Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMI IZ BJELOPOLJSKOG NASELJA RAKONJE DECENIJU ČEKAJU NA IZMJEŠTANJE: Život na rubu magistrale

Objavljeno prije

na

Teško da će oko 200 Roma iz bjelopoljskog naselja Rakonje ikome više povjerovati kada im obeća da će njihovo stambeno pitanje biti ,,ubrzo riješeno”, to jest da će kao zamjenu za svoje sadašnje kuće dobiti adekvatne stanove. Ne mogu se, kažu, prebrojati obećanja, koja su dobili tokom minule decenije. Posljednji put riječ im je dala bivša ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, kada se u januaru sastala sa predsjednikom Opštine Aleksandrom Žurićem.

,,Ove ćemo godine na kvalitetan način riješiti stambeno pitanje RAE populacije. Lokalna će uprava obezbijediti lokaciju za to i riješiti imovinsko-pravne odnose, a ministarstvo dati finansijsku podršku. To je obaveza Vlade, Fonda PIO, ali i lokalne uprave da sve završimo na najbolji mogući način. Lokalna uprava je obezbijedila lokaciju, uradiće i projekat, dati građevinsku dozvolu i riješiti pitanje komunalija, a mi ćemo pokušati da u prvoj polovini godine obezbijedimo dio sredstava”, kazala je ona.

Prije nje, mnogo su puta lokalni čelnici davali slična obećanja, a 2011. tadašnji potpredsjednik Opštine Radovan Obradović kazao je da će se ,,to pitanje rješavati na način što će Romi dobiti novac za svoju imovinu i praviće kuće gdje žele”.

Nagovještaja realizacije ministarkinih obećanja nema, iako je godina na izmaku. A brojne teškoće muče oko 20 domaćinstava iz tog prigradskog naselja. Pored višegodišnje neizvjesnosti koliko će još provesti na svom ognjištu i da li će ikada biti izmješteni, kažu, svakodnevno su u opasnosti, naročito oni najmlađi. Njihova glavna nevolja, pored infrastrukturnih propusta u naselju, svakako je blizina magistralnog puta i česte saobraćajne nesreće u kojima uglavnom stradaju njihova djeca. Vrlo frekventan saobraćaj od Ribarevina do Rakonja svakodnevna je prijetnja za mališane koji, bukvalno, kad prekorače kućni prag moraju na magistralu.

,,Mi ne tražimo ništa specijalno osim da nam se obezbijede imanja ili stambeni objekti. Ovdje je rizično za djecu. Nemaju gdje da izađu da se igraju. Pored puta smo, svima je poznato koliko je naše djece nastradalo u saobraćaju”, kažu predstavnici mještana.

Prevoz do grada takođe im je više puta obećavan, ali i to je ostalo samo na riječima. Više od 10 godina ne mogu ni vlastita sredstva ulagati u svoje kuće, jer ne znaju do kada će biti u njima.

,,Svaki put kad su obećavali, povjerovali smo. Više ne vjerujemo. Možete zamisliti kako je godinama živjeti u neizvjesnosti hoćemo li ostati u svojim kućama ili ćemo biti preseljeni. Ovako više ne ide, pa ćemo se, vjerovatno, vrlo skoro obratiti i ministru za ljudska i manjinska prava. Toliko smo puta prevareni i već mislimo da se manipuliše nama”, kažu mještani ovog prigradskog naselja.

Znaju, tvrde, da je novac za njihove stanove bio davno obezbijeđen, ali da su u zgradu napravljenu za njih uselili neki drugi ljudi. Još 2009. godine, Vlada je, kažu, opredijelila više od pola miliona eura za njihove stanove. Tada su u lokalnoj upravi kazali da Romi iz Rakonje koji, uglavnom žive od prodaje otpada, ne žele u zgradu. Međutim, u Rakonji to demantuju. Htjeli bi u zgradu, ali ne ,,neku na vrh brda, već u gradu, kao za sve normalne ljude”. Kažu da im je bitno i da se ispoštuju njihove životne navike, ali i da ih sredina prihvati. Zahtijevaju i da se njihovo, eventualno, iseljenje uradi uz saglasnost svih, a da za kuće, koje su sami gradili, dobiju adekvatnu zamjenu. Na manje neće pristati.

Žurić je početkom godine objasnio da je osmospratnica na Ribarevinama prvobitno bila namijenjena pripadnicima RAE populacije, koji nijesi bili zadovoljni ovim rješenjem.

,,Ta zgrada je potom dodijeljena penzionerima, a za pripadnike RAE populacije ćemo imati drugo, kvalitetnije rješenje. Romi su iskazali nezadovoljstvo zgradom na Ribarevinama i tražili da na drugačiji način riješimo njihove probleme”.

U NVO Romski korak kažu da su njihovi sunarodnici više puta iznevjereni kad je riječ o rješavanju ključnih problema s kojima se suočavaju. ,,Ljute se na Opštinu jer stalno na riječima propagiraju da su Romi ravnopravni građani, dok je u stvarnosti sasvim drugačija priča”, kažu.

Prostorno urbanističkim planom (PUP), koji je usvojen 2014. godine, planirano je da Rakonja bude javna zelena površina.

,,Savim je jasno da se taj problem mora što prije rješavati. Istina je da frekventan saobraćaj svakodnevno ugrožava te ljude. Međutim, koliko mi je poznato, oni su ranije bili vrlo zahtjevni kada je riječ o njihovom izmještanju. Većina je odbila da živi u zgradi na Ribarevinama”, kazao je Monitoru jedan opštinski funkcioner. U Opštini nijesu htjeli da zvanično razgovaraju o tome, iako smo im se više puta obraćali.

Izrada Studije socijalnog stanovanja Roma, koju relizuje Bjelopoljski demokratski centar (BDC), trebalo bi da umnogome pomogne i mještanima Rakonja. Očekuje se da će taj dokument na najbolji način definisati uslove stanovanja romske populacije u Bijelom Polju.

,,Svjesni smo činjenice da Romi žive u jako teškim uslovima, nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Žive u barakama, kućama koje nisu legalizovane i sagrađene na državnom zemljištu, sve su to problemi s kojima se Romi suočavaju i ta će studija biti polazna osnova za rješavanje jednog od najvažnijih životnih pitanja Roma u Bijelom Polju. Oni žive na više lokacija u naseljima Rakonje, Strojtanica i Nedakusi. Mi, prije svega, zagovaramo koncept integrisanja ove populacije i radimo na uklanjanju barijera i stereotipa s kojim se oni suočavaju. Pored toga što će studija predvidjeti lokaciju, ona će nam dati jasan presjek stanja trenutnih uslova u kojima živi ova populacija”, objasnili su iz BDC.

Iz te NVO više su puta napominjali kako su Romi u njihovoj opštini ,,u potpunosti marginalizovani”. Ni jedan pripadnik te populacije u Bijelom Polju nije završio srednju školu, a svega dva su zaposlena u društvenom sektoru. Samo se periodično zapošljavaju preko Programa javnih radova ili sezonskih poslova te, kako tvrde u BDC, ne učestvuju u društvenom životu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo