Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Đukanović je spreman i za poluratno stanje

Objavljeno prije

na

Raspravu i odluku u Skupštini Crne Gore o povjerenju Vladi Mila Đukanovića komentarišu univerzitetski profesori, aktivisti nevladinog sektora, novinari i blogeri

Prof. dr Filip Kovačević, profesor Univerziteta Crne Gore: Atmosfera će se usijavati

– Već duže vremena tvrdim da institucije u Crnoj Gori ne postoje, tako da sam unaprijed znao da bilo kakve inicijative unutar institucija ne mogu i neće dovesti do neophodnih političkih promjena. Odavno se već upalio crveni alarm i potpuni institucionalni krah u bliskoj budućnosti izgleda kao jedan od najvjerovatnijih scenarija.

Jasno je i to da je Milo Đukanović i uski kriminogeno-udbaški krug oko njega, čiji kraci sežu i van Crne Gore i van Balkana, spreman da u zemlji izazove nasilne incidente, pa i vanredno, poluratno stanje, kako bi opstao na vlasti, a svu krivicu prebacio na opozicione snage. Ucjene, verbalni napadi i podmetanja, kao i otvoreno nasilje, već su postali dio crnogorske svakodnevice. Znani i neznani pripadnici kriminalizovane ANB će nastaviti još grublje da siju strah među građanima. Atmosfera će se usijavati kako se približava vrijeme izbora na kojima će režim, uz pomoć svih dosadašnjih mehanizama, opet imati ogromnu startnu prednost. U tako kratkom periodu, bilo kakve nove zakonske mjere i nova tehnologija teško da će moći da utiču na strukture i mentalne mape koje su stasavale i množile se na truležu ,,tranzicije” u posljednje dvije i po decenije. Bojkot izbora koji predstavlja jedini pravilan odgovor na ovakvo stanje stvari, kao i u ranijim slučajevima, ima male šanse da bude podržan od strane cijelokupne opozicije, a bez toga, gubi smisao.

Situacija se dodatno komplikuje i time što u Evropi plamti novi ,,hladni” rat, tako da se sada sva unutrašnja politička previranja, bila ona demokratska ili ne, sagledavaju od strane međunarodnih centara moći prvenstveno iz vizure antagonizma između Zapada i Istoka, i, u skladu sa imperijalističkim interesima, podržavaju ili blokiraju. Istorijski gledano, to nije ništa novo, ali nije bilo izraženo u toliko agresivnoj mjeri do prije nekoliko godina, jer je do tada vukla poteze samo jedna strana. Sada već dolazi do uravnotežavanja, ali dok se to i formalno ne potvrdi, kroz neki novi dogovor velikih sila, predstoji period teške nestabilnosti i opasnih nemira svuda po Evropi. Sve to će zahtijevati dodatno izoštren oprez svih progresivnih političkih snaga u Crnoj Gori, dakle, svih onih koji baštine ideje međunacionalne tolerancije, pravednosti i mira, kako bi se Crna Gora spasila od ,,linije geopolitičke vatre” do koje je, zbog svojih interesa, doveo korumpirani režim.

Mihailo Jovović, glavni i odgovorni urednik Vijesti: Opozicija konačno mora nastupiti zajedno

– Najbolje za Crnu Goru bi bilo da se konačno i prvi put sve opozicione stranke (računam sad tu i SDP) dogovore da nastupe zajedno u pregovorima i razrade svaku moguću opciju u borbi za poštene izbore.

Tu prvenstveno mislim na odgovor na vjerovatnu Đukanovićevu opstrukciju ispunjenja obećanja koje je dao, ,,prihvatajući” plan koji je predstavila Pozitivna.

Najbolje bi bilo da čitava opozicija učestvuje u parlamentarnom dijalogu, odnosno suštinskoj i dubinskoj razradi Đukanovićeve ponude o kontroli izbora, insistirajući na učešću EU.

Ali, treba da budu spremni i da ga svi zajedno napuste u svakom trenutku, na prvi znak opstrukcije dogovora o istinski poštenim izborima, ne čekajući Pajovićevih 90 dana, jer će tada biti kasno. Uključujući i spremnost na ulične proteste.

Smatram da Đukanoviću uopšte nije stalo da izbori budu pošteni i kontrolisani, naprotiv, pa opozicija treba da pobijedi u igri koju će pokušati da joj nametne – da ona bude kriva što neće biti fer izbora. Zato čitava opozicija treba da uvjeri domaću i međunarodnu javnost da ne želi vlast sa ulice, ali i da neće pristajati na trule i parcijalne kompromise. Ako ne budu jedinstveni, šanse da uspiju su im minimalne, kao i mnogo puta do sada.

Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring (CEMI): Rijetko velika šansa

– Đukanović je svojim odgovorom Pozitivnoj prebacio loptu u dvorište opozicije. Ne samo da je prihvatio zahtjeve Pozitivne, otišao je korak više. Njegova ponuda je u stvari rekonstrukcija vlade koja se izjednačava sa konceptom prelazne vlade koji je opozicija tražila. Ona se ne zove tako, ali u dijelu onoga što je posvećeno izborima, jeste upravo to. Da li će prihvatiti Đukanovićevu ponudu, koja je čak i više od onoga čemu su se nadali na početku parlamentarnog dijaloga, ili će autistički propustiti priliku? Sjetimo se prilike koju LSCG propustio 2001. godine.

Odbijanje Đukanovićeve ponude opozicija će teško objasniti Evropskoj uniji i zapadnim partnerima, ali i svojim biračima. Zašto da idu na proteste ako su odbili kontrolu i upravljanje resursima koji su zloupotrebljavani u predizborne svrhe. Biće nemoguće ubijediti EU da se uključi kao posrednik tražeći od Đukanovića da opoziciji da ono što im je već ponudio, a opozicija isto odbila.

Stoga, nakon izglasavanja povjerenja Vladi, a u susret najavljenom nastavku parlamentarnog dijaloga opozicija treba da ima realpolitički pristup te treba da izvuče maksimum iz sadašnje situacije. Bez obzira na to što i prihvatanje ponude nosi određene zamke, njenim odbijanjem opozicija bi načinila Đukanovića apsolutnim pobjednikom, ali i sebe gubitnikom. Potrebno je nastaviti parlamentarni dijalog te na bazi zahtjeva opozicije, platforme Pozitivne, ponude Đukanovića stvoriti uslove da ovi izbori u potpunosti ispune međunarodne standarde i vrate povjerenje građana u integritet izbornog procesa. Rijetko velika šansa, ne samo za opoziciju već i za cijelu Crnu Goru.

Duško Kovačević, bloger: Dugački red ,,kilibardizovanih” individua

– Na pitanje Monitora šta mislim o raspravi u parlamentu Crne Gore o povjerenju Vladi Mila Đukanovića, prije svega moram primijetiti da je u postavljenom pitanju samo premijer Đukanović ono što je konstanta. Jedino je on stvaran, opipljiv i realan. Sve ostalo što stoji u rečenici: ,,rasprava”, ,,parlament”, ,,Vlada”, ,,Crna Gora”, iluzija je, čista simulacija ili apstrakcija. Analiza ove upitne rečenice ujedno je i definicija današnje Crne Gore. Namjerno kažem Crne Gore, a ne njenog zvaničnog ili vladajućeg dijela, jer histrionski potez podrške Milu Đukanoviću od strane ,,Pozitivne” vraća nas na konstrukcijsku i mentalitetsku grešku crnogorskog parlamentarizma u kojem ne postoji alternativne političke scene.

Opozicija nije ništa drugo do dugački red ,,kilibardizovanih” individua koji čekaju poziv za ulazak u političko-korupcijsku ,,redaljku”. Dakle, Đukanović od opozicije uzima kad god mu nešto zatreba. Kao sa švedskog stola.

Nekako vezano za ovu čitavu ogavnu situaciju, a tako se namjestilo, u utorak se navršilo 26 godina od osnivanja Liberalnog saveza Crne Gore. Stranke, čiju nadahnutu i čistu ideju priziva crnogorsko društvo u momentima kada ga opominje kolektivna savjest. Međutim, i liberali su dobrano poslužili režimu u kreiranju projekta privatne i kriminalizovane Crne Gore. Pa čak i ono ,,neokrunjeno” jezgro LSCG, u čijem je samom centru mitski Slavko Perović, donijelo je nekoliko vrlo problematičnih odluka koje će zacementirati na neodređen broj godina svevlast Đukanovića i organiziranog kriminala. Da ne govorim o Narodnoj stranci, SDP-u, manjinskim strankama…

Prema tome, Pozitivna nije ništa uradila a što nije u duhu tradicije crnogorske opozicione prevrtljivosti i neozbiljnosti. Ako se malo zagledamo u koalicioni sporazum Pajovića i Đukanovića, primijetićemo da se on gotovo ne razlikuje od slobodarskog ,,manifesta” Demokratskog fronta proklamovanog na protestima koji još traju. Da je režim kojim slučajem prihvatio dobar dio tih zahtjeva DF-a, čitava antirežimska Crna Gora bi slavila konačni dolazak prvih slobodnih izbora. Riječju, jedna opšta konfuzija i pustopašnost, kako voli reći Željko Simić. Zar nije krajnje vrijeme da preispitamo tu dvodecenijsku paradigmu kojom objašnjavamo tragediju u kojoj egzistiramo. Da li je baš problem u Đukanoviću? Ili ovakvoj opoziciji?

Ratimir Vujačić, filozof i kolumnista: Prilog povijesti beščašća

– Ekonomsko, kulturno i moralno propadanje crnogorskog društva se nastavlja. Najbolja slika stanja današnje Crne Gore su Darko Pajović i drugovi sa drugaricom. Značajan prilog povijesti beščašća. Opozicija je u obavezi da odlučno odbije darove dps pozitivne. Izrežirana ponuda pozitivnog dps-a je uvreda za zdrav razum. (Taman će se Pajović&co boriti protiv korupcije i za fair izbore).

DPS decenijama opstaje na korupciji i kupovini glasača. Još od davne 2001. godine kada su prvi put izgubili izbore. Tada su naučili lekciju da za partiju bez ideje i identiteta „nema besplatnog ručka” tj. glasa. A nosilac glasa, elem glasač – navikao još kod Tite da naplaćuje političku podobnost – zahtjevan je i skup za održavanje: usred ekonomske degradacije i raskućivanja države, rasprodaje ključnih resursa i rasta državnog duga DPS-glasač živi kao da se ništa posebno ne događa. Dapače, napreduje i živi bolje ili u najmanju ruku onako kao što je navikao. Broj milionera, rentijera i dobrostojećih domoljuba je državna tajna ali, za utjehu, nije veći od broja istaknutih državnih i partijskih funkcionera i njihovih ortaka.

DPS poredak se ne može demokratizovati još manje evropeizirati – prije će Evropa nestati – iz prostog razloga što je nakaradan nastavak već viđene „metastaze uživanja” vladajuće klase započete u Titoizmu. Neophodno je da dio DPS glasača, koji je obuhvaćen blagim i bezazlenim oblicima korupcije, prepozna svoj građanski interes mirne demokratizacije, te svoj glas upiše nekoj od novoformiranih opozicionih stranaka. Naravno da opozicija treba da se potrudi i pokrene makar pet odsto apstinenata. Na drugoj strani DPS će svakako krenuti u kontraofanzivu i dodatno odriješiti kesu. Stoga valja očekivati prodaju preostale narodne i državne imovine.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo