Povežite se sa nama

OKO NAS

KUĆA RISTA STIJOVIĆA JOŠ ČEKA REKONSTRUKCIJU: Muzej ili fatamorgana

Objavljeno prije

na

Krajem juna su predstavnici Sekretarijata za kulturu i sport, Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice koja je investiror, te Muzeji i galerije Glavnog grada, sazvali konferenciju kako bi predstavili Idejni projekat rekonstrukcije kuće Rista Stijovića. Projekat je dopao arhitekti Aleksi Dajoviću iz firme Civil inženjer. Tada je javnosti objašnjeno da će kuća ovog velikog vajara i skulptora biti pretvorena u izložbeni prostor i muzej. Pošto je prošlo pola godine kontaktirali smo iste te ustanove kako bi saznali da li se krenulo u realizaciju i – naišli na muk. Na pitanja da li su raspisali tender za izvođače radova i koliko bi obnova trajala – nema preciznog odgovora.

Ovaj scenario je već viđen. Iz budžeta Glavnog grada je 2008. godine izdvojeno 500.000 eura za isti projekat. Tada je pobijedilo idejno rješenje projektantske kuće Dea iz Podgorice. Četiri godine kasnije, 2012. je opet bilo izdvojeno 100.000 eura za rekonstrukciju, ali kuća nije stigla na red. Iz PG biroa su tada tvrdili da će radovi biti gotovi do 2014. – kada se navršavalo i sto dvadeset godina od rođenja ovog velikana. Ništa. A umjesto proslave jubileja, Komunalno je te godine, prema tvrdnjama stanovnika ove ulice, skinulo i kameno spomen-obilježje kako se ljudi ne bi sablažnjavali nad stanjem u kome se nalazi kuća.

,,Ljudi su se sprdali kad su prolazili, pa je neko došao da to skine. Mislili smo da je neko ukrao, ali nije. Ostalo je samo postolje”, priča pedesetogodišnjak koji stanuje u Staroj Varoši. Ovog ugostitelja od ruine dijeli samo zid. „Ako se kuća renovira i meni će biti bolje”. Ipak, sa ironijom primjećuje da je mogućnost da se to desi početkom sljedeće godine, ista kao i ta da će kad ostari imati pristojnu penziju. On kaže da je problem i to što pola ove ulice čine ruine, pored kojih nije bezbjedno prolaziti, a o tome niko ne govori.

Do Stijovićeve kuće, nalaze se ruine nekadašnje kuće Zečevića, a obje su, po riječima sugrađanina, u katastrofalnom stanju. ,,Pune su smeća, šuta, dasaka, djelovi zida otpadaju sami od sebe sa obje kuće. Komunalno je moglo, bar, doći s kamionom, pokupiti smeće koje se nagomilalo u dvorištima i unutar temelja tih kuća. Mogli su očistiti i poslije to zabarikadirati daskama ili nečim drugim”, pričaju stanovnici Stare Varoši.

,,Ljetos su dolazili turisti iz Dubrovnika kako bi obišli Sat kulu i Staru Varoš. Dio vodičeve rute je bila i ova ulica jer se njom dolazi do restorana Dvor. Zastajali bi zbunjeni kad bi vidjeli kuću Rista Stijovića koja je uvrštena u spomenik kulture i cijelu ulicu. Požurivali su turiste da prođu što brže kako im se ne bi što obrušilo na glavu”, priča vlasnik jedne radnje u ovoj ulici.

I on je sumnjičav prema novim obećanjima rekonstrukcije, jer im Opština, kako kaže, tu rekonstrukciju obećava više od dvadeset godina. Upoznao je Stijovića kao tridesetogodišnjak, dok je radio na postavkama izložbi u Galeriji Nesvrstanih u Beogradu. ,,Tada je Stijović imao oko šeydesetak godina. Bio je miran, povučen čovjek. Poslije rata je rijetko dolazio u Podgoricu”.

Ono što se vidi sa ulice od kuće Rista Stijovića je, objašnjava on, bila samo ljetnja kuhinja. ,,Unutrašnje dvorište ima bar šesto kvadrata, i bilo je lijepo sređeno. Poslije je to preuzela država, koja nije brinula o tome, niti to čuvala, a ljudi su dolazili i odnosili djelove pločnika, kamena, drveta, namještaja… Našom nebrigom je ta kuća dovedena do stanja u kome je”.

Arhitekta Aleksa Dajović iz firme Civil inženjer, koja je dobila projekat rekonstrukcije, za Monitor tvrdi da bi radovi na rekonstrukciji trebali početi tokom januara 2017.

Kaže da je planom predviđeno potpuno rušenje kuće i njena ponovna izgradnja od istog materijala u istom gabaritu i veličini. Enterijer bi po zamisli Dajovića odisao duhom predratne Podgorice. Dvorište koje ima oko sedamsto kvadrata, će obilovati zelenim površinama sa stazama i replikama Stijovićevih djela većeg formata, koja se nalaze u Beogradu i Zagrebu. ,,Biće natkriveno vinovom lozom, po ugledu na starovaroška dvorišta. A jedan dio tog dvorišta će biti pretvoren u galeriju”, objašnjava arhitekta. Tim projektom je predviđeno da galerija bude otvorena cijelom svojom dužinom prema dvorištu, koji na taj način čine jedinstvo.

Dajović kaže da su ga svedenost i nenametljivost kojom odišu Stijovićevi radovi vodili u projektovanju. ,,Risto Stijović je bio vajar ljudske intime. Njegove skulpture odišu blagošću, smirenošću i kontemplacijom”.

No za sada su to samo planovi. Dajović ipak insistira da rekonstrukciju Stijovićeve kuće nećemo čekati koliko i na početak realizacije Gradskog pozorišta. Podsjeća i da u Podgorici imamo i kuću Duška Vukotića, jedinog jugoslovenskog oskarovca i velikog reditelja, koja se nalazi u blizini nekadašnjeg Kina Kulture i koja bi se na neki način trebala valorizovati.

Vrijeme je da Stijović, veliki vajar, dobije galeriju koju je već jednom imao u nekadašnjoj Liri, a sada Karveru. Ne treba podsjećati da Beograd i Zagreb imaju stalne postavke njegovih djela.

I Podgorica mu duguje bar toliko.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo