Povežite se sa nama

OKO NAS

INTERNACIONALNA LIGA HUMANISTA I CRNOGORSKI MIROTVORCI: Sarajevska veš mašina naplatila nagrade

Objavljeno prije

na

Internacionalna liga humanista iz Sarajeva naplatila je prošlog petka prinudnim putem sa računa Opštine Budva 82.188 eura, na ime duga iz 2007. godine.

To je otkrio šef budvanskog ogranka Nove srpske demokratije Đorđe Vujović. Odbornicima je pokazao dokument, u kojem piše da je preko javnog izvršitelja naplaćeno dugovanje staro osam godina.

Pošto je 2007. godine ta sarajevska nevladina organizacija dodijelila nagrade za humanost lideru i tadašnjem potpredsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću, Vujović se zapitao ,,da li su pare građana Budve, poreskih obveznika, koje je ova Liga humanista uzela od Opštine, dijelom otišle i za novčane nagrade pomenutih laureata”. To će vjerovatno uskoro ustanoviti nova vlast u Budvi, kojoj je dosadašnja – Đukanovićev DPS, ostavila u budvanskoj kasi samo promaju.

No, ovo je povod da podsjetimo zašto su nagrađeni čelnici DPS-a i šta se sve dešavalo tim povodom.

Internacionalna liga humanista Đukanovića i Marovića ovjenčala je kao mirotvorce. ILH je okitio Marovića priznanjem Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanovića Zlatnom poveljom mira sa plaketom i zlatnom značkom.

Iste godine Đukanovića je sarajevski Dnevni avaz Fahrudina Radončića, proglasio za ličnost 2006. godine.

Četiri godine kasnije tadašnjem predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću uručena je nagrada Isa beg Ishaković ,,za međunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne baštine grada Sarajeva”.

Dodjeljivanje tih zvučnih nagrada izazvalo je burna reagovanja u crnogorskoj javnosti, ali i u Bosni i Hercegovini.

U maju 2007. godine grupa crnogorskih javnih ličnosti uputila je pismo predsjedniku Češke Vaclavu Havelu, kao jednom od dobitnika nagrade za humanizam, koje dodjeljuje Internacionalna liga humanista.

U pismu je, pored ostalog, navedeno: ,,Poštovaoci smo Vašeg djela i angažmana i znamo da Vam nagrada istinski pripada. ILH je, međutim, odlučila da nominuje Svetozara Marovića za prvog Počasnog ambasadora mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Mila Đukanovića za Zlatnu povelju mira sa plaketom i zlatnom značkom. Njima će, kao i Vama, nagrade biti uručene u Budvi, 28. maja ove godine.

Dodjeljivanje nagrada za mir i humanizam Đukanoviću i Maroviću predstavlja uvredu žrtvama rata, jer su oni od 1990. do 1997. godine slijedili politiku Slobodana Miloševića čiji su rezultati zločini i stotine hiljada mrtvih i izbjeglih na prostoru bivše SFRJ.

Vlast na čijem su čelu bili i Đukanović i Marović, u kontinuitetu je progonila neistomišljenike i mirotvorce.

Apelujemo i na Vas da se svojim gestom distancirate od dobitnika koji nagradu ne zaslužuju”.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH, odrekla se nagrade, a univerzitetski profesor iz Podgorice Milan Popović je napustio ILH iz istih razloga.

,,Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike… MUP Crne Gore, koji je bio pod ingerencijom tadašnjeg predsjednika Vlade Đukanovića, je protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao”, napisala je Hasečićeva.

Razočaran odlukom da nagradi Đukanovića i Marovića, sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo vratio je nagradu koju mu je tri godine ranije dodijelio ILH.

Reagovali su i pripadnici bošnjačka dijaspore i čitaoci veb magazina Bošnjaci.Net iz Amerike, Kanade i Evrope saopštili su da su ,,razočarani i poniženi”.

,,Ovaj gest navodnog Udruženja građana Isa-beg Ishaković bez sumnje ukazuje da logistika genocidnog i mafijaškog režima Mila Đukanovića i u Sarajevu odrađuje najprljavije poslove, a tiču se pranja krvave i sramne prošlosti Crne Gore i njenog diktatora koji je u periodu 1992-1995. godine sa Miloševićevom Srbijom vodio genocidnu agresiju na BiH i Bošnjake”, navedeno je u reagovanju.

Potpisnici su podsjetili da ,,Lukšićeva/Đukanovićeva Crna Gora ni u jednom sudskom procesu koji se vodio pred crnogorskim pravosudnim organima nije osudila nijednog nalogodavca, pa čak ni pukog izvršioca ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima Crne Gore, i posebno bošnjačkim izbjeglicama iz BiH koji su uhapšeni i deportovani na nož Lukšićevom sunarodniku Radovanu Karadžiću”.

Nagrade Internacionalne lige humanista dodijeljene Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ostavljene su ispred ulaza zgrade Predsjedništva Crne Gore. Oni koji su ulazili i izlazili iz zgrade morali su da zaobilaze ili preskaču priznanja ostavljena na betonu.

Grupa crnogorskih intelektualaca, novinara i NVO aktivista apelovala je i na učesnike konferencije da ne učestvuju u režiranom spektaklu koji je osmislila crnogorska vlast.

,,Ne smije se zaboraviti, prećutati istorijska istina o agresiji na Dubrovnik, o saučesništvu u ratovima u Bosni i Hrvatskoj, o Bukovici, o deportaciji izbjeglica iz BiH, o progonu antiratnih partija, medija i aktivista, a zašto je, valjda to ne treba posebno dokazivati, najvećim dijelom bila i ostala odgovorna crnogorska vlast na čijem su čelu bili Đukanović i Marović”, naveli su u apelu.

Apel nije bio uzaludan. U Budvu nisu došli bivši predsjednici Češke, Makedonije i Slovenije Vaclav Havel, Kiro Gligorov i Milan Kučan. Ceremoniju su ignorisali predstavnici diplomatskog kora i brojni najavljeni uvaženi gosti iz regiona. Dolazak u Budvu otkazala je i predsjednica Lige Sonja Štiglbauer. Tako su slavodobitnici Đukanović i Marović doživjeli poniženje.

Međunarodna konferencija u Budvi, kako se pokazalo, bila je još jedan pokušaj da se prekreči nedavna prošlost Crne Gore i uloga njenih čelnika s početka ratnih devedesetih. S tom namjerom, prilikom dodjele priznanja Đukanoviću i Maroviću, prisutnim je podijeljena brošura Milo Đukanović, istaknuti politički prvak Crne Gore, akademika CANU Branka Pavićevića. Đukanović je, kako piše u brošuri, ,,cijenjeni državnik i jedan od najistaknutijih narodnih predvodnika stoljeća koje je ostalo za nama”.

Đukanović je potpisnike apela protiv dodjele nagrade njemu i Maroviću nazvao sramotni ljudi. Od tada je borbena aktivnost režima prema nepokorenim intelektualcima, civilnom sektoru i nekontrolisanim medijima podignuta na najviši nivo. Traje i danas.

Đukanovićevi sramotni ljudi

Potpisnici apela Vaclavu Havelu, Kiru Gligorovu i Milanu Kučanu, upućeno 17. maja 2007. godine: dr Vjera Begović-Radović, Pravni fakultet, Univerzitet Crne Gore; Željko Ivanović, direktor dnevnog lista Vijesti; dr Svetozar Jovićević, profesor Univerziteta Crne Gore; Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor; Veseljko Koprivica, novinar nedjeljnika Monitor; Ljubomirka Ljupka Kovačević, mirovna i ženska aktivistkinja; Stevo Muk, direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO); Velija Murić, advokat i predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava; Snežana Nikčević, novinarka Radio Televizije Crne Gore (RTCG); Andrej Nikolaidis, književnik; Milika Pavlović, književnik i predsjednik pokreta Javnost protiv fašizma od 1993.do 1998.; dr Miodrag Perović, osnivač i direktor nedjeljnika Monitor; dr Milan Popović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore; Aida Petrović, direktorka Crnogorskog ženskog lobija; Milka Tadić-Mijović, novinarka nezavisnog nedjeljnika Monitor; Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO); dr Nebojša Vučinić, Pravni fakultet, Univerzitet Crne Gore; dr Ilija Vujošević, profesor Univerziteta Crne Gore; Dragoljub Duško Vuković, novinar; Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U SUDSTVU: Vlada ćuti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta

 

Nakon skoro dvije sedmice štrajka,  zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.

Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.

„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz  hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.

On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i  zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.

U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.

On objašnjava  da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.

„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.

Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava  da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.

“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.

I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme:  “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.

Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTEST ZAPOSLENIH U SKIJALIŠTIMA CRNE GORE: Upitni i bezbjednost i sezona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakodnevni protesti zaposlenih otkrili su ozbiljne probleme u  državnom Ski centru Kolašin 1600. Žičara K7 još uvijek nije u funkciji, a remont ostale infrastrukture i isplata plata radnika kasne. Zaposleni ističu da je prioritet bezbjednost skijaša. Traže hitnu državnu pomoć i realizaciju projekta vještačkog osnježavanja kako bi sezona mogla nesmetano da počne

 

Svakodnevni protest zaposlenih u Skijalištima Crne Gore (SCG), razotkrio je da na državnom Ski centru Kolašin 1600 još nije obavljena nijedna priprema za predstojeću turističku sezonu. Neizvjesno je kada će biti u funkciji žičara K7, a ostala državna skijaška infrastruktura nije remontovana. Pored toga, neizvjesno je na koji način će radnici dobiti narednu platu.

Rješenje je, smatraju i zaposleni i menadžment, da se konačno uplati državna pomoć od 1,8 miliona eura, odobrena još krajem ljeta. Ovo državno preduzeće godinama funkcioniše uz  “finansijsku injekciju” iz budžeta. Na Ski centru Kolašin 1600, koji je za sada jedini koji radi u okviru SCG, prošle zime bilo je svega 20 skijaških dana, a pretprošle nijedan. Prihodi od turističkog ljeta nijesu mogli da umanje minus u poslovanju.

Radnici koji protestuju objašnjavaju da nijesu prioritet njihove zarade, već remont žičara, neophodan za bezbjednost skijaša. Niko od zaposlenih, kažu, “ne želi da snosi odgovornost za bezbjednost skijaša ukoliko infrastruktura na vrijeme ne bude remontovana”. Objašnjavaju da je bezbjednost posjetilaca i zaposlenih prioritet i da se nijedan segment skijališta neće staviti u funkciju bez provedenog remonta i kontrole svih bezbjednosnih procedura.
„Ni jedna žičara, nijedan lift, tabač snijega… neće biti pušten u rad ukoliko se ne odradi remont po propisanim procedurama. Nama je bezbjednost i sigurnost posjetilaca na prvom mjestu“, poručili su sa protesta.
Odgovornost, ukoliko zimska turistička sezona ne počne na vrijeme, nije više na zaposlenima u Ski centru Kolašin 1600, već na Vladi, poručuju. Tvrde da je odmah potrebno započeti radove na stubu šestosjeda K7.
“Pomoć Vlade je neophodna i za remont stubova na dvije žičare i dva ski-lifta, kao i za remont tehničke opreme koju koriste zaposleni za održavanje i označavanje staza. Apelujemo na Vladu da se što prije realizuje projekat vještačkog osnježavanja za ski-centar Kolašin 1600, jer ćemo bez tog projekta naredne godine zavisiti od vremenskih uslova i „gledati u nebo“”, objašnjava Dalibor Dado Medenica, jedan od radnika državnog skijališta.

Popravka stuba na žičari K7 obaveza je kompanije Kolašin 1450, koja u neposrednoj blizini tog dijela infrastrukture gradi turistički kompleks. Šestosjed, koji spaja skijaške staze državnog i skijališta te firme, nije bio u funkciji od proljeća 2024. godine, kada je ležište pomjereno radom građevinskih mašina privatnika. Prošlo je mnogo vremena dok je Odbor direktora (OD) SCG “natjerao” investitora da prihvati odgovornost za stanje dijela devet miliona vrijedne žičare. Više od godinu dana prošlo je dok je privatna kompanija obavezana da plati radove. Navodno, da bi započeli radove, Kolašin 1450 treba da sačeka, prema Statutu preduzeća, i treću ponudu za izvođenje radova.
Stručni tim, angažovan da ispita stanje stuba i tla oko njega, donio je krajem prošle godine zaključke i predložio mjere koje je trebalo sprovesti u narednom periodu. Predložena je dodatna sanacija zemljišta kako bi temelji bili potpuno osigurani, kao i niz drugih mjera radi sigurnosti svih učesnika.
Iz OD tvrde da su o stanju stuba obavijestili izvršnog direktora i njegove saradnike u oktobru 2024. godine, kada im je rečeno da je pukao potporni zid stuba i koliko ozbiljne posljedice to može izazvati. Mediji su o tome pisali pola godine ranije.
Na sjednici u oktobru prošle godine formirana je komisija koja je trebala ispitati sve probleme oko stuba i žičare K-7, nakon što su u Odbor stigle anonimne prijave da radovi nisu izvedeni prema projektu. Komisija je angažovala sudskog vještaka građevinske struke, koji je procijenio stanje stuba i dao smjernice za dalju sanaciju. Izvještaj vještaka stigao je krajem novembra, a menadžment ga je dobio nekoliko dana ranije.
Na kraju je OD konstatovao da bez stuba 4 i žičare K-7 nije bilo moguće koristiti infrastrukturu SCG u punom kapacitetu niti povezivati dva ski centra.

Menadžment SCG trenutno nema informaciju kada bi Kolašin 1450 mogao da krene u radove niti koliko vremena treba za njih, kazali su  za Monitor u državnoj kompaniji.

Skijališta su ove godine od države tražile 1,8 miliona eura. Bazirano na toj pomoći u poslovnom planu predviđen je minus od oko 900 hiljada eura. Novac iz državne kase im je, kako je objašnjeno, potreban za izradu projektne dokumentacije, izgradnju sistema za vještačko osnježavanje i ulaganja u sportsku višenamjensku infrastrukturu. Uz tu pomoć, “Skijališta” bi prihodovala gotovo 3,1 milion eura, dok bi rashodi iznosili 2,2 miliona eura.
“Neophodno je obezbijediti sredstva za projektovanje i izgradnju projektne dokumentacije i izvođenje radova na izgradnji vještačkog jezera i sistema za vještačko osnježavanje na dvije staze pored ski-liftova, sa sredstvima za ulaganje u sportsku višenamjensku rekreativnu infrastrukturu, u ukupnom iznosu od 1.803.207 eura, shodno Regulativi Komisije (EU) br. 651/2014 gdje se navodi da dodijeljena pomoć može biti u obliku operativne pomoći za sportsku infrastrukturu”, navodi se u zaključku predloga finansijskog plana i godišnjeg programa rada, uz napomenu da će tako ovu godinu završiti u plusu.
Vlada je nakon loše zimske sezone 2023/2024. odlučila da “Skijalištima” pomogne sa 200.000 eura za isplatu plata zaposlenima u martu, aprilu i maju. Od otvaranja Ski centra Kolašin 1600 2019. godine, SCG je skoro redovno poslovala s gubicima. Državna kompanija, već prve godine rada kolašinskog skijališta, bila je “u minusu” 112.000 eura. Naredne, da vlada nije pritekla u pomoć, gubitak bi bio veći od 800.000 eura. Državna pomoć tom preduzeću 2021. godine bila je skoro 1,5 miliona eura. To je i jedina godina kada se kompanija pohvalila pozitivnim poslovanjem.
Tokom 2022. godine iskazani neto gubitak preduzeća bio je više od 224.000 eura. Predviđeno je da SCG, čije je sjedište u Mojkovcu, upravlja javnim skijalištima Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinskim centrom Komovi i Eco Adventure park Komovi. Za sada, jedino aktivno skijalište je ono kolašinsko. Ispitni postupak koji je vodila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), a koji se ticao dotacija Vlade SCG, završen je zaključkom da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj,  navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih

 

 

Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar  obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je  razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.

Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.

U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.

„Investitor akcije je  ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda.  Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.

Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave  istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.

„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.

Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.

Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući  po tunelu – mjestu „zločina“,  kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela,  sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.

Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.

Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.

“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.

U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.

U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.

Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.

Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.

Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović,  koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.

Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da  ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.

Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i  kao svjedok u istrazi. Međutim,  pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo