Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Čovjek iz magle

Objavljeno prije

na

Možda vam je promaklo – krajem prošle nedjelje dobili smo još jednu, skoro zvaničnu, interpretaciju minulog izbornog procesa. „Mi smo na crnogorskom primjeru vidjeli najočigledniji primjer sukoba Istoka i Zapada”, predočio nam je odlazeći premijer. „Neka bude pretenciozno: mislim da niko izvan Crne Gore, pa ni dobar dio Crne Gore, nije prepoznao o čemu se ovdje radilo 16. oktobra. Svi su mislili da se bira vlast, a ja mislim da se vodila borba za evropsku perspektivu, ne Crne Gore nego – Zapadnog Balkana.”

Konačno, Đukanović je pred probranom publikom u Budvi još jednom ustvrdio kako je agitovanje i glasanje protiv njega i njegove partije predstavljalo „opasan, agresivan i brutalan napor da se uruši evropski sistem vrijednosti i da se ponudi magla koje se Zapadni Balkan nagutao tokom svoje istorije”.

Pokušajmo zamisliti da je Đukanović u Budvi govorio istinu. Dakle, na minulim izborima birali smo između ,,sistema vrijednosti istoka i zapada” (Istočne i Zapadne Evrope).

Ako je izbor bio tako dramatičan, zašto politički akteri pod Đukanovićevom kontrolom nijesu marširali pod jednom zastavom? Državnik svjestan važnosti trenutka, uradio bi najviše što može da oko tako važne ideje, kao što su evropske vrijednosti, okupi sve raspoložive snage. Odlazeći premijer postupao je sprotno: odlučio je da DPS, pod njegovom komandom, prvi put od 1996, samostalno izađe na izbore pride, Đukanović je dodatno slabio neke svoje prirodne filijale, pomenimo SD i Pozitivnu, svjestan mogućeg rasipanja glasova.

Da parafraziramo predsjednika DPS: svaki crnogorski glas koji nije dat njegovoj partiji – bačen je. Tako je, zaista, bačeno 1,5 odsto glasova partije Darka Pajovića, a SD se noktima zadržala iznad cenzusa (osvojenih 3,2 odsto glasova). Da li bi državnik sa vizijom, rizikovao da u parlament ne uđu svi sljedbenici njegovog sistema vrijednosti zbog želje da se naredne četiri godine vlada sa što manjim brojem partnera?

Đukanović je radio suprotno. Iz istog razoga zbog koga je nekada rušio SFRJ i vladu Anta Markovića, pa sa Slobodanom Miloševićem stvarao SRJ, pa je rušio i sa Zoranom Đinđićem stvarao SCG, pa sa Rankom Krivokapićem obnavljao nezavisnost Crne Gore. Države koje je rasturao i stvarao Đukanoviću su bile samo sredstvo da se održi na vlasti.

Sve što se dešavalo u minulim mjesecima, nedjeljama i danima – od A2A i Buljarice, preko zastrašivanja i potkupljivanja birača, do navodnog državnog udara i (ne)prikrivenih prijetnji svima koji ne žele vjerovati u istinu bez ijednog opipljivog dokaza – pokazuje da bi vladajuća oligarhija bila spremna da, zbog svojih interesa, dovede u pitanje i budućnost Crne Gore.

Život je podastro mnoge dokaze: Milo Đukanović nije zastupnik, a kamoli čuvar onoga što nazivamo evropski sistem vrijednosti. Da li je moguće zaboraviti da nas evropejstvu podučava čovjek koji je rušio Dubrovnik, Kosovo ,,branio svim sredstvima”, omrznuo šah i reformiste (,,iza nevještih reformskih maski, lako je prepoznati šačicu crnogorskih nacionalista, suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju”), deportovao izbjeglice, ponosio se partnerstvom sa Miloševićem, koji iza sebe ima Štrpce i Bukovicu, koji je varao političke i poslovne partnere, a pljačkao vlastiti narod…

Sada je stasao da Crnu Goru brani od „Rusa” koje su nam doveli on i njegovi najbliži saradnici i prijatelji (Milan Roćen, Zoran Bećirović…). Od onih kojima je dao As da ga urnišu, Željezaru da je opljačkaju i pobjegnu, KAP i Boksite – da ih platimo za krađu u kojoj smo ih uhvatili… Pa nije najodaniji Putinov ministar – Sergej Šojgu – u Podgorici postrojavao lidere opozicije već Đukanovića i njegove ministre. Oni valjda znaju zašto. Jedan bivši ruski ambasador nam je natuknuo da je riječ o novcu koji je odavde, za vrijeme postjugoslovenskih ratova i međunarodnih sankcija prema SRJ, u džakovima nošen u Moskvu. Đe su sad te pare? Konačno, da li u načinu na koji Đukanović skoro tri decenije vlada svojom gubernijom prepoznajete nekog Skandinavca ili Vladimira Putina?

„Moramo odbaciti tu maglu”, kaže Đukanović za svoje političke protivnike. A sve u nadi da će Crna Gora što duže ostati slijepa i gluva, u oblaku stvorenom pod njegovom komandom. Ali, razmiče se magla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Pozitivna priča

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neobično ohrabrujuće poruke predsjednice EK  crnogorskim vlastima tokom njene ovonedjeljne posjete Crnoj Gori, malčice su pokvarili četnički parastosi, odjeci prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države,  i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči. Pravila se da ne vidi. Mi nemamo na to pravo

 

„Cilj da Crna Gora uđe u Evropsku uniju zaista je na dohvatu ruke“,  ohrabrivala je  predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen ovdašnje vlasti, tokom ovonedjeljne posjete Crnoj Gori. To je tek jedna od silnih motivacionih poruka koje je poslala, susrećući se sa predstavnicima vlasti i institucija. „Volimo vas što ste ambiciozni i zato vas podržavamo“,  poručila je gotovo ushićeno. Pa sa Luštice: „ Znam da ste fokusirani“.

Neobično ohrabrujuće poruke Fon der Lajen  prenosili su mediji širom regiona, analizirajući pozicije svojih zemalja kandidata na evropskom putu i ističući Crnu Goru kao pozitivan primjer. Izgledalo je kao da Crna Gora stvarno hita da se reformiše u društvo evropskih vrijednosti.

Svečanu atmosferu malčice su pokvarili četnički parastosi, prepiske Aleksandra Mijajlovića sa po države i njeni odjeci i politički apetiti koji su opet  blokirali izbor sudija Ustavnog suda.  Na Ursuline oči.  Nema veze, pravila se da ne vidi.

Poslanici ove sedmice opet nijesu izabrali troje sudija Ustavnog suda, iako su kandidati ispunjavali uslove. Nije pomogao ni poziv koji im je predsjednica EK uputila uoči sjednice – da dovrše kompletiranje Ustavnog suda. Gotovo u glas lideri parlamentarne većine ponavljali su  da su posvećeni evropskom putu i da će Ustavni sud,” ukoliko ne ove sedmice, biti popunjen za mjesec dana”. Zvučalo je kao obris političkog dogovora, sa novim kandidatima koji će za mjesec dana biti dovoljno naši i njihovi.

“To će biti poruka da mi predano radimo na ispunjavanju svih onih uslova koji nas preporučuju da postanemo članice Evropske unije i da budemo neko ko će biti primljen u tu zajednicu na način koji je dostojanstven, koji je prihvativ, a da je to rezultat rada i domaće pameti, i domaćih kadrova, kao i domaćih političara”, poručio je i predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Samo koji dan ranije, dostojanstveno i evropski,  prisustvovao je  četničkom parastosu. Pardon, bio je na Krnovu, na lokalitetu Lobanje glave, gdje je, kako je saopštila Eparhija budimljansko-nikšićka,  “služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine”. Parastos je služio mitropolit budimljansko-nikšićki SPC Metodije., koji je nedavno ljubio nezakonito postavljeni spomenik  četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Izgleda da je on dežurni u SPC za držanje četničkih parastosa.

Bilo je i drugih baš ono evropskih  momenata tokom posjete Fon der Lajen  Crnoj Gori. Danijel Živković, formalni lider DPS čija  partija voli da se predstavlja evropskijom od svih, ove sedmice poručio da su u Crnoj Gori običaj i tradicija važniji od zakona.

“Spremni smo da idemo do kraja, bila to smrt ili zatvor”, kazao je  Živković, komentarišući Naredbu za istragu SDT, koja je dovela do hapšenja  Aleksandra Mijajlovića, ranije optuženog za šverc cigareta i više službenika policije i tužilaštva, te funkiconera DPS Predraga Boškovića.  Otkrivši istovremeno interesantnu komunikaciju Mijajlovića sa različitim društvenim strukturama, funkcionerima DPS i medijima koji tradicionalno navijaju za Đukanovića.

Živković je tim povodom primijetio da u tužilaštvu  misle kako ne postoji nešto iznad zakona,  Ali u zabludi su.   “Postoji  samo jedna stvar,” , otkrio je mladi nasljednik na partijskom tronu Mila Đukanovića.  “U Crnoj Gori to su običaj i tradicija”.  Evropski.

Možda je Evropa izvagala da zatvori jedno oko kada je proširenje u pitanju. Crnogorsko društvo moralo bi da ih širom otvori.  Duhovi prošlosti pušteni na sve strane ,  otvaraju puteve budućnost –ali budućnosti možda  još i gore  od ne tako davne strašne i  sramne prolosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mučno, mučnije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda mučnije od čitanja sms poruka Aleksandra Mijajlovića sa društvom je gledati kako podmladak DPS-a, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme  političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika

 

Milošu Nikoliću, portparolu DPS-a, mučno je, kaže, da čita „šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret“ u najnovijoj Naredbi za istragu SDT. Ne zbog toga što tamo piše da je Peđa, kako mu tepa, u vrijeme dok je bio ministar odbrane, prikupljao lične i podatke o političkoj opredijeljenosti zaposlenih u Bemaxu i Genexu i dostavljao ih Aleksandru Mijajloviću, kako bi vršili pritisak da glasaju za DPS na izborima 2020. Miloš, doduše, Mijajlovića, osumnjičenog i za šverc cigareta, možda zna kao Aca. Onog koji je Danijelu, njegovom partijskom šefu, htio da pokloni telefon. Koji je Danijel dogovarao gdje da preuzme, ali ga, tvrdi, ipak nije uzeo. Mučnina.

Pritisak na birače za Miloša je moguće normalnost, prva politička lekcija, podmlatku DPS-a. Sjetimo se samo davno zaboravljene afere Snimak, kad smo slušali kako se viđeni  DPS-ovci utrkuju u predlaganju manipulacija kojima se može doći do glasova. Afera je umrla na rukama Đukanovićevog pravosuđa. Na naše i evropske oči.

“Čitajući šta se Peđi Boškoviću stavlja na teret ne mogu, a da se ne prisjetim razgovora sa Vladom Novovićem, u kojem mi je tada, kao sudija Višeg suda, govorio ko iz sistema sudstva glasa za DPS, a ko je protiv. Mučni su bili njegovi snishodljivi hvalospjevi tada na račun vlasti i uvrede na račun pojedinih funkcionera DF-a. Nego mi sada nije jasno koga zbog denunciranja kolega, treba uhapsiti – mene ili njega”, napisao je portparol DPS-a na društvenim mrežama, a mediji prenijeli njegov pokušaj diskreditcije specijalnog tužioca.

Možda i mučnije od čitanja sms poruka Mijajlovića iz najnovije istrage specijalnog tužilaštva sa političarima, urednicima medija, policajcima i tužiocima je gledati kako podmladak DPS, dok se lažno predstavlja kao reformisan, koristi oprobane mehanizme svojih političkih otaca, pa i onih za diskreditaciju svih koji im stanu na put. Odnosno onih koji bi mogli da ugroze njihovog počasnog predsjednika. Posebna je fenomenologija to što kad nekog hoće javno da oblate –  oni tu osobu povežu  sa DPS-om. Isti model Miloš je primijenio i kada je nedavno pokušao diskreditovati gradonačelnika Podgorice Sašu Mujovića.

Mučno je podjednako gledati i kako je nova vlast, sa istim apetitom prethodnika, nakon avgusta 2020, krenula u političko porobljavanje pravosuđa. Onemogućavajući mu da se oslobodi prethodnog političkog uticaja, plus mu natovarivši novi sloj pritisaka. Držeći ga tako bez osnovnih mehanizama da bude slobodno i profesionalno.

Afere su, baš kao i Snimak, zato nastavile na naše oči da umiru pred pravosuđem i nakon pada DPS-a. Telekom, Koverta, Tunel…Dok nova vlast i dalje priča o ruci pravde, a optužnice SDT koristi za samopromociju i poboljšanje političkog rejtinga.

Prepiske koje čitamo, skaj ili sms, svejedno, ostaće kao važno svjedočanstvo o vremenu i zarobljenom društvu u kom smo živjeli. Stare teme su pred nama. Na dnevnom redu je borba za ozdravljenje institucija i pravosuđa. Optužnice koje zbog apetita vlasti, ili odlaganja reforme pravosuđa,  neće padati pred sudovima, nužne su za ozdravljenje ovog društva. One neće donijeti samo štrikove Briselu, nego i zemlju u kojoj će neko poželjeti da ostane.  Neće mu alternativa samo biti da se svrsta:  u naše ili njihove.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partije okupljene oko ideje da je bolje da su na vlasti oni a ne DPS, sve teže prikrivaju međusobne razlike. Vlast koja nije u stanju da “privede” ni bronzanu bistu – Pavle Đurišić je, izgleda, ponovo pobjegao – u dubokoj je krizi. Neko treba da stavi tačku,  dok je ceh moguće podmiriti bez velikih posljedica

 

Izgleda da se ubrzava ova stvar sa “stavljanjem tačke”.  Nije prošla ni nedjelja dana kako je Saša Mujović obećao “ili ću ja staviti tačku na kolektor ili kolektor na mene, borba je neizvjesna…”, a iz okruženja predsjednika opštine Podgorice stižu još zanimljivije najave. Sudeći po njima, koliko na botunski  kolektor gradonačelnik želi staviti tačku i na vladajuću koaliciju u sadašnjem sastavu. Ne isključujući mogućnost da se taj proces prečišćavanja proširi iz lokalnih vlasti Glavnog grada i na državni nivo, odnosno Vladu.

Vijesti su objavile informaciju da je Mujović, na sastanku sa predstavnicima partija vlasti u Podgorici, tražio da se na lokalnom nivou raskine koalicija sa DNP-om Milana Kneževića. Prema pouzdanim saznanjima TV Vijesti, prvi čovjek podgoričkog PES-a je na istom mjestu rekao da će od predsjednika pokreta i premijera Milojka Spajića “tražiti da se preispita saradnja sa svim partijama koje glume opoziciju u državnoj vlasti”.

Ta je vijest iznenađujuća samo na prvi pogled.

Milan Knežević je prvi oglasio nespojivost nauma o izgradnji PPOV u Botunu i opstanka vladajuće koalicije u Podgorici. Još u prvoj polovini septembra on je najavio da će od odbornika DNP tražiti da napuste vlast u glavnom gradu ako dođe do gradnje u Botunu, ali da od svojih ministara neće tražiti da odu i iz Vlade, jer tamo “ostvaruju značajan uticaj”. Za razliku od mnogih koji su navikli da prečuju Kneževićeve ultimatume, izgleda da je Mujović najave i izrečene prijetnje shvatio ozbiljno. I riješio da prvi povuče potez.

Suštinski, potvrda   njegovog nauma stigla je nakon sjednice podgoričkog odbora PES-a. Gradonačelniku je, saopšteno je, potvrđena jednoglasna podrška “zbog dosadašnjeg konkretnog rada i rezultata koje je postigao”.  Javnim, tihim i potencijalnim oponentima iz lokalne koalicije (Demokrate, koalicija Za budućnost Podgorice i Pokret za Podgoricu) poručeno je  da “svi koji odustaju od takvog pristupa imaju legitimno pravo da, bez PES-a a sa drugim političkim konstituentima, pokušaju da konstituišu neku novu većinu”. Ili da se testiraju pred “stanovništvom Glavnog grada”, na novim izborima.

Problem je to što te preporuke nije lako sprovesti u djelo.

Ljetos je u parlamentu dogovoreno da će se naredni lokalni izboru u Crnoj Gori, u svim opštinama istovremeno, održati u junu 2027. Do tada, vlast u Podgorici mora funkcionisati na ovaj ili onaj način.

Ukoliko DNP napusti ili bude isključen iz vladajuće većine u Podgorici, Mujović i njegovi saradnici ostaće bez većinske podrške lokalnog parlamenta. Knežević tvrdi da vlast u Glavnom gradu neće biti ugrožena pošto njegovi oponenti “već razgovaraju” o koaliciji sa DPS i Duškom Markovićem, čija Stranka evropskog progresa ima dva mandata u lokalnom aprlamentu.

Matematički, izlazak DNP iz podgoričke većine (tri odbornika) mogao bi se nadomjestiti bez DPS, uz savez sa makar jednom od partija koje imaju po dva ili tri  odbornika. (Uz Markovićev SEP, tu su Perićev Preokret, Abazovićeva URA i koalicija Evropski savez koju u Podgorici predvodi Boris Mugoša).  Pod uslovom da to bude prihvatljivo svima u aktuelnoj većini. A ta pretpostavka nosi veliki znak pitanja.

Na državnom nivou je drugačija računica. Vlada i vladajuća većina mogli bi biti ugroženi tek ako se partija Andrija Mandića “solidariše” sa dugogodišnjim koalicionim partnerom. Njihov uticaj u Vladi i po dubini zauzetih funkcija u državnim preduzećima i institucijama još je veći od Kneževićevog, pa bi i ta odluka bila mnogo teža. A i njene posljedice.

Partije okupljene oko ideje da je bolje da su na vlasti oni a ne DPS, sve teže prikrivaju međusobne razlike. Ljepilo koje ih je uvezalo i dalje drži, ali ga svakodnevno nagrizaju borbe oko kontrole ministarskih i opštinskih feuda, uz intenziviranje političkih/ideoloških razmirica. Sve više je ostavki onih koji su se u vlasti našli po kriterijumu znanja i sposobnosti, bez partijske zaleđine. A neko mora da uradi posao, dok partijski kadrovi produbljuju postojeće i kreiraju nove krize: političke, pravne, bezbjednosne, socijalne, finansijske.

Vlast koja nije u stanju da “privede” ni bronzanu bistu – Pavle Đurišić je, izgleda, ponovo pobjegao – u dubokoj je krizi. Neko treba da stavi tačku dok je ceh moguće podmiriti bez velikih posljedica.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo