Povežite se sa nama

MONITORING

MIOMIR MUGOŠA POD LUPOM TUŽILAŠTVA: Carine i Bazar stižu na naplatu

Objavljeno prije

na

U sazvježđe bivših gradonačelnika i predsjednika opština čiji minuli rad ispituju državno tužilaštvo i sudovi učlanio se i nekadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša. Podsjetimo: u tom društvu odranije su bivši gradonačelnici Budve Rajko Kuljača i Lazar Rađenović, Nikšića Nebojša Radojičić, Ulcinja  Gzim Hajdinaga i Nazif Cungu, Bara Žarko Pavićević, kao i predsjednik SO Ulcinj Fatimr Đeka.

Specijalno državno tužilaštvo istraživalo je ovih dana predmete Bazar i Carine, a uskoro treba da otpočne istraga. Kao što je Monitor više puta pisao, Miomir Mugoša, bivši gradonačelnik Podgorice i aktuelni ambasador Crne Gore u Sloveniji, u ime Glavnog grada sklopio je sa vlasnikom Carina Čedom Popovićem i vlasnikom kompanije Čelebić Tomislavom Čelebićem poslove kojima je, kako se sumnja, nanesena milionska šteta gradskom budžetu.

Na nepravilnosti prilikom izgradnje i podjele sadržaja Tržnog centra Bazar prošlog ljeta ukazali su iz Demokratske Crne Gore. Naveli su da je kroz javno-privatno partnerstvo Glavnog grada i kompanije Čelebić, Glavni grad za ulog od 8.107 kvadrata vrijednog zemljišta i naknade za komunalije dobio samo parking mjesta i pijacu, a Tomo Čelebić hiljade kvadratnih metara ekskluzivnog poslovnog prostora.  Sumnja se da je tada kompanija Čelebić oslobođena plaćanja komunalne takse od oko 1,66 miliona eura.

Ugovor između Glavnog grada i kompanije Čelebić o zajedničkoj izgradnji zelene pijace i šoping centra potpisali su Mugoša i Čelebić 2010. Ugovorom je ostavljen prostor za mahinacije kojima je, navodno, privatni investitor doveden u privilegovan položaj na štetu Glavnog grada, tvrdili su tada u Demokratskoj Crnoj Gori.

U prijavi u vezi izgradnje Bazara navodi se da je tek po dobijanju upotrebne dozvole sačinjen aneks ugovora na koji Skupština Glavnog grada nije dala saglasnost, iako je ona odobrila osnovni ugovor. Donesena su potom još dva aneksa ugovora. Prvim je kompaniji Čelebić pripalo blizu šest hiljada metara kvadratnih ekskluzivnog poslovnog prostora, a Glavni grad je dobio 6,9 hiljada kvadrata, od čega 5,67 hiljada u vidu parking mjesta. Sva parking mjesta kasnije su Čelebiću izdata za godišnji zakup od 20.000 eura, iako se, kako se navodi u prijavi, taj iznos zaradi od samo jednog poslovnog prostora. Ako vam se čini da ste sličan poslovni model prepoznali i u slučaju budvanske TQ Plaza – u pravu ste. Različiti su samo akteri i kvadrati.

In­spek­to­ri za su­zbi­ja­nje pri­vred­nog kri­mi­na­la okon­ča­li su ovih dana is­tra­gu i o tzv. aferi Ca­ri­ne, a pred­met je pro­sli­je­đen tu­ži­la­štvu. Is­tra­ga je ob­u­hva­ti­la i Mi­o­mira Mu­go­šu, koji je kao tadašnji gra­do­na­čel­nik Pod­go­ri­ce 2007. godine sklopio ugovor o prodaji zemljišta Če­do­miru Po­po­viću, vla­sniku fir­me Ca­ri­ne.

Pre­ma Za­ko­nu o lo­kal­noj sa­mo­u­pra­vi i Sta­tu­tu Glav­nog gra­da Mu­go­ša ni­je imao za­kon­ski osnov da za­klju­ču­je ugo­vo­re o tom zemljištu sa Po­po­vi­ćem niti da otu­đi op­štin­sko ze­mlji­šte uko­li­ko to ni­je pla­ni­ra­no od­lu­kom o ras­po­la­ga­nju gra­đe­vin­skim ze­mlji­štem.

MANS je te go­di­ne Vr­hov­nom dr­žav­nom tu­ži­la­štvu pod­nio pr­vu kri­vič­nu pri­ja­vu pro­tiv Mu­go­še i di­rek­to­ra Di­rek­ci­je za imo­vi­nu Dra­ga­na Đu­ki­ća zbog sum­nje da su trgovinom sa Ca­ri­nama zlo­u­po­tri­je­bi­li slu­žbe­ni po­lo­žaj i ošte­ti­li bu­džet Glav­nog gra­da za pre­ko 11 mi­li­o­na eura. Go­di­nu kasnije tu­ži­la­štvo je odbacilo prijavu, ali je pro­šle go­di­ne po­no­vo otvo­ri­lo taj pred­met.

Osnovni sud u Podgorici je prije šest godina poništio ugovor između Opštine i kompanije Carine o prodaji opštinskog zemljišta iz 2007. godine. Iako je na javnoj licitaciji za to zemljište ponuđeno više od 13 miliona eura, ono je – naknadnom pogodbom kupca i prodavca – prodato za oko dva i po miliona. Gradonačelnik i njegovi saradnici i nakon toga hvalili su se da je to dobar posao. Vr­hov­ni sud je potom presudio da Ca­ri­ne vra­te ze­mlji­šte po­vr­ši­ne 15.205 kva­drat­nih me­ta­ra, a Glav­ni grad Carinama 2.508.825 eura, ko­li­ko su pla­ti­le spor­no ze­mlji­šte. No, Mugoša naredne godine po­no­vo pro­daje ze­mlji­šte Ca­ri­na­ma i to po ci­je­ni 165 eura za kva­drat­ni me­tar, isto kao i 2007. go­di­ne.

U novembru prošle godine glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić izjavio je da je „prema onome što Tužilaštvo ima na raspolaganju moguće da će u predmetima pod radnim nazivima Bazar i Carine doći do podnošenja naredbi za sprovođenje istrage”. Dobro je prognozirao.

Mugošino gazdovanje Podgoricom, pored samovoljne prodaje gradskog građevinskog zemljišta i raznih neimarskih poduhvata, obilježilo je i odsustvo javne kontrole utrošenog novca. Ali, i gradnja kula u oblacima. Mugoša je prije desetak godina najavio investiciju od 220 miliona eura sa kompanijom TriGranit, poslovni centar od 120.000 kvadrata na lokaciji bivše kasarne Morača. Još centru ni temeljac nije postavljen.

Mugoša se kao gradonačelnik vezuje i za aktuelnu aferu Limenka, koja će građane koštati preko deset miliona eura koji će iz državne kase leći na račun premijerovog brata Aleksandra Đukanovića.

Pored svega toga Mugoša je kao gradonačelnik srećno trošio godine i godine prvog čovjeka Podgorice iako je nekoliko puta tokom lokalnih izbora kao DPS-ov kandidat bio u manjini.

Prvi put to se dogodilo ubrzo pošto je 2000. godine izabran za predsjednika Opštine, kao predstavnik koalicije Da živimo bolje (DPS-SDP-NS). Odbornici Liberalnog saveza inicirali su, u junu 2001, njegov opoziv. Ali, dio odbornika Narodne stranke odbio je poslušnost partijskoj centrali i nedolaskom na sjednice opstruirao Mugošinu smjenu.

Slična priča ponovila se i prije sedam godina. Nakon što je gradonačelnik fizički napao urednika i fotoreportera Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića opozicija je, još jednom, pokrenula postupak za njegovo razrješenje. Inicijativa da se organizuje glasanje o nepovjerenju gradonačelniku odbijena je pošto su odbornici SDP-a ostali uzdržani. ,,Konstatujemo da izjašnjavanje o inicijativi treba obaviti tek nakon donošenja odluke nadležnog suda”, pisalo je u zaključcima koje je SDP predložio gradskom parlamentu. Kad je Mugoša (prekršajno) kažnjen za učinjeno – odbornici su već imali ,,pametnija posla”

Odavno je tinjao na gradskom nivou sukob između prvih ljudi koalicione vlasti: gradonačelnika Miomira Mugoše iz DPS-a i predsjednika gradske Skupštine Đorđa Suhiha. ,,Ako DPS čvrsto stane do svog predstavnika, onda dolazimo u situaciju da mi zbog različitih stavova, raskidamo koaliciju”, prijetio je 2009. godine Đorđe Suhih.

U SDP-u su bili zapeli sredinom 2010. godine da Miomir Mugoša više ne bude gradonačelnik, kada mu krajem naredne godine istekne mandat. ,,SDP ne želi da prihvati da jedan jedini čovjek odlučuje o svemu u ovome gradu…” Na odgovornosti je posebno insistirao Vujica Lazović, potpredsjednik SDP–a. Ali Mugoša je do savršenstva razradio tehnologiju da pridobije za sebe pojedine odbornike iz opozicionih klupa. Tako je više puta obezbijedio većinu.

Tek mu je njegov DPS prekratio višegodišnje gazdovanje Podgoricom. Odbor Demokratske partije socijalista Glavnog grada jednoglasno je odlučio da nosilac liste DPS-a na lokalnim izborima u Podgorici, održanim 25. maja 2014. godine, bude Slavoljub Stijepović. Nakon toga Mugoša je nagrađen ambasadrskim mjestom u Sloveniji. Vidjećemo da li će ga DPS sada pustiti niz vodu. A SDP nakon nedavnog koalicionog razvoda sa DPS-om i na državnom nivou, ima šansu da pomogne Tužilaštvu da se rasvijetle afere Bazar i Carine i Mugoša izvede pred lice pravde. Ukoliko u međuvremenu nisu zaboravili ono što su o Mugoši tvrdili prije pet-šest godina. Zajedno sa Vujicom Lazovićem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo