OKO NAS
POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM U ROMSKOJ ZAJEDNICI: Prepušteni sami sebi

Riva Mustafa je u Crnu Goru došla sa Kosova prije šesnaest godina. Sada je u kasnim četrdesetim. Nedavno je dobila dokumenta Crne Gore, poslije godina koje je provela sa statusom raseljenog lica.
Živi u baraci u podgoričkom naselju Konik. Udala se u šesnaestoj godini. Ima devetoro djece. Najmlađa kćerka Miradija ima dvadeset godina, ali ne može samostalno da živi zbog intelektualnog invaliditeta. Ostala djeca se brinu o sebi, neka već imaju svoje porodice.
,,Bilo mi je vrlo teško kada su mi saopštili da sam rodila bolesno dijete, ali to nijesam htjela da krijem od ljudi. Trebalo je sve izdržati. Naravno, nikad ne bih ostavila svoje dijete, niti sam pomišljala na to”, kaže Riva u razgovoru za Monitor.
Nije, kaže, lako brinuti o bolesnoj djevojci. Ohrabruje je što su doktori posvećeni i ljubazni.Teško je što je nezaposlena, a mora da kupuje ljekove, posebnu hranu, pelene i ostala sredstva za svoju ćerku…
„Suprug mi takođe nigdje ne radi. Kod nas žive u istom domaćinstvu još dva sina, od kojih je jedan oženjen i ima djecu. Ostala su mi djeca daleko, u inostranstvu”, kaže Riva.
„Najgore od svega je što naša ćerka nikada neće moći da se stara o samoj sebi. Nema lijeka njenoj bolesti. Šta će biti kad nas ne bude, ko će se brinuti o mojoj Miradiji”, pita se zabrinuto ova žena koja je posvetila život djetetu. „Poslije nas, Miradiji ostaje neki dom za ljude sa posebnim potrebama”, kaže Riva.
Ove godine makar finansijski je bilo malo lakše. Sinovi su radili u Plantažama, ali niko u domaćinstvu još nema stalno
zaposlenje.
„Mislim da se lakše nositi sa nekom drugom vrstom invaliditeta, nego sa ovom koju ima moja ćerka”, priča Riva i kaže dok nas gleda izražajnim očima boje kestena, da bi se nosila bolje sa nevoljama da je imala prilike da završi školu i da je došla do nekog pristojnog posla. „Tako bih mogla mnogo više pomoći svojoj djeci, a i sebi”, kaže sjetno i dodaje da je ženama u romskoj zajednici teško, i kada je sve u redu, kada su svi zdravi. „Teško nam je zbog podređenog položaja. Žene nijesu ravnopravne u našoj zajednici”, objašnjava Riva.
Nedaleko od Rive, na Koniku, živi Antigona Bahtijari. I ona je sa porodicom u Crnu Goru došla sa Kosova, iz Peći, tokom ratnih zbivanja 1999. Udala se sa 17 godina i ima četvoro djece. Sada je razvedena i u ranim je četrdesetim. Još je bez crnogorskih papira.
Najmlađa ćerka Merjema ima 13 godina i problem sa govorom, zbog zečije usne, koju nije operisala.
Kako imaju samo dokumenta sa Kosova, porodica se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji i ne može da priušti operaciju koja je neophodna djevojčici. Žive u baraci, koja prokišnjava, sa instalacijama koje su neobezbijeđene, i lako mogu izazvati požar. Od njih petoro u kući radi samo jedan Antigonin sin. I to od 13-te godine, da bi pomogao majci radi teške fižičke poslove. Niko od djece ne ide u školu.
,,Suprug nas je napustio i ja sam morala da vodim računa o svima, ostavio me nakon rođenja Merjem”, kaže Antigona i dodaje da je djecu otac napustio kada je najviše trebao svima. Osnovao je novu porodicu, živi u blizini, a nikada nije došao da obiđe svoju porodicu.
„Nosila bih se nekako sa nedaćama, samo da imamo crnogorska dokumenta, da mogu slobodno da radim, da imam socijalnu pomoć, da dijete može da mi se liječi. Sve bi bilo drugačije”, kaže ova žena čiji se život dramatično promijenio kada je rodila djevojčicu sa problemom.
Antigona zbog svih tih problema planira da se vrati na Kosovo. Nada se da bi tamo možda mogla da dobije smještaj, zdravstveno osiguranje i neophodnu podršku za liječenje djeteta. Samo kada bi se operisla, uz podršku logopeda Merjem bi mogla da govori.
Miroslava Mima Ivanović, kordinatorka pravnog programa i antidiskriminacije u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore kaže da im se niko iz romske zajednice nikada nije obratio. „Naša su vrata otvorena za sve”, kaže Ivanovićeva i navodi da je Udreženje skupa sa ostalim institucijama uradilo mnogo na poboljšanju pozicije lica sa invaliditeteom. „Danas je znatno bolja situacija u našoj zemlji. Početkom prošle decenije bilo je svega nekoliko studenta sa invaliditetom u Crnoj Gori, a danas ih ima 85”, kaže Ivanovićeva.
Romi sa invaliditetom uglavnom ne idu u školu, niti imaju socijalnu podršku. Često su cijele porodice opterećene jer same moraju da se bore za svoje bolesne članove. Posebno je veliki problem kod raseljenih lica koja nijesu regulisala status.
Ni Riva ni Antigona ne znaju za Udruženje mladih sa hendikepom, kao ni za druge organizacije sličnog tipa, koje bi im mogle pružiti podršku i uputiti ih kako bi olakšale poziciju svojim djevojčicama i omogućile im liječenje i druge neophodne stvari.
Borba sa popravljanje položaja lica sa invaliditetom i u široj društvenoj zajednici je mukotrpna. Ivanović navodi da su, uprkos upornom zalaganju i napretku, ostali brojni problemi i izazovi. „Podgorica je pristupačnija, u odnosu na 2001. godinu, ali i dalje nijedan objekat u Podgorici ne ispunjava standarde pristupačnosti, kao ni javne površine. Recimo, tek se sada rade taktilne crte za osobe sa oštećenim vidom. Da ne govorim o drugim stvarima”, podvlači Ivanovićeva.
Na Koniku Miradija i Merjema nijesu jedine kojima je potrebna pomoć. Ima još djece i odraslih sa invaliditetom. Njima nijesu samo nedostupni brojni objekti, škole i literatura. Oni koji su bez regulisanog statusa i državljanstva nemaju često ni minimalnu socijalnu zaštitu. Ne mogu da se liječe besplatno, jer nemaju zdravstveno osiguranje.
I u Udruženju mladih sa hendikepom ističu da je prvi korak da bi se pomoglo ovim ljudima da imaju regulisan status u Crnoj Gori i uredna dokmenta. ,,Ne može se ostvariti pravo na besplatno školovanje, ako nemate crnogorska dokumenta”, kaže Ivanovićeva.
Škola je tako daleko od Miradije i Merjem… Njihove majke sanjaju snove da će jednom, ipak, biti bolje.
Teuta NURAJ
Komentari
Izdvojeno
SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema
Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.
Luka Ristanović, Jovan Janković, Andreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.
Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.
Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.
Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća
Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.
U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.
Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.
„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.
U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste
Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.
Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.
Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.
Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).
Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.
Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.
Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije