Internacionalna liga humanista iz Sarajeva naplatila je prošlog petka prinudnim putem sa računa Opštine Budva 82.188 eura, na ime duga iz 2007. godine.
To je otkrio šef budvanskog ogranka Nove srpske demokratije Đorđe Vujović. Odbornicima je pokazao dokument, u kojem piše da je preko javnog izvršitelja naplaćeno dugovanje staro osam godina.
Pošto je 2007. godine ta sarajevska nevladina organizacija dodijelila nagrade za humanost lideru i tadašnjem potpredsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću, Vujović se zapitao ,,da li su pare građana Budve, poreskih obveznika, koje je ova Liga humanista uzela od Opštine, dijelom otišle i za novčane nagrade pomenutih laureata”. To će vjerovatno uskoro ustanoviti nova vlast u Budvi, kojoj je dosadašnja – Đukanovićev DPS, ostavila u budvanskoj kasi samo promaju.
No, ovo je povod da podsjetimo zašto su nagrađeni čelnici DPS-a i šta se sve dešavalo tim povodom.
Internacionalna liga humanista Đukanovića i Marovića ovjenčala je kao mirotvorce. ILH je okitio Marovića priznanjem Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanovića Zlatnom poveljom mira sa plaketom i zlatnom značkom.
Iste godine Đukanovića je sarajevski Dnevni avaz Fahrudina Radončića, proglasio za ličnost 2006. godine.
Četiri godine kasnije tadašnjem predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću uručena je nagrada Isa beg Ishaković ,,za međunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne baštine grada Sarajeva”.
Dodjeljivanje tih zvučnih nagrada izazvalo je burna reagovanja u crnogorskoj javnosti, ali i u Bosni i Hercegovini.
U maju 2007. godine grupa crnogorskih javnih ličnosti uputila je pismo predsjedniku Češke Vaclavu Havelu, kao jednom od dobitnika nagrade za humanizam, koje dodjeljuje Internacionalna liga humanista.
U pismu je, pored ostalog, navedeno: ,,Poštovaoci smo Vašeg djela i angažmana i znamo da Vam nagrada istinski pripada. ILH je, međutim, odlučila da nominuje Svetozara Marovića za prvog Počasnog ambasadora mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Mila Đukanovića za Zlatnu povelju mira sa plaketom i zlatnom značkom. Njima će, kao i Vama, nagrade biti uručene u Budvi, 28. maja ove godine.
Dodjeljivanje nagrada za mir i humanizam Đukanoviću i Maroviću predstavlja uvredu žrtvama rata, jer su oni od 1990. do 1997. godine slijedili politiku Slobodana Miloševića čiji su rezultati zločini i stotine hiljada mrtvih i izbjeglih na prostoru bivše SFRJ.
Vlast na čijem su čelu bili i Đukanović i Marović, u kontinuitetu je progonila neistomišljenike i mirotvorce.
Apelujemo i na Vas da se svojim gestom distancirate od dobitnika koji nagradu ne zaslužuju”.
Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH, odrekla se nagrade, a univerzitetski profesor iz Podgorice Milan Popović je napustio ILH iz istih razloga.
,,Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike… MUP Crne Gore, koji je bio pod ingerencijom tadašnjeg predsjednika Vlade Đukanovića, je protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao”, napisala je Hasečićeva.
Razočaran odlukom da nagradi Đukanovića i Marovića, sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo vratio je nagradu koju mu je tri godine ranije dodijelio ILH.
Reagovali su i pripadnici bošnjačka dijaspore i čitaoci veb magazina Bošnjaci.Net iz Amerike, Kanade i Evrope saopštili su da su ,,razočarani i poniženi”.
,,Ovaj gest navodnog Udruženja građana Isa-beg Ishaković bez sumnje ukazuje da logistika genocidnog i mafijaškog režima Mila Đukanovića i u Sarajevu odrađuje najprljavije poslove, a tiču se pranja krvave i sramne prošlosti Crne Gore i njenog diktatora koji je u periodu 1992-1995. godine sa Miloševićevom Srbijom vodio genocidnu agresiju na BiH i Bošnjake”, navedeno je u reagovanju.
Potpisnici su podsjetili da ,,Lukšićeva/Đukanovićeva Crna Gora ni u jednom sudskom procesu koji se vodio pred crnogorskim pravosudnim organima nije osudila nijednog nalogodavca, pa čak ni pukog izvršioca ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima Crne Gore, i posebno bošnjačkim izbjeglicama iz BiH koji su uhapšeni i deportovani na nož Lukšićevom sunarodniku Radovanu Karadžiću”.
Nagrade Internacionalne lige humanista dodijeljene Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ostavljene su ispred ulaza zgrade Predsjedništva Crne Gore. Oni koji su ulazili i izlazili iz zgrade morali su da zaobilaze ili preskaču priznanja ostavljena na betonu.
Grupa crnogorskih intelektualaca, novinara i NVO aktivista apelovala je i na učesnike konferencije da ne učestvuju u režiranom spektaklu koji je osmislila crnogorska vlast.
,,Ne smije se zaboraviti, prećutati istorijska istina o agresiji na Dubrovnik, o saučesništvu u ratovima u Bosni i Hrvatskoj, o Bukovici, o deportaciji izbjeglica iz BiH, o progonu antiratnih partija, medija i aktivista, a zašto je, valjda to ne treba posebno dokazivati, najvećim dijelom bila i ostala odgovorna crnogorska vlast na čijem su čelu bili Đukanović i Marović”, naveli su u apelu.
Apel nije bio uzaludan. U Budvu nisu došli bivši predsjednici Češke, Makedonije i Slovenije Vaclav Havel, Kiro Gligorov i Milan Kučan. Ceremoniju su ignorisali predstavnici diplomatskog kora i brojni najavljeni uvaženi gosti iz regiona. Dolazak u Budvu otkazala je i predsjednica Lige Sonja Štiglbauer. Tako su slavodobitnici Đukanović i Marović doživjeli poniženje.
Međunarodna konferencija u Budvi, kako se pokazalo, bila je još jedan pokušaj da se prekreči nedavna prošlost Crne Gore i uloga njenih čelnika s početka ratnih devedesetih. S tom namjerom, prilikom dodjele priznanja Đukanoviću i Maroviću, prisutnim je podijeljena brošura Milo Đukanović, istaknuti politički prvak Crne Gore, akademika CANU Branka Pavićevića. Đukanović je, kako piše u brošuri, ,,cijenjeni državnik i jedan od najistaknutijih narodnih predvodnika stoljeća koje je ostalo za nama”.
Đukanović je potpisnike apela protiv dodjele nagrade njemu i Maroviću nazvao sramotni ljudi. Od tada je borbena aktivnost režima prema nepokorenim intelektualcima, civilnom sektoru i nekontrolisanim medijima podignuta na najviši nivo. Traje i danas.
Đukanovićevi sramotni ljudi
Potpisnici apela Vaclavu Havelu, Kiru Gligorovu i Milanu Kučanu, upućeno 17. maja 2007. godine: dr Vjera Begović-Radović, Pravni fakultet, Univerzitet Crne Gore; Željko Ivanović, direktor dnevnog lista Vijesti; dr Svetozar Jovićević, profesor Univerziteta Crne Gore; Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor; Veseljko Koprivica, novinar nedjeljnika Monitor; Ljubomirka Ljupka Kovačević, mirovna i ženska aktivistkinja; Stevo Muk, direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO); Velija Murić, advokat i predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava; Snežana Nikčević, novinarka Radio Televizije Crne Gore (RTCG); Andrej Nikolaidis, književnik; Milika Pavlović, književnik i predsjednik pokreta Javnost protiv fašizma od 1993.do 1998.; dr Miodrag Perović, osnivač i direktor nedjeljnika Monitor; dr Milan Popović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore; Aida Petrović, direktorka Crnogorskog ženskog lobija; Milka Tadić-Mijović, novinarka nezavisnog nedjeljnika Monitor; Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO); dr Nebojša Vučinić, Pravni fakultet, Univerzitet Crne Gore; dr Ilija Vujošević, profesor Univerziteta Crne Gore; Dragoljub Duško Vuković, novinar; Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava.
Veseljko KOPRIVICA