Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJE FAHRUDINA RADONČIĆA: Keljmendi o vratu

Objavljeno prije

na

Početkom sedmice uhapšen je u Sarajevu Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB), bivši ministar odbrane BiH, medijski magnat i osnivač dnevnog lista Dnevni avaz.

Bosansko tužilaštvo tereti Radončića da je ometao rad pravosudnih organa, odnosno da je uticao na svjedoke u slučaju suđenja osumnjičenom narkobosu Naseru Keljmendiju na Kosovu. Radončić je uhapšen u ponedjeljak, 25. januara, a u međuvremenu je optužnica protiv njega proširena za još jedno djelo. Optužen je da je obećao Mrmani Hadžijahić, supruzi Zijada Hadžijahića, uposlenog u ambasadi SAD-a u Sarajevu, ambasadorsko mjesto u Sloveniji. Radončiću je određen pritvor od mjesec dana.

Zbog istih optužbi, da su ometali rad pravosuđa u slučaju Keljmendi, desetak dana ranije, sredinom januara, uhapšeni su i Bakir Dautbašić, Rodončićev prijatelj, kandidat SBB-a za ministra saobraćaja i Bilsena Šahman, njegova nevjenčana supruga, kandidatkinja SBB-a za Parlament Federacije BiH.

Nakon što su ga uhapsili Radončić je ponovio da se radi o politički montiranom procesu i da su u ,,sukobu sekularistička i neka druga opcija”. On je i kada su uhapšeni Dautbašić i Šahmanova kazao da je to montiranje slučaja Keljmendi.

Radončićevi advokati su naveli da se proces od samog početka vodi nezakonito i da je njihov klijent nevin.

Prema navodima Tužilaštva BiH, Dautbašić i Šahmanova su pokušali da utiču na svjedokinju Azru Sarić, kako ne bi pred sudom u Prištini dovela Radončića i Keljmendija u vezu sa ubistvom Ramiza Delalića Ćele.

Optužnicu protiv Keljmendija vodi specijalni tužilac EULEKS-a na Kosovu, Amerikanac Endrju Hjuz, a sudski proces sutkinja EULEX-a Ani Adamskoj Galant iz Republike Češke. Proces je otpočeo 2013.

U optužnici se Radončić spominje u dvije od ukupno devet tačaka: za organizovani kriminal i teško ubistvo.

Na dan kad se u Sarajevu kandidovao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Radončić je u Prištini svrstan u najbliže saradnike Keljmendija. U optužnici njegovo je ime navedeno kao prvo na listi saradnika narkobosa. Označen je kao član kriminalne organizovane grupe Nasera Keljmendija koja je 2006. održala niz sastanaka u Sarajevu, gde je isplanirala ubistvo, kako se navodi, rivala i glavnog gangstera Ramiza Delalića Ćele.

Na početku suđenja najavljeno je da će otac ubice, svjedok K1, ispričati cijelu priču. Američki tužilac Hjuz rekao je da su Keljmendi, Radončić i Naser Orić finansirali ubistvo Delalića, a da ga je počinio Strahinja Rašeta iz Šapca. Ubistvo je prema optužbi plaćeno 100.000 eura. Monitor je i o tome pisao mnogo prije otkrivanja detalja optužnice.

Radončić je i za kosovsku optužnicu kazao da je politički konstruisana i da je riječ o prljavoj predizbornoj kampanji.

Tužilaštvo BiH sada tereti Dautbašića i Šahmanovu da su svjedokinju Azru Sarić pokušali da podmite kako pred pravosuđem ne bi povezala Radončića i Keljmendija sa ubistvom Delalića, da su joj prijetili smrću, i pokušali na nju izvršiti pritisak medijskom kampanjom preko Avaza u kojoj je optuživana za smrt pacijenta koji je umro nakon vađenja zuba.

Dautbašić i Šahmanova su kazali da su nevini, tvrdeći da je cijeli iskaz Azre Sarić notorna laž. Dautbašić je na saslušanju izjavio da se sa Azrom Sarić sastao u jednom sarajevskom restoranu na njenu inicijativu.

,,Azra Sarić je bila djevojka ubijenog Ramiza Delalića. U svom iskazu kao svjedokinja rekla je da je na nju vršen pritisak da u svjedočenju protiv Keljmendija ne pominje Radončića. Na jučerašnjem ročištu tužilaštvo je sudskom vijeću prezentovalo 120 stranica presretnutih telefonskih razgovora koji dokazuju da je Radončić zastrašivao svjedokinju Sarić”, kaže za Monitor Mubarek Asani, istraživač sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CINS).

Presretani razgovori Radončića, čije su djelove objavili bosanski mediji, ukazuju i da je Radončić, za šta ga Tužilaštvo BiH takođe tereti, dao nalog Dautbašiću da ponudi diplomatsko mjesto u Sloveniji Mrmani Hadžijahić, kako bi saznao više o istrazi tužilaštva.

Presretani razgovori, objavili su mediji, navode i da je Radončić za ubistvo Delalića planirao da optuži Bakira Izetbegovića, lidera Stranke demokratske akcije i svog koalicionog partnera.

Slobodna Bosna piše da je tužilac BiH Božo Mihajlović na ročištu o određivanju pritvora Radončiću čitao transkripte tih razgovora i sms prepiski. U razgovoru sa Safetom Oručevićem, koji je vođen nedavno, Radončić kaže: „Izetbegović ne zna šta ga čeka od srijede. Od srijede ćemo ići brutalno u čelo, to će biti veliki šok”.

Radončić je, piše Slobodna Bosna, najavio da će organizovati vanrednu pres konferenciju, na koju će dovesti žene i djecu Ramiza Delalića Ćele i Nedžada Ugljena, a potom pokazati dokaze o naručiocima njihovog ubistva.

U razgovoru sa Emirom Telirovićem Radončić kaže: ,,Kasno je sada. Ne može meni Bakir montirati 20 godina robije, a ja da mu štitim ženu. Poslije godinu i po dana, koliko mi pakuje Keljmendija, ide kontraofanziva”.

Tužilaštvo je iščitalo i djelove razgovora i prepiski između Radončića i Izetbegovića. Izetbegović je nakon što je saznao za istragu tužilaštva poslao Radončiću poruku: ,,Sad mi je Osmica javio za Dautbašića, ovi iz Tužilaštva se baš trude da nam rasture koaliciju”. Radončić odgovara: „Kako je govorio rahmetli Alija – velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo. Koalicija opstaje, bez obzira da i mene uhapse”. Na to Izetbegović kaže: „A ja ti se velikim Bogom kunem da s ovim nemam veze”.

Sagovornici Monitora ukazuju da ukoliko postoji politički obračun, on nije jasan do kraja, jer raspad koalicije nikom ne bi išao u prilog. Izetbegović je nakon hapšenja ocijenio da bi ,,najbolje za sve bilo da Radončić izađe na slobodu”.

Mubarak Asani, novinar sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u izjavi za Monitor ocjenjuje da dokazi protiv Radončića – bez obzira na eventulane političke pozadine – postoje. ,,Dio javnosti u BiH smatra da je hapšenje Radončića montirani politički proces. Mislim da je takav stav rezultat kampanje koju je Radončić pokrenuo preko Avaza. Smatram da postoje dokazi koji Radončića povezuju sa predmetom Keljmendi i da se u tom smislu ne radi o montiranom političkom procesu”, kaže Asani za Monitor.

On podsjeća da su CIN i OCCRP tokom 2014. godine istraživali predmet Keljmendi. ,,Prvi smo došli do optužnice koju smo objavili. Razgovarali smo sa skoro svim osobama koje su umiješane u ovaj predmet”, kaže on. „Iako nam je Radončić u intervjuu tvrdio da nema nikakve veze sa Keljmendijem i da se nije sa njim družio, mi smo kroz naše priče pokazali suprotno. Dokazali smo ne samo da se družio, već i da je sa Keljmendijem imao poslovnu saradnju (razmjena nekretnina, kupovina automobila)”.

,,Kad se radi o ubistvu Ramiza Delalića, to što je Radončić pokušavao zastrašivati ključnog svjedoka po meni govori puno”, tvrdi Asani. On kaže da su izvori CIN-a 2014. godine tvrdili da je Radončić navodno sjedio zajedno sa Kelmendijem, Ekremom Lekićem i Naserom Orićem u trenutku planiranja ubistva te da je donio dio novca kojim je plaćeno pripadnicima šabačke grupe da izvrše pomenuto ubistvo.

,,Naši novinari su imali priliku da razgovaraju i sa jednim od pripadnika te grupe koji nam je potvrdio ove navode”, tvrdi istraživač sarajevskog CIN-a. I konstatuje: ,,Smatram da Tužilaštvo BiH nije takva neozbiljna institucija koja bi uhapsila takvu ‘krupnu ribu’ samo na osnovu ‘montaža’ bez dokaza. Radončić, kao i svaki drugi građanin treba imati fer pravni tretman” .

Slobodna Bosna objavila je da se i Milorad Dodik interesovao da li tužilaštvo vodi istragu protiv njega, ali ta informacija nije potvrđena. Region vrvi od kandidata. Balkanska konfederacija kriminala, rekli bi neki.

Radončić, Keljmendi i Crna Gora

Uhapšeni Fahrudin Radončić ima brojne veze sa Crnom Gorom. Osim što je porijeklom odavde, Radončić je dugogodišnji prijatelj premijera Mila Đukanovića. Zvanično u poslovima ovdje pojavio se samo na jesen 2011. godine kada se prijavio na tender za prodaju bivše državne novine koju je Đukanovićeva vlada sve teže finansijski održavala. Na proljeće 2012. godine odustao je od tog poduhvata, uz objašnjene da je projekat preskup. Radončić je osamdesetih godina bio izvršni sekretar opštinskog komiteta Saveza komunista Titograda . Prije toga je bio u Omladinskom pokretu. Početkom devedestih otišao je u Bosnu. Mustafa Čandić, major bivše JNA i pomoćnik načelnika centralne kontraobavještajne grupe ratnog vazduhoplovstva označio je Fahrudina Radončića kao navodnog saradnika KOS-a, zaduženog za Kosovo i Crnu Goru. Opisao ga je kao saradnika čije su informacije bile bolje od svih ostalih saradnika, zbog čega je navodno bio i nagrađen. ,,Radončić je bio saradnik KOG-a RV i PVO pod pseudonimom Šćepo. Sa njim je saradnju uspostavio kapetan I klase Nikola Radujko i to u periodu 1984-1985”, kazao je. Radončić je više puta demantovao te tvrdnje. Slobodna Bosna podsjeća da je Radončić prvi put uhapšen u ljeto 1993, kao šef kabineta Sefera Halilovića, načelnika Glavnog štaba Armije BiH. Uhapsila ga je je vojna policija pod optužbom za ,,odavanje službene tajne”, nakon što je u sarajevskom tabloidu AS objavljen članak naslovljen Propjevala ptica KOS. Radončićev brat je Šemsudin Radončić, novinar, posljednjih je godina imao zapaženu ulogu u diskreditaciji medija kritički nastrojenih prema Đukanoviću, ali i u diskreditaciji Slobodana Pejovića, svjedoka deportacije bosanskih izbjeglica, koja se odigrala 1992, kada je Đukanović bio na čelu vlade. Keljmendijeva kriminalna grupa, s kojom se Radončić dovodi u vezu, imala je razgranate poslove i mrežu saradnika u Crnoj Gori. Keljmendi je ovdje imao brojne nekretnine, a njegova divlja gradnja završila se pogodbom sa tužilaštvom. Kako je posvjedočio, i finasijski je pomogao nezavisnost Crne Gore 2006.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo