Povežite se sa nama

OKO NAS

MINI HIDROELEKTRANE DIVERZIJA NA ŽIVOTNU SREDINU: Profit preči od prirode

Objavljeno prije

na

Investitorima znače unosan posao, ekolozima opasnost za biljni i životinjsk svijet. Riječ je o malim hidroelektranama, kojih je sve više i u Crnoj Gori i u regionu.

Pod njima se podrazumijevaju pogoni sa instaliranom snagom do 10 megavata. U Evropi najviše malih hidroelektrana imaju Italija, Francuska, Španija, Njemačka i Švedska.

Ekolozi upozoravaju da osim buke i vibracija te vizuelnog narušavanja okoline, mini hidroelektrane predstavljaju opasnost za ribe i druge vodene životinje kao i za kompletan biosastav.

Vlada Crne Gore potpisala je, koliko je poznato, ugovore o davanju koncesije za izgradnju 41 male hidroelektrane. Procijenjena vrijednost investicije je 110 miliona eura. Do sada je u Crnoj Gori podignuto sedam malih hidrocentrala.

Najviše ih je u vlasništvu kompanije Hidroenergija Montenegro.

Prema podacima iz prošle godine, planirano je da mini hidroelektrane budu izgrađene u kolašinskoj opštini (11), zatim u mojkovačkoj (osam), beranskoj (10), bjelopoljskoj (dvije) plavskoj (sedam), gusinjskoj (jedna) plužinskoj (dvije) i budvansloj (jedna). Treba da budu instalirane na 27 vodotoka: Bistrica, Šekularska rijeka, Grlja, Murinska rijeka, Komarača, Kaludarska rijeka, Mojanska rijeka, Ljeviša rijeka, Reževićka rijeka…

Trenutno se traži saglasnost za gradnju mini hidroelektrana na vodotocima Peročica, Zlorečica, Trnovička rijeka, Ibrištica i Leverska rijeka.

Ekolozi kažu da male hidroelektrane predstavljaju proporcionalno istu prijetnju za male rijeke kao velike hidroelektrane za velike rijeke. Gubici koji nastaju uništenjem rijeke i njene okoline se novčano nikad ne mogu nadoknaditi. Nepouzdane su i sa aspekta klimatskih promjena.

Oni takođe tvrde da male hidroelektrane nisu isplative za državu, nego isključivo za investitore. Zato uspješno i cvjeta taj biznis.

U to su se uvjerili i mještani više naselja na sjeveru Crne Gore koji su organizovali i proteste protiv gradnje malih hidroelektrana u njihovim mjestima.

Mještani beranskog sela Kaludra pridružili su se protestima iz nekoliko naselja na sjeveru države, koji ne dozvoljavaju bezuslovnu eksploataciju prirodnih resursa, odnosno izgradnju malih elektrana i devastaciju kanjona planinskih rijeka u tom dijelu Crne Gore. Oni, kako je pisao i naš nedjeljnik, brane svoj Kolorado od moćnika i tajkuna.

Kaludrani smatraju da bi izgradnja mini-elektrana u potpunosti narušila prirodni ambijent u dolini njihove Kaludarske rijeke, onako kako je to kompanija Hidroenergija Montenegro uradila u susjednom Šekularu, te da bi to bio svojevrstan ekološki zločin.

U Šekularu je nedavno napravljeno nekoliko mini-elektrana od čega lokalno stanovništvo nema nikakve koristi. Naprotiv. Tvrde da je napravljen ekocid, jer je cijela rijeka zauzeta za proizvodnju struje, odnosno nije ostavljen biološki minimuma za očuvanje flore i faune te nekadašnje planinske ljepotice. A kada je počinjala izgradnja hidrocentrale, investitori su obećali da će brojna sela na tom području živjeti u blagostanju. Mještani tvrde da se iz malih hidrelektrana napravljenih u njihovom selu izvlače milioni eura prihoda, a selo samo trpi štetu.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama prije devet godina. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj zavičaj i preko kompanije Hamera Capital sklopio dogovor sa tri opštine o davanju koncesija za izgradnju malih hidroelektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi. Sve se završilo na lijepom obećanju. A Hamera vodu, odnosno struju odavno pretače u novac.

Pedesetak mještana iz andrijevičke mjesne zajednice Konjuhe ne tako davno potpisali su građansku inicijativu kojom su tražili da se preispita odluka o zaključivanju ugovora o koncesiji i izgradnji malih hidroelektrana na vodotoku Mojanske rijeke. Ugovor je sklopljen između Vlade Crne Gore i nekoliko koncesionara, među kojima je i Hidroenergija Montenegro iz Berana.

Iz NVO Perućica mjesecima se javnosti i raznim institucijama obraćaju za spas rijeka Mojanske, Perućice i Zlorečice koje predstavljaju jedan tok, jer je na njemu predviđena izgradnja četiri mini hidroelektrane. Inicirala je donošenje moratorijuma na izgradnju mini elektrana na malim vodotocima u Crnoj Gori.

NVO Perućica je podnijela i krivičnu prijavu Državnom tužiocu, koju je on proslijedio Specijalnom tužilaštvu. Prijava se odnosi na odgovorne u opštini Andrijevica, u Ministarstvu ekonomije, Agenciji za zaštitu životne sredine i Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodnom pristupu informacijama.

U prijavi smo naveli: ,,Smatramo da se u navedenim radnjama nalaze svi bitni elementi krivičnog djela oštećenja životne sredine iz člana 307, tačka 1,3 i 4 Krivičnog zakonika i to na organizovan način sa ciljem da kao grupa povezanih lica ostvare protivpravnu imovinsku korist i to na beskrupulozan način, nanoseći nepopravljivu štetu prirodi i stanovništvu koje živi u neposrednoj i daljoj okolini”, kaže, u, razgovoru za Monitor Milan Kastratović, jedan od osnivača te nevladine organizacije.

Kao ilustraciju kako se olako odobrava gradnja mini hidroelektrana on za primjer navodi kako se rade elaborati.

,,Šta sve u njima stoji dovoljno pokazuje i to da u njima nema ni pomena zaštićenih životinja kao što su: vidra, velika lasica, ris, tetrijeb, slijepo kuče, dvije vrste smuka, pastramka potočara. Mi iz NVO Perućica kao laici nabrojali smo da na 20 kilometara vodotoka živi preko 25 vrsta divljači, više vrsta orlova, raznih ptica i da ne nabrajamo. Smatramo da takvo bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta ne možete naći u Evropi na tako malom prostoru. Vjerovatno njima ne treba voda, a o ljudima nećemo da pričamo”, kaže Kastratović.

A stručnjaci ovoj svojevrsnoj diverziji na prirodu daju zeleno svjetlo ili se ne oglašavaju.

MILAN KASTRATOVIĆ, NVO PERUĆICA
Ćuti i CANU

MONITOR: Godinama šaljete apele za spas rijeka Perućica i Mojanska, ali niko ne reaguje…
KASTRATOVIĆ: Sve je sakriveno od javnosti, a najbolji dokaz za to je da naši apeli domaćoj javnosti da se obustavi gradnja malih hidroleketrana dobijaju vrlo malu podršku, uglavnom u ličnim kontaktima. Naši apeli preko medija nijesu podstakli ni NVO, koje dobijaju pozamašna sredstva iz naših i stranih fondova, da nas podrže.

MONITOR: Nije reagovala ni Crnogorska akademija nauka i umjetnosti na upozorenja da se gradnjom mini elektrana uništavaju priroda, biljni i životinjski svijet…
KASTRATOVIĆ: Čak i insititucije kao što je CANU ili unevrziteti, koji imaju studijske programe iz oblasti prirodnih nauka i turizma, nijesu pokazali nikakvo interesovanje za uništenje prirode na sjeveru Crne Gore. Dozvolili su da elaborate potpisuju ljudi koji nemaju nikakve naučne reference, pa se postavlja pitanje svrhe postojanja njihovih programa, koji će vjerovatno svoju praksu obavljati na nekim drugim destinacijama.

MONITOR: U okruženju tvrde da su male hidroelektrane veliki i sumnjiv profit. Da li je to slučaj i kad se radi o Crnoj Gori?
KASTRATOVIĆ: Na sceni su dvije statističke prevare. Jedna je smanjenje procenta ugljendioksida u ukupnoj proizvodnji električne energije i druga – ekonomski razvoj područja na kojima se prave mini elektrane. Procenat učešća u ukupnoj proizvodnji ugljendioksida će se svakako smanjiti, ali će količina ugljendioksida ostati ista, pri čemu se zaboravlja da će se gradnjom mini elektrana smanjiti procenat kiseonika. Druga prevara je da će stanovnici koji žive na tom području biti najbogatiji u svijetu, a to što neće imati za iglu i konac da zašiju zakrpu drugo je pitanje. Ipak, i pored svega toga nastavlja se juriš na sve vodotoke i tako će biti dok narod i država ne zaštite svoja prirodna bogatstva od interesa pojedinaca.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo