Povežite se sa nama

MONITORING

MIOMIR MUGOŠA POD LUPOM TUŽILAŠTVA: Carine i Bazar stižu na naplatu

Objavljeno prije

na

U sazvježđe bivših gradonačelnika i predsjednika opština čiji minuli rad ispituju državno tužilaštvo i sudovi učlanio se i nekadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša. Podsjetimo: u tom društvu odranije su bivši gradonačelnici Budve Rajko Kuljača i Lazar Rađenović, Nikšića Nebojša Radojičić, Ulcinja  Gzim Hajdinaga i Nazif Cungu, Bara Žarko Pavićević, kao i predsjednik SO Ulcinj Fatimr Đeka.

Specijalno državno tužilaštvo istraživalo je ovih dana predmete Bazar i Carine, a uskoro treba da otpočne istraga. Kao što je Monitor više puta pisao, Miomir Mugoša, bivši gradonačelnik Podgorice i aktuelni ambasador Crne Gore u Sloveniji, u ime Glavnog grada sklopio je sa vlasnikom Carina Čedom Popovićem i vlasnikom kompanije Čelebić Tomislavom Čelebićem poslove kojima je, kako se sumnja, nanesena milionska šteta gradskom budžetu.

Na nepravilnosti prilikom izgradnje i podjele sadržaja Tržnog centra Bazar prošlog ljeta ukazali su iz Demokratske Crne Gore. Naveli su da je kroz javno-privatno partnerstvo Glavnog grada i kompanije Čelebić, Glavni grad za ulog od 8.107 kvadrata vrijednog zemljišta i naknade za komunalije dobio samo parking mjesta i pijacu, a Tomo Čelebić hiljade kvadratnih metara ekskluzivnog poslovnog prostora.  Sumnja se da je tada kompanija Čelebić oslobođena plaćanja komunalne takse od oko 1,66 miliona eura.

Ugovor između Glavnog grada i kompanije Čelebić o zajedničkoj izgradnji zelene pijace i šoping centra potpisali su Mugoša i Čelebić 2010. Ugovorom je ostavljen prostor za mahinacije kojima je, navodno, privatni investitor doveden u privilegovan položaj na štetu Glavnog grada, tvrdili su tada u Demokratskoj Crnoj Gori.

U prijavi u vezi izgradnje Bazara navodi se da je tek po dobijanju upotrebne dozvole sačinjen aneks ugovora na koji Skupština Glavnog grada nije dala saglasnost, iako je ona odobrila osnovni ugovor. Donesena su potom još dva aneksa ugovora. Prvim je kompaniji Čelebić pripalo blizu šest hiljada metara kvadratnih ekskluzivnog poslovnog prostora, a Glavni grad je dobio 6,9 hiljada kvadrata, od čega 5,67 hiljada u vidu parking mjesta. Sva parking mjesta kasnije su Čelebiću izdata za godišnji zakup od 20.000 eura, iako se, kako se navodi u prijavi, taj iznos zaradi od samo jednog poslovnog prostora. Ako vam se čini da ste sličan poslovni model prepoznali i u slučaju budvanske TQ Plaza – u pravu ste. Različiti su samo akteri i kvadrati.

In­spek­to­ri za su­zbi­ja­nje pri­vred­nog kri­mi­na­la okon­ča­li su ovih dana is­tra­gu i o tzv. aferi Ca­ri­ne, a pred­met je pro­sli­je­đen tu­ži­la­štvu. Is­tra­ga je ob­u­hva­ti­la i Mi­o­mira Mu­go­šu, koji je kao tadašnji gra­do­na­čel­nik Pod­go­ri­ce 2007. godine sklopio ugovor o prodaji zemljišta Če­do­miru Po­po­viću, vla­sniku fir­me Ca­ri­ne.

Pre­ma Za­ko­nu o lo­kal­noj sa­mo­u­pra­vi i Sta­tu­tu Glav­nog gra­da Mu­go­ša ni­je imao za­kon­ski osnov da za­klju­ču­je ugo­vo­re o tom zemljištu sa Po­po­vi­ćem niti da otu­đi op­štin­sko ze­mlji­šte uko­li­ko to ni­je pla­ni­ra­no od­lu­kom o ras­po­la­ga­nju gra­đe­vin­skim ze­mlji­štem.

MANS je te go­di­ne Vr­hov­nom dr­žav­nom tu­ži­la­štvu pod­nio pr­vu kri­vič­nu pri­ja­vu pro­tiv Mu­go­še i di­rek­to­ra Di­rek­ci­je za imo­vi­nu Dra­ga­na Đu­ki­ća zbog sum­nje da su trgovinom sa Ca­ri­nama zlo­u­po­tri­je­bi­li slu­žbe­ni po­lo­žaj i ošte­ti­li bu­džet Glav­nog gra­da za pre­ko 11 mi­li­o­na eura. Go­di­nu kasnije tu­ži­la­štvo je odbacilo prijavu, ali je pro­šle go­di­ne po­no­vo otvo­ri­lo taj pred­met.

Osnovni sud u Podgorici je prije šest godina poništio ugovor između Opštine i kompanije Carine o prodaji opštinskog zemljišta iz 2007. godine. Iako je na javnoj licitaciji za to zemljište ponuđeno više od 13 miliona eura, ono je – naknadnom pogodbom kupca i prodavca – prodato za oko dva i po miliona. Gradonačelnik i njegovi saradnici i nakon toga hvalili su se da je to dobar posao. Vr­hov­ni sud je potom presudio da Ca­ri­ne vra­te ze­mlji­šte po­vr­ši­ne 15.205 kva­drat­nih me­ta­ra, a Glav­ni grad Carinama 2.508.825 eura, ko­li­ko su pla­ti­le spor­no ze­mlji­šte. No, Mugoša naredne godine po­no­vo pro­daje ze­mlji­šte Ca­ri­na­ma i to po ci­je­ni 165 eura za kva­drat­ni me­tar, isto kao i 2007. go­di­ne.

U novembru prošle godine glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić izjavio je da je „prema onome što Tužilaštvo ima na raspolaganju moguće da će u predmetima pod radnim nazivima Bazar i Carine doći do podnošenja naredbi za sprovođenje istrage”. Dobro je prognozirao.

Mugošino gazdovanje Podgoricom, pored samovoljne prodaje gradskog građevinskog zemljišta i raznih neimarskih poduhvata, obilježilo je i odsustvo javne kontrole utrošenog novca. Ali, i gradnja kula u oblacima. Mugoša je prije desetak godina najavio investiciju od 220 miliona eura sa kompanijom TriGranit, poslovni centar od 120.000 kvadrata na lokaciji bivše kasarne Morača. Još centru ni temeljac nije postavljen.

Mugoša se kao gradonačelnik vezuje i za aktuelnu aferu Limenka, koja će građane koštati preko deset miliona eura koji će iz državne kase leći na račun premijerovog brata Aleksandra Đukanovića.

Pored svega toga Mugoša je kao gradonačelnik srećno trošio godine i godine prvog čovjeka Podgorice iako je nekoliko puta tokom lokalnih izbora kao DPS-ov kandidat bio u manjini.

Prvi put to se dogodilo ubrzo pošto je 2000. godine izabran za predsjednika Opštine, kao predstavnik koalicije Da živimo bolje (DPS-SDP-NS). Odbornici Liberalnog saveza inicirali su, u junu 2001, njegov opoziv. Ali, dio odbornika Narodne stranke odbio je poslušnost partijskoj centrali i nedolaskom na sjednice opstruirao Mugošinu smjenu.

Slična priča ponovila se i prije sedam godina. Nakon što je gradonačelnik fizički napao urednika i fotoreportera Vijesti Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića opozicija je, još jednom, pokrenula postupak za njegovo razrješenje. Inicijativa da se organizuje glasanje o nepovjerenju gradonačelniku odbijena je pošto su odbornici SDP-a ostali uzdržani. ,,Konstatujemo da izjašnjavanje o inicijativi treba obaviti tek nakon donošenja odluke nadležnog suda”, pisalo je u zaključcima koje je SDP predložio gradskom parlamentu. Kad je Mugoša (prekršajno) kažnjen za učinjeno – odbornici su već imali ,,pametnija posla”

Odavno je tinjao na gradskom nivou sukob između prvih ljudi koalicione vlasti: gradonačelnika Miomira Mugoše iz DPS-a i predsjednika gradske Skupštine Đorđa Suhiha. ,,Ako DPS čvrsto stane do svog predstavnika, onda dolazimo u situaciju da mi zbog različitih stavova, raskidamo koaliciju”, prijetio je 2009. godine Đorđe Suhih.

U SDP-u su bili zapeli sredinom 2010. godine da Miomir Mugoša više ne bude gradonačelnik, kada mu krajem naredne godine istekne mandat. ,,SDP ne želi da prihvati da jedan jedini čovjek odlučuje o svemu u ovome gradu…” Na odgovornosti je posebno insistirao Vujica Lazović, potpredsjednik SDP–a. Ali Mugoša je do savršenstva razradio tehnologiju da pridobije za sebe pojedine odbornike iz opozicionih klupa. Tako je više puta obezbijedio većinu.

Tek mu je njegov DPS prekratio višegodišnje gazdovanje Podgoricom. Odbor Demokratske partije socijalista Glavnog grada jednoglasno je odlučio da nosilac liste DPS-a na lokalnim izborima u Podgorici, održanim 25. maja 2014. godine, bude Slavoljub Stijepović. Nakon toga Mugoša je nagrađen ambasadrskim mjestom u Sloveniji. Vidjećemo da li će ga DPS sada pustiti niz vodu. A SDP nakon nedavnog koalicionog razvoda sa DPS-om i na državnom nivou, ima šansu da pomogne Tužilaštvu da se rasvijetle afere Bazar i Carine i Mugoša izvede pred lice pravde. Ukoliko u međuvremenu nisu zaboravili ono što su o Mugoši tvrdili prije pet-šest godina. Zajedno sa Vujicom Lazovićem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo