Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJE FAHRUDINA RADONČIĆA: Keljmendi o vratu

Objavljeno prije

na

Početkom sedmice uhapšen je u Sarajevu Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB), bivši ministar odbrane BiH, medijski magnat i osnivač dnevnog lista Dnevni avaz.

Bosansko tužilaštvo tereti Radončića da je ometao rad pravosudnih organa, odnosno da je uticao na svjedoke u slučaju suđenja osumnjičenom narkobosu Naseru Keljmendiju na Kosovu. Radončić je uhapšen u ponedjeljak, 25. januara, a u međuvremenu je optužnica protiv njega proširena za još jedno djelo. Optužen je da je obećao Mrmani Hadžijahić, supruzi Zijada Hadžijahića, uposlenog u ambasadi SAD-a u Sarajevu, ambasadorsko mjesto u Sloveniji. Radončiću je određen pritvor od mjesec dana.

Zbog istih optužbi, da su ometali rad pravosuđa u slučaju Keljmendi, desetak dana ranije, sredinom januara, uhapšeni su i Bakir Dautbašić, Rodončićev prijatelj, kandidat SBB-a za ministra saobraćaja i Bilsena Šahman, njegova nevjenčana supruga, kandidatkinja SBB-a za Parlament Federacije BiH.

Nakon što su ga uhapsili Radončić je ponovio da se radi o politički montiranom procesu i da su u ,,sukobu sekularistička i neka druga opcija”. On je i kada su uhapšeni Dautbašić i Šahmanova kazao da je to montiranje slučaja Keljmendi.

Radončićevi advokati su naveli da se proces od samog početka vodi nezakonito i da je njihov klijent nevin.

Prema navodima Tužilaštva BiH, Dautbašić i Šahmanova su pokušali da utiču na svjedokinju Azru Sarić, kako ne bi pred sudom u Prištini dovela Radončića i Keljmendija u vezu sa ubistvom Ramiza Delalića Ćele.

Optužnicu protiv Keljmendija vodi specijalni tužilac EULEKS-a na Kosovu, Amerikanac Endrju Hjuz, a sudski proces sutkinja EULEX-a Ani Adamskoj Galant iz Republike Češke. Proces je otpočeo 2013.

U optužnici se Radončić spominje u dvije od ukupno devet tačaka: za organizovani kriminal i teško ubistvo.

Na dan kad se u Sarajevu kandidovao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Radončić je u Prištini svrstan u najbliže saradnike Keljmendija. U optužnici njegovo je ime navedeno kao prvo na listi saradnika narkobosa. Označen je kao član kriminalne organizovane grupe Nasera Keljmendija koja je 2006. održala niz sastanaka u Sarajevu, gde je isplanirala ubistvo, kako se navodi, rivala i glavnog gangstera Ramiza Delalića Ćele.

Na početku suđenja najavljeno je da će otac ubice, svjedok K1, ispričati cijelu priču. Američki tužilac Hjuz rekao je da su Keljmendi, Radončić i Naser Orić finansirali ubistvo Delalića, a da ga je počinio Strahinja Rašeta iz Šapca. Ubistvo je prema optužbi plaćeno 100.000 eura. Monitor je i o tome pisao mnogo prije otkrivanja detalja optužnice.

Radončić je i za kosovsku optužnicu kazao da je politički konstruisana i da je riječ o prljavoj predizbornoj kampanji.

Tužilaštvo BiH sada tereti Dautbašića i Šahmanovu da su svjedokinju Azru Sarić pokušali da podmite kako pred pravosuđem ne bi povezala Radončića i Keljmendija sa ubistvom Delalića, da su joj prijetili smrću, i pokušali na nju izvršiti pritisak medijskom kampanjom preko Avaza u kojoj je optuživana za smrt pacijenta koji je umro nakon vađenja zuba.

Dautbašić i Šahmanova su kazali da su nevini, tvrdeći da je cijeli iskaz Azre Sarić notorna laž. Dautbašić je na saslušanju izjavio da se sa Azrom Sarić sastao u jednom sarajevskom restoranu na njenu inicijativu.

,,Azra Sarić je bila djevojka ubijenog Ramiza Delalića. U svom iskazu kao svjedokinja rekla je da je na nju vršen pritisak da u svjedočenju protiv Keljmendija ne pominje Radončića. Na jučerašnjem ročištu tužilaštvo je sudskom vijeću prezentovalo 120 stranica presretnutih telefonskih razgovora koji dokazuju da je Radončić zastrašivao svjedokinju Sarić”, kaže za Monitor Mubarek Asani, istraživač sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CINS).

Presretani razgovori Radončića, čije su djelove objavili bosanski mediji, ukazuju i da je Radončić, za šta ga Tužilaštvo BiH takođe tereti, dao nalog Dautbašiću da ponudi diplomatsko mjesto u Sloveniji Mrmani Hadžijahić, kako bi saznao više o istrazi tužilaštva.

Presretani razgovori, objavili su mediji, navode i da je Radončić za ubistvo Delalića planirao da optuži Bakira Izetbegovića, lidera Stranke demokratske akcije i svog koalicionog partnera.

Slobodna Bosna piše da je tužilac BiH Božo Mihajlović na ročištu o određivanju pritvora Radončiću čitao transkripte tih razgovora i sms prepiski. U razgovoru sa Safetom Oručevićem, koji je vođen nedavno, Radončić kaže: „Izetbegović ne zna šta ga čeka od srijede. Od srijede ćemo ići brutalno u čelo, to će biti veliki šok”.

Radončić je, piše Slobodna Bosna, najavio da će organizovati vanrednu pres konferenciju, na koju će dovesti žene i djecu Ramiza Delalića Ćele i Nedžada Ugljena, a potom pokazati dokaze o naručiocima njihovog ubistva.

U razgovoru sa Emirom Telirovićem Radončić kaže: ,,Kasno je sada. Ne može meni Bakir montirati 20 godina robije, a ja da mu štitim ženu. Poslije godinu i po dana, koliko mi pakuje Keljmendija, ide kontraofanziva”.

Tužilaštvo je iščitalo i djelove razgovora i prepiski između Radončića i Izetbegovića. Izetbegović je nakon što je saznao za istragu tužilaštva poslao Radončiću poruku: ,,Sad mi je Osmica javio za Dautbašića, ovi iz Tužilaštva se baš trude da nam rasture koaliciju”. Radončić odgovara: „Kako je govorio rahmetli Alija – velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo. Koalicija opstaje, bez obzira da i mene uhapse”. Na to Izetbegović kaže: „A ja ti se velikim Bogom kunem da s ovim nemam veze”.

Sagovornici Monitora ukazuju da ukoliko postoji politički obračun, on nije jasan do kraja, jer raspad koalicije nikom ne bi išao u prilog. Izetbegović je nakon hapšenja ocijenio da bi ,,najbolje za sve bilo da Radončić izađe na slobodu”.

Mubarak Asani, novinar sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u izjavi za Monitor ocjenjuje da dokazi protiv Radončića – bez obzira na eventulane političke pozadine – postoje. ,,Dio javnosti u BiH smatra da je hapšenje Radončića montirani politički proces. Mislim da je takav stav rezultat kampanje koju je Radončić pokrenuo preko Avaza. Smatram da postoje dokazi koji Radončića povezuju sa predmetom Keljmendi i da se u tom smislu ne radi o montiranom političkom procesu”, kaže Asani za Monitor.

On podsjeća da su CIN i OCCRP tokom 2014. godine istraživali predmet Keljmendi. ,,Prvi smo došli do optužnice koju smo objavili. Razgovarali smo sa skoro svim osobama koje su umiješane u ovaj predmet”, kaže on. „Iako nam je Radončić u intervjuu tvrdio da nema nikakve veze sa Keljmendijem i da se nije sa njim družio, mi smo kroz naše priče pokazali suprotno. Dokazali smo ne samo da se družio, već i da je sa Keljmendijem imao poslovnu saradnju (razmjena nekretnina, kupovina automobila)”.

,,Kad se radi o ubistvu Ramiza Delalića, to što je Radončić pokušavao zastrašivati ključnog svjedoka po meni govori puno”, tvrdi Asani. On kaže da su izvori CIN-a 2014. godine tvrdili da je Radončić navodno sjedio zajedno sa Kelmendijem, Ekremom Lekićem i Naserom Orićem u trenutku planiranja ubistva te da je donio dio novca kojim je plaćeno pripadnicima šabačke grupe da izvrše pomenuto ubistvo.

,,Naši novinari su imali priliku da razgovaraju i sa jednim od pripadnika te grupe koji nam je potvrdio ove navode”, tvrdi istraživač sarajevskog CIN-a. I konstatuje: ,,Smatram da Tužilaštvo BiH nije takva neozbiljna institucija koja bi uhapsila takvu ‘krupnu ribu’ samo na osnovu ‘montaža’ bez dokaza. Radončić, kao i svaki drugi građanin treba imati fer pravni tretman” .

Slobodna Bosna objavila je da se i Milorad Dodik interesovao da li tužilaštvo vodi istragu protiv njega, ali ta informacija nije potvrđena. Region vrvi od kandidata. Balkanska konfederacija kriminala, rekli bi neki.

Radončić, Keljmendi i Crna Gora

Uhapšeni Fahrudin Radončić ima brojne veze sa Crnom Gorom. Osim što je porijeklom odavde, Radončić je dugogodišnji prijatelj premijera Mila Đukanovića. Zvanično u poslovima ovdje pojavio se samo na jesen 2011. godine kada se prijavio na tender za prodaju bivše državne novine koju je Đukanovićeva vlada sve teže finansijski održavala. Na proljeće 2012. godine odustao je od tog poduhvata, uz objašnjene da je projekat preskup. Radončić je osamdesetih godina bio izvršni sekretar opštinskog komiteta Saveza komunista Titograda . Prije toga je bio u Omladinskom pokretu. Početkom devedestih otišao je u Bosnu. Mustafa Čandić, major bivše JNA i pomoćnik načelnika centralne kontraobavještajne grupe ratnog vazduhoplovstva označio je Fahrudina Radončića kao navodnog saradnika KOS-a, zaduženog za Kosovo i Crnu Goru. Opisao ga je kao saradnika čije su informacije bile bolje od svih ostalih saradnika, zbog čega je navodno bio i nagrađen. ,,Radončić je bio saradnik KOG-a RV i PVO pod pseudonimom Šćepo. Sa njim je saradnju uspostavio kapetan I klase Nikola Radujko i to u periodu 1984-1985″, kazao je. Radončić je više puta demantovao te tvrdnje. Slobodna Bosna podsjeća da je Radončić prvi put uhapšen u ljeto 1993, kao šef kabineta Sefera Halilovića, načelnika Glavnog štaba Armije BiH. Uhapsila ga je je vojna policija pod optužbom za ,,odavanje službene tajne”, nakon što je u sarajevskom tabloidu AS objavljen članak naslovljen Propjevala ptica KOS. Radončićev brat je Šemsudin Radončić, novinar, posljednjih je godina imao zapaženu ulogu u diskreditaciji medija kritički nastrojenih prema Đukanoviću, ali i u diskreditaciji Slobodana Pejovića, svjedoka deportacije bosanskih izbjeglica, koja se odigrala 1992, kada je Đukanović bio na čelu vlade. Keljmendijeva kriminalna grupa, s kojom se Radončić dovodi u vezu, imala je razgranate poslove i mrežu saradnika u Crnoj Gori. Keljmendi je ovdje imao brojne nekretnine, a njegova divlja gradnja završila se pogodbom sa tužilaštvom. Kako je posvjedočio, i finasijski je pomogao nezavisnost Crne Gore 2006.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo