Povežite se sa nama

OKO NAS

INTERNACIONALNA LIGA HUMANISTA I CRNOGORSKI MIROTVORCI: Sarajevska veš mašina naplatila nagrade

Objavljeno prije

na

Internacionalna liga humanista iz Sarajeva naplatila je prošlog petka prinudnim putem sa računa Opštine Budva 82.188 eura, na ime duga iz 2007. godine.

To je otkrio šef budvanskog ogranka Nove srpske demokratije Đorđe Vujović. Odbornicima je pokazao dokument, u kojem piše da je preko javnog izvršitelja naplaćeno dugovanje staro osam godina.

Pošto je 2007. godine ta sarajevska nevladina organizacija dodijelila nagrade za humanost lideru i tadašnjem potpredsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću, Vujović se zapitao ,,da li su pare građana Budve, poreskih obveznika, koje je ova Liga humanista uzela od Opštine, dijelom otišle i za novčane nagrade pomenutih laureata”. To će vjerovatno uskoro ustanoviti nova vlast u Budvi, kojoj je dosadašnja – Đukanovićev DPS, ostavila u budvanskoj kasi samo promaju.

No, ovo je povod da podsjetimo zašto su nagrađeni čelnici DPS-a i šta se sve dešavalo tim povodom.

Internacionalna liga humanista Đukanovića i Marovića ovjenčala je kao mirotvorce. ILH je okitio Marovića priznanjem Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanovića Zlatnom poveljom mira sa plaketom i zlatnom značkom.

Iste godine Đukanovića je sarajevski Dnevni avaz Fahrudina Radončića, proglasio za ličnost 2006. godine.

Četiri godine kasnije tadašnjem predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću uručena je nagrada Isa beg Ishaković ,,za međunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne baštine grada Sarajeva”.

Dodjeljivanje tih zvučnih nagrada izazvalo je burna reagovanja u crnogorskoj javnosti, ali i u Bosni i Hercegovini.

U maju 2007. godine grupa crnogorskih javnih ličnosti uputila je pismo predsjedniku Češke Vaclavu Havelu, kao jednom od dobitnika nagrade za humanizam, koje dodjeljuje Internacionalna liga humanista.

U pismu je, pored ostalog, navedeno: ,,Poštovaoci smo Vašeg djela i angažmana i znamo da Vam nagrada istinski pripada. ILH je, međutim, odlučila da nominuje Svetozara Marovića za prvog Počasnog ambasadora mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Mila Đukanovića za Zlatnu povelju mira sa plaketom i zlatnom značkom. Njima će, kao i Vama, nagrade biti uručene u Budvi, 28. maja ove godine.

Dodjeljivanje nagrada za mir i humanizam Đukanoviću i Maroviću predstavlja uvredu žrtvama rata, jer su oni od 1990. do 1997. godine slijedili politiku Slobodana Miloševića čiji su rezultati zločini i stotine hiljada mrtvih i izbjeglih na prostoru bivše SFRJ.

Vlast na čijem su čelu bili i Đukanović i Marović, u kontinuitetu je progonila neistomišljenike i mirotvorce.

Apelujemo i na Vas da se svojim gestom distancirate od dobitnika koji nagradu ne zaslužuju”.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH, odrekla se nagrade, a univerzitetski profesor iz Podgorice Milan Popović je napustio ILH iz istih razloga.

,,Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike… MUP Crne Gore, koji je bio pod ingerencijom tadašnjeg predsjednika Vlade Đukanovića, je protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao”, napisala je Hasečićeva.

Razočaran odlukom da nagradi Đukanovića i Marovića, sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo vratio je nagradu koju mu je tri godine ranije dodijelio ILH.

Reagovali su i pripadnici bošnjačka dijaspore i čitaoci veb magazina Bošnjaci.Net iz Amerike, Kanade i Evrope saopštili su da su ,,razočarani i poniženi”.

,,Ovaj gest navodnog Udruženja građana Isa-beg Ishaković bez sumnje ukazuje da logistika genocidnog i mafijaškog režima Mila Đukanovića i u Sarajevu odrađuje najprljavije poslove, a tiču se pranja krvave i sramne prošlosti Crne Gore i njenog diktatora koji je u periodu 1992-1995. godine sa Miloševićevom Srbijom vodio genocidnu agresiju na BiH i Bošnjake”, navedeno je u reagovanju.

Potpisnici su podsjetili da ,,Lukšićeva/Đukanovićeva Crna Gora ni u jednom sudskom procesu koji se vodio pred crnogorskim pravosudnim organima nije osudila nijednog nalogodavca, pa čak ni pukog izvršioca ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima Crne Gore, i posebno bošnjačkim izbjeglicama iz BiH koji su uhapšeni i deportovani na nož Lukšićevom sunarodniku Radovanu Karadžiću”.

Nagrade Internacionalne lige humanista dodijeljene Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ostavljene su ispred ulaza zgrade Predsjedništva Crne Gore. Oni koji su ulazili i izlazili iz zgrade morali su da zaobilaze ili preskaču priznanja ostavljena na betonu.

Grupa crnogorskih intelektualaca, novinara i NVO aktivista apelovala je i na učesnike konferencije da ne učestvuju u režiranom spektaklu koji je osmislila crnogorska vlast.

,,Ne smije se zaboraviti, prećutati istorijska istina o agresiji na Dubrovnik, o saučesništvu u ratovima u Bosni i Hrvatskoj, o Bukovici, o deportaciji izbjeglica iz BiH, o progonu antiratnih partija, medija i aktivista, a zašto je, valjda to ne treba posebno dokazivati, najvećim dijelom bila i ostala odgovorna crnogorska vlast na čijem su čelu bili Đukanović i Marović”, naveli su u apelu.

Apel nije bio uzaludan. U Budvu nisu došli bivši predsjednici Češke, Makedonije i Slovenije Vaclav Havel, Kiro Gligorov i Milan Kučan. Ceremoniju su ignorisali predstavnici diplomatskog kora i brojni najavljeni uvaženi gosti iz regiona. Dolazak u Budvu otkazala je i predsjednica Lige Sonja Štiglbauer. Tako su slavodobitnici Đukanović i Marović doživjeli poniženje.

Međunarodna konferencija u Budvi, kako se pokazalo, bila je još jedan pokušaj da se prekreči nedavna prošlost Crne Gore i uloga njenih čelnika s početka ratnih devedesetih. S tom namjerom, prilikom dodjele priznanja Đukanoviću i Maroviću, prisutnim je podijeljena brošura Milo Đukanović, istaknuti politički prvak Crne Gore, akademika CANU Branka Pavićevića. Đukanović je, kako piše u brošuri, ,,cijenjeni državnik i jedan od najistaknutijih narodnih predvodnika stoljeća koje je ostalo za nama”.

Đukanović je potpisnike apela protiv dodjele nagrade njemu i Maroviću nazvao sramotni ljudi. Od tada je borbena aktivnost režima prema nepokorenim intelektualcima, civilnom sektoru i nekontrolisanim medijima podignuta na najviši nivo. Traje i danas.

Đukanovićevi sramotni ljudi

Potpisnici apela Vaclavu Havelu, Kiru Gligorovu i Milanu Kučanu, upućeno 17. maja 2007. godine: dr Vjera Begović-Radović, Pravni fakultet, Univerzitet Crne Gore; Željko Ivanović, direktor dnevnog lista Vijesti; dr Svetozar Jovićević, profesor Univerziteta Crne Gore; Esad Kočan, glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor; Veseljko Koprivica, novinar nedjeljnika Monitor; Ljubomirka Ljupka Kovačević, mirovna i ženska aktivistkinja; Stevo Muk, direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO); Velija Murić, advokat i predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava; Snežana Nikčević, novinarka Radio Televizije Crne Gore (RTCG); Andrej Nikolaidis, književnik; Milika Pavlović, književnik i predsjednik pokreta Javnost protiv fašizma od 1993.do 1998.; dr Miodrag Perović, osnivač i direktor nedjeljnika Monitor; dr Milan Popović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore; Aida Petrović, direktorka Crnogorskog ženskog lobija; Milka Tadić-Mijović, novinarka nezavisnog nedjeljnika Monitor; Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO); dr Nebojša Vučinić, Pravni fakultet, Univerzitet Crne Gore; dr Ilija Vujošević, profesor Univerziteta Crne Gore; Dragoljub Duško Vuković, novinar; Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo