Povežite se sa nama

OKO NAS

RASELJENIČKI CENTRI: VELIKI DUGOVI ZA STRUJU: Život u mraku

Objavljeno prije

na

Sedamdesetpetogodišnja N. R. iz Peći, koja već više od deceniju i po nalazi utočište u Beranama nakon rata na Kosovu, ovih dana sa svojom porodicom živi u mraku u kolektivnom centru Rudeš. Elektroprivreda nema milosti zbog dugovanja koja u ovom domaćinstvu iznose više od hiljadu eura, zbog čega je njihov život postao nepodnošljiv.

„Posebno mi teško pada što moji mali unuci naveče ne mogu pogledati ni televiziju. Nisam mislila da će moj život u starosti biti ovakav, niti da ću unuke, koji su rođene u Beranama, podizati u mraku. Tako je već dvadeset dana”, kaže. Ne želi da otkrije puni identitet.

Ona podsjeća da su njeni unuci treća generacija u toj porodici koja nalazi utočište u Beranama. Brine za njihovu budućnost.

„Ne znam šta će biti kada odrastu. Ni ja, ni moja djeca nijesmo se nikada u potpunosti integrisali u lokalnu zajednicu. Da li će uspjeti unuci, veliko je pitanje, jer i domaće stanovništvo teško živi i nema posla”, kaže N. R.

Ovo je samo jedan od teških slučajeva u raseljeničkoj i izbjegličkoj populaciji u gradu na Limu. Veliki broj izbjeglica u Beranama našao se u vrlo nezahvalnoj situaciji koja je posljedica nagomilanih dugovanja za struju, zbog čega je dovedena u pitanje njihova egzistencija i goli opstanak.

Prema riječima predsjednika Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mića Marjanovića, situacija nije ništa bolja ni u drugim gradovima na sjeveroistoku Crne Gore, kao ni na nivou države.

Prema posljednjim podacima, raseljenički i izbjeglički centri u Beranama za struju Elektroprivredi duguju dvjesta šezdeset hiljada eura. S Andrijevicom, Gusinjem i Rožajama ta cifra dostiže čak šesto osamdeset hiljada. Zbog takve situacije mnogim raseljeničkim domaćinstvima u kolektivnim centrima isključena je struja.

„Ovaj dug napravljen je za tri i po godine. Godine 2011.dugovanja za struju bila su anulirana, i šta se desilo od tada ne znamo. Ko je kriv što se dozvolilo da se dugovanja toliko nagomilaju da se sada postavlja pitanje da li se mogu nadoknaditi”, kaže Marjanović za Monitor.

On objašnjava da ima domaćinstava koja duguju i do tri i po hiljade eura i da ne vidi način kako to može da se svede na nulu.

„Te porodice nemaju ni osnovih sredstava za život, a kamoli da vraćaju ovoliki dug. To je jednostavno zapušten problem do kojeg nije smjelo doći”, priča Marjanović.

Crna Gora postala je utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i kasnije na Kosovu. Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160 hiljada ljudi. Samo kroz Berane prošlo je više od šezdeset hiljada nevoljnika.

Većina se kasnije vratila kućama ili su se iselili u treće zemlje, ali njih oko tri i po hiljade ostali su do danas u ovom gradu, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština zajedno.

U Beranama se i dalje nalazi najveći izbjeglički kolektivni centar na sjeveru, naselje Rudeš, gdje u teškim uslovima živi oko hiljadu ljudi.

„Ovo naselje vam je kao grad u gradu. Pretvoreno je u geto. Bijeda koja ovdje vlada kao da nikoga ne interesuje. Koliko mještana Berana uopšte zna za ovo naselje. Četiri hiljade izbjeglica, koliko nas je ukupno u ovom gradu, čine deset odsto stanovništva Berana”, prosta je računica koju Marjanović izvodi.

Većina izbjeglica još uvijek nije riješila svoj konačni status. Mnogi smatraju da je Crna Gora donedavno proračunato otezala s rješavanjem ovog pitanja, jer nije željela da uvodi nove glasače u tijesno podijeljeno biračko tijelo.

„Sada oko dvadeset hiljada izbjeglica u Crnoj Gori, koji su po rođenju Crnogorci, imaju pravo glasa i s time se sigurno kalkuliše. Na tu brojku računaju i vlasti i opozicija”, upozorava Marjanović

On smatra da bi crnogorske institucije koje su zadužene za rješavanje problema izbjeglica i raseljenika, taj posao mogle da rade mnogo bolje.

„Pitao sam jednog visokog funkcionera šta su crnogorske vlasti učinile za svoje izbjeglice koje su ostale u Crnoj Gori. Za nas koji smo po rođenju Crnogorci. Rekao sam mu da je Hrvatska za svoju izbjegličku populaciju napravila čitave gradove i najbolje kuće. A gdje mi živimo i kako? Umiru ljudi, a njihove porodice nemaju sredstava da ih sahrane”, priča Marjanović.

Prema njegovim riječima, u naseljima Rudeš jedan i Rudeš dva živi i oko četrdeset socijalnih slučajeva domicilnog stanovništva. „Niko nas nije pitao kada su useljavali socijalne slučajeve u ovo naselje koje je namijenjeno raseljenicima. I njihova dugovanja za struju ulaze u ovu brojku koju sam vam saopštio”, kaže on.

Marjanović u ovom trenutku ne vidi na koji način ovaj veliki problem može biti bezbolno riješen, ali smatra da moraju da se uključe sve međunarodne i domaće institucije koje imaju veze s raseljeničkom populacijom.

„Mi smo očigledno ovdje opredijeljeni da živimo. U Beranama i Crnoj Gori raste treća generacija raseljenika i izbjeglica”, podsjeća Marjanović.

On dodaje da se raseljenici i izbjeglice ne mogu tretirati kao stanovnici drugog reda, do trenutka kada treba uzeti novac na njihov račun.

„Kada stižu novčane donacije, mi smo tu. Mnogo je novca prošlo beš našeg znanja na druge stvari, a bio je namijenjen nama. Tražimo zato da se svi hitno uključe u problem dugovanja za struju”, upozorava predsjednik Saveza udruženja raseljenika i izbjeglica u Crnoj Gori.

Marjanović kaže da dugovanja za struju samo u kolektivnim centrima Konik jedan i dva u Podgorici dostižu skoro dva miliona eura.

„To je takođe dug koji je napravljen za samo tri i po godine. Ja mislim da je to prvenstveno greška Elektroprivrede. Nije se smjelo dozvoliti da se dođe u ovakvu situaciju koja sada izgleda nerješivo za najveći broj raseljeničkih porodica. Kako potpisati s ljudima ugovor o vraćanju tolikih dugova, kada nemaju ni za hranu”, priča on.

Za crnogorske vlasti raseljenici i izbjeglice do sada su bili samo statistička brojka. Ta brojka će biti zanimljivija kada dođe vrijeme izbora. Tada će ih se sigurno sjetiti zbog činjenice da je dosta njih u međuvremenu steklo pravo glasa u našoj državi. Onda će početi trgovina – struja za glas. U porodici sedamdesetpetogodišnje N. R. pravo glasa imaju tri člana. Neće to vlastima biti bez značaja. Možda su te kalkulacije već počele.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo