Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKA EKONOMIJA PRIJE I PO DOLASKU DPS-A: Cunami

Objavljeno prije

na

vlada-crne-gore

Prošlonedjeljna rasprava o povjerenju Vladi Mila Đukanovića bila je rijetka prilika da od (sedmostrukog) premijera čujemo kako on vrjednuje domete svog skoro dvadesetpetogodišnjeg boravka za državnim kormilom.

,,Ne prizivam viševjekovnu zaostalost Crne Gore kao pomoć radu ove Vlade. Naprotiv, smatram da je ova Vlada dobro radila”, kazao je premijer da bi, praktično u sljedećoj rečenici, insistirao kako je ,,nerazvijenost jevera naslijeđen problem”.

Stvari su jednako postavljene i kada bi se priča sa državnog svodila na nivo pojedinca i njegovog kvaliteta života. ,,Moramo se ostaviti demagogije da je Vlada kriva za sudbinu svakog građanina”, insistira premijer. Potom kao najveći uspjeh svoje vlade u ovom mandatu navodi smanjenje broja zavanično nezaposlenih. ,,Crna Gora je ‘90. imala 61 hiljadu nezaposlenih”, prisjetio se premijer računice po jednoj od nekoliko metodologija koje su od tada do danas (bile) u funkciji. Đukanović navodi da je ‘99. godine (zvaničan) broj nezaposlenih – 80 hiljada; nezavisnost (2006) dočekali smo sa 43 hiljade, 2014. bilo ih je 34, a na kraju prošle godine – 39 hiljada nezaposlenih. Premijer ima objašnjenje i za taj neželjeni rast. Prema njegovom tumačenju, porast broja nezapošljenih od pretprošle do prošle godine rezultat je ,,žena prijavljenih (Zavodu za zapošljavanje, prim. Monitora) da bi uživale trajnu naknadu po osnovu rođenja troje i više djece”.

Ovo objašnjenje je, vrlo moguće, tačno. Međutim, baš to ne ide u prilog premijerovim tvrdnjama. Zapravo, to pokazuje da u Crnoj Gori postoji armija nezaposlenih koji su odustali od prijavljivanja ZZZ zbog toga što ne vide nikakav smisao tog angažmana. I oni će zvaničnoj statistici ostati nevidljivi dok god ih neke suštinske promjene – u socijalnoj politici ili na tržištu rada – ne vrate iz letargije. Ili iz pečalbe.

Nije za šalu: posljednji popis održan u normalnoj SFRJ, onaj iz 1981. godine, pokazao je kako je tadašnja Jugoslavija imala skoro 650 hiljada radnika ,,na privremenom radu u inostranstvu”. Manje od dva posto bilo ih je iz Crne Gore. Tadašnja statistika bilježi 9.781 građanina Crne Gore na privremenom radu u inostranstvu. Procjene govore da je samo tokom prošlogodišnjeg ,,egzodusa” stanovnika sjevera, koji su, pritisnuti bijedom, krenuli po azil u Njemačku, iz Crne Gore otišlo više od četiri hiljade ljudi. Gdje su ih dočekale hiljade i hiljade onih koje su sa kućnih ognjišta otjerali nemaština, strah, sankcije, rat, ekonomsko i društveno beznađe.

I koliko njih je zbog neopravdanog odsustva brisano sa evidencije nezaposlenih?

Konačno, šta u Crnoj Gori znači biti zapošljen. Kada je Đukanovićev DPS došao na vlast (vladajući trojac ,,lijepih, mladih i pametnih” uz njega činili su još i Svetozar Marović i Momir Bulatović) prosječna plata u Crnoj Gori bila je veća od tadašnjih 750 maraka. A broj zaposlenih je bio, približno, jednak današnjem. Troškovi stanovanja, održavanja infrastrukture, obrazovanja i zdravstvene zaštite bili su, praktično, zanemarljivi. Svaka osnovna škola u Podgorici imala je stomatološku ordinaciju za svoje đake.

Čik pa danas u Podgorici pronađite zubara spremnog da djecu liječi po cjenovniku Fonda zdravstva. Na popravku se čeka duže nego što traju mlječni zubi.

Istovremeno, prošlogodišnji podacu nam kazuju koliko je mala razlika između minimalne plate (193 eura) i apsolutne linije siromaštva (186,5 eura je, prema računici nadležnih, ,,najniži nivo prihoda sa kojim osoba može da preživi u Crnoj Gori). Računalo se da 16 hiljada zapošljenih u Crnoj Gori, ili svaki 11-ti/ta koji imaju legalan posao, prima platu od 200 eura ili manju. Njih ispod linije apsolutnog siromaštva može gurnuti kupovina jednog jedinog lijeka. Isto istraživanje pokazalo je: svako deseto dijete u Crnoj Gori je siromašno. Baš kao i polovina stanovnika sjevernog regiona i većina seoskog stanovništva. Ovdje živi oko 30 hiljada penzionera čija penzija ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva. Konačno, prosječan stanovnik Crne Gore koji, u prosječnoj crnogorskoj porodici (tri člana) preživljava sa prosječnom zaradom (1,2 x 490 eura – podatak Monstata odnosi se na decembar prošle godine) vrijednom 195 eura po članu domaćinstva. Da se ne mučite – od apsolutne linije siromaštva dijeli ih nepunih deset eura po članu, ili 28 po prosječnom domaćinstvu.

Premijer je, ipak, zadovoljan postignutim. Došlo je do ozbiljnog restrukturiranja crnogorske privrede, navodi Đukanović – u dobrom smjeru – ,,zasnovali smo ekonomiju na onome što su naši resursi”.

Potom nam premijer predočava (,,pogledao sam sinoć te podatke”, kaže): ,,Godine 1951. poljoprivreda je činila 38,8 odsto našeg BDP. Devedesete godine je činila jedan posto. Tada je industrija činila 38 posto. Danas industrija čini 11, poljoprivreda osam, a turizam i usluge 60 odsto crnogorskog BDP”.

Šta to zapravo znači pokazuje još jedan Đukanovićev podatak iznijet tokom prošlonedjeljne rasprave – najveći crnogorski izvoznik i dalje je preduzeće koje se već dvije godine nalazi u bankrotu (nekadašnji KAP). Kada to znate postaje razumljivo što izvozimo aluminijske i bukove balvane, a uvozimo namještaj i al-foliju; izvozimo školovane pomorce (pošto je uništena domaća flota od 40-ak brodova oni su prinuđeni da plove na strancima) a uvozimo vodu, mlijeko, med, maslinovo ulje i so…

Ne treba biti ekonomski stručnjak da shvatite svu opasnost nacionalne ekonomije zasnovane na ,,turizmu i uslugama”. Dovoljno je biti funkcionalno pismen pa provjeriti zašto su se baš zemlje PIGS-a (Portugal, Italija, Grčka, Španija) našle u najvećim problemima tokom globalne krize: zato što je i njihova privreda u značajnoj mjeri (mnogo manjoj od crnogorske) zavisila od – turizma i usluga. Djelatnosti maksimalno osjetljivih na najmanji znak nestabilnosti.

Crna Gora je, hvalili su se Đukanovićevi čuvari lika i djela prošle nedjelje u Skupštini, za minulih 25 godina napravila tunel Sozina, Regionalni vodovod, dok je početak gradnje autoputa i drugog bloka Termoelektrane pitanje dana (da li je?).

Istine radi, nije to kompletan popis. Saobraćajnice Podgorica – Cetinje– Budva, Nikšić- Plužine, Risan –Žabljak, Novi – Nikšić danas su mnogo bolje nego što su bile prije 25 godina, ako ih je tada i bilo. Ali…

U godinama prije DPS-a, Crna Gora je dobila KAP, HE Pivu i Termoelektranu Pljevlja; prugu Beograd-Bar, Jadransku magistralu, tunel Budoš i put Budva – Cetinje – Podgorica-Nikšić; Jugooceaniju i Prekookeansku plovidbu; Radoje Dakić, Marko Radović, Gornji Ibar, Obod, Košutu, Vunko… I još mnogo toga uništenog i opljačkanog u minulih četvrt vijeka.

„Ova je Crna Gora prodala sve što je stvorila ona Crna Gora. Prodala, poklonila, raskubla, poharala kako god hoćete”, ustvrdio je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić tokom brakorazvodne parnice njegove SDP i Đukanovićeve DPS, ,,Ne može zastava biti pokriće za krađu na izborima. Kada se neko hvata zastave, građani treba da se uhvate za džep da vide što će im biti oteto iz džepa”.

Premijer je imao spreman odgovor. ,,Sve da nijesmo napravili nijedan most, nijedan put ili luku, napravili smo državu!”

A oni što imalo bolje pamte znaju da Đukanović i njegovi nijesu napravili jednu nego tri države – SRJ, SCG, Crnu Goru. Samo što su prve dvije već upropastili.

Statistika (ne)laže

Pokušavajući da poslanike ubijedi u uspješnost svoje ekonomske politike u minulih četvrt vijeka, premijer je kao jedan od najslikovitijih dokaza koji mu idu u prilog naveo podatke o društvenom proizvodu po glavi stanovnika prije i nakon dolaska na vlast DPS-a. BDP po glavi stanovnika porastao je od 1990. do 2012. godine sa 2.055 na 6.200 dolara, naveo je Đukanović. ,,To govori da ova ekonomija nije nazadovala”. O tome, zaista, nema spora. Ni Vujica Lazović ne bi mogao osporiti da je šest hiljada veće od dvije. Jednako je neupitno da nam je skoro polovinu ostvarenog rasta donijela – inflacija dolara. Kalkulator inflacije koji možete pronaći na internetu pokazuje da su 2.055 dolara iz 1990. isto što i 3.678 dolara prije četiri godine. Stvarni rast je, dakle, razlika između 3,7 i 6,2 odnosno 6,5 hiljada $ (Svjetska banka naš BDP po stanovniku za ‘12. godinu računa za 300 dolara više od premijera – vidjeti tabelu). Malo ili mnogo? Možemo reći da je to stvar ličnog utiska. A možemo i uporediti podatke za Crnu Gori i zemlje iz našeg neposrednog okruženja, odnosno regije. Turska se u tabeli našla zbog ,,istorijskog alibija” po kome su Osmanlije krive za našu ekonomsku zaostalost. Prosto: Turska se pod Turcima razvija neuporedivo brže od Crne Gore pod DPS-om. Kako god da to shvatimo. Podaci preuzeti sa sajta Svjetske banke, uglavnom, pokazuju bitno drugačiju sliku stvarnosti od one koju nam želi prikazati DPS. Prema njima, samo je Makedonija u minulih četvrt vijeka ostvarila manji rast GDP per capito od Crne Gore. Jednako, uzmemo li za referentnu tačku zemalja bivše SFRJ i susjedne Albanije 2000. godinu, (prvu godinu mira nakon ratova koji su potresali Hrvatsku, BiH, Srbiju – od balvan revolucije do NATO intervencije) vidimo da je crnogorska privreda od tada rasla po istoj stopi kao albanska, brže od hrvatske i makedonske, a sporije od bosanske i srpske. Da li je neka vlada mogla bolje i brže, zapitao se premijer. Odgovor, za sada, možemo samo da pretpostavljamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo