Povežite se sa nama

MONITORING

DA LI NAM JE SPORT BOLJI NEGO ŠTO ZASLUŽUJEMO: Nije zlato sve što sija

Objavljeno prije

na

vaterpolo-beograd-crna-gora

Veliki uspjeh vaterpolista Crne Gore – srebrna medalja na Evropskom prvenstvu i olimpijska viza za predstojeće OI u Riju izborene su poslije velike borbe u beogradskoj Areni. Možda i neočekivano, u četvrtfinalu i polufinalu pobijeđani su Italijani i Mađari, dok je favorizovana Srbija, u finalu, skupa sa petnaest hiljada svojih navijača ,,drhtala” tri i po četvrtine…

A onda je medalja krenula kući. ,,Srebro zlatnog sjaja” ponovo je uzburkalo strasti i pružilo priliku dežurnim patriotama da ukažu na zavjeru mnogobrojnih neprijatelja. Tako su krađa, nepravda, otimačina… našle svoje mjesto u ovdašnjim naslovima.

,,Utisak je da su sudije bile najjači rival Crnogorcima”, pišu novine kojima je patriotizam postao smisao postojanja. Nezavisno od toga da li se juriša na zidine Dubrovnika, trgove Sarajeva, koš Holandije, gol Norveške i Danske (muški i ženski rukomet) ili Srbije (vaterpolo). Uzrok poraza, uglavnom, nije do nas. Sudije i(li) izdaja.

I kako sada, nakon svega što smo slušali i (manje) gledali na javnom servisu i u paradržavnim medijima, da postavimo jedno, čini se, očigledno pitanje: ,,A šta ako su najjači rivali Crnogorcima u bazenu bili – Crnogorci van njega”.

Zanemarimo na čas želju Italije da se vrati na svjetski vaterpolo vrh, i sav novac i uticaj koji su uložili u ostvarenje te želje. Pokušajmo da ignorišemo infrastrukturu koju Mađarska decenijama gradi – u naumu da sačuva svoje mjesto u svjetskom vaterpolu: Budimpešta ima više bazena (105) nego što u Crnoj Gori ima profesionalnih igrača našeg najtrofejnijeg kolektivnog sporta (u muškoj konkurenciji).

Ostavimo, zato, po strani i priču o tome ,,šta bi bilo kad bi bilo”, odnosno kako bi minuli duel vaterpolo reprezentacija Srbije i Crne Gore izgledao kada bi svi Budvani, Kotorani i Novljani igrali za istu reprezentaciju – onu kojoj Budva, Kotor i Herceg Novi pripadaju.

I postavimo najjednostavnije moguće pitanje – čime smo mi to, kao država, zaslužili evropske i svjetske medalje u vaterpolu, rukometu, atletici, borilačkim sportovima… Prošlog vikenda, i najveći laici su to vidjeli, srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu osvojila je jedina reprezentacija iz vaterpolo elite koja nema adekvatno popunjena dva od šest igračkih pozicija u prvoj postavi (fale nam dominantni centri i ljevoruki bekovi).

Kako je to moguće pita vas novinar koji u familiji, poprilično brojnoj doduše, ima tri ljevoruka momka? Da se ne mučite tražeći odgovor: vaterpolo reprezentacija Crne Gore sastavljena je isključivo od igrača iz Bokokotorskog zaliva i Budve. Na tom prostoru nalaze se svih pet klubova (Jadran, Primorac, Cataro, Bijela i Budva) i, bezmalo, svi zatvoreni bezeni u Crnoj Gori u kojima se može odigrati vaterpolo utakmica (onaj jedan izuzetak je u Nikšiću). Možete vi, dakle, biti svjetski talenat u rangu Mlađana Janovića ili Borisa Zlokovića, ali ako ste rođeni u Baru, Ulcinju, Podgorici, Bijelom Polju, Beranama, Pljevljima – svoje umijeće možete demonstrirati samo ljeti – u obližnjoj rijeci.

Razumljivo je zato što je reprezentacija Crne Gore bila ubjedljivo najstarija u Beogradu. Nasljednika nema na vidiku. Vaterpolo stručnjaci upozoravaju kako ,,svi imaju mlade igrače već odavno uključene u reprezentativne selekcije, i one koji čekaju da uđu. U tom segmentu mi smo najlošiji…”.

Nakon što su nam ajkule, samo godinu poslije državnog osamostaljenja, donijele prvu reprezentativnu medalju – ujedno i zlatnu – sa Evropskog prvenstva u Malagi 2007. godine, crnogorski vlastodršci su obećali, kroz usta Miomira Mugoše, tadašnjeg gradonačelnika Podgorice, ne jedan, nego pet bazena.

,,Bazene radimo u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu. Nećemo improvizovati, bazeni će biti napravljeni prema najsavremenijim standardima”, ne trepćući okom nabrajao je gradonačelnik Mugoša. Ništa od obećanog nije ispunjeno. Nikad više nije ni pomenuto. Doduše, pri Đukanovićevom Univerzitetu Donja Gorica, preduzeće Tomislava Čelebića sprema zatvoreni bazen.

,,Više je nego jasno da su nam bazeni u očajnom stanju i da je to limitirajući faktor razvoja vaterpola”, objašnjava Petar Porobić, prvi selektor a danas direktor Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore, ,,VPSCG je na tim bazenima gost iako nam klubovi omogućavaju da ne plaćamo termine na njima. Jednostavno, ne vidim kako bismo mogli da uređujemo tuđu kuću. Nažalost, mi smo jedan od rijetkih saveza koji nema svoj bazen”, nastavlja Porobić upozoravajući da su klubovi ,,u katastrofalnom stanju (osim donekle Jadran), što je više nego jasno u vaterpolo vodama Crna Gore”.

Konačno, Porobić objašnjava da VPSCG iz državnog budžeta, preko Uprave za sport i mlade, dobija sredstva od približno 250.000 eura. ,,To može da omogući da se obezbijede samo smještaj i prevoz za naše tri-četiri selekcije na godišnjem nivou”. Sve ovo, na neki način, potvrđuje i jučerašnja (srijeda) vijest iz Kotora – SO ovog grada nagradiće evropske vicešampione sa po hiljadu eura!? Ostali, za sada makar, ne obećavaju ni toliko.

Hajde da ove iznose – 250.000 odnosno hiljadu eura – ne stavljamo u kontekst priče o Limenci, koja će državni budžet koštati desetak miliona (s tim novcem bi VPSCG funkcionisao narednih 50 godina). Umjesto toga sjetimo se, primjera radi, premijerove opsesije košarkom – više klupskom nego reprezentativnom – i ogromnog novca koji je svojevremeno potrošen kako bi Budućnost uz pomoć Beograđana na privremenom radu u Podgorici (Dejan Tomašević, Dejan Milojević…) nadigrala Partizan u prvoj ligi tzv. SRJ.

Javna je tajna kako su djelići profita iz tadašnjeg duvanskog tranzita omogućili da se pojedini igrači plaćaju i po 800 hiljada maraka po sezoni (u to vrijeme bili su to ugovori među najjačih deset u Evropi). Zauzvrat, nijesmo dobili ništa.

A zamislimo da je dio tog novca – baš negdje u to vrijeme – uložen u afirmaciju i promociju budućih teniskih zvijezda Jelene Janković, Ane Ivanović i Novaka Đokovića. A da je zauzvrat, recimo, makar jedno od njih osvajalo masterse pod zastavom zemlje u kojoj su rođeni njihovi očevi, đedovi, prađedovi.

Već je (ne)sportski kliše: zamislite crnogorsku Dejvis kup reprezentaciju u kojoj igraju Novak Đoković (Srbija) i Miloš Raonić (Kanada). Ali da se mi manemo klišea: zamislite da je u jesen 2008. godine sportski svijet ostao zatečen saznanjem da je crnogorski plivač Matija Jauković oborio svjetski rekord na 50 metara leptir stilom u malim bazenima. Ali nije bilo tako. Zahvaljujući, kako se ono kaže, Vladi Crne Gore i resornom ministarstvu, svjetski rekord je oborio australijski plivač Mat Jauković, porijeklom iz Crne Gore. Mladić koji je, prethodno, duže od godinu dana molio i kumio plivačke vlasti zemlje u kojoj je rođen, i za koju je kao tinejdžer plivao, da ga prime pod svoju zastavu na svjetskom prvenstvu u Melburnu i OI u Pekingu. To je zadovoljstvo trebalo da nas košta nekih 30 hiljada eura godišnje, koliko je iznosila Jaukovićeva plivačka stipendija u Australiji. Nako je procijenio da se ta investicija ne isplati.

Nije u pitanju ista osoba, ali jeste isti karakter: Jednog od najtalentovanijih evropskih košarkaša današnjice otjerali smo da igra za reprezentaciju Španije. Nikola Mirotić, sadašnji igrač Čikago bulsa, kao 15-godišnjak otišao je u Španiju iz podgoričke škole košarke Džoker, koju vodi Jadran Vujačić. Dok smo mi tragali za američkim basketašima na popust njega je ugrabio madridski Real. I pored toga, njegova spremnost da igra za reprezentaciju Crne Gore nije dovođena u pitanje. ,,Sve dok jednog dana”, pisale su Vijesti, ,,jedan ne previše bitan lik iz crnogorske košarke, koji uzgred nema ni direktne veze sa Košarkaškim savezom, nije rekao Mirotićevom ocu: Sudbina Vašeg sina je u mojim rukama. To je bila kap koja je prelila čašu. Mirotić je prihvatio poziv selektora mlade reprezentacije Španije Huana Antonija Orenge…”.

Nakon Olimpijade u Londonu Mirotić je saopštio medijima da želi da igra za crnogorsku reprezentaciju. U Košarkaškom savezu Crne Gore (KSCG) kao da nijesu htjeli ni da čuju za tu opciju. Danilo Mitrović, nekadašnji kontrolor duvanskog tranzita a danas direktor svih košarkaških reprezentacije, kazao je kako on ne vjeruje u iskrenost Mirotićeve izjave. ,,Mirotić je ljut na špansku federaciju što nije otišao na Olimpijske igre. Vjerovatno je to rekao iz revolta”, podučio nas je Mitrović.

Uglavnom, prošle godine Nikola Mirotić je sa Španijom osvojio evropsko zlato. Naši se nijesu kvalifikovali na završni turnir.

Trenutno se u Realu i Barseloni nalaze još 3-4 podgorička tinejdžera iz Džokera. Iz prve ruke – ovdašnje košarkaške bogove (a neki od njih jedva da razlikuju koš i gol) baš i nije briga u čijem dresu će ti momci graditi svoju reprezentativnu karijeru.

A kada već pominjemo evropsko zlato sa košarkaškom reprezentacijom Srbije osvojile su i Novljanke Ana i Milica Dabović…

Da se vratimo vaterpolu, sudijskim i ostalim nepravdama. ,,U ovom momentu, s obzirom na to koliko je bazena, problem je sastaviti i mlađe selekcije”, oprezan je Petar Porobić.

Sluti li to da dolaze vremena kada ćemo se sa čežnjom sjećati utakmica koje smo izgubili zahvaljujući sudijskim greškama?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo