Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMI IZ BJELOPOLJSKOG NASELJA RAKONJE DECENIJU ČEKAJU NA IZMJEŠTANJE: Život na rubu magistrale

Objavljeno prije

na

Teško da će oko 200 Roma iz bjelopoljskog naselja Rakonje ikome više povjerovati kada im obeća da će njihovo stambeno pitanje biti ,,ubrzo riješeno”, to jest da će kao zamjenu za svoje sadašnje kuće dobiti adekvatne stanove. Ne mogu se, kažu, prebrojati obećanja, koja su dobili tokom minule decenije. Posljednji put riječ im je dala bivša ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, kada se u januaru sastala sa predsjednikom Opštine Aleksandrom Žurićem.

,,Ove ćemo godine na kvalitetan način riješiti stambeno pitanje RAE populacije. Lokalna će uprava obezbijediti lokaciju za to i riješiti imovinsko-pravne odnose, a ministarstvo dati finansijsku podršku. To je obaveza Vlade, Fonda PIO, ali i lokalne uprave da sve završimo na najbolji mogući način. Lokalna uprava je obezbijedila lokaciju, uradiće i projekat, dati građevinsku dozvolu i riješiti pitanje komunalija, a mi ćemo pokušati da u prvoj polovini godine obezbijedimo dio sredstava”, kazala je ona.

Prije nje, mnogo su puta lokalni čelnici davali slična obećanja, a 2011. tadašnji potpredsjednik Opštine Radovan Obradović kazao je da će se ,,to pitanje rješavati na način što će Romi dobiti novac za svoju imovinu i praviće kuće gdje žele”.

Nagovještaja realizacije ministarkinih obećanja nema, iako je godina na izmaku. A brojne teškoće muče oko 20 domaćinstava iz tog prigradskog naselja. Pored višegodišnje neizvjesnosti koliko će još provesti na svom ognjištu i da li će ikada biti izmješteni, kažu, svakodnevno su u opasnosti, naročito oni najmlađi. Njihova glavna nevolja, pored infrastrukturnih propusta u naselju, svakako je blizina magistralnog puta i česte saobraćajne nesreće u kojima uglavnom stradaju njihova djeca. Vrlo frekventan saobraćaj od Ribarevina do Rakonja svakodnevna je prijetnja za mališane koji, bukvalno, kad prekorače kućni prag moraju na magistralu.

,,Mi ne tražimo ništa specijalno osim da nam se obezbijede imanja ili stambeni objekti. Ovdje je rizično za djecu. Nemaju gdje da izađu da se igraju. Pored puta smo, svima je poznato koliko je naše djece nastradalo u saobraćaju”, kažu predstavnici mještana.

Prevoz do grada takođe im je više puta obećavan, ali i to je ostalo samo na riječima. Više od 10 godina ne mogu ni vlastita sredstva ulagati u svoje kuće, jer ne znaju do kada će biti u njima.

,,Svaki put kad su obećavali, povjerovali smo. Više ne vjerujemo. Možete zamisliti kako je godinama živjeti u neizvjesnosti hoćemo li ostati u svojim kućama ili ćemo biti preseljeni. Ovako više ne ide, pa ćemo se, vjerovatno, vrlo skoro obratiti i ministru za ljudska i manjinska prava. Toliko smo puta prevareni i već mislimo da se manipuliše nama”, kažu mještani ovog prigradskog naselja.

Znaju, tvrde, da je novac za njihove stanove bio davno obezbijeđen, ali da su u zgradu napravljenu za njih uselili neki drugi ljudi. Još 2009. godine, Vlada je, kažu, opredijelila više od pola miliona eura za njihove stanove. Tada su u lokalnoj upravi kazali da Romi iz Rakonje koji, uglavnom žive od prodaje otpada, ne žele u zgradu. Međutim, u Rakonji to demantuju. Htjeli bi u zgradu, ali ne ,,neku na vrh brda, već u gradu, kao za sve normalne ljude”. Kažu da im je bitno i da se ispoštuju njihove životne navike, ali i da ih sredina prihvati. Zahtijevaju i da se njihovo, eventualno, iseljenje uradi uz saglasnost svih, a da za kuće, koje su sami gradili, dobiju adekvatnu zamjenu. Na manje neće pristati.

Žurić je početkom godine objasnio da je osmospratnica na Ribarevinama prvobitno bila namijenjena pripadnicima RAE populacije, koji nijesi bili zadovoljni ovim rješenjem.

,,Ta zgrada je potom dodijeljena penzionerima, a za pripadnike RAE populacije ćemo imati drugo, kvalitetnije rješenje. Romi su iskazali nezadovoljstvo zgradom na Ribarevinama i tražili da na drugačiji način riješimo njihove probleme”.

U NVO Romski korak kažu da su njihovi sunarodnici više puta iznevjereni kad je riječ o rješavanju ključnih problema s kojima se suočavaju. ,,Ljute se na Opštinu jer stalno na riječima propagiraju da su Romi ravnopravni građani, dok je u stvarnosti sasvim drugačija priča”, kažu.

Prostorno urbanističkim planom (PUP), koji je usvojen 2014. godine, planirano je da Rakonja bude javna zelena površina.

,,Savim je jasno da se taj problem mora što prije rješavati. Istina je da frekventan saobraćaj svakodnevno ugrožava te ljude. Međutim, koliko mi je poznato, oni su ranije bili vrlo zahtjevni kada je riječ o njihovom izmještanju. Većina je odbila da živi u zgradi na Ribarevinama”, kazao je Monitoru jedan opštinski funkcioner. U Opštini nijesu htjeli da zvanično razgovaraju o tome, iako smo im se više puta obraćali.

Izrada Studije socijalnog stanovanja Roma, koju relizuje Bjelopoljski demokratski centar (BDC), trebalo bi da umnogome pomogne i mještanima Rakonja. Očekuje se da će taj dokument na najbolji način definisati uslove stanovanja romske populacije u Bijelom Polju.

,,Svjesni smo činjenice da Romi žive u jako teškim uslovima, nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Žive u barakama, kućama koje nisu legalizovane i sagrađene na državnom zemljištu, sve su to problemi s kojima se Romi suočavaju i ta će studija biti polazna osnova za rješavanje jednog od najvažnijih životnih pitanja Roma u Bijelom Polju. Oni žive na više lokacija u naseljima Rakonje, Strojtanica i Nedakusi. Mi, prije svega, zagovaramo koncept integrisanja ove populacije i radimo na uklanjanju barijera i stereotipa s kojim se oni suočavaju. Pored toga što će studija predvidjeti lokaciju, ona će nam dati jasan presjek stanja trenutnih uslova u kojima živi ova populacija”, objasnili su iz BDC.

Iz te NVO više su puta napominjali kako su Romi u njihovoj opštini ,,u potpunosti marginalizovani”. Ni jedan pripadnik te populacije u Bijelom Polju nije završio srednju školu, a svega dva su zaposlena u društvenom sektoru. Samo se periodično zapošljavaju preko Programa javnih radova ili sezonskih poslova te, kako tvrde u BDC, ne učestvuju u društvenom životu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo