Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKA EKONOMIJA PRIJE I PO DOLASKU DPS-A: Cunami

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljna rasprava o povjerenju Vladi Mila Đukanovića bila je rijetka prilika da od (sedmostrukog) premijera čujemo kako on vrjednuje domete svog skoro dvadesetpetogodišnjeg boravka za državnim kormilom.

,,Ne prizivam viševjekovnu zaostalost Crne Gore kao pomoć radu ove Vlade. Naprotiv, smatram da je ova Vlada dobro radila”, kazao je premijer da bi, praktično u sljedećoj rečenici, insistirao kako je ,,nerazvijenost jevera naslijeđen problem”.

Stvari su jednako postavljene i kada bi se priča sa državnog svodila na nivo pojedinca i njegovog kvaliteta života. ,,Moramo se ostaviti demagogije da je Vlada kriva za sudbinu svakog građanina”, insistira premijer. Potom kao najveći uspjeh svoje vlade u ovom mandatu navodi smanjenje broja zavanično nezaposlenih. ,,Crna Gora je ‘90. imala 61 hiljadu nezaposlenih”, prisjetio se premijer računice po jednoj od nekoliko metodologija koje su od tada do danas (bile) u funkciji. Đukanović navodi da je ‘99. godine (zvaničan) broj nezaposlenih – 80 hiljada; nezavisnost (2006) dočekali smo sa 43 hiljade, 2014. bilo ih je 34, a na kraju prošle godine – 39 hiljada nezaposlenih. Premijer ima objašnjenje i za taj neželjeni rast. Prema njegovom tumačenju, porast broja nezapošljenih od pretprošle do prošle godine rezultat je ,,žena prijavljenih (Zavodu za zapošljavanje, prim. Monitora) da bi uživale trajnu naknadu po osnovu rođenja troje i više djece”.

Ovo objašnjenje je, vrlo moguće, tačno. Međutim, baš to ne ide u prilog premijerovim tvrdnjama. Zapravo, to pokazuje da u Crnoj Gori postoji armija nezaposlenih koji su odustali od prijavljivanja ZZZ zbog toga što ne vide nikakav smisao tog angažmana. I oni će zvaničnoj statistici ostati nevidljivi dok god ih neke suštinske promjene – u socijalnoj politici ili na tržištu rada – ne vrate iz letargije. Ili iz pečalbe.

Nije za šalu: posljednji popis održan u normalnoj SFRJ, onaj iz 1981. godine, pokazao je kako je tadašnja Jugoslavija imala skoro 650 hiljada radnika ,,na privremenom radu u inostranstvu”. Manje od dva posto bilo ih je iz Crne Gore. Tadašnja statistika bilježi 9.781 građanina Crne Gore na privremenom radu u inostranstvu. Procjene govore da je samo tokom prošlogodišnjeg ,,egzodusa” stanovnika sjevera, koji su, pritisnuti bijedom, krenuli po azil u Njemačku, iz Crne Gore otišlo više od četiri hiljade ljudi. Gdje su ih dočekale hiljade i hiljade onih koje su sa kućnih ognjišta otjerali nemaština, strah, sankcije, rat, ekonomsko i društveno beznađe.

I koliko njih je zbog neopravdanog odsustva brisano sa evidencije nezaposlenih?

Konačno, šta u Crnoj Gori znači biti zapošljen. Kada je Đukanovićev DPS došao na vlast (vladajući trojac ,,lijepih, mladih i pametnih” uz njega činili su još i Svetozar Marović i Momir Bulatović) prosječna plata u Crnoj Gori bila je veća od tadašnjih 750 maraka. A broj zaposlenih je bio, približno, jednak današnjem. Troškovi stanovanja, održavanja infrastrukture, obrazovanja i zdravstvene zaštite bili su, praktično, zanemarljivi. Svaka osnovna škola u Podgorici imala je stomatološku ordinaciju za svoje đake.

Čik pa danas u Podgorici pronađite zubara spremnog da djecu liječi po cjenovniku Fonda zdravstva. Na popravku se čeka duže nego što traju mlječni zubi.

Istovremeno, prošlogodišnji podacu nam kazuju koliko je mala razlika između minimalne plate (193 eura) i apsolutne linije siromaštva (186,5 eura je, prema računici nadležnih, ,,najniži nivo prihoda sa kojim osoba može da preživi u Crnoj Gori). Računalo se da 16 hiljada zapošljenih u Crnoj Gori, ili svaki 11-ti/ta koji imaju legalan posao, prima platu od 200 eura ili manju. Njih ispod linije apsolutnog siromaštva može gurnuti kupovina jednog jedinog lijeka. Isto istraživanje pokazalo je: svako deseto dijete u Crnoj Gori je siromašno. Baš kao i polovina stanovnika sjevernog regiona i većina seoskog stanovništva. Ovdje živi oko 30 hiljada penzionera čija penzija ne prelazi apsolutnu liniju siromaštva. Konačno, prosječan stanovnik Crne Gore koji, u prosječnoj crnogorskoj porodici (tri člana) preživljava sa prosječnom zaradom (1,2 x 490 eura – podatak Monstata odnosi se na decembar prošle godine) vrijednom 195 eura po članu domaćinstva. Da se ne mučite – od apsolutne linije siromaštva dijeli ih nepunih deset eura po članu, ili 28 po prosječnom domaćinstvu.

Premijer je, ipak, zadovoljan postignutim. Došlo je do ozbiljnog restrukturiranja crnogorske privrede, navodi Đukanović – u dobrom smjeru – ,,zasnovali smo ekonomiju na onome što su naši resursi”.

Potom nam premijer predočava (,,pogledao sam sinoć te podatke”, kaže): ,,Godine 1951. poljoprivreda je činila 38,8 odsto našeg BDP. Devedesete godine je činila jedan posto. Tada je industrija činila 38 posto. Danas industrija čini 11, poljoprivreda osam, a turizam i usluge 60 odsto crnogorskog BDP”.

Šta to zapravo znači pokazuje još jedan Đukanovićev podatak iznijet tokom prošlonedjeljne rasprave – najveći crnogorski izvoznik i dalje je preduzeće koje se već dvije godine nalazi u bankrotu (nekadašnji KAP). Kada to znate postaje razumljivo što izvozimo aluminijske i bukove balvane, a uvozimo namještaj i al-foliju; izvozimo školovane pomorce (pošto je uništena domaća flota od 40-ak brodova oni su prinuđeni da plove na strancima) a uvozimo vodu, mlijeko, med, maslinovo ulje i so…

Ne treba biti ekonomski stručnjak da shvatite svu opasnost nacionalne ekonomije zasnovane na ,,turizmu i uslugama”. Dovoljno je biti funkcionalno pismen pa provjeriti zašto su se baš zemlje PIGS-a (Portugal, Italija, Grčka, Španija) našle u najvećim problemima tokom globalne krize: zato što je i njihova privreda u značajnoj mjeri (mnogo manjoj od crnogorske) zavisila od – turizma i usluga. Djelatnosti maksimalno osjetljivih na najmanji znak nestabilnosti.

Crna Gora je, hvalili su se Đukanovićevi čuvari lika i djela prošle nedjelje u Skupštini, za minulih 25 godina napravila tunel Sozina, Regionalni vodovod, dok je početak gradnje autoputa i drugog bloka Termoelektrane pitanje dana (da li je?).

Istine radi, nije to kompletan popis. Saobraćajnice Podgorica – Cetinje– Budva, Nikšić- Plužine, Risan –Žabljak, Novi – Nikšić danas su mnogo bolje nego što su bile prije 25 godina, ako ih je tada i bilo. Ali…

U godinama prije DPS-a, Crna Gora je dobila KAP, HE Pivu i Termoelektranu Pljevlja; prugu Beograd-Bar, Jadransku magistralu, tunel Budoš i put Budva – Cetinje – Podgorica-Nikšić; Jugooceaniju i Prekookeansku plovidbu; Radoje Dakić, Marko Radović, Gornji Ibar, Obod, Košutu, Vunko… I još mnogo toga uništenog i opljačkanog u minulih četvrt vijeka.

„Ova je Crna Gora prodala sve što je stvorila ona Crna Gora. Prodala, poklonila, raskubla, poharala kako god hoćete”, ustvrdio je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić tokom brakorazvodne parnice njegove SDP i Đukanovićeve DPS, ,,Ne može zastava biti pokriće za krađu na izborima. Kada se neko hvata zastave, građani treba da se uhvate za džep da vide što će im biti oteto iz džepa”.

Premijer je imao spreman odgovor. ,,Sve da nijesmo napravili nijedan most, nijedan put ili luku, napravili smo državu!”

A oni što imalo bolje pamte znaju da Đukanović i njegovi nijesu napravili jednu nego tri države – SRJ, SCG, Crnu Goru. Samo što su prve dvije već upropastili.

Statistika (ne)laže

Pokušavajući da poslanike ubijedi u uspješnost svoje ekonomske politike u minulih četvrt vijeka, premijer je kao jedan od najslikovitijih dokaza koji mu idu u prilog naveo podatke o društvenom proizvodu po glavi stanovnika prije i nakon dolaska na vlast DPS-a. BDP po glavi stanovnika porastao je od 1990. do 2012. godine sa 2.055 na 6.200 dolara, naveo je Đukanović. ,,To govori da ova ekonomija nije nazadovala”. O tome, zaista, nema spora. Ni Vujica Lazović ne bi mogao osporiti da je šest hiljada veće od dvije. Jednako je neupitno da nam je skoro polovinu ostvarenog rasta donijela – inflacija dolara. Kalkulator inflacije koji možete pronaći na internetu pokazuje da su 2.055 dolara iz 1990. isto što i 3.678 dolara prije četiri godine. Stvarni rast je, dakle, razlika između 3,7 i 6,2 odnosno 6,5 hiljada $ (Svjetska banka naš BDP po stanovniku za ‘12. godinu računa za 300 dolara više od premijera – vidjeti tabelu). Malo ili mnogo? Možemo reći da je to stvar ličnog utiska. A možemo i uporediti podatke za Crnu Gori i zemlje iz našeg neposrednog okruženja, odnosno regije. Turska se u tabeli našla zbog ,,istorijskog alibija” po kome su Osmanlije krive za našu ekonomsku zaostalost. Prosto: Turska se pod Turcima razvija neuporedivo brže od Crne Gore pod DPS-om. Kako god da to shvatimo. Podaci preuzeti sa sajta Svjetske banke, uglavnom, pokazuju bitno drugačiju sliku stvarnosti od one koju nam želi prikazati DPS. Prema njima, samo je Makedonija u minulih četvrt vijeka ostvarila manji rast GDP per capito od Crne Gore. Jednako, uzmemo li za referentnu tačku zemalja bivše SFRJ i susjedne Albanije 2000. godinu, (prvu godinu mira nakon ratova koji su potresali Hrvatsku, BiH, Srbiju – od balvan revolucije do NATO intervencije) vidimo da je crnogorska privreda od tada rasla po istoj stopi kao albanska, brže od hrvatske i makedonske, a sporije od bosanske i srpske. Da li je neka vlada mogla bolje i brže, zapitao se premijer. Odgovor, za sada, možemo samo da pretpostavljamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo