Povežite se sa nama

MONITORING

INTERESI GRČKOG BIZNISMENA PETROSA STATISA U CRNOGORSKIM MEDIJIMA: Uloži u medije, zaradi u turizmu

Objavljeno prije

10 godina

na

petrosstatis

Na proljeće prošle godine grčki biznismen Petros Statis kupio je dva crnogorska portala – Analitiku i Cafe Del Montenegro (CDM), i tako postao vlasnik čak četiri crnogorska medija: osim ta dva portala Statis je većinski vlasnik i dvije dnevne novine – nekadašnje državne Pobjede koju je preuzeo krajem 2014. godine i Dnevnih novina koje zvanično posjeduje od 2013. godine, iako mnogi izvori i podaci govore da je on utemeljivač tih novina čiji je prvi primjerak objavljen u oktobru 2011. godine.

Iza Statisovog širenja na medijskom tržištu ne stoji očigledna ekonomska logika, pokazuje dostupna finansijska i poslovna dokumentacija. Dvije dnevne novine skupi su projekti koji ne donose profit i u koje treba dodatno ulagati. Zato se od početka spekulisalo da se radi o drugačijoj vrsti trgovine i da grčki biznismen finansira i održava ove medije, koji drže stranu Vladi premijera Mila Đukanovića, zbog interesa i privilegija u turizmu i drugim biznisima koje vodi u Crnoj Gori. Prema evidenciji Privrednog registra on je u Crnoj Gori osnovao 11 kompanija različitih djelatnosti: od turizma i hotelijerstva, preko telekomunikacija i poljoprivrede.

U vrijeme kada je grčki biznismen kupio Pobjedu, bivša državna novina bila je u višemilionskim dugovima. Raniji pokušaji da se Pobjeda privatizuje propali su, a Vlada je nezakonito duže od deceniju finansirala tu dnevnu novinu iz budžeta, zdušno je pri tom koristeći za obračun sa kritičarima. Prema zakonu o medijima iz septembra 2002, Pobjeda je još tada morala biti prodata ili ugašena.

Posljednji tender za njenu prodaju propao je na proljeće 2012. godine. Tada je prijatelj premijera Đukanovića, nedavno uhapšeni bivši ministar odbrane BiH Fahrudin Radončić, koji je u to vrijeme i zvanično bio vlasnik sarajevskog Dnevnog avaza, odustao od te trgovine, uz pojašnjenje da Pobjeda nije „lider na tržištu” i da se radi o „skupom projektu”. Pri tom, u vlasništvu bivše državne novine tada je bila vrijedna nekretnina – u revizorskom izvještaju Pobjede iz 2013. godine procijenjena na 4.887.432 eura. Radončiću ni to nije bilo dovoljno.

Zgradu je u februaru 2013. godine na sebe uknjižila Vlada, pa ona nije bila dio paketa kada je Pobjedu od države kupio Petros Statis u decembru 2014. godine. Koji je onda bio interes grčkog biznismena da preuzme nekadašnju državnu novinu?

Zarada od prodaje novine sigurno nije. Samo u prva dva mjeseca 2014. godine, u kojoj je Statis kupio Pobjedu, njen gubitak, pokazuje finansijski izvještaj za taj period, iznosio je 413.665 hiljada eura. Bio je to samo nastavak trenda propadanja. Godišnje, pokazuje finansijska dokumentacija, Pobjeda je gubila u prosjeku dva miliona eura.

Prema finansijskom izvještaju za 2013. godinu, gubitak Pobjede te godine bio je veći za nešto preko dva miliona eura u odnosu na 2012. godinu. Na sjednici UO Pobjede održanoj 21. 06. 2013. godine u zapisniku broj 28/02 konstatuje se da je i u 2012. godini Pobjeda poslovala sa gubitkom od – 2.472.805 eura. „To je 38,2 odsto više u odnosu na prethodnu 2011. godinu”, navodi se u zapisniku. Gubitak je, pri tom, rastao i pored smanjenja plata i racionalizacije koja je, kako se navodi u zapisniku, sprovedena te godine.

Prihodi od prodaje novinskih izdanja, konstatuje se dalje u zapisniku, manji su za 23,38 odsto u odnosu na prethodnu godinu. „Evidentan je i pad tiraža dnevnog lista Pobjeda iz mjeseca u mjesec i na godišnjem nivou iznosi 17,53 odsto”, stoji u tom dokumentu.

Da nema ekonomskog opravdanja da Pobjeda nastavi sa poslovanjem, konstovano je i u nezavisnom revizorskom izvještaju iz 2013. godine. „Gubitak Društva na dan 31.12.2012. godine iznosi 25.941.188, a njegov kapital na taj dan iznosi 18.349.639 eura. Negativan iznos od 7.591.549 eura predstavlja nedostajuću ‘pojedenu’ supstancu, što po našem mišljenju dovodi u pitanje nastavak poslovanja ovog poslovnog subjekta”, konstatuje se u izvještaju nezavisnog revizora Mont Audit.

Vlada je ipak nastavila da finansira državnu novinu novcem građana sve do decembra 2014. godine kada je prešla u Statisove ruke. Tokom decenije Pobjedinog nezakonitog poslovanja Vlada je nekoliko puta otkupljivala višemilionske dugove Pobjede pretvarajući ih u akcijski kapital. Gubici su rasli i pored „novih početaka” i otpisanih dugova, višemilionskih davanja iz budžeta godišnje, ali i drugih sredstava koje je Pobjeda na račun oglašavanja povlačila iz javnih fondova i preduzeća.

Prema dokumentaciji Privrednog suda, Statis je za cijenu od 757 hiljada eura dobio štampariju, tri manje nekretnine u Baru, Nikšiću i Žabljaku u kom su se nalazila dopisništva, više automobila i gomilu kancelarijskog materijala. Iako vrijedna, štamparija teško da je mogla biti ekonomsko opravdanje za nastavak izdavanja lista koji je kontinuirano pravio gubitke.

Pobjeda, čiji su gubici i dugovi cijelu deceniju pokrivani iz budžeta, prodata je mimo tendera, neposrednom pogodbom, a cijeli proces, od njenog uvođenja u stečaj do prodaje, odigrao se vrlo brzo i transparetno koliko to zakonski minimum nalaže.

Pobjeda je uvedena u stečaj na ljeto 2014, na predlog Poreske uprave Crne Gore koja je prinudnu naplatu poreskog duga Pobjede od 358.494, 66 eura zatražila 21. 07. 2014. godine. Tri sedmice kasnije, 6. avgusta, Privredni sud je donio rješenje o uvođenju stečaja, a kako stečajna uprava Pobjede nije podnijela plan za reorganizaciju, 13. oktobra 2014, donijeto je i rješenje o bankrotstvu. Već sjutradan, 14. oktobra 2014, prema dokumentaciji Privrednog suda, na adresu stečajnog upravnika Pobjede Milana Markovića stigla je ponuda Statisove kompanije Media Nea. Odbor povjerilaca Pobjede prihvatio je ponudu šest dana kasnije, 20. oktobra 2014. godine. Prema Zakonu o stečaju preduslov za prodaju neposrednom pogobom je odobrenje Odbora povjerilaca.

Po Zakonu, reorganizacija se sprovodi „ako postoje ekonomski opravdani uslovi za nastavak dužnikovog poslovanja”. Bilo je nejasno zašto Media Nea kupuje kompaniju koju i stečajna uprava vidi kao firmu „koja nema objektivnih uslova za reorganizaciju” i nastavak poslovanja. Da nema uslova za reorganizaciju naveo je stečajni upravnik Pobjede Milan Marković u pismu sudiji, koji je vodio stečaj, Blažu Jovaniću, te članovima Odbora povjerilaca u oktobru 2014.

Statis je kupoporodajnim ugovorom uz sve preuzeo i obaveze prema zaposlenima, nastavljajući da izdaje novinu čiji je tiraž do tada u kontinuitetu padao, a dugovi rasli.

Media Nea je pri tom, pokazuju podaci Privrednog suda, u oktobru 2014. kada je dala ponudu za Pobjedu imala kapital od 70 hiljada eura. To je čak deset puta manje od cijene koju je Statis ponudio i za koju je na kraju kupio Pobjedu – 757.000 eura.

Na dan kada je Media Nea isplatila cijelu dogovorenu sumu za kupovinu Pobjede, 1. decembra 2014. godine, iz Statisove First financial banke (Univerzal banka), sa računa njegove kompanije First financial holdings, koja se bavi trgovinom voća i povrća i koja je osnivač Media Nee, uplaćeno je 757 hiljada eura na račun Media Nee, koliko je bila cijena dogovorena za kupovinu Pobjede, pokazuje dokumentacija Privrednog suda. Prema evidenciji Privrednog suda, ni novčani kapital First financial holdings mjesec dana ranije, u novembru 2014. nije bio dovoljan za kupovinu Pobjede, i iznosio je tek 184 hiljade eura. Statis je izgleda morao ulagati dodatni novac.

Deset dana nakon što je isplatila cijenu za državnu novinu, 12. 12. 2014. godine, Media Nea osnovala je kompaniju Nova Pobjeda. Za izvršnog direktora Nove Pobjede imenovan je Draško Đuranović, i bivši vlasnik portala Analitika koji je sada u Statisovom vlasništvu.

Pobjeda je nastavila sa provladinom uređivačkom politikom. Zanimljivo je da se u Pobjedi trenutno štampa i srpski tabloid Informer, kako se navodi u impresumu tabloida čija je uređivačka politika, kako se konstatuje i u izvještaju Instituta za medije iz decembra 2015, na istom provladinom fonu.

Ni drugi Statisov medijski projekat u Crnoj Gori, Dnevne novine, nije bio jeftin.

Dnevne novine pokrenute su 10. oktobra 2011. godine. Tada je kompanija Media Nea koja je zvanično pokrenula projekat, prema evidenciji Privrednog suda, bila u stopostotnom vlasništvu Borisa Darmanovića, bivšeg vlasnika portala CDM. Dnevne novine su se u prvih pola godine dijelile besplatno. Prema više procjena to je moralo koštati najmanje milion eura ulaganja u tom periodu.

Osnivački akti te kompanije pokazuju međutim da je kada je pokrenuo milionski vrijedne Dnevne novine, kapital Darmanovićeve kompanije Media Nea iznosio – 1 euro!

Darmanovićeva Media Nea je sa kapitalom, od jednog eura tada ne samo pokrenula skup i neizvjestan projekat kao što su Dnevne novine, nego se mjesec kasnije, u novembru 2011. godine, prijavila za kupovinu Pobjede koja je grcala u dugovima. Nije bilo jasno ne samo zašto je Darmanović zainteresovan za kompaniju čije poslovanje nema budućnost, nego i kako namjerava da je kupi s obzirom na to da nije ispunjavao uslove tendera.

Na tom tenderu iz 2011. godine, Vlada je tražila da firma koja bude preuzela Pobjedu ima aktivu vrijednu 15 miliona eura, najmanje trogodišnje iskustvo u obavljanju osnovne djelatnosti i minimum osam miliona eura prihoda na kraju prethodne poslovne godine.

Darmanović je tada pojasnio da očekuje da će mu u pomoć da ispuni uslove i kupi Pobjedu „radi proširenja asortimana” priteći Petros Statis. Statis tada očito nije bio zainteresovan, pa je tender, pošto je Radončić odustao – poništen.

Darmanović je insistirao da se radi samo o potencijalnom partnerskom odnosu između njega i Statisa i da su Dnevne novine njegov vlastiti projekat iza kog se ne krije grčki kapital, kako se još tada sumnjalo.

Zanimljivo je, međutim, da je na svom sajtu petrostathis.com grčki biznismen naveo da posjeduje više medija u Crnoj Gori i da je on „utemeljivač Dnevnih novina”.

Zvanično, Statis je Dnevne novine preuzeo skoro dvije godine nakon što su osnovane, u julu 2013. godine.

Prema podacima Privrednog suda, on je kompaniju Media Nea koja je bila izdavač Dnevnih novina kupio preko svoje firme First financial holdings 19. jula 2013. godine. Na račun Media Nee tada je leglo 70 hiljada eura sa računa First financial holdings u First financial banci. Statis je postao većinski vlasnik Media Nee sa 99,9 odsto kapitala, dok je Boris Darmanović upisan kao vlasnik 0,01 odsto kompanije sa osnivačkim kapitalom od jednog eura. Darmanovićeva direktorska ovlašćenja, prema statutu kompanije iz tog perioda, ograničena su na poslove do 500 eura.

Statis je kompaniju koja je kupila Media Neu, First financial holdings, pokazuju osnivački dokumenti, pokrenuo skupa sa of-šor kompanijom Stangat limited sa Kipra, čiji vlasnici nijesu poznati javnosti. Tokom 2009. godine Statis je preuzeo u potpunosti kompaniju od suosnivača Stangat limited. Prenos svog udjela u ime te of-šor kompanije sa Kipra, kao njen osnivač, potpisao je grčki brodovlasnik Viktor Restis. Restis je vodio većinu aktuelnih Statisovih poslova u Crnoj Gori. Povukao se 2013, kada je uhapšen u Grčkoj, a njegove poslove u Crnoj Gori nastavio je Statis. Iako se vjeruje da Restis ne posluje više u Crnoj Gori, Stangat limited je prema Privrednom registru Poreske uprave i dalje vlasnik dvije ovdašnje kompanije sa grčkim kapitalom – Golden estate i Vires.

U vrijeme kada su milionski vrijedan projekat, Dnevne novine, pokrenute, kompanija Adriatic properties 2, koju su tada vodili Statis i Restis skupa, a koja gazduje Svetim Stefanom dugovala je više od pola miliona eura za zakup ovog bisera crnogorskog turizma. Iako je to bio razlog za raskid ugovora o zakupu, Vlada to nije učinila. Dug te kompanije po osnovu neplaćenog zakupa u oktobru 2012. iznosio je 2,6 miliona eura. Na kraju, Vlada je dozvolila da se dug izmiri u ratama. U decembru prošle godine Budvanska rivijera od koje zakupljuju Sveti Stefan, poslala je na adresu Adriatic properties fakturu od 1,4 miliona eura duga za zakupninu.

Iz konkurentskih dnevnih listova Vijesti i Dana, koje su kritički orijentisani prema Vladi, više puta su ocijenili da su Dnevne novine „dampinškim cijenama” pokušavale da unište konkurenciju, te da je to zapravo pravi razlog njihovog osnivanja. Da se unište Đukanovićevi kritičari.

Samo dan kasnije nakon što je Statis zvanično preuzeo Dnevne novine, premijer Milo Đukanović donio je predlog br: 01-1114/3 da se Statisu izda crnogorsko državljanstvo, što je i učinjeno.

Prema Privrednom sudu, osnivač Statisove Adriatic properties je of-šor kompanija Aidway Investment Limited, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, čiji su vlasnici nepoznati. Kako je prije nekoliko godina otkrila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), ovlašćena zastupnica te kompanije bila je Ana Đukanović, tada Ana Kolarević, sestra premijera Đukanovića.

MANS je u januaru 2012. godine podnio krivične prijave protiv više aktuelnih i bivših ministara i lokanih funkcionera zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u korist kompanija pod kontolom Viktora Restisa i Petrosa Statisa, a koje su bile zakupci Svetog Stefana i gazdovale Rudnikom mrkog uglja u Beranama.

U prvoj krivičnoj prijavi MANS je teretio zakupca hotela Sveti Stefan da je u kontinuitetu nesmetano kršio ugovorne obaveze ne snoseći bilo kakve sankcije, da je rekonstruisao hotel bez građevinske dozvole i sagradio dva nelegalna objekta u Miločerskom parku. MANS je objavio dokumenta nadležne inspekcije u kojima se kompaniji Adriatic properties nalaže rušenje tih objekata, što nije učinjeno.

U drugoj prijavi Vlada se tereti da je Statisu omogućila da na nezakonit način dođe do koncesija za eksploataciju uglja na period od 20 godina, te da nije raskidala ugovor iako obaveze nijesu bile ispoštovane. Statis je tada kazao da su optužbe MANS-a protiv Restis grupe bazirane na lažima i manipulacijama i da predstavljaju dio političke igre.

Jedan od posljednjih ustupaka koje je Statis dobio od Đukanovićeve Vlade je aneks ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža koji je usvojen krajem prošle godine u parlamentu. Tim aneksom Vlada je tražila da se Statisu odobri produženje roka zakupa hotela sa 30 na 42 godine, smanji zakupnina 30 odsto, odobri gradnja 66 apartmana za prodaju, kao i da se oslobodi duga za zakupninu od 250 hiljada eura i buduće zakupnine do izrade prostorno – planske dokumentacije.

Aneks najprije nije dobio podršku parlamentarne većine u julu prošle godine. U međuvremenu, izglasan je zahvaljujući glasovima Pozitivne Crne Gore, male opozicione partije koju odavno optužuju za političku korupciju. Ostatak opozicje i koaliciona Socijaldemokratska partija (SDP) tvrde da se aneksom obezbjeđuje kupoprodaja zemljišta ispod apartmana, ali da to niko neće da kaže.

Iako Statisovi poslovi u medijima na izgled nemaju ekonomsku logiku, njegov posao u turizmu čini se ima.

U februaru ove godine dnevni list Vijesti objavio je da Statis već tri godine ne plaća kiriju za HTP Miločer zbog čega je to preduzeće u problemu pa se zadužilo kod njegove banke za kredit od 750 hiljada eura. Ukoliko kredit ne bude isplaćen, hotel Kraljičina plaža sa dvorištem mogao bi pripasti Statisovoj banci.

U proljeće prošle godine Statis, nakon dvije dnevne novine kupuje konačno i dva portala, Analitiku i CDM. Analitiku je pruzeo od direktora svoje Pobjede Draška Đuranovića, a CDM od direktora svojih Dnevnih novina Borisa Darmanovića. O tim transakcijama nema dokumentacije u Privrednom registru Poreske uprave, iako je u elektronskoj evidenciji registra zabilježeno da je Statis kupio ta dva portala. Zato se ne zna koliko je novca Statis platio portale. U Poreskoj upravi objasnili su da je razlog za nedostatak dokumentacije najvjerovatnije to što je osnivači nijesu preuzeli iz Pivrednog suda.

Analitiku, odnosno kompaniju Portal Press, Statis je kupio preko svoje First financial holdings koja je od proljeća prošle godine stopostotni vlasnik kompanije. Prema elektronskoj evidenciji CRPS direktorica je supruga Draška Đuranovića, Tinka. Tinka Đuranović bila je vlasnica velike distributivne kompanije Bega press, koja je ušla u stečaj ostavljajući za sobom ogromne dugove. Vlada Igora Lukšića je Bega pressu 2011. godine nakon uvođenja stečaja odobrila pomoć od 880 hiljada eura iz državnog budžeta, kako bi se namirio dug prema medijima. Najveći povjerilac Bega pressa, Futura Monte Stanka Subotića, Đukanovićevog prijatelja, pokazuje dokumentacija te kompanije u stečaju, nije isplaćen. Bega press je Subotiću ostao dužan oko 323.609 eura.

Statis je CDM preuzeo preko kompanije Media Nea. Kao direktor upisan je bivši vlasnik tog portala Boris Darmanović.

I portali Analitika i CDM prepoznati su kao provladini prije prodaje Statisu. Analitika godinama drži mjesto portala koji najviše novca odnosi po osnovu oglašavanja iz javnih i državnih fondova. Prema ocjenama Centra za građansko obrazovanje taj se novac dijeli netransparetno i bez jasnih kriterijuma.

Do izlaska ovog teksta grčki biznismen nije odgovorio na zahtjev koji mu je upućen mjesec dana ranije – da pojasni zašto je ulagao u skupe medijske projekte u Crnoj Gori, kupujući medije istog profila, dvije dnevne novine i dva portala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

**Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku projekta South East European Media Observatory, podržanog od strane Evropske unije. Sadržaj ovog članka je odgovornost autorke Milene Perović-Korać i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

34 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Zločin o kom se glasno ćuti  

Objavljeno prije

3 dana

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori nije poveden nijedan postupak zbog ratnih zločina i pljačke u dubrovačkoj regiji.  U udžbenicima istorije nema objašnjenja  uloge Crne Gore u napadu na Dubrovnik. Ni ove godine nije bilo zvaničnog državnog obilježavanja ovog datuma, niti jasne institucionalne poruke da je država spremna da se suoči sa prošlošu

 

 

,,Vrijeme je iz sadašnjosti kliznulo u prošlost, a mi smo ostali u nekakvom praznom prostoru, kroz koji fijuču neizvjesnost i strah”, napisao je Milan Milišić u svom dnevniku 3. oktobra, dva dana prije nego će biti ubijen. Ovaj dubrovački pjesnik je jedna od prvih žrtava napada na Dubrovnik koji je počeo 1. oktobra 1991.

Tog jutra, u šest ujutru, sa kopna, mora i vazduha, počela je agresija Jugoslovenske narodne armije na Dubrovnik. Nakon što su pregazili Konavle, u napadu na grad pod zaštitom UNESKO-a učestvovalo je 7.000 rezervista iz Crne Gore. Više od 50 hiljada stanovnika odsječeno je od svijeta, bez struje, vode i dostave hrane.

Samo u prvoj sedmici oktobra poginulo je 27, a ranjeno više od 100 ljudi. Svakodnevno granatiranje pratilo je protjerivanje stanovništva, a krajem oktobra JNA i rezervisti su izbili na same prilaze gradu.

Dubrovnik je u novembru i decembru 1991. pretrpio najteže dane. U napadima od 8. do 14. novembra i 6. decembra, na grad je palo više od pet hiljada topovskih projektila. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.

Tokom agresije poginulo je 276 ljudi, a ranjeno je više od 1500. U logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33 hiljade prognanih i izbjeglih. Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2127 kuća, bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja. Ono što nije spaljeno i uništeno, opljačkano je.

,,Postojali su spiskovi za paljenje kuća. Prilikom povlačenja sve što je moglo iz kuća, hotela, aerodroma Ćilipi i ostalih objekata odneseno je u Crnu Goru. Ne sporim da je bilo i pojedinačnih pljački, ali su one bile manje značajne u odnosu na sistematsku koja je bila naređena od vojnog i političkog vrha”, izjavio je Visoki oficir jugoslovenske Kontraobaveštajne službe (KOS) Radomir Goranović.

Pljačkano je sve od zlata, umjetnina, pokretnih stepenica na Aerodromu u Ćilipima, pa do stoke za koju je Crna Gora i platila dio odštete u iznosu 375.000 eura.

Napad na Drubrovnik, ili kako je tadašnji ideolog vlasti Svetozar Marović nazvao Rat za mir, trajao je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Odmah po napadu u Morinju je formiran logor, u kome su zatvarani stanovnici Konavala i Dubrovnika. Logor u kome su bile zatočene 292 osobe, zatvoren je 1992. godine.  Hrvatska je prošle godine spriječila  zatvaranje poglavlja o vanjskoj politici u pregovorima Evropske unije sa Crnom Gorom, uz zahtjev za isplatu 17 miliona eura na ime štete nanijete hrvatskim logorašima u Morinju.

Zbog zlostavljanja pritvorenika u logoru Morinj četvorica bivših rezervista JNA su 2014. osuđena na dvije do četiri godine zatvora.

Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše SFR Jugoslavije u Hagu osudio je, zbog napada na Dubrovnik, viceadmirala Miodraga Jokića na sedam i generala Pavla Strugara na sedam i po godina zatvora. Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi zbog nedostatka dokaza, dok je suđenje kapetanu JNA Vladimiru Kovačeviću obustavljeno nakon što je ustupljeno Srbiji.

U Crnoj Gori nije poveden nijedan postupak zbog ratnih zločina i pljačke u dubrovačkoj regiji.

Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, predsjednik Predsjedništva SFRJ Branko Kostić i general Pavle Strugar trudili su se da  vojne operacije prikažu kao odbrambene i nužne. Medijskom propagandom, tadašnjeg TV Titograda i Pobjede, ubjeđivali su građane Crne Gore da su ,,ustaše”na Debelom Brijegu i samo što nijesu ušle u Crnu Goru.

,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, poručivao je tadašnji premijer Milo Đukanović. A ,,izdajnika” je bilo. Dok su trajale pripreme za rat, u Titogradu se na prvom antiratnom mitingu okupilo 5.000 ljudi. Kada je rat počeo sa Cetinja je poručeno ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”. Monitor je svo to vrijeme pisao i upozoravao na jednu od najsramnijih stranica istorije Crne Gore koja je otvorena napadom na Dubrovnik.

Devet godina od napada, 2000. godine,  Đukanović je uputio izvinjenje Hrvatskoj za stradanje i gubitke koje su prouzrokovali crnogorski vojnici, posebno na području Dubrovnika.

Od tada do danas o Dubrovniku se uglavnom ćuti. Prethodna vlast je imala jasnu strategiju da se ,,ratne greške” ne pominju. Ni u udžbenicima.

Istraživanje Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) o izučavanju perioda ratnih devedesetih u školama pokazalo je nedostatak prostora za tu temu u nastavnim planovima.

U udžbenicima za IX razred osnovnih škola rat u Dubrovniku se spominje ali bez objašnjenja i uloge Crne Gore u njemu. U udžbeniku za IV razred gimnazije isto.

S prećutkivanjem je nastavila je i nova vlast uz dodatke koji su odnose Crne Gore i Hrvatske doveli na najniži nivo u posljednjih 25 godina.

Kotorski parlament je 2021. donio odluku o preimenovanju gradskog bazena, koji je do tada nosio naziv „Nikša Bućin”. Renovirani objekat je dobio ime po crnogorskoj i svjetskoj vaterpolo legendi Zoranu Gopčeviću. Hrvatska je tvrdila kako je Gopčević bio čuvar u logoru Morinj, optuživali su ga i za zločine. Kao rezultat, nijedan hrvatski klub ne želi nastupati u Kotoru.  Ove godine Kotoru je otkazano domaćinstvo FINA Svjetskog kupa jer su iz Hrvatskog vaterpolo saveza bili decidni da se njihova reprezentacija neće pojaviti na tom bazenu.

Spomen ploču u Morinju otkrili su 2022. tadašnji ministri Raško Konjević i Ranko Krivokapić, u prisustvu hrvatskih kolega Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda. Dio partija vlasti, organizacija i mještana Boke zahtijevao je da ploča bude uklonjena, jer je nezakonito postavljena. Za neke je bio sporan i dio natpisa na obilježju koji govori o ,,velikosrpskoj agresiji”. U natpisu se ne pominje odgovornost crnogorskih vlasti za politiku koja je dovela do  formiranje logora u Morinju.

Spor oko broda Jadran, rezolucija o genocidu u Jasenovcu i kao rezultat  proglašenje personama non-grata Andrije Mandića, Aleksa Bečića i Milana Kneževića, najava detaljne analize vojne sukcesije… Neke su od spornih tačaka sa Hrvatskom, za koje aktuelna vlast nema rješenje.

Po ovogodišnjim reakcijama na godišnjicu napada na Dubrovnik, očigledno je da nema namjeru ni da potpomogne suočavanje sa prošlošću.

,,Način na koji Crna Gora dočekuje ovogodišnje obilježavanje napada na Dubrovnik postao je vidljiv već 29. septembra, kada je obilježena godišnjica smrti admirala Vladimira Barovića – oficira koji je odbio da učestvuje u agresiji na Hrvatsku i čiji čin predstavlja moralni stub antiratnog nasljeđa Crne Gore. Ni ove godine nije bilo zvaničnog državnog obilježavanja ovog datuma, niti jasne institucionalne poruke koja bi potvrdila spremnost države da se otvoreno suoči s prošlošću. Sjećanje su, po ko zna koji put, nosili civilni sektor i mediji”, kaže za Monitor  Kristina Žugić iz YIHR. Dodaje da ,,ako želimo društvo koje razumije mir i poštuje žrtve, mladi moraju znati činjenice – da napad na Dubrovnik nije bio „nesporazum“ ni „incident“, već ratni zločin koji je imao posljedice po hiljade ljudi i po ugled Crne Gore”.

Nakon 34 godine, srama kao opomene nema.

Barović i Đurović

Par dana prije početka napada na Dubrovnik, admiral Vladimir Barović je na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti, 29. septembra 1991. godine, u znak protesta protiv naređenja vrhovne komande JNA da sa ostrva Vis granatira primorska naselja u Hrvatskoj, oduzeo sebi život.

Barović je u oproštajnom pismu naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj i vojničkoj časti, i da on u njoj ne želi da učestvuje. Prethodno je, kao učesnik pregovora o povlačenju JNA iz Pule, obećao: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje, mene tada više neće biti. Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio”.

Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posthumno je odlikovao admirala Barovića 2016. godine. Orden je primio komandant Mornarice, jer je Barovićeva supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”.

Ne postoji spomen-obilježje niti ulica u Crnoj Gori koja nosi njegovo ime.
Na Visu, u Hrvatskoj, 2022. godine otkrivena je spomen-ploča admiralu Baroviću. U znak sjećanja i poštovanja postavilo je tamošnje Ministarstvo odbrane i vanjskih i evropskih poslova.

O Barovićevom primjeru se ne uči u školama.

Pet dana nakon napada na Dubrovnik i Konavle, život je okončao i komandant garnizona JNA u Kumboru admiral Krsto Đurović.

Zvanična verzija glasila je da je helikopter u kojem se nalazio oborila hrvatska strana i da je podlegao povredama. Njegovi saputnici i pilot su  ostali nepovrijeđeni. Sa hrvatske strane stizale su drugačije priče. Po njima, Đurović je ubijen prije nego je dopremljen u zonu ratišta.

,,Strahovito mi je žao što je možda razlog zašto je ubijen bio i moj razgovor sa njim u Herceg Novom,  koji je slušao jedan oficir JNA. Krsto mi je otvoreno rekao: nemojte sa vaše strane ništa poduzimati, jer dok sam ja zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka, mi nećemo napasti Dubrovnik”, izjavio je ranije za Monitor ratni gradonačelnik Dubrovnika Petar Poljanić. Kazao je da nijedan hrvatski vojnik nije bio u Konavlima kada je Đurović poginuo.

Zamjenik komandanta Južnog bojišta Nojko Marinović izjavio je na sudu u Splitu da je Đurović umro od posljedica teških tjelesnih povreda koje su mu nanijeli „službenici bezbjednosti“ brutalnim batinanjem, jer je odbio zapovijediti napad na Hrvatsku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐE NAS VODI VLADINA EKONOMSKA POLITIKA: MMF traži osvježenje

Objavljeno prije

3 dana

na

3 Oktobra, 2025

Objavio:

“Nadležnim organima savjetuje se da implementiraju svježe mjere kako bi obuzdali rashode i povećali prihode”, navodi se u izvještaju delegacije MMF nakon posjete Crnoj Gori. Sve bi to, piše između redova, trebali da plate građani

 

Uprkos obećanjima – bolje biti neće. Makar ne u skorijoj budućnosti. To je, u najkraćem, zaključak četvoročlane delegacije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koja je desetak dana boravila u Crnoj Gori.

Članovi tima koji je predvodio Srikant Seshadri razgovarali su  sa svim relevantnim državnim zvaničnicima: Predsjednikom države, Guvernerkom CBCG, poslanicima aktuelnog skupštinskog saziva, ministrom finansija, predstavnicima privatnog i finansijskog sektora, akademskom i diplomatskom zajednicom… Samo nijesu  sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem koji ih je, izgleda, prepustio članovima svog kabineta.

Trebalo bi da premijer već zna sve ono što su službenici MMF-a uočili i opisali ukazujući na moguće posljedice, ali ne bi marilo da je makar dio toga čuo iz prve ruke. Ili bi se makar našao u (ne)prilici da objašnjava poteze Vlade kojoj je na čelu.

Uglavnom, preliminarni izvještaj (izjava) delegacije MMF je prezentovan i dostupan.

Iz Ministarstva finansija su našli za shodno da napomenu kako su “stavovi izraženi u ovoj Izjavi stavovi zaposlenih MMF-a i ne moraju nužno da odražavaju viđenja Odbora izvršnih direktora MMF-a”. Jeste to fraza koja često prati slične izvještaje ali, u slučaju Crne Gore i njenih aktuelnih vlasti, ima i primjesu nade da će finalna verzija dokumenta biti barem malo uzdržanija i blaža. Makar zbog budućeg kreditnog rejtinga Crne Gore i očekivanja vezanih za proces pridruženja EU.

Osvrnimo se na dio onoga što je registrovala MMF ekipa. Ukupna ekonomska slika Crne Gore: “Faza ekonomskog oporavka nakon pandemije je sazrela. Ekonomija se proširila u prosjeku za nekih devet procenata tokom perioda 2021-2023. Međutim, ekonomski rast je došao na umjereni nivo na 3,2 procenta u 2024. godini, a poslednji podaci ukazuju na to da se kreće oko istog nivoa u prvoj polovini 2025. Ovi trendovi upućuju na to da je ekonomija sada konvergirala ka svom produktivnom potencijalu.”

Da pokušamo pojasniti: da je crnogorska ekonomija auto, izrečeno bi značilo da se on sada kreće blizu maksimalne brzine koja ne dovodi u pitanje rad motora i bezbjednost na putu. Svako dalje (ekonomsko) ubrzanje sa istim vozilom nosilo bi rizik od kvara. Odnosno: dodatnih troškova, smanjenja dobiti i rasta inflacije. Koja ni sada nije mala. A ni slučajna, odnosno, “uvezena”.

O inflaciji: “Inflacija sada ima uzlazni trend, djelimično podstaknuta rastućim bruto zaradama. Nakon oštrog pada sa vrhunca koji je iznosio 13 procenata u 2022. godini na samo jedan procenat u septembru 2024., ukupna inflacija se povećala na 4,6 procenata u avgustu 2025., dok je bazna inflacija (isključujući kretanje cijena hrane i energije) bila na 3,7 procenata.”

Ako krenemo od prihvaćene teze da inflacija najviše pogađa one koji najveći dio prihoda troše na svakodnevne potrebe (hrana, stan, grijanje) i nemaju imovinu koja čuva vrijednost (nekretnine, akcije, umjetnine, plemeniti metali), onda je navedeno potvrda da je u Crnoj Gori na snazi svojevrstan porez na siromaštvo. Rast cijena prazni novčanike većine građana, dok državni prihodi (porezi, akcize…) rastu makar u nominalnoj vrijednosti. Otud se, pored ostalog, u državnu kasu ovog ljeta slilo više novca iako je tursitička sezona bila, možda, i lošija od prošlogodišnje. A sigurno gora od 2023.

Da osigura dobitak, vlada je između dva ljeta udvostručila PDV koji naplaćuje za najveći dio turističih usluga. Ni to ne pomaže u potrebnoj mjeri.

MMF o javnim finansijama u Crnoj Gori: “Fiskalni pritisci se postepeno povećavaju. Mi (delegacija MMF – prim. Monitora) projektujemo da će fiskalni deficit opšteg nivoa države porasti sa 2,9 procenata BDP-a iz 2024. na 3,5-3,7 procenata BDP-a ove godine. Bez svježih mjera kojima bi se ograničila potrošnja i povećali prihodi, prognoza u osnovnom scenariju je da će fiskalni deficit nastaviti da postepeno raste, prebacujući 4 procenta BDP-a do 2030. godine. Projektuje se da će odnos duga i BDP-a postepeno rasti na oko 65 procenata BDP-a do 2030. godine, kako budu rasli fiskalni deficiti… Stoga se nadležnim organima savjetuje da implementiraju svježe mjere kako bi obuzdali rashode i povećali prihode.  ”

Na znamo da li je ovaj izvještaj (izjava) napravljen sa saznanjem da je, recimo, Fond za zdravstvo već potrošio ovogodišnji budžet. Dok je u državnoj kasi trenutno nekih 80-90 miliona koje je trebalo potrošiti u prvih osam mjeseci ove godine. Ali je to odloženo. Pa će konačan ovogodišnji saldo biti gori od sadašnjeg.

Dakle, bez svježih mjera – stižu problemi. Ali, doskorašnji gosti poručuju kako potrebno osvježenje ne treba tražiti u dosadašnjem modelu preraspodjele bruto zarade.

“Fiskalnu politiku treba ponovo kalibrirati, kako bi se prilagodila ekonomskim okolnostima koje se mijenjaju”, zaključuju iz MMF, diskretno konstatujuću očigledno – vlada krši propise koji postoje da bi ograničili njenu samovolju: “Ako bi to uradili (prilagodili se okolnostima – prim. Monitora), to bi takođe pomoglo da se fiskalna pozicija uskladi sa Zakonom o fiskalnoj odgovornosti Crne Gore (kojim se zahtijeva da deficiti ne prelaze 3 procenta BDP-a i da javni dug ne bude veći od 60 procenata BDP-a). Dodatno, ovo bi bilo konzistentno sa aspiracijama Crne Gore da se pridruži eurozoni nakon pristupanja Evropskoj uniji, koje je ciljano za 2028.”

Da bi se uskladili sa stvarnim mogućnostima, stručnjaci MMF Vladi preporučuju paket restriktivnih mjera u koje spade ograničenje stope rasta zarada u javnom sektoru, i eliminisanje “neproduktivnih poreskih izuzeća”. Prema nekim tumačenjima, drugo navedeno bi moglo da znači i smanjenje državnih izdataka za zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu.

“Međutim, u periodu nakon tri naredne godine, ove mjere neće više biti dovoljne kako bi se postigao izbalansirani primarni budžet. Do 2035. godine, Crnoj Gori će biti potrebno dodatnih prihoda u iznosu od 5-6 procenata BDP-a (današnjih 400-500 miliona – prim. Monitora) kako bi pokrila pritiske na strani potrošnje koji proizilaze iz starenja stanovništva, preuzetih obaveza koje se odnose na odbranu i klimatskih promjena…”, konstatuje se u Izjavi, uz predložene “dublje strukturne fiskalne napore”. A to bi, navode, moglo biti: smanjenje broja činovnika i njihovih zarada, povećanja starosne granice za odlazak u penziju uz “reviziju opcija za prijevremeno penzionisanje”; korekcija (“bolje ciljanje”) sistema socijalnih davanja…

Da se vratimo na njen početak: “MMF je potvrdio da je crnogorska ekonomija u snažnom usponu”, zaključili su u Ministarstvu finansija.  “Sudeći po izvještaju koji su prezentovali, preliminarni nalazi MMF potvrđuju da Crna Gora ostaje na putu makroekonomske stabilnosti, fiskalne odgovornosti i održivog razvoja”.

Đe su to pročitali – ne znamo.

 

Rizik polovičnog čitanja

“MMF je pohvalio programe uvećanja zvaničnih zarada (ES1 i ES2) jer su se smanjile neregistrovane plate (zarade na ruke). Takođe, istakao je da je rast zarada izazvao značajan rast kredita fizičkim licima”, kaže za Monitor Mila Kasalica. Uz objašnjenje: “Polovično čitanje MMF preporuka je uvriježena praksa u ponašanju resornog ministarstva, a posebno tekućeg ministra finansija, koji se nije potrudio da pročita i objelodani preporuku koja je bolno eksplicitna: ‘Važno je da se osigura da budući rast zarada prati rast produktivnosti’. Pošto, u suprotnom, može doći do  ‘smanjenja konkuretnosti na tržištu rada i rizika oko spirala uvećanja zarada i cijena’. MMF je napisao (skoro) sve što je potrebno da se budžeti 2026-2029. pripremaju kao ozbiljni zakonski tekst(ovi) koji, saglasno MMF-preporuci, moraju poštovati organski zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti što sada baš i nije slučaj, kako od resornog ministarstva, tako i od potrošačkih jedinica”.

Kasalica konstatuje kako trojac Milojko Spajić – Branko Krvavac – Novica Vuković preporuke MMF ne moraju prihvatiti… zbog čega ostaje pitanje da li će preporuke MMF smanjiti rizike u crnogorskoj ekonomiji “kreirane neradom i neznanjem 44. Vlade i tekućeg saziva Skupštine”.

“Uvjerenja sam da svaki građanin-nka pojedinačno znaju odgovor na ovo pitanje i da nije pohvalan prema liderima administacije”, zaključuje Mila Kasalica.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKA CRNA GORA, 34 GODINE KASNIJE:  Obaveze iz poglavlja 27 čekaju,  priroda nestaje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

26 Septembra, 2025

Objavio:

Požari su ljetos nesmetano progutali velika šumska prostranstva, podsjećajući nas da nije urađeno ništa na jačanju kapaciteta za borbu sa vatrenom stihijom. Konstantno je zagađenje rijeka, jezera i mora, devastacija prostora, smeće za koje nemamo rješenje. Izgradnja kolektora postala je predmet političkih ucjena. Srećan jubilej

 

Protekle sedmice proslavljeno je 34 godine od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Da razloga za slavlje nemamo pokazale su i skromna i simbolična obilježavanja ove značajne težnje od čije smo realizacije još daleko.

Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS) če povodom jubileja organizovati niz aktivnosti sa ciljem podizanja svijesti o zaštiti životne sredine. Aktivnosti će trajati od 18. septembra do 1. oktobra, a podrazumijevaće akcije čišćenja, edukativne radionice, info dane i konferencije.

Povodom godišnjice, predsjednik Jakov Milatović uputio je Vladi inicijativu da Žabljak, u kome je 1991. donesena Deklaracija o ekološkoj državi, bude proglašen za ekološku prijestonicu Crne Gore.

Dobra ilustracija rješavanja ekoloških problema je opšta svađa oko postrojenja za prerađivanje otpadnih voda za Podgoricu koje treba da se gradi u Botunu. Izgradnja kolektora je obaveza iz poglavlja 27, na šta je upozorila i Delegacija EU u Podgorici, nakon što je projekat ugrožen političkim usjenama. Istovremeno,  izostao je argumentovani dijalog o tome hoće  li novo postrojenje imati negativan uticaj na  ionako otrovanu sredinu u ovom zetskom selu, čega se njegovi mještani plaše.

,,Nažalost, i dalje više pričamo o Poglavlju 27 nego što radimo na njegovom zatvaranju. U proteklih nekoliko godina, dominirale su formalne priče o napretku, strategijama i akcionim planovima, dok suštinskih pomaka u zaštiti životne sredine gotovo da nema. Istina je da je došlo do izvesnih institucionalnih promjena, posebno nakon smjene vlasti 2020. godine, kada su mnogi ljudi iz nevladinog sektora dobili priliku da utiču na sistem ‘iznutra’. Međutim, njihovi rezultati – ako se pogledaju očima građana i stvarnog stanja na terenu – nisu doveli do onog kvalitativnog pomaka koji smo očekivali’’, kaže za Monitor Milorad Mitrović iz NVO Breznica.

On navodi da su ekološki problemi sve vidljiviji, a degradacija prostora sve veća i brutalnija: ,,Govorimo o gubicima hiljada hektara šuma u požarima, urbanističkom haosu, zagađenju vazduha, ilegalnim deponijama otpada, nepostojanju funkcionalne kanalizacione i otpadne infrastrukture. Ukratko, dok traje priča o zatvaranju poglavlja, priroda nam pred očima nestaje’’.

Požari su ljetos nesmetano progutali velika šumska prostranstva, podsjećajuči nas opet da nije urađeno ništa na jačanju kapaciteta za borbu sa vatrenom stihijom. Konstantno je zagađenje rijeka, jezera i mora, kao i smeće za koje nemamo rješenje.

U Crnoj Gori se godišnje, prema podacima organizacije Zero Waste, reciklira nešto ispod dva odsto otpada. Reciklaža plastike ne prelazi 0,5 odsto iako je obaveza 30 odsto. Prema zvaničnim podacima Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera u državi je evidentirano preko 300 nelegalnih deponija. Legalne su samo dvije sanitrarne deponije i jedna kompostna.

Crna Gora je u obavezi da do 2030. reciklira 50 odsto otpada. Prošle godine donijet je novi zakon o upravljanju otpadom, koji jasno definiše kako mora biti tretiran, odložen i kontrolisan u svrhu zaštite zemljišta, voda, vazduha i zdravlja ljudi. Da sve to neće ići lako ni brzo svjesni su i u Vladi, pa su već od Brisela tražili da se Crnoj Gori omogući da nakon planiranog ulaska u EU do 2028. godine, u takozvanom prelaznom periodu, ispuni sve obaveze u upravljanju otpadom.

,,Konkretne aktivnosti u posljednjih par godina su trajno zatvaranje najvećeg neuređenog gradskog smetlišta Mislov do u Nikšiću, odmaklu sanaciju neuređenog gradskog smetlišta Zakršnica u Mojkovac, koja je u završnoj fazi, usvajanje novog Zakona o upravljanju otpadom, formiranje operativnog tima za borbu protiv ekokriminala na inicijativu Vrhovnog državnog tužioca i veće interesovanje nadležnih institucija za poglavlje 27, kao važan dio procesa evropskih integracija”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

Ističe i da je unaprijeđeno informisanje javnosti o kvalitetu vazduha, lansiranjem aplakacije vazduh.me od strane Agencije za zaštitu životne sredine, Instituta za javno zdravlje i Ekološkog pokreta Ozon a uz podršku Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. ,,Vidljive rezultate dali su i programi Eko-fonda zahavljujući kojima su unaprijeđeni kapaciteti institucija iz oblasti upravljanja otpadom, prije svega nabavkom opreme i jačanjem infrastrukture u opštinama i komunalnim preduzeći, povećanju energetske efikasnosti”, navodi Perović.

Mitrović smatra da su  pomaci u ekologiji više deklarativni nego suštinski. ,,Vidimo brojne inicijative, sve više ekoloških ambasadora, analitičara raznih profila, aktivista… ali životna sredina nije ništa bez stvarne, političke volje da se problemi riješe. Dok se promovišu ciljevi održivog razvoja, svjedočimo sve agresivnijoj apartmanizaciji, betoniranju obale, krivolovu, devastaciji prirodnih resursa i potpunoj nebrizi za buduće generacije.Da budem iskren – pomaka ima, ali su oni fragmentarni, često motivisani ličnim interesima pojedinaca ili grupa, a ne jasnom, dosljednom strategijom zaštite životne sredine. I to je najveći problem”, kaže Mitrović.

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimoviću je u Ujedinjenim nacijama otvorio Globalni događaj o zdravom vazduhu. Događaj je okupio lidere država, međunarodne organizacije, naučne i zdravstvene autoritete iz cijelog svijeta. Potpisana je Globalna povelja o zdravom vazduhu u unutrašnjim prostorima. Ovim činom je, ističu, po prvi put na međunarodnom nivou, potvrđeno da čist vazduh u učionicama, bolnicama i radnim prostorima nije privilegija, već osnovno ljudsko pravo i univerzalni standard kojem države treba da teže. Ibrahimović je istakao je da je Crna Gora primjer u regionu: ,,Naš cilj je jasan, da čist vazduh u unutrašnjim prostorima postane univerzalni standard, a ne privilegija”, kazao je.

Kod kuće, kada djeca u Podgorici, Pljevljima, Bijelom Polju, Nikšiću izađu iz učionica ne dočeka ih čist već zatrovan vazduh. U Podgorici mogu osjetiti i vazduh sa mirisom spaljenih automobilskih guma.

,,Nema zatvaranja poglavlja 27, dok se problem zagađenja i lošeg zdravlja stanovništva u Pljevljima trajno ne riješi”, ističe Mitrović. ,

On ukazuje da partijsko nadgornjavanje i politički interesi stavljaju ekološke teme na margine, dok priroda i građani snose posledice. Institucionalna borba za životnu sredinu, kaže, više se svodi na birokratsku formu nego na stvarnu akciju’.

,,Dokumenta i strategije su često mrtvo slovo na papiru. Nedostatak dosljednosti, kontrole, sankcija i političke volje – to su najkrupniji izazovi koji stoje pred nama u procesu zatvaranja Poglavlja 27’’, ocjenjuje Mitrović.

Stručnjaci upozoravaju da neopravdano dugo traje proces donošenja i izmjene zakona, podzakonskih akata i strateških dokumenata koji nedostaju u oblasti zaštite životne sredine – Zakon o zaštiti prirode,  Zakona o nacionalnim parkovima, Zakon o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, nema Strategije za upravljanje kvalitetom vazduha, niti Strategije biodiverziteta…

,,Kao najveće probleme prepoznajem nedostatak odlučnosti nadležnih da krenu u realizaciju suštinski važnih infrastrukturnih projekata u oblastima upravljanja otpadom i otpadnim vodama, stvaranje održivih upravljačkih organa u zaštićenim područjima, obračun sa ekokriminalom, unapređenje upravljanja vodama, šumama, pokretanje postupaka za utvrđivanje odgovornosti za štetu učinjenu životnoj sredini, primjenu neselektivne kaznene politike u kontekstu važećih zakona. Bez vizije i odlučnosti ne može se očekivati da će preuzete obaveze biti realizovane, a sredstva opravdana”, kaže Perović.

Ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić nedavno je pohvalio i podržao odluku VDT o uspostavljanju operativnog tima za borbu protiv ekološkog kriminala. ,,Imamo devastirane rijeke zbog nelegalne eksploatacije šljunka, šume na sjeveru koje su godinama izložene bespravnoj sječi, divlju gradnju koja narušava prostor, zagađenje različitim otpadima, uništavanje biodiverziteta i prisvajanje državnog zemljišta”, skenirao je stanje ministar Ćulafić.

Perović kaže da nije realno očekivati da će se obaveze koje podrazumijevaju uspješno zatvaranje poglavlja 27 ispuniti u kratkom roku.

Mitrović dodaje da je posle više od tri decenije borbe za ekološku pravdu, teško zadržati optimizam: „Ipak, vjerujem u ljude koji nisu odustali, koji su i dalje na terenu. Ako ikakav uspjeh bude postignut – biće to zbog njih, zbog građana koji ne pristaju na ćutanje”.

,,Za  uspjeh je  potrebna potpuna promjena načina na koji ova država tretira prirodu – ne kao prostor za eksploataciju, već kao temelj našeg opstanka. Bez toga, Poglavlje 27 će ostati još jedna neispisana stranica u evropskom dosije u Crne Gore’’, zaključuje Mitrović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo