eura za dvije bočice lijeka koji se isporučuje u mini-termo tašni koja održava temperaturu lijeka između dvije granične vrijednosti – 5 i 30 stepeni Celzijusa i to je to”, objašnjava D. N..

Dvije bočice lijeka su dovoljne za tromjesečnu terapiju nakon čega se na imejl klinike šalju novi nalazi pacijenta i dogovara nastavak liječenja. I novo putovanje za Tiranu.

„Nadam se da ću ponovo putovati, to bi značilo da pomaže”, zaključuje naš sagovornik. Struka se ne čuje dovoljno.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo