Teško da će oko 200 Roma iz bjelopoljskog naselja Rakonje ikome više povjerovati kada im obeća da će njihovo stambeno pitanje biti ,,ubrzo riješeno”, to jest da će kao zamjenu za svoje sadašnje kuće dobiti adekvatne stanove. Ne mogu se, kažu, prebrojati obećanja, koja su dobili tokom minule decenije. Posljednji put riječ im je dala bivša ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, kada se u januaru sastala sa predsjednikom Opštine Aleksandrom Žurićem.

,,Ove ćemo godine na kvalitetan način riješiti stambeno pitanje RAE populacije. Lokalna će uprava obezbijediti lokaciju za to i riješiti imovinsko-pravne odnose, a ministarstvo dati finansijsku podršku. To je obaveza Vlade, Fonda PIO, ali i lokalne uprave da sve završimo na najbolji mogući način. Lokalna uprava je obezbijedila lokaciju, uradiće i projekat, dati građevinsku dozvolu i riješiti pitanje komunalija, a mi ćemo pokušati da u prvoj polovini godine obezbijedimo dio sredstava”, kazala je ona.

Prije nje, mnogo su puta lokalni čelnici davali slična obećanja, a 2011. tadašnji potpredsjednik Opštine Radovan Obradović kazao je da će se ,,to pitanje rješavati na način što će Romi dobiti novac za svoju imovinu i praviće kuće gdje žele”.

Nagovještaja realizacije ministarkinih obećanja nema, iako je godina na izmaku. A brojne teškoće muče oko 20 domaćinstava iz tog prigradskog naselja. Pored višegodišnje neizvjesnosti koliko će još provesti na svom ognjištu i da li će ikada biti izmješteni, kažu, svakodnevno su u opasnosti, naročito oni najmlađi. Njihova glavna nevolja, pored infrastrukturnih propusta u naselju, svakako je blizina magistralnog puta i česte saobraćajne nesreće u kojima uglavnom stradaju njihova djeca. Vrlo frekventan saobraćaj od Ribarevina do Rakonja svakodnevna je prijetnja za mališane koji, bukvalno, kad prekorače kućni prag moraju na magistralu.

,,Mi ne tražimo ništa specijalno osim da nam se obezbijede imanja ili stambeni objekti. Ovdje je rizično za djecu. Nemaju gdje da izađu da se igraju. Pored puta smo, svima je poznato koliko je naše djece nastradalo u saobraćaju”, kažu predstavnici mještana.

Prevoz do grada takođe im je više puta obećavan, ali i to je ostalo samo na riječima. Više od 10 godina ne mogu ni vlastita sredstva ulagati u svoje kuće, jer ne znaju do kada će biti u njima.

,,Svaki put kad su obećavali, povjerovali smo. Više ne vjerujemo. Možete zamisliti kako je godinama živjeti u neizvjesnosti hoćemo li ostati u svojim kućama ili ćemo biti preseljeni. Ovako više ne ide, pa ćemo se, vjerovatno, vrlo skoro obratiti i ministru za ljudska i manjinska prava. Toliko smo puta prevareni i već mislimo da se manipuliše nama”, kažu mještani ovog prigradskog naselja.

Znaju, tvrde, da je novac za njihove stanove bio davno obezbijeđen, ali da su u zgradu napravljenu za njih uselili neki drugi ljudi. Još 2009. godine, Vlada je, kažu, opredijelila više od pola miliona eura za njihove stanove. Tada su u lokalnoj upravi kazali da Romi iz Rakonje koji, uglavnom žive od prodaje otpada, ne žele u zgradu. Međutim, u Rakonji to demantuju. Htjeli bi u zgradu, ali ne ,,neku na vrh brda, već u gradu, kao za sve normalne ljude”. Kažu da im je bitno i da se ispoštuju njihove životne navike, ali i da ih sredina prihvati. Zahtijevaju i da se njihovo, eventualno, iseljenje uradi uz saglasnost svih, a da za kuće, koje su sami gradili, dobiju adekvatnu zamjenu. Na manje neće pristati.

Žurić je početkom godine objasnio da je osmospratnica na Ribarevinama prvobitno bila namijenjena pripadnicima RAE populacije, koji nijesi bili zadovoljni ovim rješenjem.

,,Ta zgrada je potom dodijeljena penzionerima, a za pripadnike RAE populacije ćemo imati drugo, kvalitetnije rješenje. Romi su iskazali nezadovoljstvo zgradom na Ribarevinama i tražili da na drugačiji način riješimo njihove probleme”.

U NVO Romski korak kažu da su njihovi sunarodnici više puta iznevjereni kad je riječ o rješavanju ključnih problema s kojima se suočavaju. ,,Ljute se na Opštinu jer stalno na riječima propagiraju da su Romi ravnopravni građani, dok je u stvarnosti sasvim drugačija priča”, kažu.

Prostorno urbanističkim planom (PUP), koji je usvojen 2014. godine, planirano je da Rakonja bude javna zelena površina.

,,Savim je jasno da se taj problem mora što prije rješavati. Istina je da frekventan saobraćaj svakodnevno ugrožava te ljude. Međutim, koliko mi je poznato, oni su ranije bili vrlo zahtjevni kada je riječ o njihovom izmještanju. Većina je odbila da živi u zgradi na Ribarevinama”, kazao je Monitoru jedan opštinski funkcioner. U Opštini nijesu htjeli da zvanično razgovaraju o tome, iako smo im se više puta obraćali.

Izrada Studije socijalnog stanovanja Roma, koju relizuje Bjelopoljski demokratski centar (BDC), trebalo bi da umnogome pomogne i mještanima Rakonja. Očekuje se da će taj dokument na najbolji način definisati uslove stanovanja romske populacije u Bijelom Polju.

,,Svjesni smo činjenice da Romi žive u jako teškim uslovima, nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Žive u barakama, kućama koje nisu legalizovane i sagrađene na državnom zemljištu, sve su to problemi s kojima se Romi suočavaju i ta će studija biti polazna osnova za rješavanje jednog od najvažnijih životnih pitanja Roma u Bijelom Polju. Oni žive na više lokacija u naseljima Rakonje, Strojtanica i Nedakusi. Mi, prije svega, zagovaramo koncept integrisanja ove populacije i radimo na uklanjanju barijera i stereotipa s kojim se oni suočavaju. Pored toga što će studija predvidjeti lokaciju, ona će nam dati jasan presjek stanja trenutnih uslova u kojima živi ova populacija”, objasnili su iz BDC.

Iz te NVO više su puta napominjali kako su Romi u njihovoj opštini ,,u potpunosti marginalizovani”. Ni jedan pripadnik te populacije u Bijelom Polju nije završio srednju školu, a svega dva su zaposlena u društvenom sektoru. Samo se periodično zapošljavaju preko Programa javnih radova ili sezonskih poslova te, kako tvrde u BDC, ne učestvuju u društvenom životu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ