Povežite se sa nama

OKO NAS

RIBARI I NOVE VRSTA RIBA U NAŠEM JADRANU: U sopstvenoj mreži

Objavljeno prije

na

ribar

„Naša orijentacija u budućnosti treba biti hrana iz mora. Ona izaziva dugovječnost. Glavni akteri u tome treba da budu naši ribari”, kaže glavni pregovarač za poglavlje Ribarstvo s Evropskom komisijom i šef Laboratorije za ihtiologiju i ribarstvo u Institutu za biologiju mora u Kotoru dr Aleksandar Joksimović.

Da je ribarstvo šansa i izazov za Crnu Goru slaže se i ministar za evropske poslove Aleksandar Andrija Pejović. „Crna Gora je u potpunosti svjesna koristi koje proističu iz ovog poglavlja, posebno zbog činjenice da je ribarstvo, pored turizma, jedna od najvažnijih oblasti razvojnih planova Crne Gore u njenom primorskom dijelu”, kaže on i ističe da će „članstvom u EU Crna Gora dobiti direktan pristup unutrašnjem tržištu EU, jednom od najvećih svjetskih uvoznika proizvoda ribarstva”. „Morsko ribarstvo donijeće ekonomske koristi Crnoj Gori, kroz stvaranje prihoda iz radnog odnosa, uz obezbjeđivanje novih izvora hrane za lokalno stanovništvo, turiste i za izvoz. Čvrsto vjerujem da će Crna Gora, svojim specifičnostima i tradicionalnim osobenostima koje su razvijane vjekovima, dati vrijedan doprinos bogatstvu evropskog ribarstva”, navodi Pejović.

Međutim, dug će biti put da se to i ostvari. Posljednji izvještaj Evropske komisije pokazao je da je u ovoj grani stanje gore nego na polju borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije u Crnoj Gori.

Zato je veoma veliki posao pred svim onima koji učestvuju u ovom procesu, prije svega pred ribarima, koji su, kao i tokom čitave istorije, uglavnom prepušteni sebi samima. Tek u posljednje vrijeme primjetni su napori na njihovoj edukaciji, kao i sporadična potpora, ali to nipošto ne mijenja generalni zaključak iz Brisela.

“Od 244 dozvole 133 imaju prikrivene vlasnike, a čak hiljadu ribara nema dozvolu. Ni mnogi registrovani ne plaćaju porez. Sportski ribolov je dozvoljen, a on uništava riblji fond sa čak 3.000 dozvola. Flota je dotrajala, a za obnovu nema para, pa država treba, kao u Hrvatskoj, za kupovinu da omogući pomoć od 70 odsto cijene i da smanji PDV za opremu na brodove na pet odsto. No, najveći problem je gorivo. Sadašnji način regresiranja je neodrživ”, kaže dugogodišnji predsjednik profesionalnih ribara Crne Gore Marko Kise.

Ali, i ribari su zapetljani u svoje mreže i ne govore jednim glasom. “Oni se srde i prepiru, ali ne nasrću jedan na drugoga”, kazao bi opisujući ribare na Mediteranu Predrag Matvejević. Ali, novo vrijeme, novi običaji. U današnjoj Crnoj Gori to je već postalo pravilo: i ribari imaju dva udruženja.

Istovremeno, crnogorsko podmorje postaje sve više stanište do sada nepoznatih riba i drugih morskih organizama. Publikacija “Alohtone vrste istočne obale južnog Jadrana”, koju je izdao Institut za biologiju mora iz Kotora, ukazuje da je ozbiljno “napadnuto” cijelo ovo područje.

Registrovano je četrdesetak novih (alohtonih) životinjskih i biljnih organizama. Među njima ima i jestivih, ali i otrovnih, na koje upozorava publikacija koja se u štampanoj i elektronskoj formi dijeli ribarima, roniocima i drugima koji se bave morem.

Među tim novim vrstama ima algi, rakova, puževa i školjki i oko 20 novih ribljih vrsta. Neke ozbiljno napadaju prostor, jer nemaju prirodnog neprijatelja. Takva je, na primjer, alga caulrepa racemosa, zvana “tumor Mediterana”, koja se širi velikom brzinom i uništava floru i faunu.

Kad su riblje vrste u pitanju, opasna je četvorozupka ili fuga, kako je zovu Japanci. Njeno meso je otrovno, naročito ukoliko ga spremaju oni koji o njoj malo ili gotovo ništa ne znaju. U južnom dijelu Jadrana, ističu u Institutu u Kotoru, populaciju je uspostavila i poznata barakuda, koja ovdje nikad nije stanovala.

Na ušću Bojane su i neke nove vrste riba, prije svega zlatousta barakuda, a očekuje se ulazak i veći ulov tzv. plotice morske i još nekih vrsta koje su naučnici ranije detektovali i ne love se baš često.

Trenutno u Jadranu postoji 454 različitih ribljih vrsta iz 139 familija riba, a taj broj neprestano raste, prije svega zbog globalnog zagrijavanja. Ključna tačka preko koje su nove vrste riba došle u Sredozemno more je Gibraltarski moreuz, a manji dio i preko Sueckog kanala.

Tako je, na primjer, već deset godina u Ulcinju populaciju uspostavio plavi rak, koji, kako tvrde u kotorskom Institutu, za razliku od drugih invazivnih vrsta morskih organizama predstavlja novi potencijal za izlov i komercijalno korišćenje. Zato je taj lov unosan za ulcinjske ribare koji uspijevaju uloviti znatnije količine ovih životinja.

„On ima izuzetno kvalitetno meso, bogato proteinima, mineralima i vitaminima. Može se služiti kao specijalitet u našim restoranima na Primorju”, kaže dr Olivera Marković, ekspert u navedenoj naučnoj ustanovi, dodajući da se Turska već bavi izvozom plavog raka. Još veći potencijal za zaradu jeste tzv. staklasta jegulja, koja je nekada nastanjivala ova područja u Ulcinju. Nestala je nakon što je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća došlo do onečišćenja Bojane, kanala Port Milena i znatnog dijela ulcinjskog podmorja.

„Kilogram ove vrste ribe staje danas na svjetskom tržištu nekoliko hiljada eura”, kaže čelnik ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić i ističe da bi se samo od izvoza staklaste jegulje mogao pokriti deficit Crne Gore koji postoji u uvozu ribe i koji na godišnjem nivou iznosi preko devet miliona eura.

No, svi planovi oko ribarstva mogli bi biiti dovedeni u opasnost ukoliko se zaista krene s istraživanjem nafte i gasa u ulcinjskom podmorju. Najprije će štetu od ovog kratkovidog eksperimenta crnogorske Vlade pretrpjeti ekosistem na čitavom južnom Jadranu, a potom ribari, odnosno domicilno stanovništvo i koje o tome niko ništa nije pitao.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo