Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJE FAHRUDINA RADONČIĆA: Keljmendi o vratu

Objavljeno prije

na

Početkom sedmice uhapšen je u Sarajevu Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB), bivši ministar odbrane BiH, medijski magnat i osnivač dnevnog lista Dnevni avaz.

Bosansko tužilaštvo tereti Radončića da je ometao rad pravosudnih organa, odnosno da je uticao na svjedoke u slučaju suđenja osumnjičenom narkobosu Naseru Keljmendiju na Kosovu. Radončić je uhapšen u ponedjeljak, 25. januara, a u međuvremenu je optužnica protiv njega proširena za još jedno djelo. Optužen je da je obećao Mrmani Hadžijahić, supruzi Zijada Hadžijahića, uposlenog u ambasadi SAD-a u Sarajevu, ambasadorsko mjesto u Sloveniji. Radončiću je određen pritvor od mjesec dana.

Zbog istih optužbi, da su ometali rad pravosuđa u slučaju Keljmendi, desetak dana ranije, sredinom januara, uhapšeni su i Bakir Dautbašić, Rodončićev prijatelj, kandidat SBB-a za ministra saobraćaja i Bilsena Šahman, njegova nevjenčana supruga, kandidatkinja SBB-a za Parlament Federacije BiH.

Nakon što su ga uhapsili Radončić je ponovio da se radi o politički montiranom procesu i da su u ,,sukobu sekularistička i neka druga opcija”. On je i kada su uhapšeni Dautbašić i Šahmanova kazao da je to montiranje slučaja Keljmendi.

Radončićevi advokati su naveli da se proces od samog početka vodi nezakonito i da je njihov klijent nevin.

Prema navodima Tužilaštva BiH, Dautbašić i Šahmanova su pokušali da utiču na svjedokinju Azru Sarić, kako ne bi pred sudom u Prištini dovela Radončića i Keljmendija u vezu sa ubistvom Ramiza Delalića Ćele.

Optužnicu protiv Keljmendija vodi specijalni tužilac EULEKS-a na Kosovu, Amerikanac Endrju Hjuz, a sudski proces sutkinja EULEX-a Ani Adamskoj Galant iz Republike Češke. Proces je otpočeo 2013.

U optužnici se Radončić spominje u dvije od ukupno devet tačaka: za organizovani kriminal i teško ubistvo.

Na dan kad se u Sarajevu kandidovao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Radončić je u Prištini svrstan u najbliže saradnike Keljmendija. U optužnici njegovo je ime navedeno kao prvo na listi saradnika narkobosa. Označen je kao član kriminalne organizovane grupe Nasera Keljmendija koja je 2006. održala niz sastanaka u Sarajevu, gde je isplanirala ubistvo, kako se navodi, rivala i glavnog gangstera Ramiza Delalića Ćele.

Na početku suđenja najavljeno je da će otac ubice, svjedok K1, ispričati cijelu priču. Američki tužilac Hjuz rekao je da su Keljmendi, Radončić i Naser Orić finansirali ubistvo Delalića, a da ga je počinio Strahinja Rašeta iz Šapca. Ubistvo je prema optužbi plaćeno 100.000 eura. Monitor je i o tome pisao mnogo prije otkrivanja detalja optužnice.

Radončić je i za kosovsku optužnicu kazao da je politički konstruisana i da je riječ o prljavoj predizbornoj kampanji.

Tužilaštvo BiH sada tereti Dautbašića i Šahmanovu da su svjedokinju Azru Sarić pokušali da podmite kako pred pravosuđem ne bi povezala Radončića i Keljmendija sa ubistvom Delalića, da su joj prijetili smrću, i pokušali na nju izvršiti pritisak medijskom kampanjom preko Avaza u kojoj je optuživana za smrt pacijenta koji je umro nakon vađenja zuba.

Dautbašić i Šahmanova su kazali da su nevini, tvrdeći da je cijeli iskaz Azre Sarić notorna laž. Dautbašić je na saslušanju izjavio da se sa Azrom Sarić sastao u jednom sarajevskom restoranu na njenu inicijativu.

,,Azra Sarić je bila djevojka ubijenog Ramiza Delalića. U svom iskazu kao svjedokinja rekla je da je na nju vršen pritisak da u svjedočenju protiv Keljmendija ne pominje Radončića. Na jučerašnjem ročištu tužilaštvo je sudskom vijeću prezentovalo 120 stranica presretnutih telefonskih razgovora koji dokazuju da je Radončić zastrašivao svjedokinju Sarić”, kaže za Monitor Mubarek Asani, istraživač sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CINS).

Presretani razgovori Radončića, čije su djelove objavili bosanski mediji, ukazuju i da je Radončić, za šta ga Tužilaštvo BiH takođe tereti, dao nalog Dautbašiću da ponudi diplomatsko mjesto u Sloveniji Mrmani Hadžijahić, kako bi saznao više o istrazi tužilaštva.

Presretani razgovori, objavili su mediji, navode i da je Radončić za ubistvo Delalića planirao da optuži Bakira Izetbegovića, lidera Stranke demokratske akcije i svog koalicionog partnera.

Slobodna Bosna piše da je tužilac BiH Božo Mihajlović na ročištu o određivanju pritvora Radončiću čitao transkripte tih razgovora i sms prepiski. U razgovoru sa Safetom Oručevićem, koji je vođen nedavno, Radončić kaže: „Izetbegović ne zna šta ga čeka od srijede. Od srijede ćemo ići brutalno u čelo, to će biti veliki šok”.

Radončić je, piše Slobodna Bosna, najavio da će organizovati vanrednu pres konferenciju, na koju će dovesti žene i djecu Ramiza Delalića Ćele i Nedžada Ugljena, a potom pokazati dokaze o naručiocima njihovog ubistva.

U razgovoru sa Emirom Telirovićem Radončić kaže: ,,Kasno je sada. Ne može meni Bakir montirati 20 godina robije, a ja da mu štitim ženu. Poslije godinu i po dana, koliko mi pakuje Keljmendija, ide kontraofanziva”.

Tužilaštvo je iščitalo i djelove razgovora i prepiski između Radončića i Izetbegovića. Izetbegović je nakon što je saznao za istragu tužilaštva poslao Radončiću poruku: ,,Sad mi je Osmica javio za Dautbašića, ovi iz Tužilaštva se baš trude da nam rasture koaliciju”. Radončić odgovara: „Kako je govorio rahmetli Alija – velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo. Koalicija opstaje, bez obzira da i mene uhapse”. Na to Izetbegović kaže: „A ja ti se velikim Bogom kunem da s ovim nemam veze”.

Sagovornici Monitora ukazuju da ukoliko postoji politički obračun, on nije jasan do kraja, jer raspad koalicije nikom ne bi išao u prilog. Izetbegović je nakon hapšenja ocijenio da bi ,,najbolje za sve bilo da Radončić izađe na slobodu”.

Mubarak Asani, novinar sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) u izjavi za Monitor ocjenjuje da dokazi protiv Radončića – bez obzira na eventulane političke pozadine – postoje. ,,Dio javnosti u BiH smatra da je hapšenje Radončića montirani politički proces. Mislim da je takav stav rezultat kampanje koju je Radončić pokrenuo preko Avaza. Smatram da postoje dokazi koji Radončića povezuju sa predmetom Keljmendi i da se u tom smislu ne radi o montiranom političkom procesu”, kaže Asani za Monitor.

On podsjeća da su CIN i OCCRP tokom 2014. godine istraživali predmet Keljmendi. ,,Prvi smo došli do optužnice koju smo objavili. Razgovarali smo sa skoro svim osobama koje su umiješane u ovaj predmet”, kaže on. „Iako nam je Radončić u intervjuu tvrdio da nema nikakve veze sa Keljmendijem i da se nije sa njim družio, mi smo kroz naše priče pokazali suprotno. Dokazali smo ne samo da se družio, već i da je sa Keljmendijem imao poslovnu saradnju (razmjena nekretnina, kupovina automobila)”.

,,Kad se radi o ubistvu Ramiza Delalića, to što je Radončić pokušavao zastrašivati ključnog svjedoka po meni govori puno”, tvrdi Asani. On kaže da su izvori CIN-a 2014. godine tvrdili da je Radončić navodno sjedio zajedno sa Kelmendijem, Ekremom Lekićem i Naserom Orićem u trenutku planiranja ubistva te da je donio dio novca kojim je plaćeno pripadnicima šabačke grupe da izvrše pomenuto ubistvo.

,,Naši novinari su imali priliku da razgovaraju i sa jednim od pripadnika te grupe koji nam je potvrdio ove navode”, tvrdi istraživač sarajevskog CIN-a. I konstatuje: ,,Smatram da Tužilaštvo BiH nije takva neozbiljna institucija koja bi uhapsila takvu ‘krupnu ribu’ samo na osnovu ‘montaža’ bez dokaza. Radončić, kao i svaki drugi građanin treba imati fer pravni tretman” .

Slobodna Bosna objavila je da se i Milorad Dodik interesovao da li tužilaštvo vodi istragu protiv njega, ali ta informacija nije potvrđena. Region vrvi od kandidata. Balkanska konfederacija kriminala, rekli bi neki.

Radončić, Keljmendi i Crna Gora

Uhapšeni Fahrudin Radončić ima brojne veze sa Crnom Gorom. Osim što je porijeklom odavde, Radončić je dugogodišnji prijatelj premijera Mila Đukanovića. Zvanično u poslovima ovdje pojavio se samo na jesen 2011. godine kada se prijavio na tender za prodaju bivše državne novine koju je Đukanovićeva vlada sve teže finansijski održavala. Na proljeće 2012. godine odustao je od tog poduhvata, uz objašnjene da je projekat preskup. Radončić je osamdesetih godina bio izvršni sekretar opštinskog komiteta Saveza komunista Titograda . Prije toga je bio u Omladinskom pokretu. Početkom devedestih otišao je u Bosnu. Mustafa Čandić, major bivše JNA i pomoćnik načelnika centralne kontraobavještajne grupe ratnog vazduhoplovstva označio je Fahrudina Radončića kao navodnog saradnika KOS-a, zaduženog za Kosovo i Crnu Goru. Opisao ga je kao saradnika čije su informacije bile bolje od svih ostalih saradnika, zbog čega je navodno bio i nagrađen. ,,Radončić je bio saradnik KOG-a RV i PVO pod pseudonimom Šćepo. Sa njim je saradnju uspostavio kapetan I klase Nikola Radujko i to u periodu 1984-1985”, kazao je. Radončić je više puta demantovao te tvrdnje. Slobodna Bosna podsjeća da je Radončić prvi put uhapšen u ljeto 1993, kao šef kabineta Sefera Halilovića, načelnika Glavnog štaba Armije BiH. Uhapsila ga je je vojna policija pod optužbom za ,,odavanje službene tajne”, nakon što je u sarajevskom tabloidu AS objavljen članak naslovljen Propjevala ptica KOS. Radončićev brat je Šemsudin Radončić, novinar, posljednjih je godina imao zapaženu ulogu u diskreditaciji medija kritički nastrojenih prema Đukanoviću, ali i u diskreditaciji Slobodana Pejovića, svjedoka deportacije bosanskih izbjeglica, koja se odigrala 1992, kada je Đukanović bio na čelu vlade. Keljmendijeva kriminalna grupa, s kojom se Radončić dovodi u vezu, imala je razgranate poslove i mrežu saradnika u Crnoj Gori. Keljmendi je ovdje imao brojne nekretnine, a njegova divlja gradnja završila se pogodbom sa tužilaštvom. Kako je posvjedočio, i finasijski je pomogao nezavisnost Crne Gore 2006.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo