,,Veliki je haos pod kapom nebeskom” izjavio je u u vrijeme Velike kineske proleterske kulturne revolucije, Mao Cetung, krmaroš na brodu najmnogoljudijeg naroda na svijetu. Otkako je Donald Tramp preuzeo dužnost predsjednika SAD nisu samo Amerikanci ti koji se pitaju da li u najmoćnijoj zemlji na svijetu i u njenom međunarodnom ozračju situacija postaje haotična.
Tramp je prvim odlukama stavio do znanja da je njegov program upravo onaj koji je najavljivao u predizbornoj kampanji. Već je potpisao dokumente koji će definisati njegovu politiku – od redukcije zdravstvenog osiguranja, do aktiviranja zakona kojim će organizacijama, finansiranim američkim novcem, biti zatvorene slavine ukoliko budu podržavale savjetovališta za prekid trudnoće ili klinike koje vrše takve zahvate.
Strasti su uzburkane i predsjednikovom direktivom za istupanja SAD iz multinacionalnog trgovinskog ugovora Trans-pacifičko partnerstvo (TPP), za racije u gradovima koji štite ilegalne migrante i naredbom agencijama da zamrznu nove propise, kako bi ih njegova administracija pregledala. Početak izgradnje zida na granici sa Meksikom je doveo do diplomatskog skandala u odnosima sa južnim susjedom sa kojim Amerikanci ionako nemaju istoriju sjajnih odnosa.
Najveću buru je izazvala uredba predsjednika Trampa kojom je privremeno zabranjen ulazak izbjeglicama i posjetiocima iz nekih zemalja sa većinskim muslimanskim stanovništvom. SAD četiri mjeseca neće primati migrante, a program za izbjeglice iz Sirije je čak suspendovan na neodređeno vrijeme. Osim toga najmanje 90 dana važi zabrana za dolazak svih posjetilaca iz Sirije, Irana, Iraka, Libije, Somalije, Sudana i Jemena, čak i onima koji imaju zelenu kartu, odnosno trajni boravak u SAD, ili važeće vize.
Po Trampu, vlastima je potrebno vremena da razviju načine za strože provjere izbjeglica, imigranata i posjetilaca. Strogim bezbjednosnim provjerama bi trebalo da bude spriječen ulazak ,,radikalnih islamskih terorista” u SAD, rekao je Tramp u Ministarstvu odbrane. ,,Mi ih ovdje ne želimo. Mi želimo samo one koji nas podržavaju i vole”. Suspendovanje programa za izbjeglice iz Sirije ne odnosi se na hrišćane.
Odluka za koju nisu bili spremni granični organi izazvala je haos na američkim, ali i nekim aerodromima u svijetu jer su pojedini putnici spriječeni u posljednji čas da se ukrcaju u vazduhoplove. To je izazvalo niz protesta u SAD i širom svijeta. Ljut što je odbila da sprovede dekret, Tramp je smijenio ,,ostavštinu” administracije svog prethodnika Baraka Obame, vršiteljku dužnosti ministra pravosuđa Seli Jeits i direktora državne Agencije za imigraciju i carinu. To je izazvalo žestoke pravničke rasprave.
Lider SAD neće imati medeni mjesec niti sa opozicijom niti sa vladajućom elitom. Njemu će i njegova Republikanska stranka pružati otpor. Može da računa samo na svoje birače, i moraće se služiti Tviterom i intervjuima u pokušaju da natjera Senat i Kongres da izvršavaju njegov program pod pritiskom javnosti, jer u tim tijelima teško da postoji želja da se pomogne Trampu da uradi ono što je obećavao.
Trampovu inauguraciju mnogi su doživjeli kao početak kraja kapitalističkog poretka izgrađenog poslije 1945. Britanski ekonomista Anatol Kaletski, je podsjetio: liberalni imperijalizam je nastupio poslije revolucija 1840-ih; kejnsijanizam je došao poslije Velike depresije 1930-ih; tržišni fundamentalizam Margaret Tačer i Ronalda Reagana uslijedio je poslije visoke inflacije 1970-ih. Da li bi trampizam – ako ga tumačimo kao reakciju na krizu 2008 – mogao biti najava novog kapitalističkog režima?
Po Kaletskom, Trampova fiskalna stimulacija i insistiranje na deregulaciji podstaći će tražnju na klasičan kejnsijanski način, zbog čega su neki od lidera poslovnog svijeta „euforični”. Deregulacija možda neće „poboljšati život prosječnog Amerikanca”, i poreske reforme će sasvim izvjesno najviše koristiti bogatima, ali te promjene mogu „značajno podstaći rast američke ekonomije, bar na kraći rok”.
Trampovi izgledi za uspjeh manje će zavisiti od kretanja makroekonomskih parametara kao što su rast, zaposlenost, nadnice i poreske stope, a više od dubljih društveno-ekonomskih sila na koje se oslanjao u svojoj kampanji. Mnogi autori se slažu da trampizam kao politički program vjerovatno nije održiv.
Moguće je da su produbljivanje nejednakosti i nestajanje srednje klase glavni uzroci propulističkog revolta. Izvjesno je da trampizam te probleme neće riješiti. „Realne nadnice na dnu dohodovne distribucije su tamo gdje su bile prije 60 godina”, primjetio je nobelovac Džozef Stiglic neposredno pred izbore. „Zato nije neobično što tako mnogo ljudi vjeruje Trampu kada kaže da je ekonomija u očajnom stanju”.
Drugi nobelovac, Pol Krugman, upozorava da SAD imaju mnogo problema, ali sve bi moglo da bude i mnogo gore. Prvo ekonomija, napominje Krugman. „Slušajući gospodina Trumpa pomislili biste da je Amerika u dubokoj depresiji, sa zarđalim fabrikama rasutim kao nadgrobni spomenici širom naše zemlje. Zaposlenost u industriji je u padu od 2000, ali je opšta zaposlenost porasla, dok je stopa nezaposlenosti niska, čak i po istorijskim standardima. Stopa nezaposlenosti nije jedini dobar znak, jer rast zarada i spremnost američkih radnika da napuštaju svoje poslove u potrazi za boljima pokazuju da smo blizu pune zaposlenosti”.
On podsjeća da je Obamaker doveo do naglog pada broja Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja. Ukidanje Obamakera obrće ovaj proces, jer već prve godine osiguranje gubi 18 miliona ljudi, dok bi prema procjenama Kongresne budžetske kancelarije taj broj ubrzo dostigao 30 miliona.
Krugman je mišljenja da će se Tramp suočiti sa vijestima o rastu nezaposlenosti, gubitku zdravstvenog osiguranja miliona Amerikanaca i neznatnom ili nikakvom smanjenju stope kriminala tako što će poricati realnost, kao i uvijek kada je ugrožena njegova narcisoidnost.
Dvije trećine Trampovih glasača, kaže Krugman, pogrešno vjeruje da je za vrijeme Obame nezaposlenost porasla. Tri četvrtine njih vjeruje da Džordž Soros finansira proteste protiv Trampa. Samo 17 odsto republikanaca je svjesno da je broj ljudi bez zdravstvenog osiguranja na svom istorijskom minimumu. Većina vjeruje da je kriminal u porastu, iako opada. Tako da će možda ingorisati loše vijesti tokom Trampovog mandata, smatra Krugman.
Sam Tramp će, po Krugmanu, gotovo sigurno osuđivati medije što pišu o lošim vijestima. Vjerovatno će pokušati da iskoristi moć i obračuna se sa slobodom govora. „Najgore tek dolazi”, zaključak je poznatog ekonomiste.
Pred zaključivanje ovog broja Monitora stigla je vijest: Tramp i Bijela kuća, bojkotuju CNN.
Tramp se u dva velika intervjua na isti, nepovoljan način izrazio o nemačkoj kancelarki Angeli Merkel, Evropskoj uniji i NATO, njihovom stavu prema migrantima. Predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk poručio je da su zabrinjavajuće izjave Trampa jedna od spoljnih prijetnji sa kojima se suočava EU. Promjene u Vašingtonu dovele su EU u tešku situaciju.
,,Ne možemo se predati onima koji žele da oslabe ili ponište Transatlantsku vezu, bez kojih svjetski poredak i mir ne može da opstane”, rekao je Tusk. ,,Trebalo bi podsjetiti naše američke prijatelje na njihov moto: Ujedinjeni opstajemo, podjeljeni gubimo”.
Tramp je podržao Bregzit navodeći da vjeruje da će ostali krenuti istim putem. Profesor Teodor Maloh za koga se vjeruje da će biti Trampov izbor za američkog ambasadora u EU, rekao je da bi evropska zajednica mogla propasti u narednih 18 meseci, a EU je uporedio sa nekadašnjim Sovjetskim savezom.
Agresivan je i Trampov ton prema Kini. On je rekao da neće dozvoliti Kinezima da priđu dograđenim ostrvima u Južnom kineskom moru. Iz Pekinga je odgovoreno kako je to za njih stvar o kojoj se ne pregovara.
No ima mišljenja da se sa Trampom završava era unipolarnog sijveta, koja je počela poslije pada Berlinskog zida, i kontinuitet politike koji su sprovodili potonji predsjednici SAD. Navodno, čovječanstvo se kreće ka multipolarnom svetu u kome će uz SAD, sve veću ulogu imati NR Kina, Rusija, ali i Indija.
Ima mišljenja da će se radi održanja primarne uloge SAD na globalnoj sceni, Tramp usredsrediti na bilateralne odnose sa Pekingom i Moskvom, u funkciji rješavanja velikih svjetskih pitanja, u prvom redu problema koji stvara ISIL, o čemu je razgovarao telefonom sa Putinom.
Izgleda da od drugih centara moći od interesa za SAD u narednom periodu, Tramp daje prednost anglosaksonskom subjektu i u tom smislu treba gledati na prvu posjetu Vašingtonu, koju je imala britanska premijerka Tereza Mej. Kada je EU u pitanju, treba računati na stavljanje većeg akcenta na bilateralne odnose sa pojedinačnim članicama.
Tramp neće ukidati NATO, ali će se potruditi da izvrši reviziju odnosa među članicama u smislu njihovih većih obaveza u odnosu na SAD, koje danas nose glavni teret u finansijskom, organizacionom i funkcionalnom smislu.
SAD su prigrlile multilateralizam onda kada su u svijetu postale najjača sila. Od početka Drugog svjetskog rata su htjele kroz tu formu međunarodne saradnje da istaknu svoju dominantnu ulogu. Tramp izgleda smatra da SAD nemaju potrebu za takvim instrumentima radi opravdanja svoje moći, već da više mogu dobiti bilateralnim putem.
Balkan nisko na listi
Na Balkanu ne treba očekivati velike geostrateške obrte od nove američke administracije. Balkan figurira relativno nisko na listi prioriteta Vašingtona još od pada Slobodana Miloševića i prepušten je EU da se njime bavi kao svojim dvorištem. Televizija Kljan Kosova tvrdi da je, u dijelu dokumenta od 56 strana koji se odnosi na američku odbrambenu reformu, novi ministar odbrane Džejms Matis napisao da Kosovo treba da formira svoju vojsku. „Prije nego što bude smanjen broj američkih vojnika na Kosovu, bezbjednosne snage Kosova treba da dobiju mandat za unutrašnju sigurnost i teritorijalnu zaštitu, za šta su neophodne ustavne promjene, uz podršku skupštine”, napisao je Matis, tvrdi Kljan Kosova.
Milan BOŠKOVIĆ
HORIZONTI2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice