Povežite se sa nama

OKO NAS

KUĆA RISTA STIJOVIĆA JOŠ ČEKA REKONSTRUKCIJU: Muzej ili fatamorgana

Objavljeno prije

na

risto-stijovic-kuca

Krajem juna su predstavnici Sekretarijata za kulturu i sport, Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice koja je investiror, te Muzeji i galerije Glavnog grada, sazvali konferenciju kako bi predstavili Idejni projekat rekonstrukcije kuće Rista Stijovića. Projekat je dopao arhitekti Aleksi Dajoviću iz firme Civil inženjer. Tada je javnosti objašnjeno da će kuća ovog velikog vajara i skulptora biti pretvorena u izložbeni prostor i muzej. Pošto je prošlo pola godine kontaktirali smo iste te ustanove kako bi saznali da li se krenulo u realizaciju i – naišli na muk. Na pitanja da li su raspisali tender za izvođače radova i koliko bi obnova trajala – nema preciznog odgovora.

Ovaj scenario je već viđen. Iz budžeta Glavnog grada je 2008. godine izdvojeno 500.000 eura za isti projekat. Tada je pobijedilo idejno rješenje projektantske kuće Dea iz Podgorice. Četiri godine kasnije, 2012. je opet bilo izdvojeno 100.000 eura za rekonstrukciju, ali kuća nije stigla na red. Iz PG biroa su tada tvrdili da će radovi biti gotovi do 2014. – kada se navršavalo i sto dvadeset godina od rođenja ovog velikana. Ništa. A umjesto proslave jubileja, Komunalno je te godine, prema tvrdnjama stanovnika ove ulice, skinulo i kameno spomen-obilježje kako se ljudi ne bi sablažnjavali nad stanjem u kome se nalazi kuća.

,,Ljudi su se sprdali kad su prolazili, pa je neko došao da to skine. Mislili smo da je neko ukrao, ali nije. Ostalo je samo postolje”, priča pedesetogodišnjak koji stanuje u Staroj Varoši. Ovog ugostitelja od ruine dijeli samo zid. „Ako se kuća renovira i meni će biti bolje”. Ipak, sa ironijom primjećuje da je mogućnost da se to desi početkom sljedeće godine, ista kao i ta da će kad ostari imati pristojnu penziju. On kaže da je problem i to što pola ove ulice čine ruine, pored kojih nije bezbjedno prolaziti, a o tome niko ne govori.

Do Stijovićeve kuće, nalaze se ruine nekadašnje kuće Zečevića, a obje su, po riječima sugrađanina, u katastrofalnom stanju. ,,Pune su smeća, šuta, dasaka, djelovi zida otpadaju sami od sebe sa obje kuće. Komunalno je moglo, bar, doći s kamionom, pokupiti smeće koje se nagomilalo u dvorištima i unutar temelja tih kuća. Mogli su očistiti i poslije to zabarikadirati daskama ili nečim drugim”, pričaju stanovnici Stare Varoši.

,,Ljetos su dolazili turisti iz Dubrovnika kako bi obišli Sat kulu i Staru Varoš. Dio vodičeve rute je bila i ova ulica jer se njom dolazi do restorana Dvor. Zastajali bi zbunjeni kad bi vidjeli kuću Rista Stijovića koja je uvrštena u spomenik kulture i cijelu ulicu. Požurivali su turiste da prođu što brže kako im se ne bi što obrušilo na glavu”, priča vlasnik jedne radnje u ovoj ulici.

I on je sumnjičav prema novim obećanjima rekonstrukcije, jer im Opština, kako kaže, tu rekonstrukciju obećava više od dvadeset godina. Upoznao je Stijovića kao tridesetogodišnjak, dok je radio na postavkama izložbi u Galeriji Nesvrstanih u Beogradu. ,,Tada je Stijović imao oko šeydesetak godina. Bio je miran, povučen čovjek. Poslije rata je rijetko dolazio u Podgoricu”.

Ono što se vidi sa ulice od kuće Rista Stijovića je, objašnjava on, bila samo ljetnja kuhinja. ,,Unutrašnje dvorište ima bar šesto kvadrata, i bilo je lijepo sređeno. Poslije je to preuzela država, koja nije brinula o tome, niti to čuvala, a ljudi su dolazili i odnosili djelove pločnika, kamena, drveta, namještaja… Našom nebrigom je ta kuća dovedena do stanja u kome je”.

Arhitekta Aleksa Dajović iz firme Civil inženjer, koja je dobila projekat rekonstrukcije, za Monitor tvrdi da bi radovi na rekonstrukciji trebali početi tokom januara 2017.

Kaže da je planom predviđeno potpuno rušenje kuće i njena ponovna izgradnja od istog materijala u istom gabaritu i veličini. Enterijer bi po zamisli Dajovića odisao duhom predratne Podgorice. Dvorište koje ima oko sedamsto kvadrata, će obilovati zelenim površinama sa stazama i replikama Stijovićevih djela većeg formata, koja se nalaze u Beogradu i Zagrebu. ,,Biće natkriveno vinovom lozom, po ugledu na starovaroška dvorišta. A jedan dio tog dvorišta će biti pretvoren u galeriju”, objašnjava arhitekta. Tim projektom je predviđeno da galerija bude otvorena cijelom svojom dužinom prema dvorištu, koji na taj način čine jedinstvo.

Dajović kaže da su ga svedenost i nenametljivost kojom odišu Stijovićevi radovi vodili u projektovanju. ,,Risto Stijović je bio vajar ljudske intime. Njegove skulpture odišu blagošću, smirenošću i kontemplacijom”.

No za sada su to samo planovi. Dajović ipak insistira da rekonstrukciju Stijovićeve kuće nećemo čekati koliko i na početak realizacije Gradskog pozorišta. Podsjeća i da u Podgorici imamo i kuću Duška Vukotića, jedinog jugoslovenskog oskarovca i velikog reditelja, koja se nalazi u blizini nekadašnjeg Kina Kulture i koja bi se na neki način trebala valorizovati.

Vrijeme je da Stijović, veliki vajar, dobije galeriju koju je već jednom imao u nekadašnjoj Liri, a sada Karveru. Ne treba podsjećati da Beograd i Zagreb imaju stalne postavke njegovih djela.

I Podgorica mu duguje bar toliko.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo