MONITORING
SVI POLITIČKI AKTERI BUDVANSKIH AFERA NA SLOBODI: Milioni isparili iz krivičnih prijava
Objavljeno prije
8 godinana
Objavio:
Monitor onlineNakon petomjesečnog zatočeništva u Istražnom zatvoru u Spužu, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Svetozar Marović, priznao je krivicu za organizovani kriminal i korupciju, koju mu je Specijalno državno tužilaštvo stavilo na teret krivičnom prijavom, na osnovu koje je, 17 decembra prošle godine, lišen slobode.
Marović je sa glavnim specijalnim tužiocem Miloradom Katnićem zaključio sporazum o priznanju krivice za učešće u korupcionaškim aferama kojima je budžet Opštine Budva oštećen za desetine miliona eura. Priznao da je bio vođa i organizator budvanske kriminalne organizacije koja je brojala oko 30-ak članova u čijim su džepovima završili milioni eura pribavljeni špekulacijama sa opštinskim zemljištem ili kroz kapitalne investicione projekte koje je preduzimala lokalna uprava. Priznanjem se nagodio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 8 mjeseci, dok će se o iznosu na ime materijalne odštete koju je dužan da nadoknadi Opštini i državi, tek raspravljati. Marović je dužan da u humanitarne svrhe uplati iznos od 50.000 eura.
Svojim priznanjem Marović je otvorio novu stranicu u crnogorskom prvosuđu ali i u istoriji parlamentarnog i političkog života. Marović je dugo bio drugi čovjek po političkoj snazi u Crnoj Gori, prvi funkcioner visokog ranga jedne vladajuće partije i bivši predsjednik narodne skupštine, koji će biti osuđen kao šef kriminalne grupe. On će biti i prvi a možda i jedini državnik u regionu i širem okruženju, kao bivši predsjednik SCG, koji je deset godina nakon prestanka predsjedničkog mandata, ponio tu neslavnu titulu.
Ovakav, najavljeni epilog spektakularne tužilačke istrage, započete sredinom avgusta prošle godine, mnoge je ipak iznenadio. Javnost je zbunjena brzinom i načinom rješavanja budvanskih afera kojima je gradska kasa opljačkana na iznose od kojih će se teško oporaviti. Kritike na račun tužilaštva stižu sa raznih strana, od političkih partija i građana koji smatraju da je kazna za koju se Marović nagodio, preblaga. Kao što su uostalom i kazne za mnoge budvanske funkcionere uhapšene i procesuirane za ista krivična djela.
Dan prije priznanja krivice Svetozara Marovića, to isto učinio je i njegov brat Dragan Marović, nekadašnji sekretar za privredu i investicije u lokalnoj upravi u Budvi, koji je uhapšen prije devet mjeseci, osumnjičen za učešće u nekoliko afera. Dragan će odužiti dug društvu zatvorskom kaznom u trajanju od godinu dana i šest mjeseci, dok je iznos novca koji treba da plati za sada nepoznat. Krivicu je priznao i Marovićev sin Miloš, koji se nagodio da u zatvoru provede godinu dana i plati 380.000 eura. Time je zaokružena neobična drama najmoćnije budvanske porodice, u kojoj dva brata, sin, ćerka, strina i tašta, predstavljaju dio ove kriminalne grupe i koji će se, ukoliko sud prihvati zaključene sporazume, ponovo naći u pritvoru u Spužu.
U ovom trenutku u Spužu nema okrivljenih budvanskih funkcionera. Svi su na slobodi, osim biznismena Branislava Savića Gugija, preko čije firme su se završavali mnogi nezakoniti poslovi.
Dominantnu ulogu u ovoj visokorangiranoj akciji Specijalnog tužilaštva na razotkrivanju kriminalne hobotnice u Budvi, odigrali su pravni instituti svjedoka saradnika tužilaštva i sporazumi o priznanju krivice, zahvaljujući kojima se većina okrivljenih u relativno kratkom roku našla na slobodi, bez obaveze za vraćanje imovinske koristi stečene izvršenim krivičnim djelima.
To izaziva posebno negodovanje javnosti. Nju više od toga koliko će članovi ove kriminalne grupe provesti u zatvoru, zanima informacija o vraćanju nezakonito stečenog bogatstva i miliona u opustošenu gradsku kasu.
Hapšenjima u više navrata, počev od takozvanog „crnog” petka, 13. avgusta prošle turističke sezone, po nalogu Specijalnog tužilaštva slobode je lišeno 30 Budvana, među kojima su bili čelnici gradske uprave, brojni činovnici i njihovi poslovni partneri. Sa sedmoricom okrivljenih tužilac Katnić zaključio je sporazum o priznanju krivice, smanjenju kazne sa neznatnim finansijskim efektima, iako je procijenjena šteta koju su kriminalnim radnjama nanijeli Opštini i državi, iznosila nekoliko desetina miliona eura.
Pored članova porodice Marović, priznanje da su kao članovi kriminalne grupe učestvovali u malverzacijama potpisali su: Lazar Rađenović, bivši predsjednik Opštine, Aleksandar Armenko, pomoćnik direktora TO Budva, Goran Bojanić i preduzeće Trejdjunik, koje je izgradilo stambeno-poslovni centar TQ Plaza.
Status svjedoka saradnika Specijalno tužilaštvo ponudilo je petorici okrivljenih, Rajku Kuljači, Igoru Trnskom, Marku Vujoviću, Mirku Latinoviću i njemačkom državljaninu Ginteru Faustu, okrivljenom u aferi WTE-postrojenje za otpadne vode.
Svetozaru Maroviću stavljeno je na teret osam afera kojima je prema procjeni specijalnog tužioca Budva oštećena za ravno 40 miliona eura. U dokaznom postupku protiv Marovića tužilac je raspolagao sa osam iskaza svjedoka saradnika i onih koji su se nagodili putem sporazuma. Svi su iskoristili priliku da krivicu za pljačku i poharu Budve svale na Marovića.
Adut tužilaštva u nastojanju da izvuku priznanje od Marovića bile su i nove afere, pominje se broj od 30 novih slučajeva u kojima je budžet olakšan na iznose od nekoliko desetina miliona eura, što je dovelo do lančanih priznanja krivičnih djela.
Javnost je zbunjena, kako je došlo do toga da su se glavni okrivljeni našli na slobodi a da se ne zna ko će i kada vratiti opljačkani novac. Gdje je nestalo 40 miliona iz prijava kojima se teretio Marović. Dok se okrivljeni i specijalni tužilac dogovaraju o visini kazne, troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, sporazum o priznanju krivice, prema članu 300- 303. Zakonika o krivičnom postupku sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela. Javnost je uskraćena za detalje o tome kolika je imovinska korist koju su potpisnici stekli za sebe i svoje saradnike.
Radnje glavnog tužioca prate i mnoge druge nejasnoće. Kako će se završiti postupak protiv ostalih članova kriminalne gupe, kojoj pripada dvadeset službenika opštinske administracije. Da li će se protiv njih voditi sudski postupci i kakve kazne mogu očekivati za djelo kvalifikovano kao „zloupotreba službenog položaja u pomaganju na organizovan način”. I njih terete iskazi svjedoka saradnika. Ako se za učešće u četiri afere „teške”oko pet miliona dobije godina i po zatvora, šta mogu očekivati pomagači i podstrekači.
Kako uopšte članovi, sada već priznate budvanske kriminalne organizacije, mogu i dalje sjedjeti u foteljama na čelu gradskih službi preko kojih su izvršene mnoge kriminalne radnje. Neki od okrivljenih tokom istrage su podnijeli ostavke na svoje funkcije, poput Rađenovića ili Aleksandra Tičića, koji je obavljao funkciju savjetnika u Savjetu za privatizaciju Vlade Crne Gore, dok su gradske službe ostale netaknute. Kao da se ništa nije dogodilo.
Članovi budvanske kriminalne organizacije su administrator Snežana Šćepanović, menadžerka Milena Marović, sekretar Sekretarijata za urbanizam Danijela Marotić, službenica Dragica Popović, direktor Vodovoda Milenko Medigović koji se iz zatvora vratio u istu fotelju. Među njima je i Mirjana Marović, bivša šefica budvanskog Katastra Novak Klisić, bivši sekretar za imovinu Stevica Dragović i mnogi drugi.
Javnost je uskraćena i za informacije o tome ko će osim Marovića odgovarati za naduvavanje računa za izgradnju postrojenja za otpadne vode u Bečićima, gdje je šteta izmjerena na osam miliona eura, iako je Opština u ovom poslu putem kredita zadužena na oko 100 miliona.
Okrivljeni u ovoj aferi, Gojko Kapisoda i Dragan Vukadinović dobijaju građevinske dozvole i zidaju hotele. Ko će na kraju vratiti Opštini novac koji je ova kriminalna grupa uzela iz kase preko firme Copyright, Marka Kentere, preko koga su plaćani dugovi Marovića prema prevarenim Budvanima.
Ispada kao da je glavni zgoditak Specijalnog tužilaštva na budvanskoj kriminalnoj lutriji izvučen u vidu priznanja Svetozara Marovića, dok je sve ostalo, pa i povraćaj pokradenih miliona, u drugom planu.
Građani su skeptični i u pogledu izvršavanja obaveza po osnovu sporazuma o priznanju krivice, vjeruju da će potpisnici naći načina da izbjednu dogovorene obaveze. Treba očekivati najave ozbiljnih bolesti, razna uvjerenja ljekara i slične, već viđene situacije sa ciljem izbjegavanja izdržavanja zatvorskih kazni.
Očekuje se i pomoć partije i predsjednika Filipa Vujanovića sa njegovim pomilovanjima.
Nema informacija o tome da li će specijalni tužilac otvoriti i druge predmete i slučajeve za koje je prikupljena dokumentacija, poslovanje hotelske grupe Budvanska rivijera, aferu Vodeni grad, Osmozu, i mnoge druge poslove do kojih su stigli pipci kriminalne hobotnice.
Ako nakon postignutog priznanja Svetozara Marovića splasne interesovanje Milivoja Katnića za Budvu i njene afere, biće to potvrda teorije o selektivnoj borbi države protiv korupcije. Da je čitava priča započeta kako bi se izašlo u susret zahtjevima Brisela i međunarodne zajednice da Crna Gora uoči pridruživanja EU i NATO-a pruži dokaze za borbu protiv korupcije na visokom nivou, te da je Marović sa svojima, poslužio kao izvanredan žrtveni jarac, dok drugi viosokopozicionirani državni službenici ostaju pošteđeni.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
KORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića
Objavljeno prije
7 danana
25 Oktobra, 2024Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025
Nakon dužeg zatišja i maratonskog izviđaja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) koji traje još od novembra 2017.godine, Afera Možura je opet aktuelna. Ali, tamo odakle je sve krenulo – u Barseloni, Španija. Karlas Kol Palau – direktor španske konsultantske firme CESF Partners S.L.U. i jedan od prvobitnih posrednika nekadašnjeg španskog koncerna Fersa Energias Renovables (sada Audax Renovables) za projekat Vjetroelektrane Možura u Crnoj Gori je pokrenuo tužbeni zahtjev pred Osnovnim sudom u Barseloni 5. juna 2023.godine. Kol Palau traži nadoknadu štete i gubitaka u visini od 75 miliona eura od Audax Renovables (kotiranog na španskoj berzi) zbog koruptivnih mahinacija sa projektom izgradnje VE Možura. Nakon što je Kol Palau preko advokata iznio optužbe i prateću dokumentaciju (u koju je naš list imao uvid), Audax je 30. oktobra prošle godine poslao odgovor na optužbe negirajući ih. Nakon razmatranja spisa, sud u Barseloni je 15. marta ove godine odlučio da postoji osnov sumnje za iznesene optužbe i odobrio pokretanje procesa. Početak građanskog suđenja je zakazan za 15. januar 2025.
Osim Kol Palaua, i njegov bivši crnogorski partner Vladimir Vanja Popović je 28. avgusta ove godine podnio krivičnu prijavu protiv Audax-a španskoj Nacionalnoj komisiji za tržište (Comision Nacional del Mercado de Valores -CNMV), koja vrši regulaciju finansijskog tržišta i kompanija na berzi, i specijalnom tužiocu za korupciju i organizovani kriminal. Popović je optužio Audax za prevaru Audax-ovih (Fersinih) akcionara, zloupotrebu položaja, organizovanje kriminalne grupe, podmićivanje državnih funkcionera (u Crnoj Gori), utaju poreza i međunarodnu korupciju.
Kol Palau i Popović su očigledno potražili pravdu u Španiji nakon jalove pravne bitke u Crnoj Gori pokrenute još 2012. Oni su pred Osnovnim sudom u Podgorici tražili da im Audax nadoknadi obećane honorare od po 800 hiljada eura uz pripadajuće kamate shodno ugovoru i obimnoj prepisci između tadašnjih predstavnika Ferse i njih. Iznos se odnosi na dugogodišnje posredovanje kod crnogorskih vlasti u ime Ferse.
Međutim, sud je pravosnažnom odlukom od 2. februara 2023. godine odbio njihov zahtjev kao neosnovan i pored velikog broja dokumenata koji su oštećeni predali sudu, uključujući i šemu isplate sa svim ciframa i imenima. Popović je pred Vrhovnim sudom kasnije podnio zathjev za reviziju upitne presude sudije Katarine Peković – koja je nakon toga postala zastupnik CG pred Sudom za ljudska prava u Strazburu.
Kol Palau će na sudu u Španiji sada moći da predstavi i spise podgoričkog Osnovnog suda i ispostaviće se lažno svjedočenje na sudu direktorke Audax-a Ane Isabele Lopez. U obrazloženju presude, potvrđene i na Višem sudu, sudija Katarina Peković se 54 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) sa kojom je, po riječima direktorke Lopez, Fersa imala ugovor – iako ga nije prezentirala sudu. Sa Vladimirom Popovićem i Kol Palauom navodno nisu imali ništa i ne znaju o njima ništa iako su se godinama dopisivali preko ovlašćenih predstavnika kompanije.
Međutim, iz dopisa španskih vlasti, koji je Osnovnom sudu u Podgorici tokom trajanja suđenja stigao preko međunarodne pravne pomoći i Ministarstva pravde Crne Gore, sudija Peković je obaviještena da BWP Europe Consulting nikada nije registrovan kao privredno lice u Kraljevini Španiji, niti je kao takvo ikada postojalo. Ovaj dopis španskih vlasti je sudija Peković jednostavno ignorisala i presudila u korist krivokletnika.
Vladimir Popović ističe da je sav problem i epilog nastao zato što on i Kol Palau nisu htjeli zažmuriti i učestvovati u korupciji.
Sve je počelo 2006.godine kada je Hoze Maria Roher, predsjednik upravnog odbora Ferse, dostavio Pismo namjere za istraživanje vjetrova i gradnju vjetroelektrana crnogorskoj Vladi. Šemu isplate posrednicima (sa imenima i ciframa) je direktorica Fersa Montenegro Milena Popović poslala email-om 15. decembra 2007. god. uz ugovor od 9. novembra 2007. Na šemi su se našle i dvije osobe koje, pravno gledano, nisu smjele biti na njoj. Roher je trebao primiti dva miliona, što je bio vidni konflikt interesa. Druga osoba je bio dugogodišnji crnogorski sindikalni zvaničnik i otac Milene- Danilo Popovic (koji nije imao nikakve veze sa projektom i kome je sljedovalo četiri miliona). Danilo Popović je naknadno javno negirao da ima ikakve veze sa šemom isplata.
U Španiji je Fersa je okačila lažnu objavu svojim akcionarima da će graditi 100MW (umjesto stvarnih 46MW) u CG dok su provizije obracunate u vrijednosti od 100 hiljada eura po 1 MW kako je i specificirano u ugovoru od 9. novembra. Direktorka Milena Popović je trebala dobiti 800 hiljada eura po istoj šemi.
Vladimir Popovic i Carles Col su tada izrazili sumnju da se radi o korupciji i podmićivanju državnih(og) funkcionera mimo španske „ugradnje“ od dva miliona. Vladimir Popović je u pismu od 21. marta 2008. poručio da se povlači iz takvog (koruptivnog) posla, a kasnije i Kol Palau, što dovodi do prestanka isplate za posredničke usluge od strane Ferse.
Fersa je ipak juna 2010. potpisala sa Vladom CG ugovor o koncesiji za vjetroelektranu. Država je obećala subvencionirati projekat sa 115.3 miliona u toku 12 godina i kojim će EPCG morati kupovati struju od VE Možura tada po cijeni tri puta većoj od tržišne. U posao je ušao i prijatelj državnog vođe Mila Đukanovića – Tomislav Čelebić koji dobija jedan posto akcija u tada registrovanoj firmi Mozura Wind Park (MWP) DOO.
Izgradnja VE Možura nije počela zbog dotadašnjih talasanja. Fersa je kasnije obavijestila Vladu da prodaje Mozura Wind Park (MWP). Po saznanju da se razgovara o prodaji Vladimir Popović u martu 2015. je poslao pismo Delegaciji EU u CG u kome Albertu Kamarati prijavljuje sumnju u nelegalnost ovog posla (moguće pranje novca, organizovani kriminal i korupcija) i moli EU da se uključi u priču.
Fersa je februara 2015. potpisala ugovor o prodaji MWP sejšelskoj offshore firmi Cifidex osnovanoj svega godinu i po ranije sa osnivačkim kapitalom od jednog američkog dolara i bez ikakog iskustva u predmetnoj djelatnosti. Ugovor je pretrpio pet izmjena i finaliziran je decembra 2015. kada Cifidex postoje vlasnik MWP i koncesije. U tužbi Kol Palau navodi da je Fersa nezakonito prodala akcije i ustupila koncesiju vrijednu 115.3 miliona eura.
U odgovoru koji je Audax (bivša Fersa) dostavio 30.oktobra prošle godine i do kojeg je ovaj list došao nakon pisanja španskih medija, tvrdi se da je „istina je da je Vlada CG odobrila prijenos ugovora o zakupu zemljišta (na brdu Možura) u korist Enemalta P.C.L. (Dokument br. 23)“. Međutim, Audax tvrdi da za „ustupanje ugovora o koncesiji, čiji je predmet potpuno drugačiji (od zakupa zemljišta)… nije zatraženo odobrenje“ jer su smatrali da to nije potrebno. Naveli su i da ne postoji nikakav dokument kojim se proglašava prodaja akcija Cifidexu i ustupanje koncesije ništavnom. Izjava Audax-a da mu nije bila potrebna dozvola Vlade CG za prijenos koncesije navodi na sumnju da se radi o zaštiti deklarativno neznavenog Đukanovića i njegovih ministara.
Crnogorski Zakon o koncesijama (član 52) je jasan. Navodi se da ugovor o koncesiji se može prenijeti na drugog koncesionara uz prethodnu saglasnost koncedenta (u ovom slučaju Vlade CG) ako novi koncesionar ispunjava najmanje iste uslove kao i raniji koncesionar – što nije bio slučaj sa Cifidex-om sa kapitalom od jednog dolara. O ugovoru sa Cifidex-om ni Vlada ni Đukanović nisu obavijestili javnost već su svo vrijeme plasirali priču da se pregovara sa državnom firmom Enemalta o prodaji MWP i prijenosu koncesije. Fersa je u novembru 2015. finalizirala svojih 99% akcija MWP za 2.9 miliona dok je Đukanovićev prijatelj Čelebić za svojih 1% dobio 650 hiljada (preko 22 puta više od cijene akcije koja je plaćena Španicima).
Kasnije će nadležna ministarka ekonomije Dragica Sekulić izjaviti da je za Cifidex saznala iz štampe. Premijer Đukanović je rekao da nije „ni našao za shodno da reaguje, jer iza toga stoji samo destrukcija koja se medijski sistematski spinuje”. Dodao je da je sve u tom postupku urađeno „besprijekorno zakonito“.
Dvije sedmice nakon što je Cifidex kupio MWP za ukupno 3.55m iste akcije je prodao Enemalti za 10.3m – gotovo tri puta više nego je platio Cifidex. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama agencije Reuters, obezbijedio Jorgen Fenek, optužen za organizaciju ubistva malteške novinarke Galicije 2017., preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Novac je prebačen Cifidexu od oko tri miliona eura u novembru 2015. prije kupovine akcija. Nakon što je Enemalta platila 10.3m Cifidex-u, Cifidex je u nekoliko isplata poslao natrag u Dubai posuđenih tri miliona eura i još 4.6 miliona eura od „akcijskog profita“. To odgovara cifri od 100 hiljada po instaliranom MW (ukupno 46MW) koje je ranije, može se pretpostaviti, Fersa trebala platiti vrhu države preko Danila Popovića i njegove ćerke Milene. Dok SDT ćuti, ostaje da se vidi šta će proces u Španiji učiniti da se rasvijetli ova afera.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze
Objavljeno prije
2 sedmicena
18 Oktobra, 2024U priču o smjeni Lazarevića uključili su se i vlast i opozicija. Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao namjeru prvenstveno struktura bivšeg Demokrtskog fronta da preuzmu komandovnje vojskom, što vlast negira. Milatović insistra da se radi o pokušaju politizacije vojske, a njegovi oponenti da predsjednik preko Savjeta pokušava da utvrdi svoju poziciju uoči pregovora za formiranje vlasti u Podgorici
Sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost, održana krajem prethodne sedmice, zbog pisma načelnika generalštaba (GŠ) Zorana Lazarevića članovima vrhovne komande, u kom je optužio ministra odbrane Dragana Krapovića za „djelovanje koje šteti Vojci Crne Gore i urušava njenu borbenu gotovost“, okončana je – pauzom.
“Današnja sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost je pauzirana, i biće nastavljena kad to dozvole agende članova Savjeta”, saopšteno je iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića. Milatović je zaslužan za pauzu u slučaju Lazarević, višemjesečnom sukobu na relaciji ministar odbrane – načelnik generalštaba, ali i sukobu unutar samog Savjeta za odbranu.
Predsjednik je ponovo na Savjetu odbio da podrži Lazarevićevu smjenu, na kojoj već duže instistira ministar Krapović. Premijer Milojko Spajić i predsjednik parlamenta Andrija Mandić podržavaju Krapovićev predlog.
Milatović je navodno na posljednjoj sjednici tražio da se „spusti lopta“, i da Krapović odustane od zabrane koju je postavio Lazareviću vezano za aktivnosti u inostranstvu. Krapović je odbio da povuče odluku, insistirajući da se ponaša u okviru nadležnosti.
Sukob na relaciji Krapović – Lazarević kulminirao je nakon što je načelnik generalštaba saopštio da mu je ministar zabranio aktivnosti u inostranstvu. Lazarević je to nazvao atakom na njegovu oficirsku čast i dostojanstvo, a zabrana je bila i jedan od povoda njegovog pisma članovima Savjeta.
„Ubijeđen sam da Krapović i neko još uz njega smišljeno urušava sistem odbrane države… Razlog pisanja pisma je što se on miješa u komandovanje vojskom i preuzima nadležnost Savjeta i moju. Drugi razlog je jer mi je zabranio odlazak u inostranstvo, na konferencije vojnog komiteta EU i jednog tijela NATO-a, tako da će prvi put u višegodišnjem trajanju ovih tijela, stolica Crne Gore ostati prazna. To je slučaj bez presedana i bruka za državu Crnu Goru, i ja o tome neću da ćutim”, naveo je Lazarević u pismu.
U službenoj zabilješci koju je dostavio Savjetu za odbranu i bezbjednost, obrazlažući svoju odluku o zabrani Lazarevićevih aktivnosti u inostranstvu, ministar odbrane tvrdi da je Lazarević u septembru, tokom učešća na sastanku NATO Vojnog komiteta u Pragu, negativno govorio o radu Vlade, nekim članovima Savjeta za odbranu i bezbjednost, te političkoj situaciji u Crnoj Gori. Krapović tvrdi da je Lazarević tako izašao iz svojih nadležnosti. Lazarević je te navode negirao.
Prije kulminacije sukoba, činilo se da će smjena Lazarevića proteći kao i neke od ranijih smjena oficira na tim pozicijama, bez medijske pompe. Tako se odigrala smjena načelnika GŠ nakon pada vlasti Demokratske partije socijalista, u vrijeme kada je Milo Đukanović bio na čelu Savjeta za odbranu, a avgustovski pobjednici preuzeli dva mjesta u tom tijelu.
Ministarka odbrane Olivera Injac tada je smijenila petanestak oficira, među kojima i tadašnjeg načelnika GŠ Dragutina Dakića . Smijenjeno je još dvanaest oficira ranga od majora do brigadnog generala, i dvojica podoficira, takođe uz obrazloženje da su ispunili uslove za penziju. Nezvanično, govorilo se da ministarka “raščišćava” ono što je u svom mandatu napravio bivši ministar odbrane iz redova DPS Predrag Bošković, koji je navodno protivzkonito i vanredno unaprijedio veliki broj pripadnika vojske. Injac je tada saopštila da je u 2020. bilo unaprijeđeno 175 vojnih lica, a od toga “nevjerovatnih 131 vanredno unaprijeđenih”. Među njima u oktobru 2020. vanredno je unaprijeđen u čin brigadnog generala i Zoran Lazarević.
Smjena petnestak oficira prošla je bez većih problema. Milo Đukanović, prvo nije prihvatio smjenu Dakića, pozivajući se na proceduralne propuste u načinu na koji je smjena obavljena, ali je nekoliko mjeseci kasnije, na proljeće 2021. prihvatio tu odluku. Umjesto Dakića za načelnika GŠ tada je izabran brigadni general Milutin Đurović, na predlog tadašnje ministrice Injac.
Ministar Krapović je predložio smjenu Lazarevića u avgustu ove godine, uz obrazloženje da je potrebno podmlađivnje VCG, te da je Lazarević ispunio uslove za penziju u skladu za Zakonom o vojsci. Milatović nije prihvatio predlog, uz ocjenu da predlog za smjenu Lazarevića nije dovoljno obrazložen.
Lazarević je ispunio uslove za penziju ove godine, ali mu je prema odluci Filipa Adžića produžena služba do 2025. Adžić je bio koordinator tog sektora u vrijeme manjinske vlade Dritana Abazovića, a nakon smjene ministra odbrane Raška Konjevića, koji je Lazarevića i predložio za načelnika GŠ u junu 2022. Taj izbor prihvatili su Abazović, tada premijer i Đukanović kao predsjednik države i Savjeta.
Krapović je za poziciju načelnika GŠ planirao pukovnika Miodraga Vuksanovića. Vuksanović je nacionalni predstavnik Crne Gore u sjedištu NATO-a u Monsu pri Savezničkoj komandi za operacije (ACO). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, Komandno-štabnu školu u SAD 2011. i Školu nacionalne odbrane u SAD 2016. O njegovom izboru se nije stiglo ni raspravljati.
Priča o smjeni Lazarevića i potencijalanom izboru novog načelnika GŠ odigravala se paralelno sa sukobom Milatovića i Spajića, koji se prelio i na rad Savjeta za odbranu, čije sjednice su više puta bile predmet spora i odgađanja.
Lazarević je početkom septembra uputio pomirljivo pismo Milatoviću, tražeći od njega da prihvati Krapovićevu odluku. U pismu je saopštio da je 35 godina časno službovao, da ne želi da bude teret nikome, te da smatra da VCG ne treba da bude u fokusu zbog političkih prepucavanja. No, već narednog mjeseca, sukob načelnika GŠ i ministra odbrane rasplamsao se u medijima, a potom stigao i do pravosuđa.
Lazarević je podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici protiv Krapovića zbog diskriminacije. Ministar odbrane je informisao vrhovnog držvnog tužioca Milorada Markovića o “saznanju o vršenju nezakonitih radnji od strane načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadnog generala Zorana Lazarevića”. Krapović je u javnost izašao i sa detaljima navodne zloupotrebe vojnog transporta u privatne svrhe od strane Lazarevića.
U priču su se uključili i vlast i opozicija. Pitanje načelnika GŠ postalo je tema i partijskih saopštenja. Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao namjeru nove vlasti, prvenstveno strukutra bivšeg Demokrtskog fronta da preuzme komandovanje vojskom. Vlast to negira. Milatović tvrdi da se radi o pokušaju politizacije vojske koji on neće dozvoliti. Njegovi oponenti tvrde da Milatović tako pokušava i da utvrdi svoju poziciju uoči pregovora za formiranje vlasti u Podgorici.
Politizacija Vojske, međutim,krenula je mnogo ranije. Analitičar geopolitike i general u penziji Blagoje Grahovac tvrdi da su od 2006. godine svi generali u crnogorskoj vojsci unapređivani protivzakonito po potrebi DPS-a. “Iz toga su se izrodile posljedice koje danas trpimo”, kaže Grahovac.
On smatra da Lazarevića treba udaljiti sa dužnosti, “a odgovorna vlast bi trebalo da pokrene prekršajni i krivični postupak protiv bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, koji je potpuno inficirao biće Vojske Crne Gore”.
Lazarević je, prema informacijama Monitora, dva puta vanredno napredovao, u čin potpukovnika i u čin brigadnog generala.
Prije 13 godina, Ranko Krivokapić, dok je bio predsjednik Skupštine i član Savjeta za odbranu i bezbjednost, usprotivio se predlogu tradašnjeg ministra odbrane Bora Vučinića (DPS) da Lazarević bude vanredno unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Vučinić je 2011. Savjetu predložio vanredna unapređenja Lazarevića, pukovnika Rifeta Kosovca i kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića, tadašnjeg komandanta Mornarice VCG, iako niko od njih nije, kako su pisali mediji, ispunjavao formalne uslove za redovno napredovanje. Krivokapić je tražio dodatne informacije o postupanju Lazarevića u sukobu Ministarstva odbrane i Sindikalne organizacije VCG koju je predvodio Nenad Čobeljić. Neki od pripadnika VCG koji su tada dobili otkaz, Lazarevića su u medijima prozivali da ih je navodno, kao Srbe, šikanirao i diskriminsao na nacionalnoj osnovi.
Lazarević je 2016. godine kao pukovnik, po odluci tadašnjeg načelnika GŠ admirala Dragana Samardžića, stupio na dužnost vojnog savjetnika u Misiji Crne Gore pri NATO. Do čina brigadnog generala je stigao je tek 2020.,kada ga je zajedno sa još 135 pripadnika VCG, u viši čin unaprijedio Predrag Bošković, uoči parlmentarnih izbora na kojima je DPS izgubio vlast. Vučinić i Bošković danas su najglasniji u odbrani Lazarevića.
Politizacija VCG, kao i ostalih institucija, nema pauzu.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
TROVANJE RADNIKA U LUCI BAR: Sistem tihog ubijanja
Objavljeno prije
2 sedmicena
18 Oktobra, 2024Slučaj povećanog nivoa olova u krvi 58 radnika barskog Port od Adria otkrio je nesposobnost institucija da pravovremeno pomognu i suoče se sa ovim problemom. Objelodanio je i to da se godinu dana krilo da su u okruženju Luke Bar koncentracije olova i arsena veoma visoke. Koncentracija kancerogenog i po zdravlje opasnog arsena je čak deset puta veća u odnosu na normalu
Kod lučno-transportnih radnika u barskom Port of Adria koji rade pretovar rude, olovnih koncentrata i cinka, prije dvije sedmice utvrđen je povišen nivo olova u krvi. I to ne mali, 58 od 63 testirana radnika ima vrijednost od 40 do 119 mikrograma, a tolerisana vrijednost olova u krvi čovjeka je 28 mikrograma po litru.
Zabrinutost radnika i njihovih porodica nije našla na adekvatnu reakciju u zdravstvenom, a ni ostalim državnim sistemima. Obraćali su se izabranim ljekarima, jedan od njih i Institutu za javno zdravlje, ali pomoć nijesu dobili. Iz Instituta za javno zdravlje saopštavaju da su dobili dopis od jednog od njih i da vjeruju da su ,,kolege iz nadležnih zdravstvenih ustanova preduzele sve nepohodne mjere”.
Podaci o ugroženosti radnika ne bi se ni saznali, jer nadležni dom zdravlja nema mogućnost analize krvi na prisustvo teških metala, da turska kompanija koja upravlja Port of Adria nije svoje radnike testirala u privatnim klinikama. Saopštili su i da su nakon što su dobili rezultate, koji su pokazali da određeni zaposleni imaju nivo teških metala u krvi znatno iznad dozvoljene granice, konsultovali kliniku i dogovorili dodatne testove u Berlinu koji će ukazati na sljedeće korake – moguće liječenje i neophodne terapije ako bude bilo potrebno.
I dok su radnici čekali, tek kada su mediji objavili ovu vijest, reagovali su i nadležni. ,,Obzirom na slučajeve trovanja olovom u kompaniji Port of Adria, zahtijevam hitnu istragu i preduzimanje odgovarajućih mjera zaštite svih radnika“, poručio je ministar pomorstva Filip Radulović i pozvao sve nadležne organe da se hitno uključe i ispitaju slučaj, jer je ugrožavanje zdravlja zaposlenih neprihvatljivo. ,,Svaka odgovorna strana mora snositi posljedice”, zaključio je Radulović.
Da se osim retorički i aktivno uključi u ovaj slučaj, ministra je pozvao predsjednik Sindikata saobraćajnih djelatnosti Crne Gore, dipl. inženjer saobraćaja Veselin Pantović. On je podsjetio da su se podjelom Luke Bar dobile dvije konkurentske firme – jedna državna luka Bar, a druga privatna kojom od 2014. rukovodi turska kompanija Global Ports. ,,One se, za relativno malu količinu tereta sa ovog gravitacionog područija, bore za svaku tonu i prihvata se rad čak i bez postojanja adekvatne tehnologije, kao što je to trenutno slučaj sa pretovarom rude cinka i olova”, ukazao je Pantović.
Ipak, nakon ministrove prozivke, institucije su se uključile. Iz Ministarstva zdravlja saopštili su da preliminarni rezultati nijesu za brigu: ,,Radi objektivnog informisanja javnosti, obavještavamo vas i da prvi rezultati analiza koje su poslate institutu u Beogradu ukazuju da se radi o hroničnom procesu te vrijednostima olova u krvi koje su u granicama dozvoljenog u odnosu na profesionalni angažman i izloženost zaposlenih na ovom radnom mjestu”.
Nakon toga je prva grupa pregledana u utorak u Kliničkom centru Crne Gore, a zatim su upućeni u Beograd, na Institut „Dr Dragomir Karajović“, specijalizovanu ustanovu za medicinu rada i zaštitu stanovništva od jonizujućeg zračenja i profesionalne toksikologije.
A onda se ispostavilo da nijesu ugroženi samo pregledani radnici. ,,Na osnovu rezultata mjerenja koje je izvršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja tokom prvog ciklusa mjerenja u 2023. godini u okruženju Luke Bar, koncentracije olova i arsena veoma su visoke i koncentracija arsena, čak deset puta veća u odnosu na propisanu ciljnu vrijednost”, saopštio je za TVCG direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić.
On je kazao i da je Institut za javno zdravlje popisao mjere koje treba da se sprovedu i ekološka inspekcija bi trebalo da, ukoliko je došlo do tih velikih prekročenja, zatvori izvor zagađenja. ,,Preporuka jeste da građani, oni koji ne moraju da idu u to područje, oko Luke Bar, da izbjegavaju dok se ne sprovedu sve mjere koje budu naložila ekološka inspekcija”, zaključio je Gazdić.
Na činjenicu da su građani Bara na opasnost od trovanja obaviješteni sa godinu dana zakašnjenja, reagovao je gradonačelnik ove opštine Dušan Raičević. ,,Odgovornost svih na rukovodećim pozicijama u preduzećima koja obavljaju pretovar tereta u Luci Bar, ali i nadležnih državnih institucija je negdje zakazala i omogućila da se ovo kontunirano trovanje sakriva duže od godinu dana od očiju javnosti, a za to će neko morati da odgovara i pruži odgovore građanima Bara i njihovim porodicama”, naveo je Raičević.
Iz institucija opet imaju spreman odgovor – zatvaranje kompanije Port of Adria u ovom trenutku nije opcija, a koncentracije teških metala oko Luke Bar su ove godine dovedene u granične vrijednosti, izjavila je ekološka inspektorka Slavena Vuković.
Ona je priznala da je bilo prekoračenja tokom 2023, kao i 2022. godine, ali, saopštila je, Ekološka inspekcija redovno prati rad na području Luke Bar, gdje kompanije Luka Bar i Port of Adria vrše pretovar ruda. Navela je da prema Luci Bar pokrenuta i krivična prijava ODT-u u Baru: ,,Očekujemo četvrto mjerenje u 2024. i ja vjerujem da će nalaz biti mnogo bolji. Očekujem da ODT odreaguje na našu krivičnu prijavu koja je podnesena 5. februara ove godine, nijesam dobila nikakav poziv iz tužilaštva. Očekujem reakciju Agencije za zaštitu životne sredine koja ne reaguje od 3. maja 2023. godine osim putem medija, kao juče. U mom radu dosta zavisi kako će se oni odrediti da bih ja mogla dalje preduzimati upravne postupke”.
Stanovnici barskog naseljna pored Luke od 2019, upozoravaju na zagađenje koje svakodnevno osjećaju. Obraćali su se Luci Bar, opštini, Agenciji za zaštitu životne sredine, nevladinim organizacijama… Protiv državne Luke Bar podnijeli su krivičnu prijavu, a sada prijavu najavljuju i protiv turske kompanije.
Iz državne kompanije Luka Bar još nijesu saopštili da li su i njihovi radnici testirani i da li su kod njih otikrivene povišene vrijednosti olova u krvi. Što je za očekivati budući da se radi o istom poslu na istom prostoru.
Izjava direktora Agencije Gazdića da je tokom protekle godine u okruženju Luke Bar koncentracija arsena čak 10 puta veća u odnosu na propisanu vrijednost, izaziva dodatnu zabrinutost. Otvara pitanje da li su se radnici testirali i na prisustvo arsena, koji je dosta opasniji od olova. Arsen je opasan po život, vezuje za probleme rada srca, disanja, organa za varenje, jetre, nerava i bubrega. Kancerogen je.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Laugh u srcu
MUSTAFA CANKA: GUSARSKA REPUBLIKA ULCINJ (XX): Kraj gusarske epopeje
Podaci u tekstu o ASCG su lako provjerljivi
Izdvajamo
-
FOKUS4 sedmice
POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno
-
INTERVJU4 sedmice
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ključna pouka je da ne treba potcjenjivati građane
-
Izdvojeno3 sedmice
FORUM 2BS U KGB HOTELU: Koga i šta zastupa Atlantski savez CG
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Odbrojavanje
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Lov na agente
-
Izdvojeno4 sedmice
33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina
-
Izdvojeno4 sedmice
SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl
-
DRUŠTVO4 sedmice
APELACIONI SUD TREĆI PUT UVAŽIO ŽALBU BRANIOCA MILOŠA MEDENICE I VRATIO VIŠEM SUDU U PODGORICI NA ODLUČIVANJE PREDLOG ZA UKIDANJE PRITVORA: Ping pong između Apelacionog i Višeg suda