MONITORING
ANKETA: Diktatura i nad ekologijom
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Crna Gora je proglašena ekološkom državom 20. septembra 1991. godine. Koliko je Crna Gora zaista blizu ili daleko idealu ekološke države
NATAŠA KOVAČEVIĆ, izvršni direktor NVO Green Home
Eksploatacija nafre završni udarac
-Čini se da Crna Gora nikad nije bila dalja idealu ostvarenja ekološke države i u situaciji u kojoj država i privilegovani pojedinci koriste nemilice prirodne resurse. 70% obalnih pejzaža je uništeno lošim planiranjem, rijeke stihijski pregrađene, prenamijenjena poljoprivredna zemljišta, dok se pitanja rješavanja otpadnih voda i gradskih smetlišta ne rješavaju već tri decenije. Infrastuktura za upravljanje otpadom kao i svijest o potrebi primarne selekcije otpada i zaštite životne sredine je davno trebala biti dio stvarnosti jedne ustavno deklarisane ekološke države. Strateška i planska dokumenta su u sukobu ne samo u primjeni nego i na papiru, dok su kapaciteti kontrole, inspekcijskog i upravljačkog nadzora na nedopustivo niskom nivou. Kada govorimo o pritiscima na riječne ekosisteme, svega 67% stanovnika povezano je na kanalizacionu mrežu, dok skoro 90% prikupljenih otpadnih voda završava u prirodni recipijent sa nedovoljnim stepenom pročišćavanja. Osim pritisaka koji dolaze od nedovoljno prečiščenih otpadnih voda, našim rijekama prijeti trajna devastacija usljed velikog broja planiranih hidroelektrana, kako velikih tako i malih.
Posljednji od udaraca ekologiji naše zemlje predstavlja plan ekspolatacije nafte i gasa iz podmorja, gdje država otvoreno pretenduje da uništi teritorijalno more kao jedan od najdragocenijih prirodnih resursa Crne Gore. Opšte je poznato da je nafta zagađivač broj jedan na listi svjetskih zagađivača i umjesto da brinemo o razvoju turizma, ribarstva, morskog biodiverziteta i zdravlja građana, nadležne institucije nam obećavaju novi sunovrat kroz iskopavanje fosilnih goriva i nova zagađenja.
DARKO SAVELJIĆ, ORNITOLOG
Tajkunsko pustošenje
-Radeći kao ornitolog po terenu, prošavši Crnu Goru uzduž i poprijeko, upoređujući stanje faune ptica Crne Gore sa ostalim evropskim zemljama, odgovorno tvrdim da naša država i dalje ima ogromni potencijal, djevičanske krajolike i biodiverzitetom bogate ekosisteme. Sa aspekta ptičje faune i njihovih staništa, Crna Gora se i dalje kotira kao „ekološka”.
Na žalost, nedostatak vizije upravljanja prostorom, intenzivna ilegalna i legalna gradnja, drastično tajkunsko pustošenje prirodnih resursa zasjenjuje sve prirodne vrijednosti i značajno utiče na održivost epiteta „ekološka”.
ALEKSANDAR PEROVIĆ, direktor Ekološkog pokreta Ozon
Ekologija najbolji razvojni pravac
-Suština priče kada je u pitanju ustavna odrednica ekološke države je da ova najhumanija ideja nažalost nikada nije doživljavana kao jedinstvena razvojna šansa od strane donosilaca odluka na najvećem nivou, kao ni ubjedljive većine stanovništva Crne Gore.
Što se više bavim potencijalima valorizacije ekološke države, ubijeđen sam da je taj put bio ne samo jedinstvena, već i realno održiva razvojna šansa, koju je jedan mali sistem mogao iskoristiti u interesu svojih građana.
Nažalost, u prethodnih četvrt vijeka rađeno je sve što je bilo potrebno da privatni interesi prevagnu nad javnim, a posljedice pogrešnih odluka i nekontrolisane eksploatacije prirodnih resursa ne samo da su lako uočljive, već se osjećaju u svakodnevnom životu.
Mnogo puta sam ponavljao u javnosti da je ustavna odrednica ekološke države najviše rabljena u svrhu marketinške i turističke promocije. Tek u posljednje vrijeme prepoznajem koliko su takve politike uzrokovale negativan odnos prvenstveno stranih turista koji su očekivali uređen sistem, a ono što su vidjeli i ponijeli kao impresiju nije nam niti za reklamu ni za ponos.
Ipak, budući da idemo u susret otvaranju pregovaračkog poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene, koje će biti najkompleksnije i finansijski najzahtjevnije kada je proces Evropskih integracija u pitanju, čvrsto vjerujem da je moguće brendirati ekološku državu Crnu Goru kao najbolji razvojni pravac.
Naravno, da bi se to desilo, potrebno je iskorijeniti mnogo loših politika, bahat odnos prema prostoru i ekosistemima, kao najvažnijim resursima, uraditi sve što je potrebno da zakonski okvir isprati viziju ekološke države i zaštiti javni interes. Drugim riječima, potrebna je bezuslovna sistemska podrška i prostor za one koji znaju i žele se posvetiti dugotrajnom procesu, kako bi se kvalitet životne sredine i života građana značajno popravio.
Poseban akcenat treba staviti na obrazovanje, i to na svim nivoima i koristiti sve mogućnosti kako u zvaničnom obrazovnom sistemu tako i kroz vaninstitucionalno obrazovanje, koje ima sve važniju ulogu u razvijenim zemljama.
U Crnoj Gori postoje ljudi sa znanjem i vizijom, kao i programi akreditovani od strane Nacionalnog savjeta za obrazovanje, koji se bave nekom od tema iz oblasti životne sredine. Ono što izostaje jeste sistemska podrška za realizaciju, odnosno kontinuirano ulaganje i investicije u znanje i kulturu življenja.
VELIBOR IVANOVIĆ, NVO Za vode Podgorice
Upropaštena razvojna šansa
-Ekološka država kao projekt je bio, bez dileme, razvojna šansa Crne Gore ali se realno nije desio. Start-up faza je poslužila više kao marketinški mehanizam kojim su se okoristili prije svega vlastodršci, ali i kojekakvi strani ,,eksperti” i dio NVO sektora. Svi zajedno snosimo odgovornost zašto je jedna takva ideja realno potrošena. Ponovno potenciranje te priče u ovom momentu vidim isključivo kao pokušaj poentiranja u predizbornom kontekstu. Imajući u vidu u kakvom su nam stanju ekološki-sistemi u vodama, šumama i živi svijet u njima, kao i nekvalitet vazduha, nemam dilemu da smo kao društvo u cjelini pali na ispitu. Sve je to pečat višedecenijskog vladanja polupismenih i veoma halapljivih pojedinaca.
Naša država još uvijek nema planove upravljanja najznačajnijim prirodnim resursima. Ne postoji niti jasna vizija oko smjernica ekonomskog razvoja. Ono što nam, dileme nemam, slijedi ukoliko DPS nastavi da vlada, je konačan udarac od kojeg neće više da bude moguće da se priroda oporavi. Do svih nas je da damo doprinos da se to ne desi.
MIODRAG MITROVIĆ, izvršni direktor NVO Breznica Pljevlja
Bez razloga za slavlje
– Godišnjica proglašenja Crne Gore ekološkom državom nema nijedan razlog da se slavi, a još manje da se tim jubilejom ponosimo, iz razloga što ta svakako dobra ideja kod nas nije zaživjela na pravi način. Krilatica Crna Gora – ekološka država danas služi turistima i posjetiocima Crne Gore za pričanje viceva i zbijanje šale na tu temu.
Turizam koji razvijamo ne vodi elitnom turizmu već se stvara ambijent za masovni turizam i dolazak najsiromašnijih turista iz okruženja. Kada su u pitanju zaštićena područja reći ću da samo kanjon Tare na dnevnom nivou posjećuje ogroman broj ljudi koji se mjere na samo jednom lokalitetu od 1000-1500 posjetilaca. Naime, priroda, kanjon i rijeka Tara izdržavaju ogromnu posjetu raftera i turista, ali mi moramo izbjeći masovni turizam, jer je to područje koje zaslužuje da bude destinacija za elitni, a ne masovni turizam.
Istina je da je Crna Gora ispunila početno mjerilo za otvaranje poglavlja 27, da smo usvojili brojne zakonske propise ali većina od tih dokumenata se ne poštuju.
I dalje imamo ogromne probleme, koje donosioci odluka nazivaju izazovima, a to su očigledno postojanje ili drvne mafije, potpuno i besomučno izlovljavanje i ubijanje zaštićenih životinjskih vrsta koje su po svim zakonima zaštićene.
Poseban problem predstavljaju šumski požari koji su svi izreda podmetnuti, od kojih kao za posljedicu imamo uništene čitave šumske komplekse. Samo u tim požarima izgorjelo je 8% ukupne teritorije Crne Gore. Kada je u pitanju kvalitet vazduha, pogotovo u Pljevljima, znamo da zagađivači rade van svake kontrole i da je država potpuno pasivna i nezainteresovana za rješavanje ovog problema. Pljevlja su 2014. godine od strane Svjetske Alijanse za zdravlje i životnu sredinu proglašena najzagađenijim gradom Evrope.
Politika je velika igra, to svi već odavno znamo, ali zbog čega država nas Pljevljake tretira kao građane drugog ili trećeg reda? Zbog čega se prema jednom čitavom području odnosi kao da je to kolonija koja služi za crpljenje i iskorištavanje prirodnih bogatstava na način kako se to nekada radilo u najnerazvijenijim zemljama Latinske Amerike. Uredno plaćamo poreze, zdravstveno osiguranje i druge obaveze državi, dok se naše prirodno bogatstvo odnosi iz Pljevalja, a zauzvrat ne dobijamo ništa.
DARKO STIJEPOVIĆ, direktor NVO Centar za razvoj Durmitora:
Velika blamaža
– Ekološka država Crna Gora je jedna od najvećih blamaža koje je eko koncept i Crna Gora doživjela. Ekološka država Crna Gora je neprijatna prevara, neozbiljna priča i tužna realnost naša danas, 25 godina poslije. Prevarni dio ove zamisli o konceptu eko države je bio prisutan i prilikom usvajanja koncepta ekološke države CG jer je ista država poslije par dana jurnula na Dubrovnik. Ekološki koncept je bio uvaljen u prevare tadašnjih političkih elita kojima su se htjele predstaviti kao dio civilizacije i najprogresivnijih duhovnih stremljenja, a ne kao dio ratnohuškačke armade. U sklopu „rata za mir” promovisana je i ideja ekološke države.
Koncept ekološke održivosti je nasljeđe SFR Jugoslavije koja je htjela da prednjači u svijetu sa svojim pozitivnim i naprednim stremljenjima pa je i ekološki koncept prihvaćen i široko promovisan. Nesumnjivo je taj koncept bio prihvaćen i u najširoj javnosti. Plod toga su UNESCO-ova mjesta svjetske baštine i čitav sistem zaštite prirode u Jugoslaviji i Crnoj Gori, Svjetska nagrada UNESCO-a 1986. godine za NP Durmitor i sveobuhvatan sistem zaštite prirode. Zato je ekološka država lako i iskreno prihvaćena u Crnoj Gori na nivou najšireg javnog mišljenja.
Danas je ekološka država izrugivanje ekološkim konceptima i zdravom razumu. Ekološka država nije u Crnoj Gori drugo do cinizam i ironija. Najdrastičnije uništenje životnih i eko vrijednosti je u ratu, i to smo imali, a zatim je nastavljena destrukcija prirodnih resursa neodrživom eksploatacijom. Apokaliptično stanje u NP Durmitor, jedinom mjestu UNESCO-ove Svjetske prirodne baštine u Crnoj Gori, (postojala su samo dva u SFRJ) pokazuje da kod domaćih turbo-folk političkih elita nije nikada ni postojala misao o ekološkoj državi već da je to bilo samo pokriće za pohlepu, sirovu pljačku, duhovnu prazninu i civilizacijski sunovrat.
Pretvoriti simbol ekološke države, ledničko jezero, Crno jezero u kanalizacioni kolektor, a istovremeno koristiti ga kao rezervoar vode za piće je skaredno. To je prije za psihijatriju nego za ekološku raspravu. To nije ekološka država već diktatura nad ekologijom. Eko država je postala predmet podsmijeha i ironije svakog iole obrazovanog čovjeka.
Pripremila: Bojana DRAGAŠ
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet
Objavljeno prije
2 satana
21 Novembra, 2025
Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike
Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.
Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…
Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.
Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.
Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.
U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.
Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.
Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.
Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.
Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih. Iznos javnog duga raste iz godine u godinu. Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.
Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.
Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“
Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“ i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.
„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.
„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona
Objavljeno prije
2 satana
21 Novembra, 2025
Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene su u cijelom regionu. Crnogorski navijači na fašističke povike odgovorili antiratnom porukom i sportskom kulturom
,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”, odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije”, ,,Ko ne skače taj je pravoslavac”…
Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.
Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent – ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.
Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.
Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem”, poručio je.
,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se – nevjerovatan osjećaj”, izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.
Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije,uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.
Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.
U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim”.
,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručili: ‘Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče’… Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali ‘Ustaše i četnici, zajedno ste bježali’, jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima”, napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.
,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci”, piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti”.
Tabloidi u Srbiji iskoristili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija”.
Realnost je ipak drugačija.,,Navijanje” su osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci”, poručio je premijer Milojko Spajić. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce”, naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.
Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je: ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu”.
Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent”.
Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.
Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.
Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde – „delije” i Partizana – „grobari”, koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak ‘grobara’ i ‘delija’ koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno”, saopštio je reporter hrvatske Nove TV.
Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina”, jer je tokom meča Srbija – Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci” i „Pumpaj”. Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi”, beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.
U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore”, saopštili su iz policije.
Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost
svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz ANB-a, kao i direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.
Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti”, piše index.hr.
I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina” kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.
Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA je zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.
Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici Dinamo–Crvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.
Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije”.
Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.
Predrag NIKOLIĆ

Komentari
Izdvojeno
DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države
Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Novembra, 2025
Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a
Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.
Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”. Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….
Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.
Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.
U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.
U Komisiji je crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.
Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom, očigledno je da je glavni razlog istrage njegova podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina. Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.
Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.
S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.
Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.
Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 3 sata
Đedovina
Milena Perović
-

ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
SPC, prva grana vlasti
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
A vrijeme ističe…
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Nedovršeno
Zoran Radulović
Novi broj

CRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet
NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmicePROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa
-
Izdvojeno4 sedmiceBUDVA: KADA RUŠITELJI POSTANU DOBROTVORI: RTCG dobio na poklon filmsku arhivu uništenog Zeta filma
-
INTERVJU4 sedmiceVLADO LAKIĆ, UDRUŽENJE STOČARA DANILOVGRAD: Farmeri su prepušteni sami sebi
-
INTERVJU4 sedmiceANA LALIĆ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Propagandna glasila režima fatalnija su za građane Srbije i od Vučića
-
DRUŠTVO3 sedmiceISTORIJSKI REVIZIONIZAM U CRNOJ GORI I REGIONU: Put u mrak
-
FOKUS4 sedmicePREDSJEDNIKOV ORDEN AMFILOHIJU, POMIRITELJU: Da je vječno selektivno pamćenje
-
FOKUS3 sedmicePROVALA MRŽNJE PREMA TURSKIM DRŽAVLJANIMA U CRNOJ GORI: Fašizam ne dolazi, već je došao
