Drva su posljednjih dana najtraženija roba u Nikšiću. Nikšićani žure da se pripreme za hladne dane koji dolaze. Između njih i drva svake godine se ispriječi mračna sila zvana besparica. Ove jeseni ne moraju daleko po ogrijev. Icijepana drva se danima prodaju u centru grada, na parkingu nekadašnje Treske, preko puta Osnovnog suda.
Iz NVO Ozon saopštili su da ,,ne mogu da vjeruju da opštinska vlast dozvoljava nelegalnu prodaju drva u centru grada”. Oni su saopštili da sumnjaju da se radi o nelegalnoj sječi šuma na Vojniku.
Otac četvorogodišnjeg dječaka na parkingu zadovoljno trlja žuljevite ruke. Raduje se vremenskoj prognozi koja kaže da će uskoro biti jako hladno u Nikšiću. Daleko od toga da voli snijeg, ali zbog prodaje drva, posla kojim se trenutno bavi i izdržava porodicu, najava snijega mu izuzetno prija.
,,Posljednjih nekoliko dana ne možemo nadospijevati kolika je potražnja za drvima, prepao se narod od zahlađenja. Idu kao alva “, priča dok sa sinom na škrtom suncu kasnog Miholjskog ljeta dežura i čeka kupca za još jednu prikolicu drva, da je istovari u nečiji podrum, a onda ispočetka: šuma, šeganje i teški rad od koga pucaju kosti.
,,Svima koji kažu da su drva preskupa preporučio bih samo jedan dan sa mnom u šumi, sa motornom šegom u ljutom kršu Banjana. Treba ih onda i dopremiti do ceste konjem, išegati i iscijepati”, smije se dok mu se lice crveni od nemilosrdnog sjevernog vjetra koji ga prati šumama Banjana. Dobro je kaže dok se nešto može zaraditi i porodica nahraniti.
,,Nije to bogzna kakva zarada, neću se sigurno obogatiti ali nijesmo gladni, biće bolje valjda jednoga dana. A narod nema para, to je problem, dajem na veresiju starim kupcima a bogami i novim: šta ću, ne mogu zamisliti da nečije dijete cvokoće od zime. Pa, platiće nekad”, objašnjava stameni Banjanin i odlazi za novom mušterijom.
Pokraj njega penzioner koji godinama svoj skromni kućni budžet popunjava prodajom drva. Doprema ih, tvrdi, iz iz svog rodnog mjesta, Ubala Čevskih.
Ove godine prodao je oko hiljadu metara drveta za ogrijev i to uglavnom jednoj firmi iz Podgorice koja ih otkupljuje na licu mjesta u šumi. Manju količinu je dopremio u Nikšić i ovih dana su dobrodošla. Prodaja ide bolje nego prošle jeseni i on je zadovoljan.
,,Prepali se ljudi od duge zime a nijesu se mnogi pripremili i to ne zato što su loši domaćini i što ne znaju koliko im treba drva, već većinom zato što nemaju para. Sad, od kad najavljuju zahlađenje ne gasi mi se telefon, da imam pesto metara sve bi otišlo”, objašnjava.
On, kao i većina, prodaje iscijepana drva, metar 35 eura, dok su metarska jeftinija – 30 eura za metar. Godinama se bavi ovim poslom ali sve više uviđa da je to, po njegovim riječima, ,,uzaludni rad”.
,,Svake godine sve grđe. Teško se može išta zadraditi, cijena drva već peta godina ostaje stalno ista, a sve drugo poskupljuje: i gorivo i hrana i dažbine državi. Ali mora se nešto raditi”, kaže.
Njegov kamion od šume do kupca čekaju raznorazna iskušenja. Posebno ga muči policijska provjera papira za natovarena drva od lokalnog šumara. Sedam eura po kubiku ide državi , pričaju sagovornici, pa se ljudi onda snalaze kako znaju i umiju.
,,U vrijeme potonjega rata i inflacije kada su na izlazima iz grada bili policijski punktovi lakše smo prolazili, ložili su policajci vatre pored onih kućica i samo zbaciš pola metra drva da se griju i prolaziš. A sada, valjda idemo ka Evropi i više ne možeš policiju korumpirati sa drvima, neke druge valute su u opticaju”, smije se penzioner. Pogodilo ga je što su reagovale nevladine organizacije, kaže. da su se neke ugledne nevladine organizacije okomile na njih.
,,Mučenici koji pokušavaju da prehrane porodicu sa ‘tamićem’ drva su opasnost, a nijesu problem oni koji konvoje šlepera svakodnevno odvoze preko granice”, vrti zabrinuto glavom.
Iz Ozona su saopštili da je neshvatljivo da ,,veliki broj komunalnih policajaca koji svakodnevno tuda prolaze ne reaguju, jer svi znamo za što služe parking mjesta i saobraćajnice”.
Valjda je to novi ,,socijalni program” vlasti.
Bato PEROVIĆ