Povežite se sa nama

OKO NAS

SIVA PRODAJA DRVA U CENTRU NIKŠIĆA: Novi ,,socijalni program” vlasti

Objavljeno prije

na

drva

Drva su posljednjih dana najtraženija roba u Nikšiću. Nikšićani žure da se pripreme za hladne dane koji dolaze. Između njih i drva svake godine se ispriječi mračna sila zvana besparica. Ove jeseni ne moraju daleko po ogrijev. Icijepana drva se danima prodaju u centru grada, na parkingu nekadašnje Treske, preko puta Osnovnog suda.

Iz NVO Ozon saopštili su da ,,ne mogu da vjeruju da opštinska vlast dozvoljava nelegalnu prodaju drva u centru grada”. Oni su saopštili da sumnjaju da se radi o nelegalnoj sječi šuma na Vojniku.

Otac četvorogodišnjeg dječaka na parkingu zadovoljno trlja žuljevite ruke. Raduje se vremenskoj prognozi koja kaže da će uskoro biti jako hladno u Nikšiću. Daleko od toga da voli snijeg, ali zbog prodaje drva, posla kojim se trenutno bavi i izdržava porodicu, najava snijega mu izuzetno prija.

,,Posljednjih nekoliko dana ne možemo nadospijevati kolika je potražnja za drvima, prepao se narod od zahlađenja. Idu kao alva “, priča dok sa sinom na škrtom suncu kasnog Miholjskog ljeta dežura i čeka kupca za još jednu prikolicu drva, da je istovari u nečiji podrum, a onda ispočetka: šuma, šeganje i teški rad od koga pucaju kosti.

,,Svima koji kažu da su drva preskupa preporučio bih samo jedan dan sa mnom u šumi, sa motornom šegom u ljutom kršu Banjana. Treba ih onda i dopremiti do ceste konjem, išegati i iscijepati”, smije se dok mu se lice crveni od nemilosrdnog sjevernog vjetra koji ga prati šumama Banjana. Dobro je kaže dok se nešto može zaraditi i porodica nahraniti.

,,Nije to bogzna kakva zarada, neću se sigurno obogatiti ali nijesmo gladni, biće bolje valjda jednoga dana. A narod nema para, to je problem, dajem na veresiju starim kupcima a bogami i novim: šta ću, ne mogu zamisliti da nečije dijete cvokoće od zime. Pa, platiće nekad”, objašnjava stameni Banjanin i odlazi za novom mušterijom.

Pokraj njega penzioner koji godinama svoj skromni kućni budžet popunjava prodajom drva. Doprema ih, tvrdi, iz iz svog rodnog mjesta, Ubala Čevskih.

Ove godine prodao je oko hiljadu metara drveta za ogrijev i to uglavnom jednoj firmi iz Podgorice koja ih otkupljuje na licu mjesta u šumi. Manju količinu je dopremio u Nikšić i ovih dana su dobrodošla. Prodaja ide bolje nego prošle jeseni i on je zadovoljan.

,,Prepali se ljudi od duge zime a nijesu se mnogi pripremili i to ne zato što su loši domaćini i što ne znaju koliko im treba drva, već većinom zato što nemaju para. Sad, od kad najavljuju zahlađenje ne gasi mi se telefon, da imam pesto metara sve bi otišlo”, objašnjava.

On, kao i većina, prodaje iscijepana drva, metar 35 eura, dok su metarska jeftinija – 30 eura za metar. Godinama se bavi ovim poslom ali sve više uviđa da je to, po njegovim riječima, ,,uzaludni rad”.

,,Svake godine sve grđe. Teško se može išta zadraditi, cijena drva već peta godina ostaje stalno ista, a sve drugo poskupljuje: i gorivo i hrana i dažbine državi. Ali mora se nešto raditi”, kaže.

Njegov kamion od šume do kupca čekaju raznorazna iskušenja. Posebno ga muči policijska provjera papira za natovarena drva od lokalnog šumara. Sedam eura po kubiku ide državi , pričaju sagovornici, pa se ljudi onda snalaze kako znaju i umiju.

,,U vrijeme potonjega rata i inflacije kada su na izlazima iz grada bili policijski punktovi lakše smo prolazili, ložili su policajci vatre pored onih kućica i samo zbaciš pola metra drva da se griju i prolaziš. A sada, valjda idemo ka Evropi i više ne možeš policiju korumpirati sa drvima, neke druge valute su u opticaju”, smije se penzioner. Pogodilo ga je što su reagovale nevladine organizacije, kaže. da su se neke ugledne nevladine organizacije okomile na njih.

,,Mučenici koji pokušavaju da prehrane porodicu sa ‘tamićem’ drva su opasnost, a nijesu problem oni koji konvoje šlepera svakodnevno odvoze preko granice”, vrti zabrinuto glavom.

Iz Ozona su saopštili da je neshvatljivo da ,,veliki broj komunalnih policajaca koji svakodnevno tuda prolaze ne reaguju, jer svi znamo za što služe parking mjesta i saobraćajnice”.

Valjda je to novi ,,socijalni program” vlasti.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo