Povežite se sa nama

MONITORING

DA LI NAM JE SPORT BOLJI NEGO ŠTO ZASLUŽUJEMO: Nije zlato sve što sija

Objavljeno prije

na

Veliki uspjeh vaterpolista Crne Gore – srebrna medalja na Evropskom prvenstvu i olimpijska viza za predstojeće OI u Riju izborene su poslije velike borbe u beogradskoj Areni. Možda i neočekivano, u četvrtfinalu i polufinalu pobijeđani su Italijani i Mađari, dok je favorizovana Srbija, u finalu, skupa sa petnaest hiljada svojih navijača ,,drhtala” tri i po četvrtine…

A onda je medalja krenula kući. ,,Srebro zlatnog sjaja” ponovo je uzburkalo strasti i pružilo priliku dežurnim patriotama da ukažu na zavjeru mnogobrojnih neprijatelja. Tako su krađa, nepravda, otimačina… našle svoje mjesto u ovdašnjim naslovima.

,,Utisak je da su sudije bile najjači rival Crnogorcima”, pišu novine kojima je patriotizam postao smisao postojanja. Nezavisno od toga da li se juriša na zidine Dubrovnika, trgove Sarajeva, koš Holandije, gol Norveške i Danske (muški i ženski rukomet) ili Srbije (vaterpolo). Uzrok poraza, uglavnom, nije do nas. Sudije i(li) izdaja.

I kako sada, nakon svega što smo slušali i (manje) gledali na javnom servisu i u paradržavnim medijima, da postavimo jedno, čini se, očigledno pitanje: ,,A šta ako su najjači rivali Crnogorcima u bazenu bili – Crnogorci van njega”.

Zanemarimo na čas želju Italije da se vrati na svjetski vaterpolo vrh, i sav novac i uticaj koji su uložili u ostvarenje te želje. Pokušajmo da ignorišemo infrastrukturu koju Mađarska decenijama gradi – u naumu da sačuva svoje mjesto u svjetskom vaterpolu: Budimpešta ima više bazena (105) nego što u Crnoj Gori ima profesionalnih igrača našeg najtrofejnijeg kolektivnog sporta (u muškoj konkurenciji).

Ostavimo, zato, po strani i priču o tome ,,šta bi bilo kad bi bilo”, odnosno kako bi minuli duel vaterpolo reprezentacija Srbije i Crne Gore izgledao kada bi svi Budvani, Kotorani i Novljani igrali za istu reprezentaciju – onu kojoj Budva, Kotor i Herceg Novi pripadaju.

I postavimo najjednostavnije moguće pitanje – čime smo mi to, kao država, zaslužili evropske i svjetske medalje u vaterpolu, rukometu, atletici, borilačkim sportovima… Prošlog vikenda, i najveći laici su to vidjeli, srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu osvojila je jedina reprezentacija iz vaterpolo elite koja nema adekvatno popunjena dva od šest igračkih pozicija u prvoj postavi (fale nam dominantni centri i ljevoruki bekovi).

Kako je to moguće pita vas novinar koji u familiji, poprilično brojnoj doduše, ima tri ljevoruka momka? Da se ne mučite tražeći odgovor: vaterpolo reprezentacija Crne Gore sastavljena je isključivo od igrača iz Bokokotorskog zaliva i Budve. Na tom prostoru nalaze se svih pet klubova (Jadran, Primorac, Cataro, Bijela i Budva) i, bezmalo, svi zatvoreni bezeni u Crnoj Gori u kojima se može odigrati vaterpolo utakmica (onaj jedan izuzetak je u Nikšiću). Možete vi, dakle, biti svjetski talenat u rangu Mlađana Janovića ili Borisa Zlokovića, ali ako ste rođeni u Baru, Ulcinju, Podgorici, Bijelom Polju, Beranama, Pljevljima – svoje umijeće možete demonstrirati samo ljeti – u obližnjoj rijeci.

Razumljivo je zato što je reprezentacija Crne Gore bila ubjedljivo najstarija u Beogradu. Nasljednika nema na vidiku. Vaterpolo stručnjaci upozoravaju kako ,,svi imaju mlade igrače već odavno uključene u reprezentativne selekcije, i one koji čekaju da uđu. U tom segmentu mi smo najlošiji…”.

Nakon što su nam ajkule, samo godinu poslije državnog osamostaljenja, donijele prvu reprezentativnu medalju – ujedno i zlatnu – sa Evropskog prvenstva u Malagi 2007. godine, crnogorski vlastodršci su obećali, kroz usta Miomira Mugoše, tadašnjeg gradonačelnika Podgorice, ne jedan, nego pet bazena.

,,Bazene radimo u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”, ne trepćući okom nabrajao je gradonačelnik Mugoša. Ništa od obećanog nije ispunjeno. Nikad više nije ni pomenuto. Doduše, pri Đukanovićevom Univerzitetu Donja Gorica, preduzeće Tomislava Čelebića sprema zatvoreni bazen.

,,Više je nego jasno da su nam bazeni u očajnom stanju i da je to limitirajući faktor razvoja vaterpola”, objašnjava Petar Porobić, prvi selektor a danas direktor Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore, ,,VPSCG je na tim bazenima gost iako nam klubovi omogućavaju da ne plaćamo termine na njima. Jednostavno, ne vidim kako bismo mogli da uređujemo tuđu kuću. Nažalost, mi smo jedan od rijetkih saveza koji nema svoj bazen”, nastavlja Porobić upozoravajući da su klubovi ,,u katastrofalnom stanju (osim donekle Jadran), što je više nego jasno u vaterpolo vodama Crna Gore”.

Konačno, Porobić objašnjava da VPSCG iz državnog budžeta, preko Uprave za sport i mlade, dobija sredstva od približno 250.000 eura. ,,To može da omogući da se obezbijede samo smještaj i prevoz za naše tri-četiri selekcije na godišnjem nivou”. Sve ovo, na neki način, potvrđuje i jučerašnja (srijeda) vijest iz Kotora – SO ovog grada nagradiće evropske vicešampione sa po hiljadu eura!? Ostali, za sada makar, ne obećavaju ni toliko.

Hajde da ove iznose – 250.000 odnosno hiljadu eura – ne stavljamo u kontekst priče o Limenci, koja će državni budžet koštati desetak miliona (s tim novcem bi VPSCG funkcionisao narednih 50 godina). Umjesto toga sjetimo se, primjera radi, premijerove opsesije košarkom – više klupskom nego reprezentativnom – i ogromnog novca koji je svojevremeno potrošen kako bi Budućnost uz pomoć Beograđana na privremenom radu u Podgorici (Dejan Tomašević, Dejan Milojević…) nadigrala Partizan u prvoj ligi tzv. SRJ.

Javna je tajna kako su djelići profita iz tadašnjeg duvanskog tranzita omogućili da se pojedini igrači plaćaju i po 800 hiljada maraka po sezoni (u to vrijeme bili su to ugovori među najjačih deset u Evropi). Zauzvrat, nijesmo dobili ništa.

A zamislimo da je dio tog novca – baš negdje u to vrijeme – uložen u afirmaciju i promociju budućih teniskih zvijezda Jelene Janković, Ane Ivanović i Novaka Đokovića. A da je zauzvrat, recimo, makar jedno od njih osvajalo masterse pod zastavom zemlje u kojoj su rođeni njihovi očevi, đedovi, prađedovi.

Već je (ne)sportski kliše: zamislite crnogorsku Dejvis kup reprezentaciju u kojoj igraju Novak Đoković (Srbija) i Miloš Raonić (Kanada). Ali da se mi manemo klišea: zamislite da je u jesen 2008. godine sportski svijet ostao zatečen saznanjem da je crnogorski plivač Matija Jauković oborio svjetski rekord na 50 metara leptir stilom u malim bazenima. Ali nije bilo tako. Zahvaljujući, kako se ono kaže, Vladi Crne Gore i resornom ministarstvu, svjetski rekord je oborio australijski plivač Mat Jauković, porijeklom iz Crne Gore. Mladić koji je, prethodno, duže od godinu dana molio i kumio plivačke vlasti zemlje u kojoj je rođen, i za koju je kao tinejdžer plivao, da ga prime pod svoju zastavu na svjetskom prvenstvu u Melburnu i OI u Pekingu. To je zadovoljstvo trebalo da nas košta nekih 30 hiljada eura godišnje, koliko je iznosila Jaukovićeva plivačka stipendija u Australiji. Nako je procijenio da se ta investicija ne isplati.

Nije u pitanju ista osoba, ali jeste isti karakter: Jednog od najtalentovanijih evropskih košarkaša današnjice otjerali smo da igra za reprezentaciju Španije. Nikola Mirotić, sadašnji igrač Čikago bulsa, kao 15-godišnjak otišao je u Španiju iz podgoričke škole košarke Džoker, koju vodi Jadran Vujačić. Dok smo mi tragali za američkim basketašima na popust njega je ugrabio madridski Real. I pored toga, njegova spremnost da igra za reprezentaciju Crne Gore nije dovođena u pitanje. ,,Sve dok jednog dana”, pisale su Vijesti, ,,jedan ne previše bitan lik iz crnogorske košarke, koji uzgred nema ni direktne veze sa Košarkaškim savezom, nije rekao Mirotićevom ocu: Sudbina Vašeg sina je u mojim rukama. To je bila kap koja je prelila čašu. Mirotić je prihvatio poziv selektora mlade reprezentacije Španije Huana Antonija Orenge…”.

Nakon Olimpijade u Londonu Mirotić je saopštio medijima da želi da igra za crnogorsku reprezentaciju. U Košarkaškom savezu Crne Gore (KSCG) kao da nijesu htjeli ni da čuju za tu opciju. Danilo Mitrović, nekadašnji kontrolor duvanskog tranzita a danas direktor svih košarkaških reprezentacije, kazao je kako on ne vjeruje u iskrenost Mirotićeve izjave. ,,Mirotić je ljut na špansku federaciju što nije otišao na Olimpijske igre. Vjerovatno je to rekao iz revolta”, podučio nas je Mitrović.

Uglavnom, prošle godine Nikola Mirotić je sa Španijom osvojio evropsko zlato. Naši se nijesu kvalifikovali na završni turnir.

Trenutno se u Realu i Barseloni nalaze još 3-4 podgorička tinejdžera iz Džokera. Iz prve ruke – ovdašnje košarkaške bogove (a neki od njih jedva da razlikuju koš i gol) baš i nije briga u čijem dresu će ti momci graditi svoju reprezentativnu karijeru.

A kada već pominjemo evropsko zlato sa košarkaškom reprezentacijom Srbije osvojile su i Novljanke Ana i Milica Dabović…

Da se vratimo vaterpolu, sudijskim i ostalim nepravdama. ,,U ovom momentu, s obzirom na to koliko je bazena, problem je sastaviti i mlađe selekcije”, oprezan je Petar Porobić.

Sluti li to da dolaze vremena kada ćemo se sa čežnjom sjećati utakmica koje smo izgubili zahvaljujući sudijskim greškama?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST U ODBRANI NACRTA FISKALNE STRATEGIJE: 600 = 700. I tačka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi koji budu primali minimalac od 600 eura biće prevareni. Uzalud ih sada iz PES-a, plaćenim oglasima na portalima, uvjeravaju, parafraziramo, da će ljutnja što će primati 100 eura manje nego što im je obećano biti samo njihov subjektivni osjećaj. Pošto će prosječni minimalac biti 700

 

 

Rasprava o vladinom Nacrtu fiskalne strategije za period 2024.-2027. dobija na dinamici.

„Naš ekonomski program zasniva se na unapređenju poslovnog ambijenta kroz smanjenje poreskog opterećenja na rad sa jedne i povećanje neto zarada zaposlenih sa druge strane“, pohvalio se premijer Milojko Spajić na predstavljajnju Nacrta koji se pretvorio u prezentaciju davno obećane, a konačno dostupne verzije programa Evropa sad 2.

To što je ponuđeno, u najvećoj mjeri, ne korespondira sa predizbornim obećanjima Pokreta Evropa sad. „Smanjenjem troškova na zarade, Crna Gora postaje zemlja sa najmanjim poreskim opterećenjem na rad u Evropi, čime stvaramo ambijent za kredibilne investicije i otvaranje novih radnih mjesta i zadovoljnog i motivisanijeg zaposlenog sa druge strane“, kaže Spajić. Čitaoci znaju da je to što premijer opisuje kao „smanjenje troška na zarade“, zapravo smanjenje bruto plate za nekih 10,5 odsto. Za toliko će, ukoliko Vladina fiskalna strategija u ovom obliku dobije neophodnu podršku Skupštine,  biti smanjena izdvajanja za penziono-invalidsko osiguranje koja se više neće uplaćivati Fondu PIO.

Sa raznih strana, različito se gleda na dilemu da li je to dobra ili loša vijest. Baš kao što se različito ocjenjuje i evidentni raskorak između obećanog pred izbore i najavljenog prošle nedjelje. Uglavnom, na štetu onih koji su povjerovali bilbordima PES-a. Sada je sa sajta te partije uklonjen kalkulator sa isprogramirane dvije računske operacije. Da svaku neto platu manju od 562 eura prebaci u 700. Pod stavkom buduća neto zarada. A da sve iznad toga uveća za 24,5 odsto.

Premijer Spajić sada tvrdi kako nikada nijesu obećali toliku povišicu.

“Gledali smo građane u oči i obećali povećanje prosječne plate na 1.000 eura, minimalne plate na 700 eura, a minimalne penzije na 450 eura i punu zaposlenost u roku od 12 mjeseci! Tražili smo njihovo povjerenje, i na osnovu obećanog smo ga dobili“, reagovao je  bivši funkcioner PES-a, a od ove nedjelje i bivši ministar pravde Andrej Milović. „Umjesto obećanog, građani dobijaju farsu. Dobijaju prevaru. I dobijaju vrijeđanje inteligencije nekakvim izmišljenim pojmovima poput prosječnog minimalca.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Televizija E je objavila da je ANB, po njenim izvorima iz tajne službe, imala informaciju “još u srijedu popodne 10. jula, direktno iz kabineta bivšeg predsjednika Crne Gore, o alarmantnoj bezbjednosnoj prijetnji”.

Međutim, ANB 10.jula nije obavijestila ni  Upravu policije ni tužilaštvo.

Bivši gradonačelnik Podgorice i poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković je prozvao ANB da mu je trebalo dva dana i tekst iz Vijesti da obavijesti policiju. ANB je zakonom zadužena da vrši procjenu sigurnosti štićenih osoba na osnovu koje se i članom 18 Zakona o predsjedniku pružaju sigurnosne usluge bivšem predsjedniku.

U početku je dio javnosti, sa skepsom primio pomenute informacije, pogotovo jer je dan ranije, tj. 12. jula donesena oslobađajuća prvostepena presuda za sve optužene u slučaju poznatom kao Državni udar. Zavjerenici su, navodno pod patronatom ruske obavještajne službe, trebali nasilno preuzeti vlast nakon završetka parlamentarnih izbora 2016.godine. tako što bi prije toga proglasili pobjedu ondašnje opozicije predvođene Demokratskim frontom (DF). Prema farsičnom scenariju optužnice koju je sastavio tadašnji Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić a javnim nastupima potvrđivao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, zavjerenici su takođe trebali ili uhapsiti ili ubiti Đukanovića koji je tada bio premijer. Sam Đukanović je na dan izbora 2016. godine rekao da je on za te planove saznao taj dan iz medija. I ostali državni funkcioneri su bili potpuno neznaveni mimo sveznajućeg i produhovljenog Katnića. Ni vojska ni policija nisu stavljeni u stanje visoke pripravnosti što bi bilo normalno da je takav scenario stvarno postojao.

Međutim, ovoga puta je, po izvještajima, stvar ozbiljna. Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je prijetnja provjereno istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se navdno  radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za sada nisu ponuđeni konkretni dokazi.

Mediji bliski Đukanoviću i njegovom bivšem režimu,  pokušali su prebaciti loptu na teren navodnih srpsko-ruskih zavjera protiv Đukanovića. ANB je navodno imala i operativne podatke o grupi iz Srbije, među kojima je bilo i bivših službenika Žandarmerije i policije, koji su planirali, sa plaćenim egzekutorima iz Albanije, likvidaciju Đukanovića. Kao podrška tom narativu oglasnuo se i bivši smijenjeni predsjednik Albanije i lider Partije Slobode Ilir Meta. On je na svom Facebook profilu objavio, a crnogorski mediji prenijeli, da “iza planova (atentata) stoje oni kojima je propao projekat državnog udara prije nekoliko godina…oni koji nastoje da potkopaju evroatlantsku budućnost Crne Gore i regiona.” Meta je poručio da “stoji” uz Mila Đukanovića, “njegovu porodicu i DPS” uz uvjerenje da će njegov kolega “i dalje nepokolebljivo davati doprinose ubrzanju integracionih i evropeizacijskih procesa Crne Gore, učvršćivanju mira, stabilnosti i bezbjednosti na Zapadnom Balkanu”.

Meta je  inače akter velikog broja korupcionaških afera u Albaniji, bivši doušnik komunističke tajne službe Sigurimi i poznati “ugrađevinar” u raznim poslovima po Albaniji. Lokalna televizija Top Channel je početkom 2011. god. pustila snimak tajno napravljen u Ministarstvu ekonomije gdje Meta, tadašnji potpredsjednik Vlade, traži od ministra Dritana Priftija da interveniše u tenderu za koncesije za hidroelektranu i presudi u željenom pravcu za 700 hiljada eura i 7 odsto dionica kompanije. Nakon toga traži da se licitacija za prodaju mazuta dodijeli željenoj firmi a da će ministar ekonomije dobiti milion eura. Na videu se Meta hvali są odličnim odnosima koje ima sa šeficom pravosuđa Špresom Becaj čiju ćerku je zaposlio u diplomatiji i da može uticati na odluke sudova. To se ispostavilo tačnim jer ga je naredne godine albanski sud oslobodio optužbi za korupciju i pored snimka. Paralele sa stanjem u pravosuđu u  Crnoj Gori tokom Đukanovićeve vladavine su očigledne. Pitanje je da li je bivšem crnogorskom predsjedniku ovakva “podrška” uopšte trebala.

Pregledom Interneta izlazi još jedno albansko “prijateljstvo” Đukanovića iz novembra 2021.godine. Radi se o albanskom multimilioneru i naftnom tajkunu i nekadašnjem vlasniku italijanskog fudbalskog kluba Parma Rezartu Tačiju. Albansko specijalno tužilaštvo (SPAK) i sud u Palermu su otvorili istragu tada zbog pranja 18.4 miliona eura sa osobom povezanom sa italijanskom mafijom. Izvještaj o istražnim radnjama suda u Palermu sadrži transkript razgovora Rezarta Tačija i italijanskih državljana u kome Tači pominje predsjednika Đukanovića u kontekstu intervencije da se preko računa koji će otvoriti u Prvoj Banci iz Crne Gore obavi međunarodni transfer novca i za to plati provizija. Dvojica Tačijevih saradnika su u zatvoru dok je on u bjekstvu i trenutno mu se sudi u odsustvu. “To je  još jedna u kontinuitetu laži i obmana kojima se već decenijama uzaludno pokušava diskreditovati Đukanović”, objavio je tada kabinet predsjednika  Đukanovića. I Prva banka je negirala da ima ikakve veze sa tim krivičnim djelom.

Crna Gora i njeno prethodno rukovodstvo (zajedno sa rukovodstvom Srbije) se pominju u raznim obavještajnim izvještajima NATO-a i obavještajnih službi pojedinih zemalja članica stacioniranih na Kosovu u kojima su praćene ilegalne aktivnosti šefova nekadašnje gerilske Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). NATO obavještajci su konstantno ukazivali na neometan šverc drogę, goriva, cigareta i trafiking ljudi od strane OVK bosova zahvaljujući dobrim vezama koje oni imaju u Crnoj Gori i Srbiji.

Nepoznanica je u kojoj mjeri su informacije zapadnih službi o Đukanovićevoj ugroženosti  podijeljene  sa ANB-om i da li je to urađeno na vrijeme. Postoji i mogućnost da je možda kabinet ili drugi u blizini bivšeg predsjednika požurio sa javnim iznošenjem informacija.

Nesporno je da postoji opasnost po život bivšeg predsjednika. Dužnost je države da učini sve da on bude bezbjedan uz sva prava koje mu jamče zakoni i ustav Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Iznenađenje za one koji su slučaj državni udar vidjeli kao montirani proces bivšeg  tužilaštva pod kontrolom vrha DPS-a, bilo je to što Specijalno tužilaštvo pod novim rukovodstvom nije promijenilo optužnicu koju je  2017. godine podiglo Katnićevo tužilaštvo. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić. Oni se, međutim, nijesu pojavili u sudnici Višeg suda,kada je izrečena oslobađajuća presuda.

Osim lidera ZBCG oslobođeni su i ostali koji su bili obuhvaćeni optužnicom. Specijalni tužioci  Vučinić i  Milić predložili su sudu da se organizatori kriminalne grupe ruski državljani Eduard Šišmakov osudi na 15 godina zatvora, a Vladimir Popov na 12 godina. Za  bivšeg komandanta srpske Žandarmerije Bratislava Dikića tražili su  osam godina zatvora, a za Predraga Bogićevića i Nemanju Ristića po sedam godina zatvora. Za  Branku Milić je bila predložena kazna od tri godine zatvora, dok je za Milana Dušića i Srboljuba Đorđevića zatraženo po godinu i šest mjeseci. Za Dragana Maksića –  godina i devet mjeseci zatvora, za vozača bivših lidera DF-a Mihaila Čađenovića– godinu i šest mjeseci zatvora, a za Kristinu Hristić–  uslovna kazna.

Za Mandića i  Kneževića, tužioci su tražili po pet godina zatvora.

Sudija Radović  je kazao da nisu dokazani navodi optužnice da je svjedok saradnik Saša Sinđelić ušao u Moskvu i da se sastao sa organizatorom kriminalne rganizacije Eduardom Šišmakovim,te da je iz  dopisa Ruske Federacije utvrđeno da Sinđelić nije prošao pasošku kontrolu ni granicu.

Ukazao je i da je odlazak Mandića i Kneževića u Moskvu  bio na poziv partije Jedinstvena Rusija “i da nije bilo ništa konspirativno”. Kao i da je oružje koje je pronađeno u kući na teritoriji Podgorice,” bilo uzeto na revers iz policije, a ne za pripremu napada na Skupštinu Crne Gore”.

Viši sud koji je sada oslobodio sve optužene,  u martu 2017. prihvatio je sporazume o krivici, na osnovu kojih je pet osoba osuđeno na pet mjeseci zatvora zbog pripremanja nasilnog upada u Skupštinu Crne Gore. Petorica okrivljenih priznali su da su doputovali u Podgoricu da podrže proteste Demokratskog fronta na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, te da su planirali da se sa političarima i i narodom, u nastalom metežu, potuku s policijom, probiju kordon i nasilno zauzmu Skupštinu Crne Gore, kako su objašnjavali. Sporazum su potpisali Nikola Đurić, Siniša Ćetković, Aleksandar Čurović, Dejan Stanojević i Milan Dušić. Aleksandar Čurović tvrdio je kasnije da je predstavnica srpske ambasade u Podgorici tražila od njega da prizna krivicu u istrazi navodnog pokušaja terorizma 2016.  Kako god, ispada da je podgorički Viši sud  utvrdio da nema dokaza da je bilo državnog udara i istovremeno potvrdio osnovanost krivice koju su neki od optuženih priznali.

Nakon oslobađajuće presude, uslijedile su političke izjave. Vlast je slavila presudu, a opozicioni DPS proglasio skandaloznom.

“Pokušaj državnog udara se jedino za Viši sud nije dogodio, saopštio je portparol te partije Miloš Nikolić.

“Demokratska partija socijalista tražiće otvaranje parlamentarne istrage u vezi slučaja ‘državni udar’”, najavio je lider te partije Danijel Živković.

“Sjetićete se izjava predsjednika Srbije Aleksadndra Vučiča koji je nekoliko dana nakon završenih parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. kazao kako postoje nepobitni dokazi da se u Crnoj Gori pripremao državni udar, da je Srbija trrebala da posluži kao platforma za izvođene državnog udara u Crnoj Gori i da su ti dokazi prikupljeni od Bezbjednosno informativne agencije Srbije. Govorio je o fotografijama, snimljim razgovorima, da su zaplijenjeni telefoni, oružje i veća svota novca koja je trebala da bude upotrijebljena za izvršenje ovog krivičnog djela”, kazao je Živković i podsjetio da su prvu osuđujuću presudu pozdravili visoki zvaničnici Stejt Departmenta i obavještajnih agencija SAD i Velike Britanije…

Stigli su i novi komentari izvana. “Oslobađajuća presuda Višeg suda u Podgorici za slučaj terorizam u pokušaju iz 2016. godine, bacila je sjenku na ulogu dva pripadnika ruske vojno-obavještajne agencije GRU u tom događaju. Ne ulazeći u tumačenje sudskih odluka, bitno je navesti činjenice koje nedvosmisleno ukazuju na umiješanost agenata GRU u dešavanja na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine u Crnoj Gori”, ocijenjeno je u najnovijoj analizi  Digitalnog forenzičkog centra(DFC) – “Ruski specijalci u političkim igrama na Balkanu”.

Iz ZBCG su odgovorili Živkoviću da u potpunosti podržavaju njihovu inicijativu  o pokretanju parlamentarne istrage.

“Naša koalicija nema dilemu da se stvarni razlozi na kojima počiva ova inicijativa ne nalaze u oslobađajućoj presudi, već obračunu sa starim kadrom DPS- a koji će nakon završetka parlamentarne istrage ekspresno okončati u zatvoru. Prvi koji će završiti u zatvoru nakon saslušanja na anketnom odboru, svakako je nalogodavac ove kriminalne optužnice Milo Đukanović, zatim bivši ministar pravde Zoran Pažin koji je prijetio i uslovljavao bivšeg agenta CIA Džozefa Asada da lažno optuži lidere DF-a”, naveli su u saopštenju.

Struka mahom ćuti. Udruženje sudija Crne Gore javilo se nakon reakcija iz DPS-a. Saopštili su da  osuđuju kao nedopuštene i neprimjerene izjave portparola DPS Miloša Nikolića i Građanske inicijative (GI) 21. maj povodom oslobađajuće presude u slučaju “državni udar”. Ocijenili su da se takvim izjavama narušava načelo podjele državne vlasti i podriva sudska nezavisnost.

Neki od rijetkih advokata koji su komentarisali oslobađajuću presudu, sumnjaju međutim upravo u sudsku nezavisnost.

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da je oslobađajuća presuda u slučaju poznatom kao „državni udar“, jednako kao i ranija osuđujuća presuda, prvenstveno  pojačala sumnje da je pravosuđe pod ozbiljnim političkim uticajem i da se presude donose u skladu sa interesima i zahtjevima onih koji trenutno imaju političku vlast i moć.

Utisci i sumnje, kaže, da je u ovom predmetu sud pod političkim uticajem postojali su tokom čitavog trajanja postupka, a njima doprinosi i odluka suda dan prije poslednje oslobađajuće  presude da nakon 19 mjeseci ukine pritvor specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću koji je ranije zastupao optužnicu u predmetu.

“Veliki dio javnosti tu odluku je protumačio kao jednu vrstu kompromisa i pripreme za oslobađajuću presudu, odnosno uspostavljanja neke vrste ‘ravnoteže’. Dok god se presude crnogorskih sudova budu mogle tako tumačiti i dok god sudovi budu ostavljali prostora za takve sumnje, odnosno sve dok presude sudova ne budu takve da njihovo obrazloženje i razlozi ne budu ubjedljivi ukupnoj javnosti, teško da ćemo moći govoriti o nezavisnom  pravosuđu”, ocijenio je on.

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016, dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo