Povežite se sa nama

OKO NAS

POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM U ROMSKOJ ZAJEDNICI: Prepušteni sami sebi

Objavljeno prije

na

Riva Mustafa je u Crnu Goru došla sa Kosova prije šesnaest godina. Sada je u kasnim četrdesetim. Nedavno je dobila dokumenta Crne Gore, poslije godina koje je provela sa statusom raseljenog lica.

Živi u baraci u podgoričkom naselju Konik. Udala se u šesnaestoj godini. Ima devetoro djece. Najmlađa kćerka Miradija ima dvadeset godina, ali ne može samostalno da živi zbog intelektualnog invaliditeta. Ostala djeca se brinu o sebi, neka već imaju svoje porodice.

,,Bilo mi je vrlo teško kada su mi saopštili da sam rodila bolesno dijete, ali to nijesam htjela da krijem od ljudi. Trebalo je sve izdržati. Naravno, nikad ne bih ostavila svoje dijete, niti sam pomišljala na to”, kaže Riva u razgovoru za Monitor.

Nije, kaže, lako brinuti o bolesnoj djevojci. Ohrabruje je što su doktori posvećeni i ljubazni.Teško je što je nezaposlena, a mora da kupuje ljekove, posebnu hranu, pelene i ostala sredstva za svoju ćerku…

„Suprug mi takođe nigdje ne radi. Kod nas žive u istom domaćinstvu još dva sina, od kojih je jedan oženjen i ima djecu. Ostala su mi djeca daleko, u inostranstvu”, kaže Riva.

„Najgore od svega je što naša ćerka nikada neće moći da se stara o samoj sebi. Nema lijeka njenoj bolesti. Šta će biti kad nas ne bude, ko će se brinuti o mojoj Miradiji”, pita se zabrinuto ova žena koja je posvetila život djetetu. „Poslije nas, Miradiji ostaje neki dom za ljude sa posebnim potrebama”, kaže Riva.

Ove godine makar finansijski je bilo malo lakše. Sinovi su radili u Plantažama, ali niko u domaćinstvu još nema stalno

zaposlenje.

„Mislim da se lakše nositi sa nekom drugom vrstom invaliditeta, nego sa ovom koju ima moja ćerka”, priča Riva i kaže dok nas gleda izražajnim očima boje kestena, da bi se nosila bolje sa nevoljama da je imala prilike da završi školu i da je došla do nekog pristojnog posla. „Tako bih mogla mnogo više pomoći svojoj djeci, a i sebi”, kaže sjetno i dodaje da je ženama u romskoj zajednici teško, i kada je sve u redu, kada su svi zdravi. „Teško nam je zbog podređenog položaja. Žene nijesu ravnopravne u našoj zajednici”, objašnjava Riva.

Nedaleko od Rive, na Koniku, živi Antigona Bahtijari. I ona je sa porodicom u Crnu Goru došla sa Kosova, iz Peći, tokom ratnih zbivanja 1999. Udala se sa 17 godina i ima četvoro djece. Sada je razvedena i u ranim je četrdesetim. Još je bez crnogorskih papira.

Najmlađa ćerka Merjema ima 13 godina i problem sa govorom, zbog zečije usne, koju nije operisala.

Kako imaju samo dokumenta sa Kosova, porodica se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji i ne može da priušti operaciju koja je neophodna djevojčici. Žive u baraci, koja prokišnjava, sa instalacijama koje su neobezbijeđene, i lako mogu izazvati požar. Od njih petoro u kući radi samo jedan Antigonin sin. I to od 13-te godine, da bi pomogao majci radi teške fižičke poslove. Niko od djece ne ide u školu.

,,Suprug nas je napustio i ja sam morala da vodim računa o svima, ostavio me nakon rođenja Merjem”, kaže Antigona i dodaje da je djecu otac napustio kada je najviše trebao svima. Osnovao je novu porodicu, živi u blizini, a nikada nije došao da obiđe svoju porodicu.

„Nosila bih se nekako sa nedaćama, samo da imamo crnogorska dokumenta, da mogu slobodno da radim, da imam socijalnu pomoć, da dijete može da mi se liječi. Sve bi bilo drugačije”, kaže ova žena čiji se život dramatično promijenio kada je rodila djevojčicu sa problemom.

Antigona zbog svih tih problema planira da se vrati na Kosovo. Nada se da bi tamo možda mogla da dobije smještaj, zdravstveno osiguranje i neophodnu podršku za liječenje djeteta. Samo kada bi se operisla, uz podršku logopeda Merjem bi mogla da govori.

Miroslava Mima Ivanović, kordinatorka pravnog programa i antidiskriminacije u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore kaže da im se niko iz romske zajednice nikada nije obratio. „Naša su vrata otvorena za sve”, kaže Ivanovićeva i navodi da je Udreženje skupa sa ostalim institucijama uradilo mnogo na poboljšanju pozicije lica sa invaliditeteom. „Danas je znatno bolja situacija u našoj zemlji. Početkom prošle decenije bilo je svega nekoliko studenta sa invaliditetom u Crnoj Gori, a danas ih ima 85”, kaže Ivanovićeva.

Romi sa invaliditetom uglavnom ne idu u školu, niti imaju socijalnu podršku. Često su cijele porodice opterećene jer same moraju da se bore za svoje bolesne članove. Posebno je veliki problem kod raseljenih lica koja nijesu regulisala status.

Ni Riva ni Antigona ne znaju za Udruženje mladih sa hendikepom, kao ni za druge organizacije sličnog tipa, koje bi im mogle pružiti podršku i uputiti ih kako bi olakšale poziciju svojim djevojčicama i omogućile im liječenje i druge neophodne stvari.

Borba sa popravljanje položaja lica sa invaliditetom i u široj društvenoj zajednici je mukotrpna. Ivanović navodi da su, uprkos upornom zalaganju i napretku, ostali brojni problemi i izazovi. „Podgorica je pristupačnija, u odnosu na 2001. godinu, ali i dalje nijedan objekat u Podgorici ne ispunjava standarde pristupačnosti, kao ni javne površine. Recimo, tek se sada rade taktilne crte za osobe sa oštećenim vidom. Da ne govorim o drugim stvarima”, podvlači Ivanovićeva.

Na Koniku Miradija i Merjema nijesu jedine kojima je potrebna pomoć. Ima još djece i odraslih sa invaliditetom. Njima nijesu samo nedostupni brojni objekti, škole i literatura. Oni koji su bez regulisanog statusa i državljanstva nemaju često ni minimalnu socijalnu zaštitu. Ne mogu da se liječe besplatno, jer nemaju zdravstveno osiguranje.

I u Udruženju mladih sa hendikepom ističu da je prvi korak da bi se pomoglo ovim ljudima da imaju regulisan status u Crnoj Gori i uredna dokmenta. ,,Ne može se ostvariti pravo na besplatno školovanje, ako nemate crnogorska dokumenta”, kaže Ivanovićeva.

Škola je tako daleko od Miradije i Merjem… Njihove majke sanjaju snove da će jednom, ipak, biti bolje.

Teuta NURAJ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo