Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMI IZ BJELOPOLJSKOG NASELJA RAKONJE DECENIJU ČEKAJU NA IZMJEŠTANJE: Život na rubu magistrale

Objavljeno prije

na

Teško da će oko 200 Roma iz bjelopoljskog naselja Rakonje ikome više povjerovati kada im obeća da će njihovo stambeno pitanje biti ,,ubrzo riješeno”, to jest da će kao zamjenu za svoje sadašnje kuće dobiti adekvatne stanove. Ne mogu se, kažu, prebrojati obećanja, koja su dobili tokom minule decenije. Posljednji put riječ im je dala bivša ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, kada se u januaru sastala sa predsjednikom Opštine Aleksandrom Žurićem.

,,Ove ćemo godine na kvalitetan način riješiti stambeno pitanje RAE populacije. Lokalna će uprava obezbijediti lokaciju za to i riješiti imovinsko-pravne odnose, a ministarstvo dati finansijsku podršku. To je obaveza Vlade, Fonda PIO, ali i lokalne uprave da sve završimo na najbolji mogući način. Lokalna uprava je obezbijedila lokaciju, uradiće i projekat, dati građevinsku dozvolu i riješiti pitanje komunalija, a mi ćemo pokušati da u prvoj polovini godine obezbijedimo dio sredstava”, kazala je ona.

Prije nje, mnogo su puta lokalni čelnici davali slična obećanja, a 2011. tadašnji potpredsjednik Opštine Radovan Obradović kazao je da će se ,,to pitanje rješavati na način što će Romi dobiti novac za svoju imovinu i praviće kuće gdje žele”.

Nagovještaja realizacije ministarkinih obećanja nema, iako je godina na izmaku. A brojne teškoće muče oko 20 domaćinstava iz tog prigradskog naselja. Pored višegodišnje neizvjesnosti koliko će još provesti na svom ognjištu i da li će ikada biti izmješteni, kažu, svakodnevno su u opasnosti, naročito oni najmlađi. Njihova glavna nevolja, pored infrastrukturnih propusta u naselju, svakako je blizina magistralnog puta i česte saobraćajne nesreće u kojima uglavnom stradaju njihova djeca. Vrlo frekventan saobraćaj od Ribarevina do Rakonja svakodnevna je prijetnja za mališane koji, bukvalno, kad prekorače kućni prag moraju na magistralu.

,,Mi ne tražimo ništa specijalno osim da nam se obezbijede imanja ili stambeni objekti. Ovdje je rizično za djecu. Nemaju gdje da izađu da se igraju. Pored puta smo, svima je poznato koliko je naše djece nastradalo u saobraćaju”, kažu predstavnici mještana.

Prevoz do grada takođe im je više puta obećavan, ali i to je ostalo samo na riječima. Više od 10 godina ne mogu ni vlastita sredstva ulagati u svoje kuće, jer ne znaju do kada će biti u njima.

,,Svaki put kad su obećavali, povjerovali smo. Više ne vjerujemo. Možete zamisliti kako je godinama živjeti u neizvjesnosti hoćemo li ostati u svojim kućama ili ćemo biti preseljeni. Ovako više ne ide, pa ćemo se, vjerovatno, vrlo skoro obratiti i ministru za ljudska i manjinska prava. Toliko smo puta prevareni i već mislimo da se manipuliše nama”, kažu mještani ovog prigradskog naselja.

Znaju, tvrde, da je novac za njihove stanove bio davno obezbijeđen, ali da su u zgradu napravljenu za njih uselili neki drugi ljudi. Još 2009. godine, Vlada je, kažu, opredijelila više od pola miliona eura za njihove stanove. Tada su u lokalnoj upravi kazali da Romi iz Rakonje koji, uglavnom žive od prodaje otpada, ne žele u zgradu. Međutim, u Rakonji to demantuju. Htjeli bi u zgradu, ali ne ,,neku na vrh brda, već u gradu, kao za sve normalne ljude”. Kažu da im je bitno i da se ispoštuju njihove životne navike, ali i da ih sredina prihvati. Zahtijevaju i da se njihovo, eventualno, iseljenje uradi uz saglasnost svih, a da za kuće, koje su sami gradili, dobiju adekvatnu zamjenu. Na manje neće pristati.

Žurić je početkom godine objasnio da je osmospratnica na Ribarevinama prvobitno bila namijenjena pripadnicima RAE populacije, koji nijesi bili zadovoljni ovim rješenjem.

,,Ta zgrada je potom dodijeljena penzionerima, a za pripadnike RAE populacije ćemo imati drugo, kvalitetnije rješenje. Romi su iskazali nezadovoljstvo zgradom na Ribarevinama i tražili da na drugačiji način riješimo njihove probleme”.

U NVO Romski korak kažu da su njihovi sunarodnici više puta iznevjereni kad je riječ o rješavanju ključnih problema s kojima se suočavaju. ,,Ljute se na Opštinu jer stalno na riječima propagiraju da su Romi ravnopravni građani, dok je u stvarnosti sasvim drugačija priča”, kažu.

Prostorno urbanističkim planom (PUP), koji je usvojen 2014. godine, planirano je da Rakonja bude javna zelena površina.

,,Savim je jasno da se taj problem mora što prije rješavati. Istina je da frekventan saobraćaj svakodnevno ugrožava te ljude. Međutim, koliko mi je poznato, oni su ranije bili vrlo zahtjevni kada je riječ o njihovom izmještanju. Većina je odbila da živi u zgradi na Ribarevinama”, kazao je Monitoru jedan opštinski funkcioner. U Opštini nijesu htjeli da zvanično razgovaraju o tome, iako smo im se više puta obraćali.

Izrada Studije socijalnog stanovanja Roma, koju relizuje Bjelopoljski demokratski centar (BDC), trebalo bi da umnogome pomogne i mještanima Rakonja. Očekuje se da će taj dokument na najbolji način definisati uslove stanovanja romske populacije u Bijelom Polju.

,,Svjesni smo činjenice da Romi žive u jako teškim uslovima, nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Žive u barakama, kućama koje nisu legalizovane i sagrađene na državnom zemljištu, sve su to problemi s kojima se Romi suočavaju i ta će studija biti polazna osnova za rješavanje jednog od najvažnijih životnih pitanja Roma u Bijelom Polju. Oni žive na više lokacija u naseljima Rakonje, Strojtanica i Nedakusi. Mi, prije svega, zagovaramo koncept integrisanja ove populacije i radimo na uklanjanju barijera i stereotipa s kojim se oni suočavaju. Pored toga što će studija predvidjeti lokaciju, ona će nam dati jasan presjek stanja trenutnih uslova u kojima živi ova populacija”, objasnili su iz BDC.

Iz te NVO više su puta napominjali kako su Romi u njihovoj opštini ,,u potpunosti marginalizovani”. Ni jedan pripadnik te populacije u Bijelom Polju nije završio srednju školu, a svega dva su zaposlena u društvenom sektoru. Samo se periodično zapošljavaju preko Programa javnih radova ili sezonskih poslova te, kako tvrde u BDC, ne učestvuju u društvenom životu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo