Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Pobuna poniženih

Objavljeno prije

na

Izgleda, samo u Crnoj Gori uvijek dobija manje zlo. U američkom sudaru titana, muškarca kojeg se boje i žene kojoj ne vjeruju, pobijedio je prvi. Onaj koga je intelektualna i holivudska elita u Americi smatrala većim zlom. Ispalo je da su građani SAD-a većinski procijenili drugačije – da je bolje, čak po cijenu riizika i neizvjesnosti, da glasaju za promjene! Za Donalda Trampa kao novo lice na političkoj sceni, a ne za „sigurni korak” sa potrošenom Hilari Klinton. Zato je glasanje Amerikanaca više bilo glas protiv višedecenijskog diktata vašingtonskog establišmenta nego glasanje za Trampa kao neku nesumnjivu i kvalitetnu alternativu. To je na prvi pogled najpozitivniji apsekt ovakvog epiloga američkih izbora – Tramp je pobijedio i demokrate ali i svoje republikance i sada će i jedna i druga, učmala, birokratizovana i korumpirana struktura morati da preispitaju svoje dalje djelovanje i način funkcionisanja. Zato bi se neočekivan epilog izbora mogao tumačiti i kao izraz pobune decenijama poniženih građana koji su davali manadate otuđenim političkim elitama za njihovu međusobnu raspodjelu moći i uticaja. I za zadovoljenje partikularnih interesa.

Pobjeda Trampa je istovremeno, ne samo poraz kandidatkinje Hilari Klinton, već i dosadašnjeg predsjednika Baraka Obame. Dva mandata koja mu je povjerio američki narod, a koje je demokratski svijet dočekao sa velikim nadama, očito su dali rezultate koji nijesu bili na nivou očekivanog. Posebno kada se govori o spoljnoj politici SAD-a. Zato je nedavno njemački Welt zaključio kako će Obama više ostati upamćen po onome što je tokom dva mandata izbjegao (da učini) nego po onome što je učinio. I to je jedan od razloga Trampove pobjede.

Tek treba da se vidi šta će američki Berluskoni da donese svojoj zemlji i svijetu. I na unutrašnjem i na spoljnjem planu. Unutar Amerike se više treba bojati za sudbinu demokratskih vrijednosti nego ekonomije. Nobelovac Pol Krugman već tuguje nad sudbinom Amerike pod Trampom, nije ohrabrujuće ni što prvi telegrami podrške novom predsjedniku najvažnije zemlje demokratskog svijeta stižu sa evropskih ili svjetskih adresa koje su u ratu sa demokratijom (Putin, Orban, Vučić, Đukanović, Jildrim…).

Pomenute reakcije ukazuju i na prve moguće negativne posljedice izbora Trampa – desnica i populističke snage širom svijeta dobiće krila. I vjetar u leđa. To je loše posebno za Evropu uoči nacionalnih izbora koji će se sljedeće godine održati u ključnim zemljama EU, kao što su Francuska i Njemačka. Ako bi pobjeda Trampa uticala da u dvije najveće zemlje koje još drže ideju EU živom, pobijede desne ili ekstremno desne snage, onda će se projekat evropskog zajedništva naći na najvećem iskušenju. Nakon Breksita i Trampa ne izgledaju neočekivanim ni pobjede Mari Le Pen u Francuskoj ili ulazak Alternative u novu vladu Njemačke. Tek bi tada Putin imao razloga za slanje radosnih telegrama.

Američka ambasadorka je u Tvitu nakon dobijenih rezultata napisala kako je „demokratija i priznavanje izbora i zajednički rad u najboljem interesu”. Čini se kao da se ovom porukom obratila i svojim zemljacima koji su bili naklonjeniji gubitnici izbora ali i ovdašnjim akterima političke scene. Istina, u Americi nije izborni dan protekao u sjenci „državnog udara”, čak se par dana prije izbora morao oglasiti i šef FBI oko famoznih mejlova Hilari Klinton kako bi sa izbornog rezultata skinuo sjenku miješanja svoje Službe.

Balkan odavno nije među prioritetima američke spoljne politike. Nerelano je očekivati da će se nešto bitno promijeniti u tom pristupu i u Trampovom mandatu. Iako bi poraz okoštale strukture u Vašingtonu mogao da bude i loša vijest za njihove lokalne igrače i lidere koje su tretirali kao faktor stabilnosti, samo zato što nijesu palili tenkove i vodili ratove kao početkom 90-ih. Možda je došlo virijeme da se na međunarodnom planu dese značajnije promjene koje bi raskinule višedecenijski američki dil sa diktatorima i korumpiranim liderima širom svijeta zbog kratkoročnih i parcijalnih interesa.

Željko IVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Opet po žrtvama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Klijenti nekadašnje Hypo banke kojima su ovih dana ponovo blokirani računi za iznos od 7,5 do 8,7 hiljada eura uzdaju se još u Ustavni sud. Prije nego krenu „put Strazbura“. Pitanje je, međutim, da li izvršne i monetarne vlasti mogu  priču posmatrati skrštenih ruku, kao da ih se ona nimalo ne tiče

 

Jesu li preče evropske integracije ili izbavljenje od samovolje Milivoja Katnića? Da li će predstojeći nikšički boj zakazan za 14. mart označiti dalji sunovrat ili uskrsnuće Đukanovićevog DPS-a? Kako će se Vučićeve vakcine primiti u Crnoj Gori? Ko je bio naš najskuplji ministar poljoprivrede u ovom vijeku? A ko će biti novi patrijarh, mitropolit, odnosno, direktor Uprave policije?

Među velikim i sudbonosnim pričama, negdje pri dnu stranice, provukla se i jedna mala, za istoriju nevažna vijest: njih 113 ponovo se našlo u okovima dužničkog ropstva. Skupa sa djecom, roditeljima i bračnim drugovima. Baš kada su pomislili da su se, konačno, spasili bijede. I da mogu da se vrate normalnom životu.

Odlukom Osnovnog i Višeg suda, uz pomoć advokata i javnih izvršitelja, oni će nekadašnjoj Hypo banci i njenoj Heti (danas su to Addiko banka i HoldCo East) platiti blizu miliona eura sudskih troškova za spor koji, suštinski, nijesu izgubili. Naprotiv.

Priča nije nepoznata. Nakon osamostaljenja, dok su uz pozitivne ekonomske pokazatelje rasla i optimistička očekivanja  naših stanovnika, menadžment austrijske Hypo banke riješio je da zaradi još neki milion špekulativnim „deviznim kreditima“ koji su odobravani tokom 2007. i 2008. godine.  Klijenti banke, njih 500 – 700, dobijali su stambene kredite u domaćoj valuti (eurima) ali je zaduženje vođeno u švajcarskim francima (CHF).

Mamac je bila činjenica da su ti krediti, zbog niže kamate, bili jeftiniji. Klijentima nije rečeno da je kurs švajcarske valute tada bio „na istorijskom minimumu“ i da su sva predviđanja išla u smjeru skorog jačanja franka u odnosu na euro.

Prije nego osudimo „lakome klijente“ – a to su i kod nas i u regionu radile čak i neke institucije – sjetimo se koliko smo puta iz radnje izašli sa onim što nam je preporučio vješti prodavac umjesto onoga za šta smo došli.

Stvari su, što se dužnika Hypo banke tiče, ubrzo krenule po zlu. U dramatičnim razmjerama. Analiza CEZAP-a pokazuje dio njihovih nevolja. „Klijent koji je uzeo CHF kredit 2007. godine u iznosu od 120 hiljada eura, a vraća uredno kredit već sedam godina i vratio je preko 86 hiljada eura, danas duguje, na ime glavnice bez kamata, oko 170 hiljada eura!”

Država je ostala ravnodušna na dužničke muke (ljudi su gubili imovinu, živce, zdravlje pa i živote) pa je njih nešto više od 300 riješilo da, sredinom 2013. godine, pomoć potraže na sudu. Onako,  kako su to prije njih uradili klijenti sličnih banaka u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Mađarskoj, Rumuniji, Poljskoj…

Dvije godine i šest-sedam ročišta kasnije, Skupština je (2015) usvojila Zakon o konverziji kredita u CHF-u u eure. Primjenom tog Zakona, tokom 2016. ispunjeni su glavni zahtjevi unesrećenih klijenata Hypo banke. I njih 113 odlučuje da povuče tužbu, ne sluteći da će ih (i) to skupo koštati. Pošto Hypo, Heta i njihovi advokati namjeravaju da preko suda, na ime troškova parničkog postupka, naknade dio izgubljene dobiti. U čemu su im crnogorski sudovi pružili svesrdnu pomoć.

Zatečeni klijenti Hypo banke kojima su ovih dana ponovo blokirani računi za iznos od 7,5 do 8,7 hiljada eura uzdaju se još u Ustavni sud. Prije nego krenu „put Strazbura“. Pitanje je, međutim, da li izvršne i monetarne vlasti mogu cijelu priču posmatrati „skrštenih ruku“, kao da ih se ona baš nimalo ne tiče.

Dok su monetarne vlasti država u okruženju upozoravale potencijalne korisnike na rizike uzimanja kredita konvertovanih u CHF – slikovito pominjući glavobolju i veliku štetu – CBCG je, skupa sa Vladom, poslovanje Hypo banke pratila bez riječi upozorenja.

Nije nevažno podsjetit: austrijska banka je u CG registrovana uz pomoć advokatske kancelarije „prve sestre“ Ane Kolarović – Đukanović. Potpredsjednik banke i član odbora direktora banke tokom posla sa CHF kreditima bio je Petar Ivanović, budući ministar poljoprivrede. Jedan od najvećih kredita u švajcarcima, i možda jedini odobren uz višegodišnji grejs period, uzela je firma Global Montenegro u kojoj je suvlasnik Milo Đukanović. I još ga ne vraća. Darko Šarić je bio klijent sa VIP statusom…

Da li je država zbog toga imala obavezu da ćuti, a sudovi da presude u korist povlašćene banke i njenih saradnika? Čak i nakon toga što je Sud pravde EU u septembru 2017. godine presudio da krediti konvertovani u CHF imaju „nepoštene odredbe“.

Ili je za sve krivo samo njih 113. Skupa sa porodicama i prijateljima. Pa neka p(l)ate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko nas mrzi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nove nevolje vlasti pravdaju starim izgovorima: DPS, UDBA, mafija… Oni, međutim, više ne drže vodu. Njihova je obaveza da počinioce otkriju i privedu pravdi. Ako su dorasli poslu koga su se prihvatili

 

Poruke mržnje nanovo su zapljusnule Crnu Goru.

„Nikšić biće Srebrenica“, osvanulo je na kamenom zidu Hadži Ismailove džamije. Nepoznati autori su i na fasadi, da pritvrde naum, ispisali „Srebrnica“, „Turci“ i nacrtali krst sa ocilima. Vrlo sličan onome koji je, nepuna 24 sata ranije, na Osmanagića džamiji u Podgorici, uočio Rifat Fejzić, Reis islamske zajednice u Crnoj Gori.

Oko toga se slučaja potom povela polemika. Jedni su tvrdili da krst sa četiri s stoji na zidu starovaroške džamije već pet godina. Drugi su bili sigurni da je riječ o svježem ili osvježenom djelu, starog ili novog mržnjopisca. Prvi su se pozivali na video zapis iz 2016. na kome se vidi kako je džamija bila naružena nepripadajućim simbolima. A drugi na iskustvo svakodnevnog boravka u podgoričkoj bogomolji. Reis Fejzić je naposljetku  prihvatio odgovornost, što godinama nije uspio da vidi krst na zidu kraj kapije džamije.

Ovim povodom nijesu se oglašavali samo oni kojima je u opisu posla da sprečavaju nasilje. I pronalaze počinioce.

Priče iz Podgorice i Nikšića nadovezale su se na vijest s kraja prošle nedjelje da je sa kapije Cetinjskog manastira, pod okriljem mraka, neko polomio i odnio krst. Dok je beranski Savjet za imenovanje ulica u dalju proceduru uvrstio prijedlog da se jedna ulica nazove po presuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Ove rede, imenima ratnih zločinaca neće se prozvati nijedna od beranskih ulica. Ali su i ti i takvi pokušaji dovoljni da prizovu pitanje: zar opet? To možda i nije toliko strah koliko razočarenje.

U Pljevljima pamte i gore trenutke od stihoklepnje „polećela crna ptica Pljevlja bića Srebrenica“, koja je ljetos ostavljena u prostorijama Islamske zajednice, nakon što su njena vrata polomljena kamenicama. A zidovi naruženi već pominjanim porukama i simbolima.

Najvažnije i najteže je u ovakvim situacijama sačuvati pribranost i ne preuzimati ulogu presuditelja. Na svakoj strani ima moćnih i prljavih svaštočina, spremnih da podmetnu jedni drugima. Problem je što nova vlast ne preuzima odgovornost za otkrivanje počinilaca već poseže za izgovorima. DPS, UDBA, mafija… Poruke iz opozicionih dana više ne drže vodu. I što vrijeme bude odmicalo sve manje će. Nove vlasti već su potrošile 1/12  mandata i njihova je obaveza da uspostave red i sigurnost uzemlji, ili da priznaju da ne kontrolišu situaciju u Crnoj Gori.

Ova vlast nema neke osobite kredite iz prošlosti za trošenje. Nije slučajno u njenom okrilju „žena četnik“ mogla postati ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta; čovjek koji javno negira genocid u Srebrenici, vrijeđa manjine a Crnogorcima sa tzv. patriotskih skupova poručuje da su neonacisti – predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode; vlasnica štikli „za gaženje bezbožnika“ (sa zmijskim printom) predsjednica UO Nacionalnih parkova CG;  a deklarisani četnik, sa svom kostimografijom, predsjednik komisije za imenovanje ulica u dugo jedinom opzicionom gradu na sjeveru države.

To su neki od razloga zašto, inače dobrodošle, verbalne osude zlokobnih gestova, aktuelnim vlastima nijesu dovoljne za sticanje povjerenja najranjivijih. Ova vlada promašila je neke važne kapije. Oglušila se na upozorenja da je formirana kršeći dobre običaje o zastupljenosti pripadnika svih vjera i nacija. Istovremeno, čim je sklopljena, pohitala je da povjeri javnu funkciju djelatnici koja se proslavila šovinističkim tvitom na račun prethodnika: „Kažu da cijela Vlada za godinu ne može pojesti jednu njegušku pršutu“.

Krivokapić i Abazović moraju biti svjesni tereta sa kojim se nosi većina koju predstavljaju. Po istom obrascu po kome se svaki pošteni građanin Crne Gore na pomen DPS-a uhvati za novčanik, da provjeri je li još na mjestu, i „raspojasana tradicionalnost“ pojedinih prvaka vladajuće većine podsjeća da devedesete nijesu bile davno. I da još traju.

Crna Gora danas nije manje podijeljena nego 30. avgusta. Mnogi građani koji su se od prvog do posljednjeg  dana DPS-a na vlasti suprotstavljali režimu, sve više osjećaju gorak ukus pobjede. Vrhovi nove vlasti moraju znati da njihovo    nipodaštavanje CPC, podstiče kod Crnogoraca snažnu ogorčenost koja nema nikakve veze sa navodnim žalom za Đukanovićevim vremenima.

Odgovorni u Vladi dužni su da se oglase informacijom da su otkriveni počinioci najnovijih nevaljalstava. Ili da su posao predali sposobnijima od sebe. U protivnom, mržnja kojoj svjedočimo će rasti i iznutra gušiti Crnu Goru. A san o zemlji, domovini svih, biće sve dalji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Rok po rok

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana. Samo ne znamo kada će stići

 

Iskustvo iz kovid ambulante u Podgorici: „Majka je imala temperaturu, cijelu noć je bila bolesna došla sam ovdje. Rekli su mi da idemo u Staru Varoš. Ušla sam tamo, došla je komunalna izbacila me. Kad sam došla na red, nakon par sati, vratili su me ponovo u kovid centar. Čekam već sat i kusur. Malo je reći da je haotično“, kazala je građanka TV Vijestima. Druga gospođa je izjavila da je u Budvi stanje još gore. Prijatelj iz Nikšića nedavno se žali da je nakon što mu je potvrđena korona, na zakazanu kontrolu čekao preko tri sata. Mediji su prenijeli iskustvo pacijenta iz Podgorice koji je uredno zabilježio broj poziva Doma zdravlja u Bloku pet – u petak je zvao 249 puta, u ponedjeljak 68 i utorak 420 puta. Ukupno 737 poziva. Veza je ili bila zauzeta ili se niko nije javljao.

I pored najava, vakcinacija nije počela krajem januara, a neće ni početkom ovog mjeseca. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je za TV Vijesti rekla da je izvjesno da će prve Fajzer-Biontek vakcine stići tek u martu, a tada se očekuju i vakcine kineskog Sinofarma. I vakcine iz Kovaks programa biće tek u martu.

Ministarka je najavila mogućnost da uskoro stignu ruske vakcine Sputnjik V. Očekuje se svaki dan. Kada dođu, oni najugroženiji će morati sačekati od tri do nedelju dana, dok ih pravno ne registruje Agencija za ljekove. Vakcine se daju u dvije doze u razmaku od tri nedjelje.

Ministarka je najavila prvu tranšu od 5.000 vakcina, nakon čega će one stizati sukcesivno za nedjelju, deset dana, kako se precizira ugovorom. Za sada znamo da je obezbijeđeno 50.000 Sputnjik V i po 150.000 Fajzer-Biontek i Sinofarm vakcina. Ukupno 350.000, kojima se može vakcinisati 175.000  građana.

Tope se nade u skoro sticanje kolektivnog imuniteta. To još ne ide baš najbolje ni najbogatijim ni najuređenijim državama, i pored najave da će SAD i zemlje EU, do ljeta ili početka jeseni, vakcinisati 70, 80 posto ili više odraslog stanovništva koliko je, smatra se, neophodno za postizanje zaštite od virusa.

Crna Gora sa 600.000 stanovnika ima oko 100.000 stanovnika ispod 16 godina, koji se ne vakcinišu. To znači da nam treba milion doza vakcina. U Srbiji je za 15 dana prvu dozu vakcine primilo pola miliona građana. Znači, može se samo kad bi bilo vakcina.

Priča ko je kriv – bivša ili sadašnja vlast što vakcina nema, ne pomaže. Kao ni ovolika opuštenost. Dok gledamo kako su zemlje EU i pored početka masovne vakcinacije i dalje zatvorene, mi smo prevazišli švedski model otvorenosti. I pored činjenice da je u srijedu registrovano 642 nova slučaja virusa, uz sedam smrtnih slučajeva, dan ranije isto sedam umrlih i 504 novooboljelih. Nakon dugo vremena korona je ušla i u domove za stare. Petoro korisnika Doma starih u Bijelom Polju je preminulo. Prema informacijama iz Opšte bolnice Kotor, raste broj mladih, i ispod 30 godina, koji imaju tešku kliničku sliku.

Direktorica KCCG dr Ljiljana Radulović u utorak je iznijela alarmantan podatak da je u najvećoj bolničkoj ustanovi u Crnoj Gori popunjeno 80 odsto kapaciteta namijenjenog za kovid pacijente. Istakla je da je to razlog za brigu. Ministarka zdravlja je sjutradan umirila javnost podacima da je na nivou Crne Gore popunjenost kovid bolničkih kapaciteta oko 60 odsto.

Zbog pojave britanskog soja korona virusa u regionu, Institut za javno zdravlje poslao je u Berlin 40 uzoraka korona virusa. Za 23  se sumnja da su pozitivni na novi soj. Tek kad stignu ti nalazi, znaće se da li se nagli skok inficiranih može dovesti u vezu sa novim sojem virusa. Preventivno smo zatvorili ulazak stranaca samo iz Velike Britanije, dok ostali mogu bez ograničenja da ulaze u Crnu Goru.

Učestalost u posljednje dvije nedjelje na 100.000 stanovnika u regionu izgleda ovako: BiH 124, Hrvatska 175, S. Makedonija 195, Kosovo 236, Srbija 335, Albanija 411, Slovenija 811, Crna Gora 1038! Protekle sedmice bili smo na drugom mjestu po broju novozaraženih na 100.000 stanovnika u Evropi. Mjesecima smo već u evropskom vrhu po broju oboljelih, ali na snazi su, za razliku od ostalih zemalja, i dalje ublažene mjere, prema kojima između ostalih nije potreban nikakav test za ulazak u Crnu Goru.

Epidemiolog Dragan Laušević je kazao da bi zaključavanje, kad bi se u ovoj situaciji uvodilo, moralo trajati četiri nedljelje. Ali, zaključavanja neće biti zbog ekonomije. Čekaćemo vakcine, sve bespomoćniji, a korona će činiti svoje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo