Povežite se sa nama

MONITORING

PSI, MAČKE I MI: Jedemo li hranu zabranjenu za životinje

Objavljeno prije

na

Alarmantni novinski naslovi iz Srbije da jedemo meso koje je u Evropskoj uniji zabranjeno i za životinjsku upotrebu, nijesu pobudili neku veću pažnju kod nas. A trebalo bi – Crna Gora uvozi preko 90 odsto mesnih prerađevina, najviše iz Srbije.

U domaćim supermarketima prodaju se paštete od 20 centi, jeftine salame, viršle, a i kilo mesa se može kupiti za dva-tri eura. O kvalitetu ovih proizvoda malo se zna i priča, kupuje se i jede spram standarda.

U regionu kao glavni problem je ocjenjena upotreba mehanički otkoštenog mesa (MOM). Ovo meso nastaje kada se, recimo sa pileta odvoje njegovi najkvalitetniji djelovi – file, batak, karabatak, a ostaci se pod visokim pritiskom skinu sa kostiju, najčešće leđa. U crnjoj varijanti drobe se i šije, leđa, trtice, kosti i kože npr. pilića. Tako dobijena smješa, koja spada u najgoru kategoriju ,,mesa”, se dodaje mesnim prerađevinama.

Najdramatičniji u upozorenjima je dr Miroslav Stojšić, bivši načelnik srpske Veterinarske inspekcije koji tvrdi da je to meso ne samo nekvalitetno već i potencijalno opasno, te da se u Njemačkoj, Francuskoj i Holandiji nekada koristilo za prehranu pasa i mačaka, ali je i to zabranjeno. ,,Treća kategorija pilećeg MOM-a sadrži trtične žlezde koje se nigdje u svijetu ne jedu, jer su pune hormona i antibiotika kojima se hrane pilići. Sada EU to izvozi za Srbiju, a naši proizvođači to stavljaju u hranu za obdaništa i škole”, upozorava godinama Stojšić.

Računica mesne industrije je jasna: MOM košta oko 30 centi po kilogramu, i donosi velike profite. Da nije ove sirovine, kilogram viršli bi koštao od dva do tri eura, a ne ispod eura, a ni paštete se ne bi prodavale po 20 centi. Zbog toga se u Srbiji uvoz MOM-a svake godine povećavao – samo u prvih osam mjeseci prošle godine u ovu zemlju uvezeno je oko 20.000 tona pilećeg, svinjskog i goveđeg MOM-a.

I pored žestokog otpora mesne industrije, u Srbiji je od 1. januara ove godine, javljaju mediji, zabranjen uvoz najlošije kategorije MOM-a koja se koristila u proizvodnji viršli, pašteta, kobasica, parizera…

Stručnjaci međutim upozoravaju da će proizvodi od jeftinog i najnekvalitetnijeg mesa, koje je uvezeno biti u prodaji i tokom 2016. godine, iako je uvoz obustavljen, jer se one skladište u hladnjačama do šest mjeseci.

Kolika je opasnost od ovih mesnih prerađevina za potrošače u Crnoj Gori, pitali smo Veterinarsku upravu (VU) Ministarstva poljoprivrede. ,,Crna Gora je ovu oblast potpuno regulisala u skladu sa EU regulativom”, saopštili su iz VU.

Naredbom iz jula 2008. zabranjen je uvoz MOM goveda, ovaca i koza. Pravilnikom usvojenim u septembru prošle godine zabranjena je proizvodnja MOM-a od ,,kostiju ili komada sa kostima goveda, ovaca i koza”.

,,Ovo znači da je dozvoljena proizvodnja i uvoz pilećeg i svinjskog MOM mesa. Isto važi i u EU”, kažu u VU.

Oni napominju ,,da se u centralnom registru Veterinarske uprave nalazi 172 objekta u kojima se obavljaju djelatnosti poslovanja hranom životinjskog porijekla, među kojima se proizvodnja proizvoda od mesa obavlja u 47 objekata. Ni u jednom objektu nije odobrena djelatnost proizvodnje mehanički otkošćenog mesa, jer nije bilo zahtjeva takve vrste”.

Da li proizvode ili uvoze MOM nisu nam precizno odgovorili iz kompanije Goranović: ,,Naša kompanija proizvode od živinskog mesa prouzvodi u skladu sa Zakonom i Pravilnikom”.

Pitanja o eventualnoj proizvodnji i uvozu MOM-a uputili smo trima najvećim kompanijama u Crnoj Gori: Mesopromet, Martinović i Goranović. Odgovore smo dobili samo od kompanije Goranović: ,,Zbog činjenice da Srbija nije zabranila uvoz finalnih proizvoda koji u svom sastavu imaju mehanički otkošćeno meso, a dozvolila je upotrebu mehanički otkošćenog mesa iz sopstvene proizvodnje, pretpostavljam je da je motiv bezbjednost i zaštita domaćih proizvođača živinskog mesa”, navodi se u odgovoru koji je potpisao tehnički direktor Nikola Goranović.

Iz VU su kazali da nemaju saznanja da je u Srbiji zabranjen uvoz MOM-a, već su, kako su kazali, u direktnoj komunikaciji sa nadležnim organima Srbije dobili informaciju da je došlo do izmjene nacionalnih pravila koja nijesu bila usaglašena sa EU pravilima.

Goranović napominje da se na tržištima Crne Gore, Srbije, BiH, Makedonije, Hrvatske, Slovenije, kao i državama EU plasiraju proizvodi koji sadrže MOM, s tim što se proizvod mora ispravno i adekvatno deklarisati.

U VU smatraju da pored brojnih pravilnika, ne postoje razlozi za dodatnu zabranu uvoza MOM-a. Ističu da se pileći i svinjski MOM u Crnoj Gori uvozi isključivo radi dalje prerade i proizvodnje termički obrađenih proizvoda od mesa. Te da sadržaj MOM-a ne smije prelaziti jedan odsto svježeg proizvoda u skladu sa međunarodnim standardima.

U VU i ministartsvu uvjeravaju da ,,prilikom uvoza granična veterinarska inspekcija vrši provjeru pošiljke i nakon izvršenih pregleda i laboratorijskih ispitivanja odobrava upotrebu MOM u odobrenom prerađivačkom objektu”.

Ipak, podatak koliki je uvoz MOM-a bio tokom prethodne godine nemaju, već su nas uputili na Monstat i Upravu za inspekcijeske poslove.

I pored uvjeravanja da sve funkcioniše dešavaju se propusti i u ovoj osjetljivoj oblasti. Nakon prijave čitaoca Vijesti, 17. avgusta prošle godine da se u prodavnici Farma Mont prodaje stočna hrana na čijoj deklaraciji piše da je od genetski modifikovane soje, ministar poljoprivrede Petar Ivanović je, sjutradan, na vanrednoj konferenciji za novinare saopštio da je izdao naredbu o zabrani prometa genetski modifikovane stočne hrane 1.075 kilograma sojinog brašna i 9.000 energetskog koncentrata biomilk. Ivanović je tada naveo da je ovaj primjer ukazao na propuste u sistemu bezbjednosti i da će biti posvećeni pronalasku sistemskog rješenja.

Za jedno od sistemskih rješenja slovi novi Zakon o bezbjednosti hrane koji je stupio na snagu 15. oktobra 2015. i koji, kako tvrde u ministartsvu, predstavlja osnov za postepenu implementaciju pravila EU u ovoj oblasti. Očekuje se i da se sredinom ove godine otvore poglavlja 11 i 12 Poljoprivreda i Bezbjednost hrane.

Da treba poraditi na bezbjednosti hrane prije godinu dana pokazao je slučaj Vinobran, kada je otkriveno da su mesni proizvodi (ćevapi, pljeskavice i roštiljske kobasice) u čak 39 od 50 uzorkovanih u mesarama u Podgorici, Cetinju i Tuzima, koje je kontrolisala Veterinarska inspekcija, tokom dva mjeseca, bili pozitivni na vinobran. Vinobran je konzervans čije je miješanje sa mesom strogo zabranjeno i koje može da izazove više nuspojava.

Nakon pokretanja 37 prekršajnih postupaka takva praksa, srećom, tokom nedavnih novogodišnjih praznika nije zabilježena.

Iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili su da je tokom prošle godine preko 35 građana prijavilo sumnju u bezbjednost hrane u maloprodaji, od čega je šest prijava bilo osnovano. Na osnovu utvrđenih nepravilnosti u podgoričkim maloprodajnim objektima, tokom prošle godine uništeno je 113,9 kilograma mesa.

A ako se pitate koliko stvarno košta kilogram mesa uvezenog iz Brazila ili Holandije, ili neke druge destinacije koje u megamarketima košta od dva do tri eura, kada se odbije zarada vlasnika, troškovi transporta, porezi, ispada da je nabavna cijena tek nešto veća od one paštete od dvadeset centi. Država garantuje da je ispravno za ishranu, a da li je i zdravo, prosudite sami.

GMO opasnost

U Hrvatskoj i Srbiji se već godina vodi polemika oko genetski modifikovane hrane (GMO). Oni koji protežiraju GMO hranu tvrde da nema naučnih dokaza da je ona štetna po zdravlje, dok su oponenti ubijeđeni da je maltene otrov. Brojni svjetski i regionalni naučni autoriteti tvrde da su analize pokazale da GMO namirnice vremenom izazivaju sterilnost, da su kancerogene i da izazivaju srčane probleme…

Stručnjaci upozoravaju da je posljednih godina uglavnom preko genetski modifikovane soje za ishranu stoke GMO ušla u region. Kao problem napominju i to što se u zemljama regiona uvozi meso u kojima je dozvoljeno korišćenje GMO u ishrani stoke, kao na primjer Brazil i Argentina.

Direktiva Evropske komisije 2015/412 koja je stupila na snagu 31. marta 2015. propisuje da se stavljanje na tržište GMO sjemena na područje čitave Unije reguliše na nivou EU, ali svaka zemlja članica ima pravo individualno odlučiti hoće li, i u kojoj mjeri, dopustiti uzgoj GMO kultura na vlastitoj teritoriji.

No, i pored direktiva, GMO hrana je odavno na našim trpezama. Prema ranijem istraživanju organizacije Greenpeace, GMO sastojci prisutni su u proizvodima svjetskih brendova: u dječijoj hrani Hip, čokoladicama Mars, Snikers, Twiks, Kit Kat, Milki vej, u čokoladama kompanija Nestle i Ferero rošer, u čokoladnom napitku Neskvik, u voćnim jogurtima firme Danone… U velikim količinama nalazi se u gaziranim napicima – Koka kola, Sprajt, Fanta, Pepsi kola, a ima je i u čokoladama Milka, čak i u Orbit žvakama.

Kancerogeno meso

Otkako je krajem prošle godine Svetska zdravstvena organizacija upozorila da crveno meso i mesne prerađevine mogu da izazovu rak, objavljena su razna upozorenja na što treba obratiti pažnju kod kupovine mesa. Pored oznake za mehanički otkošteno meso MSM, treba izbjegavati proizvode sa kancerogenim emulgatorima E249, E250, E251 i E252, polifosfate E451, E452 i E453, kao i kancerogeni karagenan – E407.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo