Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Pobuna poniženih

Objavljeno prije

na

Izgleda, samo u Crnoj Gori uvijek dobija manje zlo. U američkom sudaru titana, muškarca kojeg se boje i žene kojoj ne vjeruju, pobijedio je prvi. Onaj koga je intelektualna i holivudska elita u Americi smatrala većim zlom. Ispalo je da su građani SAD-a većinski procijenili drugačije – da je bolje, čak po cijenu riizika i neizvjesnosti, da glasaju za promjene! Za Donalda Trampa kao novo lice na političkoj sceni, a ne za „sigurni korak” sa potrošenom Hilari Klinton. Zato je glasanje Amerikanaca više bilo glas protiv višedecenijskog diktata vašingtonskog establišmenta nego glasanje za Trampa kao neku nesumnjivu i kvalitetnu alternativu. To je na prvi pogled najpozitivniji apsekt ovakvog epiloga američkih izbora – Tramp je pobijedio i demokrate ali i svoje republikance i sada će i jedna i druga, učmala, birokratizovana i korumpirana struktura morati da preispitaju svoje dalje djelovanje i način funkcionisanja. Zato bi se neočekivan epilog izbora mogao tumačiti i kao izraz pobune decenijama poniženih građana koji su davali manadate otuđenim političkim elitama za njihovu međusobnu raspodjelu moći i uticaja. I za zadovoljenje partikularnih interesa.

Pobjeda Trampa je istovremeno, ne samo poraz kandidatkinje Hilari Klinton, već i dosadašnjeg predsjednika Baraka Obame. Dva mandata koja mu je povjerio američki narod, a koje je demokratski svijet dočekao sa velikim nadama, očito su dali rezultate koji nijesu bili na nivou očekivanog. Posebno kada se govori o spoljnoj politici SAD-a. Zato je nedavno njemački Welt zaključio kako će Obama više ostati upamćen po onome što je tokom dva mandata izbjegao (da učini) nego po onome što je učinio. I to je jedan od razloga Trampove pobjede.

Tek treba da se vidi šta će američki Berluskoni da donese svojoj zemlji i svijetu. I na unutrašnjem i na spoljnjem planu. Unutar Amerike se više treba bojati za sudbinu demokratskih vrijednosti nego ekonomije. Nobelovac Pol Krugman već tuguje nad sudbinom Amerike pod Trampom, nije ohrabrujuće ni što prvi telegrami podrške novom predsjedniku najvažnije zemlje demokratskog svijeta stižu sa evropskih ili svjetskih adresa koje su u ratu sa demokratijom (Putin, Orban, Vučić, Đukanović, Jildrim…).

Pomenute reakcije ukazuju i na prve moguće negativne posljedice izbora Trampa – desnica i populističke snage širom svijeta dobiće krila. I vjetar u leđa. To je loše posebno za Evropu uoči nacionalnih izbora koji će se sljedeće godine održati u ključnim zemljama EU, kao što su Francuska i Njemačka. Ako bi pobjeda Trampa uticala da u dvije najveće zemlje koje još drže ideju EU živom, pobijede desne ili ekstremno desne snage, onda će se projekat evropskog zajedništva naći na najvećem iskušenju. Nakon Breksita i Trampa ne izgledaju neočekivanim ni pobjede Mari Le Pen u Francuskoj ili ulazak Alternative u novu vladu Njemačke. Tek bi tada Putin imao razloga za slanje radosnih telegrama.

Američka ambasadorka je u Tvitu nakon dobijenih rezultata napisala kako je „demokratija i priznavanje izbora i zajednički rad u najboljem interesu”. Čini se kao da se ovom porukom obratila i svojim zemljacima koji su bili naklonjeniji gubitnici izbora ali i ovdašnjim akterima političke scene. Istina, u Americi nije izborni dan protekao u sjenci „državnog udara”, čak se par dana prije izbora morao oglasiti i šef FBI oko famoznih mejlova Hilari Klinton kako bi sa izbornog rezultata skinuo sjenku miješanja svoje Službe.

Balkan odavno nije među prioritetima američke spoljne politike. Nerelano je očekivati da će se nešto bitno promijeniti u tom pristupu i u Trampovom mandatu. Iako bi poraz okoštale strukture u Vašingtonu mogao da bude i loša vijest za njihove lokalne igrače i lidere koje su tretirali kao faktor stabilnosti, samo zato što nijesu palili tenkove i vodili ratove kao početkom 90-ih. Možda je došlo virijeme da se na međunarodnom planu dese značajnije promjene koje bi raskinule višedecenijski američki dil sa diktatorima i korumpiranim liderima širom svijeta zbog kratkoročnih i parcijalnih interesa.

Željko IVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Količnici inteligencije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema izvještaju Fridom hausa za 2023. godinu, Crna Gora je nazadovala po pitanju stanja demokratije u zemlji. Od njihovih ocjenjivača zaslužili smo najnižu prosječnu ocjenu u zadnjih deset godina

 

Odlazeći premijer održao je, prenijeli su iz njegovog kabineta, „predavanje na Univerzitetu Oksford, najstarijem univerzitetu u anglofonskom svijetu“. Koji dan ranije, zakletvu je položio novi predsjednik države koji je, prije koju godinu, „kao stipendista britanske vlade magistrirao ekonomiju na Univerzitetu Oksford“.

Malo li je to za zemlju u kojoj je, prema posljednjem istraživanju svjetske inteligencije, prosječan količnik inteligencije nepunih 86? Na šta premijer često i rado podsjeća: „Ubiće nas IQ 86“. Prema kategorizaciji količnika inteligencije to nas, u prosjeku, svrstava u grupu fiziološki tupih. Iznad su prosječno inteligentni a u kategoriji ispod oni sa lakom duševnom zaostalošću.

Ukoliko želimo popraviti trenutno stanje, jedni preporučuju više čitanja a drugi pravilniju ishranu, pošto se „nedovoljnim uzimanjem joda količnik inteligencije smanjuje za 10–15 odsto“. Naravno, možemo uživati i u zatečenom stanju i, recimo, političarima prepustiti da nezavisno do volje građana brinu naše brige. Prema istraživanju koje je ove nedjelje predstavio CGO, takvom načinu razmišljanja sklon je skoro pa svaki dvadeseti punoljetni stanovnik Crne Gore obuhvaćen anketom. I saglasan sa stavom da „politika i odluke pripadaju političarima“. Kad su već tako pametni i toliko školovani.

Doduše, već ima onih koji spočitavaju odlazećem premijeru da nije držao predavanje na čuvenom britanskom Univerzitetu, već je promovisao svoju knjigu Kritika globalne etike u jednom od, otprilike, 400 klubova i društava koja funkcionišu pod okriljem Univerziteta Oksford. I nemaju, uvijek, direktne veze sa njim. Može biti da je tu u pitanju i neka vrsta ljubomore. Ili političkog rivalstva.

Tako nešto je mnogo teže prebaciti renomiranoj organizaciji Fridom haus. Prema njihovom izvještaju  za 2023. godinu, Crna Gora je nazadovala po pitanju stanja demokratije u zemlji. Zato smo od njihovih ocjenjivača dobili i najnižu prosječnu ocjenu u posljednjih deset godina. U odnosu na 4,18 iz 2013. godine, 4,07 iz 2018, prošlogodišnjih 3,82 – sada smo stigli do 3,79. Na skali do mogućih 7 (sedam).

„Neka građani sami procijene, ne treba im Fridom haus“, prokomentarisao je Dritan Abazović izvještaj američke NVO. „Predsjednički izbori su održani kao u Švajcarskoj. Ako neko ne vidi napredak, ne znam… Naši građani uživaju veće slobode, imaju bolje zarade, turizam ide dobrim pravcem… Sve ostalo je manje važno“.

Legitiman politički stav. Baš kao i onaj od prije nepunih mjesec dana, kada je napredak Crne Gore na Svjetskom indeksu slobode medija, premijer Abazović ocijenio kao „svjetski rekord“ i krunski dokaz da kritičari njegovog odnosa prema nanaklonjenim medijima nijesu u pravu. Tada nijesmo čuli poziv građanima i novinarima da sami procijene stanje medijskih sloboda u Crnoj Gori. Živimo doba alternativnih činjenica.

A sada – stvarnost. Ili ono od čega se i kako živi. Pljevlja su ponovo u fokusu. Među četrdesetak kanidata koje je vladajuća većina u opštinskom parlamentu predložila za čelne funkcije u lokalnim javnim preduzećima nema nijednog Bošnjaka/Muslimana. Iz opozicije pretpostavljaju da nema ni Crnogoraca, ali to ne mogu da ustvrde samo na osnovu imena predloženih kandidata. Prošlog ljeta identičan slučaj imali smo u tamošnjem Rudniku uglja. Samo su brojke bile višestruko veće. I nikome ništa. Treba li nam Fridom haus da ukaže na ovu opasnu nelogičnost?

Ili je dovoljno osvrnuti se oko sebe, duboko udahnuti i zaćutati makar na minut. U danima kada se obilježava 31 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore pravo u smrt, podgoričke fasade i dalje ruže svježe ispisani grafiti tipa: „Svaki Srbin je Ratkov vojnik“. Glupost i mržnja ne pitaju za IQ. Potvrdiće vam to i u Oksfordu.

Samo ne pitajte novog predsjednika. Jakov Milatović, iako je na vrijeme pozvan na komemoraciju u Herceg Novom, nije našao za shodno da oda počast nevinim žrtvama države Crne Gore. I tako bude prvi predsjednik koji se poklonio sjenama izbjeglih ljudi koji su ovdje, umjesto utočišta, pronašli dželate i njihove šegrte. A morao je da to uradi. I zbog sebe i zbog nas. Dok mu je Murino bliže od Herceg Novog, Milatović neće biti predsjednik svih građana. Kao što nije bio ni Đukanović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Vatrogasac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok smo  pokušali da razaberemo motive aktera za početak najavljenih pregovora između Vlade i CPC-a o potpisivanju Ugovora, stigla je vijest da ih neće biti. Možda je ipak cilj postignut. Odnos države i dvije pravoslave crkve ponovo će se naći u fokusu javnosti.  Abazović će opet biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evroski put

 

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji. A još čudniji politički i partijski. Posebno onih što grozničavo brane vlast.

U srijedu ujutru, dok su se slijegali odjeci juriša na Državnu izbornu komisiju, u kojoj je predato čak 17 lista za predstojeće parlamantarne izbore (uglavnom u zadnji čas), iz Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) stiglo je zanimljivo saopštenje. Njime je najavljeno da će sjutradan (četvrtak), u zgradi Vlade, započeti razgovori između Vlade i CPC-a ,,u vezi sa potpisivanjem Ugovora o pitanjima od zajedničkoga interesa, u javnosti poznatoga kao temeljni ugovor”.

Te razgovore najavio je premijer Dritan Abazović još u ljeto prošle godine, dok se spremao da sa Srpskom pravoslavnom crkvom potpiše Temeljni ugovor. Po cijenu izvjesnog pada njegove, tek izabrane Vlade.

Ugovor sa SPC-om potpisan, Vladi je izglasano nepovjerenje, Ustavnom sudu je dostavljena inicijativa za preispitivanje zakonitosti Ugovora koji su potpisali crnogorski premijer i patrijarh SPC-a. U zaborav je pala priča o uređenju pitanja od zajedničkog interesa  između Crnogorske pravoslavne crkve i države Crne Gore.

Monitor je nedavno podsjetio na sve to, pominjući izostanak pregovora zvaničnika Vlade i CPC-a kao jedno od neispunjenih obećanja odlazeće Vlade.

Optimisti su se ponadali konačnom pokušaju da se (re)definišu odnosi CPC-a i njene matične države. Da se tako, makar malo, popravi položaj onih građana Crne Gore koji su po nacionalnosti Crnogorci a po vjerskom izjašnjenju pravoslavni vjernici. Da i oni dočekaju da im iz bogomolja koje su gradili njihovi preci dolaze blagoslovi umjesto uvreda i prijetnji o maloj Ukrajini.

Pesimisti su najavljeni susret spremno protumačili kao jeftin pokušaj lidera URA-e da pred neželjene izbore i predaju premijerske fukcije popravi svoju poziciju među razočaranim glasačima  suverenistisima. U nadi da bi ih početak pregovora i  najava mogućeg sporazuma sa CPC-om mogla navesti da zaborave na  preambulu  Temeljnog ugovora  sa SPC-om  kojoj se Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori ,,priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet  od 1219. godine”. Ispalo je  kako je SPC u Crnoj Gori starija nego u Srbiji. A danas i uticajnija.

Toliko da, svjedočimo i ovih dana, velikodostojnici SPC-a uredno idu na poklonjenje predsjedniku Srbije iskazujući mu prijeko potrebnu podršku u momentu kada na ulicama započinje novi krug protesta protiv poraznih rezultata njegove vladavine. Crnogorski premijer  po pozivu, svakomalo svrati do Patrijaršije u Beogradu na prijateljski razgovor i konsultacije.

Bez potpisanog Temeljnog ugovora nema konsenzusa za deblokadu Ustavnog suda, govorio je  Abazović prošlog ljeta. Sada, kaže, Temeljni ugovor sa SPC-om više nikome ne smeta, dok se Ustavnom sudu – ruga.

Uglavnom, dok smo pokušali da razlučimo motive aktera za početak najavljenih pregovora, u srijedu poslije podne stigla je vijest da ih neće biti. Sa iste adrese sa koje nam je, koji sat ranije, prispjela i njihova najava.

,,Crnogorska pravoslavna crkva otkazala je pregovore s Vladom Crne Gore o Temeljnom ugovoru koji su bili zakazani za sjutra u 11 časova, u zgradi Vlade, jer je uvrijeđena njenim odnosom prema mitropolitu CPC-a Mihailu i cijeloj Crkvi”, navedeno je u novom saopštenju. Uz obrazloženje da su, umjesto premijera i ministra pravde, ,,kako je bilo dogovoreno”, za pregovore od strane Vlade i ministarstva delegirana dvojica službenika, dok je zakazani sastanak  iz zgrade Vlade preseljen u zgradu Ministrastva pravde. ,,Crnogorska pravoslavna crkva drži taj akt Vlade kao izrugujući, zbog čega i otkazuje pregovore”.

Možda je ipak postignut stvarno cilj najave razgovora Vlade i poglavara CPC-a.  Odnos države i dvije, međusobno komfrontirane, pravoslave crkve, ponovo će naći svoje mjesto u fokusu javnosti. Abazović će biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evropski put. Iako je baš on, od 30. avgusta do danas, bio neizostavni dio svake priče koja je imala potencijal podizanja međunacionalnih/vjerskih tenzija u Crnoj Gori. U Srebrenici, na Cetinju, u Podgorici ili Strazburu (Savjet Evrope). Sve igrajući vatrogasca.

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Provjereni ljudi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima,  ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku upravu:  „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS

 

Dragan Koprivica na čelu Parking servisa. Zvuči kao naslov satire, ali je ovo – nedeljna vijest. Zato bi, možda, nagradu za humor u satiri, kakvu je početkom godine dobio upravo Dragan Koprivica,  profesor, književnik, aforističar i pjesnik, a uskoro i predsjednik Odbora podgoričkog javnog preduzeća Parking i servisi, trebalo uručiti i novim podgoričkim vlastima. A specijalnu nagradu Demokratskom frontu koji ga je za to mjesto predložio.

„Kvalifikovalo me je što sam vrlo fina osoba“, objasnio je Koprivica svoje novo postavljenje, dodajući da to, biti fina osoba, „nije naodmet u Crnoj Gori“. Ono, valja s manirima i osmjehom čitati bilanse i finasijske izvještaje. Imaće Koprivica pune ruke posla. Parking servis prihoduje preko 2 miliona eura godišnje, a tamo je zapošljeno svega 170 ljudi. Bogata je kuća zapala finog čovjeka.

Nego, samo da se neko fin ne prijavi i za mjesto hirurga u KBC-u.

Šta je Marinu Jočić, poslanicu DF-a, kvalifikovalo za Odbor JU Muzeji i Galerije, još nije pojašnjeno. Maniri, finoća. Dokazanost. Poslanica Demokratskog fronta ostala je upamćena po šamaru koji je,  svojevremeno, zviznula poslanici suprotnog političkog tabora. O njenoj osobnosti dovoljno govori i izjava dok je bila prva predsjednica Kola srpskih sestara, ratnih devedesetih: „Za krst časni i slobodu zlatnu daćemo sve. Makar to bili naši životi, životi naše braće i naše djece”. Od tuđih života bile su joj važnije granice velike Srbije. Što se tiče iskustva rukovođenjem javnim preduzećima, Marinino je trajalo nekoliko mjeseci u Nacionalnim parkovima. Onda ju je vlada Zdravka Krivokapića smijenila, a ubrzo i Jelenu Kljajević, direktoricu tog preduzeća, nakon što je blokiran račun kompanije i konstatovano „zabrinjavajuće stanje u svim aspektima u NPCG”. Jočićeva je tada zagrmjela: „Krivokapić je izdajnička tranja”.

Ima još interesantnih vijesti. Na čelo Građanskog biroa biće postavljen Vladislav Dajković iz Slobodne Crne Gore. I on ima prigodno  obrazloženje o kvalifikacijama: „Rođen sam u Podgorici, moj otac je rođen u Podgorici, moj đed je živio u Podgorici. I moj sin živi u Podgorici“. Sreća za Građanski biro.

Ima onih koji žive u Podgorici, koji su se nadali da će nove lokalne vlasti ispuniti obećanja o profesionalizaciji javne uprave, i zapošljavanju u skladu sa referencama i stručnošću, a ne partijskim pripadanjem. Uprkos već jednom iznevjerenim obećanjima većine istih političkih partija, nakon avgusta 2020. Podsjetili su ih i na Koalicioni sporazum u kom stoji da će radne biografije i stručnost biti odlučujući kriterijum prilikom kadriranja.

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima, ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku  upravu : „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo