Povežite se sa nama

OKO NAS

IZAZOVI KOLAŠINSKE PORESKE POLITIKE: Dužnici na nepoznatoj adresi

Objavljeno prije

na

zoran-becirovic

Fizička lica i pravni subjekti, kolašinskoj lokalnoj upravi duguju čak oko dva miliona eura po osnovu poreze na nepokretnosti. Koliko je to značajna cifra jasno je kada se zna da je zbog tek nešto većeg iznosa opštinski račun u blokadi duže od pet godina. Ažurnošću u naplati poreza nije se mogla pohvaliti ni bivša, ali ni aktuelna vlast. Priznaju da je znatan dio tih potraživanja trenutno nemoguće naplatiti. Među dužnicima su i vlasnici nekoliko desetina, uglavnom stranih firmi, kojima rješenja za porez na nepokretnosti iz kolašinske lokalne uprave nijesu mogli dostaviti zbog netačne ili nepoznate adrese.

Iako je prije tri godine tadašnji sekretar za finansije Luka Medenica na oglasnoj tabli, uz ostale dužnike, postavio i nazive tih kompanija, pozivajući ih da se jave i plate porez, njegov nasljednik Goran Rakočević kaže da zbog „obaveze da čuva poresku tajnu”, takve informacije ne može davati novinarima.

„Zakon me sprečava da otkrivam bliže podatke o tim firmama. Međutim, jasno je da su oni koji su vlasnici najvećih površina zemljišta i najveći dužnici. Ukoliko bih vam dao nazive dužnika prekršio bih zakon”, kaže sekretar za finansije.

Tokom investicionog buma investitori su najčešće bili zainteresovani za zemljišta prema Bjelasici, zatim za Trunića do, i dio uz put prema skijalištu na Jezerinama. Najveći dio njih nikada nijesu zatražili građevinske dozvole, iako se mahom radi o ogromnim parcelama i velikim planiranim kapacitetima.

Rakočević napominje da aktuelna izvršna vlast, preokupirana naporima da stvori uslove za realizaciju kredita i skidanje petogodišnje blokade s opštinskog računa, do sada nije uspijevala da, uspješnije od prethodnika, naplaćuje poreze. To planiraju tek narednih mjeseci.

,,Do sada nijesmo uspjeli da realizujemo sveobuhvatniju naplatu poreza. Poznati su razlozi za to. No, narednih mjeseci planiramo da na tome radimo intenzivnije i s punom pažnjom. Vjerovatno ćemo pokušati da s dužnicima, slično kao što je učinjeno u Podgorici i Pljevljima, napravimo ugovore, a ukoliko to ne uspije onda ćemo pribjeći i prinudnoj naplati”, kazao je sekretar za finansije Rakočević.

Kada je riječ o stranim firmama, kojima rješenja o porezu nije moguće uručiti, on tvrdi da se mahom radi o preduzećima, koja su tokom kolašinskog investicionog buma, kupovala zemlju na području te opštine. Te firme su dale ili pogrešne podatke o adresama ili su one nepoznate.

Takođe, napominje, veliki je broj i fizičkih lica s imovinom u Kolašinu, ili mjestom stanovanja van države ili u nekom drugom crnogorskom gradu, što takođe otežava uručivanje rješenja i kontakt s tim poreskim obveznicima.

Medenica je još 2012. godine najavio da će Opština ,,sigurno naplatiti svoja potraživanja onako kako zakon nalaže”. To se još nije desilo, a ostaje da se vidi da li će tom zadatku biti dorasla sadašnja vlast.

Na spisku „stranih” dužnika, kojima rješenja o porezu nije bilo moguće uručiti, a koji je objavljen prije tri godine, nalazi se i nekoliko firmi, koje su se nezvanično povezivale sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem. Na oglasnoj tabli Opštine tada se moglo pročitati da porez duguju Beppler Propertiy Development LTD, Beppler Investments Montenegro, Beppler Development, kao i Limited, Bochve, Montecoland, Surgut, Downland Homes Montenegro, Sporting Group, GLF Turism Co, Bjelasica Invest, Hogy, New territory…

Rakočević nije želio da odgovori na pitanje da li su u međuvremenu rješenja o porezu stigla na neku od tih adresa, odnosno da li je i koliko tih dužnika izmirilo svoje obaveze prema kolašinskoj Opštini.

Međutim, mnogo je slučajeva, kažu u lokalnoj upravi, da su neke strane firme kada su vidjele kolike ih obaveze prema lokalnoj upravi očekuju, nakon što su uplatile početne iznose, zauvijek nestale.

Na spisku dužnika 2012. godine nalazi se i firma Morgan W, koja je kupila zemlju na Bašanjem brdu. Započeta je i procedura izrade studije lokacije, ali ona nije dovedena do kraja. Na tom kolašinskom brdu bio je planiran turistički kompleks Mala Norveška. Razloge neaktivnosti tog investitora u lokalnoj upravi ne znaju, a prema nezvaničnim informacijama, firma Moragan W još prije nekoliko godina bila je obeshrabrena višemilionskim iznosom komunalija i neadekvatno komunalno opremljenim zemljištem.

Među većim dužnicima bio je i grčki milijarder Viktor Restis, odnosno njegova kompanija Vires. Restis je bio zainteresovan za gradnju turističkog kompleksa na Barutani. Avansno je uplatio znatan dio sredstava za komunalije na početku projekta. U lokalnoj upravi ne znaju da li će se ikada više ta kompanija vratiti, ni kako da im uruče rješenje o porezu.

Prethodna vlast uspjela je da godišnje naplaćuje tek nešto više od 66 procenata poreza na nepokretnosti. Za sada kada je riječ o punjenju kase prihodom po tom osnovu , jedini potez aktuelne vlasti je nepopularna mjera povećanja poreza na nepokretnosti za 15 do 20 procenata. To su objasnili „pripremom za primjenu zakona, koji će važiti od početka naredne godine”. Takođe, kako su obrazložili, cilj im je bio da porezima sankcionišu one koje su gradili bez građevinskih i upotrebnih dozvola, ali i investitore koji drže „zarobljeno” zemljište duži niz godina ne gradeći na njemu planirane objekte. Nažalost, za sada nemaju odgovora ni na pitanje kako doći do većine njih.

Iz kolašinske opozicije u više navrata oštro su kritikovali poresku politiku svojih nasljednika.

„Radi se o pogrešnoj i destimulativnoj odluci, nakon koje će Kolašin biti među liderima kada je visina poreza na nepokretnosti u pitanju. Bilo je logičnije da se poveća efikasnost naplate poreza nego poreska stopa”, ocjenjuju iz opozicione Demokratske partije socijalista.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo