OKO NAS
SJEVER: NEVALORIZOVANI RESURSI PITKE VODE: Pored vode žedni

Izvorišne vode na sjeveru Crne Gore nijesu ni izbliza valorizovane kako bi trebalo da budu zbog domaćih potreba, ali i privlačenja stranih investitora. Fabrike flaširane vode do sada su otvorene jedino u Kolašinu i Šavniku, dok na teritoriji drugih vodom bogatih opština na sjeveru države nema baš ni jedne.
U Crnoj Gori ukupno radi sedam fabrika koje godišnje mogu da proizvedu 350 miliona litara flaširane vode. Ipak, kako je nedavno prenio Radio Slobodna Evropa, ukupna godišnja proizvodnja iznosi svega 22 i po miliona litara, što je svega petnaest posto ukupnih kapaciteta.
Istovremeno se ukazuje na činjenicu da je domaće tržište preplavljeno flaširanim vodama iz uvoza, koji pokriva preko 60 posto ukupnih potreba Crne Gore.
Tokom prošle godine, u Crnoj Gori je proizvedeno 22 i po miliona litara flaširane vode, dok će podaci za ovu godinu biti poznati tek po realizaciji završnih obračuna. Već sada se zna da je uvoz još veći nego ranijih godina.
RSE prenosi da se za prvih devet mjeseci odlilo sedam i po miliona eura za kupovinu 33 i po miliona litara vode izvan Crne Gore, a istovremeno su proizvodnju zaustavile dvije domaće fabrike, od kojih je i jedan jedini proizvođač gazirane mineralne vode u zemlji, bjelopoljska Rada.
Apsurdnost ovakve situacije najbolje se pokazala u Beranama kada je ovaj grad zbog novembarskih poplava i oštećenja gradskog vodovoda ostao do ovih dana bez vode za piće. Prvih nekoliko dana nakon elementarnih nepogoda pitke vode nije bilo ni u prodaji, da bi tek kasnije beransko tržište preplavile dobrim dijelom vode iz uvoza.
Sve to ne bi bilo zanimljivo kada se ne bi znalo da je samo na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica katastarski registrovano preko tri hiljade izvora pitke vode, od kojih nijedan, ne računajući one koji su iskorišteni za vodovode, nije industrijski valorizovan.
U ovakvoj situaciji na „specifičnoj težini” dobio je i nestanak kapitalnog dokumenta pod nazivom Katastar izvorišnih voda na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica, koji je sačinjen prije trideset godina.
Riječ je o dokumentu koji je čuvan više od četvrt vijeka, sa željom da jednom bude iskorišćen u komercijalne svrhe, da bi nestao iz arhive bivšeg opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu. Originalni dokument je najvjerovatnije ukraden, a tretira se da je stradao u požaru, kada je izgorio poslovni centar Evropa, iznad kojeg su se u to vrijeme nalazile prostorije ovog Sekretarijata.
Načelnik Sekretarijata za poljoprivredu u Beranama Ranko Šćekić kaže da je vrijednost ovog dokumenta bila neprocjenjiva i da o tome svjedoči i činjenica da je dugo nosio oznaku ,,vojna tajna”.
Ovaj poljoprivredni inženjer podsjeća da je katastar izvorišnih voda svojevremeno izradio tadašnji Zavod za urbanizam i projektovanje iz Ivangrada, i da je kao vrlo vrijedan dokument čuvan u resornom Sekretarijatu više od trideset godina.
,,U tom obimnom dokumentu, koji je nastao kao plod dvogodišnjeg terenskog rada, dati su podaci za tri hiljade izvora na području sadašnjih opština Berane, Andrijevica i Petnjica o kapacitetu i temperaturi vode u četiri godišnja doba, nadmorskoj visini, načinu prilaza, široj i užoj lokaciji, geološkom sastavu okoline, mogućnosti kaptiranja, kao i mogućnosti eventualnog zagađivanja”, kaže Šćekić.
On dodaje da su sva izvorišta vrlo precizno locirana, i da je uz te podatke bila priložena skica i topografska karta na kojoj su ucrtani.
,,Svako izvorište je bilo ispitano u pogledu fizičke, hemijske i bakteriološke ispravnosti vode. To je jedino što bi trebalo ponoviti, a svi ostali podaci su trajno precizni”, dodaje Šćekić.
Upravo na osnovu ovog dokumenta utvrđeno je da na području terena koji je istraživanjem obuhvaćen postoji najmanje trideset izvora pitke vode koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli da se koriste u komercijalne svrhe, odnosno koji su kapaciteta od pet do 50 litara u sekundi.
On posebno ukazuje na situaciju koja je nedavno zadesila Berane i na značaj koji bi imalo postojanje makar jedne fabrike vode.
,,Da je postojala fabrika vode u Beranama, ne bi bili u situaciji u kojoj smo se našli, da čekamo da nam voda za piće stiže cistijernama iz primorskih gradova. Samo jedna jedina fabrika podmirila bi potrebe čitavog grada”, kaže Šćekić.
Ovaj čovjek od struke objašnjava da bi za ponovnu katastrasku registraciju izvorišta bilo potrebno mnogo vremena i truda, što je u sadašnjim uslovima skoro neizvodivo.
Situaciju s nedovoljnim korišćenjem čak i postojećih fabrika vode u Crnoj Gori za RSE komentarisala je nedavno sekretar Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju Privredne komore Crne Gore Lidija Rmuš. Ona je kazala da je uočljivo da trgovački i ugostiteljski sektori u Crnoj Gori ne daju odgovarajući tretman domaćim vodama.
„Domaće vode trebalo bi da budu zastupljenije u prodavnicama i ugostiteljskim objektima, ne samo zato što je riječ o crnogorskim proizvodima već i zato što je riječ o zaista kvalitetnom i cjenovno konkurentnom proizvodu”, izjavila je Rmuš.
Ona je ukazala i na mogućnost postojanja nelojalne konkurencije na tržištu flaširane vode, odnosno da veliki međunarodni igrači uslovljavaju domaće trgovce i ugostitelje da, ako žele njihov glavni proizvod, moraju da kupe i njihovu flaširanu vodu.
„Međutim, još niko se nije zvanično žalio, što je neophodno da bi se pokrenuo postupak”, kazala je Rmuš za RSE.
Neki od vlasnika domaćih fabrika ukazuju da je nezainteresovanost države jedan od najočiglednijih problema za industriju flaširane vode, i da ne postoji nijedan element podrške poljoprivrednoj proizvodnji kojoj industrija vode pripada, zbog čega su sve postojeće fabrike vode u Crnoj Gori u problemima.
Vjerovatno se nezainteresovanost države ogleda i u činjenici da je nekoliko fabrika vode locirano samo u Kolašinu i Šavniku, dok na velikom prostoru od Gusinja na krajnjem sjeveroistoku pa sve do Pljevalja na krajnjem sjeverozapadu države, i pored na stotine najkvalitenijih izvora velikog kapaciteta, nema ni jedne fabrike za flaširanje vode.
Slična ili istovjetna priča o neiskorištenim resursima, kao u Beranama može se čuti u Bijelom Polju, Plavu, Andrijevici, Gusinju, Rožajama. Država još uvijek nije ni industrijski ni turistički valorizovala čak ni Alipašine izvore i Vrelo Ibra. To je mjera brige za ravnomjerni regionalni razvoj.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema
Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.
Luka Ristanović, Jovan Janković, Andreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.
Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.
Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.
Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća
Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.
U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.
Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.
„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.
U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste
Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.
Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.
Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.
Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).
Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.
Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.
Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DUHANKESA3 sedmice
Zašto smo na zemlji?