Povežite se sa nama

OKO NAS

RIBARI I NOVE VRSTA RIBA U NAŠEM JADRANU: U sopstvenoj mreži

Objavljeno prije

na

„Naša orijentacija u budućnosti treba biti hrana iz mora. Ona izaziva dugovječnost. Glavni akteri u tome treba da budu naši ribari”, kaže glavni pregovarač za poglavlje Ribarstvo s Evropskom komisijom i šef Laboratorije za ihtiologiju i ribarstvo u Institutu za biologiju mora u Kotoru dr Aleksandar Joksimović.

Da je ribarstvo šansa i izazov za Crnu Goru slaže se i ministar za evropske poslove Aleksandar Andrija Pejović. „Crna Gora je u potpunosti svjesna koristi koje proističu iz ovog poglavlja, posebno zbog činjenice da je ribarstvo, pored turizma, jedna od najvažnijih oblasti razvojnih planova Crne Gore u njenom primorskom dijelu”, kaže on i ističe da će „članstvom u EU Crna Gora dobiti direktan pristup unutrašnjem tržištu EU, jednom od najvećih svjetskih uvoznika proizvoda ribarstva”. „Morsko ribarstvo donijeće ekonomske koristi Crnoj Gori, kroz stvaranje prihoda iz radnog odnosa, uz obezbjeđivanje novih izvora hrane za lokalno stanovništvo, turiste i za izvoz. Čvrsto vjerujem da će Crna Gora, svojim specifičnostima i tradicionalnim osobenostima koje su razvijane vjekovima, dati vrijedan doprinos bogatstvu evropskog ribarstva”, navodi Pejović.

Međutim, dug će biti put da se to i ostvari. Posljednji izvještaj Evropske komisije pokazao je da je u ovoj grani stanje gore nego na polju borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije u Crnoj Gori.

Zato je veoma veliki posao pred svim onima koji učestvuju u ovom procesu, prije svega pred ribarima, koji su, kao i tokom čitave istorije, uglavnom prepušteni sebi samima. Tek u posljednje vrijeme primjetni su napori na njihovoj edukaciji, kao i sporadična potpora, ali to nipošto ne mijenja generalni zaključak iz Brisela.

“Od 244 dozvole 133 imaju prikrivene vlasnike, a čak hiljadu ribara nema dozvolu. Ni mnogi registrovani ne plaćaju porez. Sportski ribolov je dozvoljen, a on uništava riblji fond sa čak 3.000 dozvola. Flota je dotrajala, a za obnovu nema para, pa država treba, kao u Hrvatskoj, za kupovinu da omogući pomoć od 70 odsto cijene i da smanji PDV za opremu na brodove na pet odsto. No, najveći problem je gorivo. Sadašnji način regresiranja je neodrživ”, kaže dugogodišnji predsjednik profesionalnih ribara Crne Gore Marko Kise.

Ali, i ribari su zapetljani u svoje mreže i ne govore jednim glasom. “Oni se srde i prepiru, ali ne nasrću jedan na drugoga”, kazao bi opisujući ribare na Mediteranu Predrag Matvejević. Ali, novo vrijeme, novi običaji. U današnjoj Crnoj Gori to je već postalo pravilo: i ribari imaju dva udruženja.

Istovremeno, crnogorsko podmorje postaje sve više stanište do sada nepoznatih riba i drugih morskih organizama. Publikacija “Alohtone vrste istočne obale južnog Jadrana”, koju je izdao Institut za biologiju mora iz Kotora, ukazuje da je ozbiljno “napadnuto” cijelo ovo područje.

Registrovano je četrdesetak novih (alohtonih) životinjskih i biljnih organizama. Među njima ima i jestivih, ali i otrovnih, na koje upozorava publikacija koja se u štampanoj i elektronskoj formi dijeli ribarima, roniocima i drugima koji se bave morem.

Među tim novim vrstama ima algi, rakova, puževa i školjki i oko 20 novih ribljih vrsta. Neke ozbiljno napadaju prostor, jer nemaju prirodnog neprijatelja. Takva je, na primjer, alga caulrepa racemosa, zvana “tumor Mediterana”, koja se širi velikom brzinom i uništava floru i faunu.

Kad su riblje vrste u pitanju, opasna je četvorozupka ili fuga, kako je zovu Japanci. Njeno meso je otrovno, naročito ukoliko ga spremaju oni koji o njoj malo ili gotovo ništa ne znaju. U južnom dijelu Jadrana, ističu u Institutu u Kotoru, populaciju je uspostavila i poznata barakuda, koja ovdje nikad nije stanovala.

Na ušću Bojane su i neke nove vrste riba, prije svega zlatousta barakuda, a očekuje se ulazak i veći ulov tzv. plotice morske i još nekih vrsta koje su naučnici ranije detektovali i ne love se baš često.

Trenutno u Jadranu postoji 454 različitih ribljih vrsta iz 139 familija riba, a taj broj neprestano raste, prije svega zbog globalnog zagrijavanja. Ključna tačka preko koje su nove vrste riba došle u Sredozemno more je Gibraltarski moreuz, a manji dio i preko Sueckog kanala.

Tako je, na primjer, već deset godina u Ulcinju populaciju uspostavio plavi rak, koji, kako tvrde u kotorskom Institutu, za razliku od drugih invazivnih vrsta morskih organizama predstavlja novi potencijal za izlov i komercijalno korišćenje. Zato je taj lov unosan za ulcinjske ribare koji uspijevaju uloviti znatnije količine ovih životinja.

„On ima izuzetno kvalitetno meso, bogato proteinima, mineralima i vitaminima. Može se služiti kao specijalitet u našim restoranima na Primorju”, kaže dr Olivera Marković, ekspert u navedenoj naučnoj ustanovi, dodajući da se Turska već bavi izvozom plavog raka. Još veći potencijal za zaradu jeste tzv. staklasta jegulja, koja je nekada nastanjivala ova područja u Ulcinju. Nestala je nakon što je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća došlo do onečišćenja Bojane, kanala Port Milena i znatnog dijela ulcinjskog podmorja.

„Kilogram ove vrste ribe staje danas na svjetskom tržištu nekoliko hiljada eura”, kaže čelnik ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić i ističe da bi se samo od izvoza staklaste jegulje mogao pokriti deficit Crne Gore koji postoji u uvozu ribe i koji na godišnjem nivou iznosi preko devet miliona eura.

No, svi planovi oko ribarstva mogli bi biiti dovedeni u opasnost ukoliko se zaista krene s istraživanjem nafte i gasa u ulcinjskom podmorju. Najprije će štetu od ovog kratkovidog eksperimenta crnogorske Vlade pretrpjeti ekosistem na čitavom južnom Jadranu, a potom ribari, odnosno domicilno stanovništvo i koje o tome niko ništa nije pitao.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo