Povežite se sa nama

SVIJET

SVJETSKI EKONOMSKI FORUM: MEĐUNARODNI POREDAK NAGLAVAČKE: Opasni jaz između bogatih i siromašnih

Objavljeno prije

na

Kao i proteklih 47 godina, i ovog su se januara u Davos-Klostersu, ekskluzivnom odmaralištu u švajcarskim Alpima, okupili vrhovni sveštenici međunarodnog ekonomskog, pa otuda i političkog poretka. Više od 3.000 ličnosti svjetske poslovne, finansijske i političke elite na 400 sesija zvaničnog programa, a kasnije i na koktelima, pokušavalo je da protumači previranja u svijetu.

Među učesnicima 47. samita SEF, vladalo je uvjerenje da je međunarodni poredak preokrenut. Dok najmoćnija ekonomska sila Sjedinjene Američke Države povlači obećanje slobodne trgovine, njen nosilac postaje Narodna Republika Kina. Si Đinping, prvi predsjednik NR Kine, koji je učestvovao na samitu u Davosu na ovogodišnjem je u utorak održao, po ocjeni mnogih, izuzetan govor u kome je branio globalizaciju i slobodnu trgovinu. S platforme SEF odbacio je protekcionizam kojim prijeti novi predsjednik SAD Donald Tramp.

Najistaknutije ličnosti sadašnjeg svjetskog poretka, Donald Trump, Si Đinping i ruski predsjednik Vladimir Putin, za liberale i demokrate oličenje su istorijskog nacionalizma ili imperijalne prošlosti. Uz njih je i turski šef države Redžep Tajip Erdogan, za koga se smatra da je otomanski nostalgičar. Pomisao je da se radi o svijetu Velikih sila 19. vijeka, koje namiruju interese poslije ratova. Za Davoske ljude zemljotres po sebi je to što SAD pod predsednikom Trampom prijeti da će istupiti iz sistema ustanovljenog poslije Drugog svjetskog rata, koji su neki nazivali Pax America ili Vašingtonski konsenzus.

Svijet se ,,dezintegriše i polarizuje”, upozorio je gotovo drhtavim glasom osnivač i siva eminencija SEF, švajcarski poslovni čovjek Klaus Švab.

Zašto je stanje čovječanstva tako, kazuju brojke iznesene na samom SEF. U 1965. godini prosječni direktor s liste 500 kompanija, koju sastavlja korporacija Standard i Purs (S&P), zarađivao je 20 puta više od radnika. Taj odnos je čak i 1988. još uvijek bio jedan prema 30. Danas je on 300, zamaskiran korišćenjem prava na dioničku opciju.

Produktivnost radnika u SAD je skočila za 243 procenta od 1973: zarada po satu porasla je samo za 109 procenata – a stvarne zarade i radnika u proizvodnji kao i pripadnika niže srednje klase pale su početkom ovog vijeka.

Učinak tržišnog kapitalizma otkriva ozbiljne slabosti. Nejednakost prihoda je potpuna – u razvijenim i zemljama u razvoju, najsiromašnijih 50 odsto stanovništva ima manje od 10 odsto ukupnog bogatstva. Kratkoročno, očekuje se da će u Aziji, Latinskoj Americi i Sjevernoj Americi jaz u bogatstvu biti uvećan za daljih 18 odsto. Manje od 10 odsto javnih kompanija prihoduje 80 odsto ukupnih korporativnih profita, a stučnjaci vjeruju da bi nivo koncentracije poslovanja mogao biti povećan. U SAD su posljednjih 40 i više godina, plate izvršnih direktora porasle za 1.000 odsto, a radnicima samo 11 odsto. Švab već 20 godina upozorava na neminovnu neželjenu reakciju ukoliko se ne preduzmu koraci u zauzdavanju tranzicionog kapitalizma.

Sada varnice osiromašenja eksplodiraju u industrijskim zemljama, izbacivši Trampa u SAD, i ko zna šta će još u Evropi ove godine. ,,Kombinacija ekonomske nejednakosti i političke polarizacije prijeti da pojača globalne rizike, habajući socijalnu solidarnost na kojoj počiva legitimitet naših ekonomskih i političkih sistema. Neki ljudi se pitaju da li je Zapad došao do prekretnice”, rečeno je na Forumu u izvještaju o rizicima.

Tržišni kapitalizam koji poznajemo nalazi se pod snažnom paljbom pobjeda populista u SAD i Velikoj Britaniji i njihovog naleta u drugim industrijalizovanim zemljama. ,,Vodećih jedan odsto treba da nose njihov odgovarajući teret ili…”, upozorio je odlazeći potpredsjednik SAD Džo Bajden.

To je po Gaju Stendingu sa Škole orijentalnih i afričkih studija na Unuverzitetu u Londonu rezultat ,,rentijerskog kapitalizma” u kome privilegovani koji posjeduju imovinu, dobijaju sve veći dio bogatstva dok se plate radnika smanjuju, Ova verzija kapitalizma stvorila je ogromnu grupu ljudi – ,,prekarijate”– čiji su rad i život nepredvidljivi i nesigurni.

Dnevni red SEF za 2017. odražavao je socijalnu krizu. Jedna od sesija nosila je naslov Politika straha ili pobune zaboravljenih, a vodila je njemačka ministarka odbrane, druga je nazvana Upravljanje globalizacijom sa švedskim premijerom, treća je naslovljena Iscijeđeni i bijesni.

Ukoliko je jedna stvar postala jasna tokom četvorodnevnog sastanka, to je ponovno pojavljivanje stare linije podjele – klase. Narušen je mit o besklasnom društvu, u liberalnoj kapitalističkoj izvedbi. Naime, neko vrijeme, dominantan konsenzus u zapadnom svijetu bio je da se ušlo u besklasno društvo – ili makar meritokratsko, u kome je većina uspjela da se priključi srednjoj klasi.

Slika koja se pojavila posljednjih godina prilično je različita: sa jedne strane, sve bogatija, moćnija i odvojena od stvarnosti – elita, sa druge bijesna, razočarana i iscijeđena srednja klasa, na rubu siromaštva. ,,Preko 80 odsto domaćinstava u SAD nije ostvarilo stvaran rast prihoda još od 2005”, komentarisao je u Davosu Erik Brinđolfson, američki profesor i stručnjak za ekonomiju informacija i informacionih sistema.

Poslije Bregzita i izbora Donalda Trampa, mnogi iz establišmenta brže-bolje su kritikovali glasače zbog njihove kratkovidosti. No, poruka lidera iz Davosa se razlikovala: nismo ovo očekivali zato jer smo izgubili dodir sa stvarnim svijetom. Živi se u dva različita univerzuma.

,,Proveo sam veliki dio prošle godine pokušavajući da budem jedan-na-jedan antropolog i posjetim različite djelove Amerike, I iskreno, to putovanje me je podsjetilo kako je lako izolovati se”, priznao je na zasjedanju glavni urednik Fajnenšl tajmsa Džilijen Tejt.

Na drugoj sesiji, Entoni Skaramuci, koji odnedavno upravlja kancelarijom Bijele kuće za Javno angažovanje, došao je do istog zaključka. Mada je odrastao usred zajednice srednje klase, kako je njegovo bogatstvo raslo, sve više i više se izolovao. ,,Izolovao sam se – počeo sam da se družim s bogatim ljudima, počeo sam da odlazim u ekskluzivnije restorane”.

Rezultat? Potpuno je izgubio dodir s izazovima s kojima je suočena ogromna većina ljudi. To se, rekao je u Davosu, dogodilo skoro svima u političkoj i poslovnoj eliti. ,,Ljudi u SAD i Evropi osjećaju običnu borbu koju možda mnogi od nas ovdje u Davosu ne osjećaju”.

Politička i poslovna elita nisu shvatile da su ljudi počeli da se okreću k populističkim liderima. „Ukoliko mejnstrim lideri ne počnu da slušaju, ovaj trend će biti nastavljen”, rekla je prilikom obraćanja skupu premijerka Velike Britanije Tereza Mej.

„Na djelu su snage koje razbijaju socijalnu koheziju. Izvori nezadovoljstva nisu samo gubitak posla. Jaz između bogatih i siromašnih toliko je veliki da ljudi žive odvojene živote, a običan posao ‘više nije cijenjen i prepoznat'”, rekao je profesor s Univerziteta Harvard Majkl Sendl.

Džonatan Heid, profesor na Univerzitetu Njujorka mišljenja je da korupcija predstavlja glavni izvor nepoštenja u ekonomiji i hrani bijes građana. ,,Svaka diskusija o reformi kapitalizma, ili odgovor na populizam, mora ostvariti napredak u solidarnosti i pravednosti”, rekao je Heid.

Konačno, postoje čvrsti ekonomski argumenti za uklanjanje nejednakosti. „Preterana nejednakost koči održivi rast”, izjavila je direktorka Lagard.

U diskusijama u Davosu je navedeno kako među rješenjima za nejednakost spada i oživljavanje radničkih prava, uključujući snažne sindikate i kolektivne ugovore, te osmišljavanje fiskalnih transfera siromašnijima, koji bi obuhvatili i bazične prihode.

Izazovi novih tehnlogija

Među učesnicima SEF veliko interesovanje su izazvale diskusije o tehnologijama Četvrte industrijske revolucije. U izgledu su velike mogućnosti, ali postoji zabrinutost u pogledu njenog rukovođenja, propisa i etike. Sticanje novih tehnologija stvara mogućnosti bez presedana u svakom pogledu, od trgovine među kompanijama do humanitarnih intervencija. Spajanje veštačke inteligencije (AI) sa mogućnostima velikih i kompleksnih setova podataka (Big Data) stvorilo je fascinantan svijet komunikacija, saradnje i interakcije, ne samo među ljudima, već i među mašinama, te između ljudi i mašina. Višal Sika, glavni izvršni direktor indijske Infosys, kompanije za usluge iz informatičko tehnološkog (IT) sektora, je pozvao na dodatne napore kako ,,nebismo stvorili još veće društvo gubitnika”.

Najbogatiji

Bogatstvo u modernom globalizovanom svijetu postalo je toliko da samo osam najimućnijih ljudi na planeti zajedno ima bogatstvo kao polovina svjetske populacije. To je značajna promjena u odnosu na prethodnu godinu, kada su 62 super-bogataša posjedovala isto koliko i 3,6 milijardi ljudi siromašnije polovine čovječanstva. Dobrotvorna organizacija Oxfam svake godine pravi proračune i objavljuje svoje rezultate u vrijeme održavanja SEF u Davosu, na koji često dolaze i mnogi veoma bogati ljudi. Oxfam temelji podatke djelimično na osnovu godišnje liste milijardera časopisa Forbs. Ove godine su dodati podaci banke Kredi Suis.

Na listi su:
Bil Gejts, osnivač Majkrosofta – 75 milijardi dolara.
Voren E. Bafet, predsjedavajući Berkšajer hetvej – 60,8 milijardi dolara.
Karlos Slim Helu, meksički telekomunikacioni magnat – 50 milijardi dolara.
Džef Bezos, osnivač Amazona – 45,2 milijarde dolara.
Mark Cukerberg, osnivač Fejsbuka – 44,6 milijardi dolara.
Lorens J. Elison, osinivač Orakla, 43,6 milijardi dolara.
Majkl R. Blumberg, osnivač medijskog giganta i giganta za finansijske podatke Bloomberg L.L.P. – 40 milijardi dolara.

Milan BOŠKOVIĆ

SVJETSKI EKONOMSKI FORUM: MEĐUNARODNI POREDAK NAGLAVAČKE: Opasni jaz između bogatih i siromašnih

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

NOVE MAPE PREKRAJANJA BALKANA: Umjetnost (ne)postojanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema medijskim izvještajima „non-paper“ dokument koji je Janez Janša navodno poslao predsjedniku Evropskog vijeća Šarlu Mišelu je svojevrsna pandorina kutija u kojoj je zapisana posljednja epizoda „raspada Jugoslavije“

 

Ovoga jula Slovenija preuzma predsjedavanje Evropskom unijom. Da li će njeno predsjedavanje proći u tonu onoga što smo posljednjih dana dana mogli čitati na portalima, prije svega iz Slovenije i BiH, znaćemo za nekoliko mjeseci.   Sigurno je: odaslate su strašne poruke. Različiti akteri ih tumače na različite načine. A šta se desilo?

Bosanski, a potom slovenački i mediji regiona prenijeli su vijest o navodnom postojanju non-paper izvještaja koji je slovenački premijer Janez Janša adresirao na Brisel.

Prema medijskim izvještajima, ovaj dokument koji je navodno poslat predsjedniku Evropskog vijeća Šarlu Mišelu, je svojevrsna pandorina kutija u kojoj je zapisana posljednja epizoda „raspada Jugoslavije“.

Prema portalima ovaj neformalni dokument govori o promjeni granica na zapadnom Balkanu, između ostalog o raspadu dejtonske BiH, stvaranju velike Srbije, Hrvatske i Albanije, ali i o promjenama granica Crne Gore, sjeverne Makedonije i Kosova. Ima i onih, koji poput slovenačkog novinara Mirka Majera smatraju da je priča oko dokumenta nastala u kuhinji obavještajnih službi. Slično nastupa i sam Janša.

Slobodna Bosna prenijela je i „detalje“ po kojima se za rješavanje kosovskog pitanja predlaže razmjena teritorija koja je bila osnova pregovora između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i bivšeg predsjednika Kosova Hašima Tačija. Predviđa se mogućnost otcjepljenja Republike Srpske, pripajanje dijelova Crne Gore i Sjeverne Makedonije s albanskom većinom u Albaniji, i priključenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Plan ima i rezervnu varijantu – da se formiraju tri nacionalne republike u Bosni i Hercegovini.

Janša je putem Twittera negirao postojanje dokumenta i istakao da Slovenija ozbiljno traži rješenja za razvoj regije i perspektivu EU zemalja zapadnog Balkana, a da se ovakvim pisanjima pokušava osujetiti njen cilj.

Stvari postaju izuzetno opasne, ali i mutne. Mišelova kancelarija je navodno potvrdila prijem dokumenta novinaru slovenačkog Dela da bi kasnije negirala njegovo postojanje. Da li postoji dokument, sada je već manje važno, jer je očigledno da ideje koje bi se mogle naći u nekom takvom izvještaju postoje u glavama mnogih, i to ne samo regionalnih nacionalista, već i onih sa briselskih adresa.

Slovenački premijer, navode portali iz neimenovanih izvora, nije usamljen u svojim naporima da prekraja granice. Navodno podršku ima u političarima Mađarske, Hrvatske i Poljske, a zeleno svjetlo planu bi navodno dale i Austrija i Francuska.

Glasnogovornik Evropske unije Peter Stano izjavio je da je stav Brisela po pitanju eventualnih promjena granica na Zapadnom Balkanu nepromijenjen. I jasan.

„Ništa ne bi trebalo mijenjati kada su u pitanju granice na Zapadnom Balkanu. Treba raditi na regionalnom pomirenju i saradnji, što je i logika evrointegracionog procesa. Sva otvorena pitanja među državama treba rješavati u procesu koji ne zalazi u opasne teritorije, a koji se oslanja na zakone i principe EU”, rekao je on na redovnoj konferenciji za medije u Briselu.

Po njemu, Evropska komisija nema zvanične informacije o prispjeću, niti sadržaju non papera.

„Ideje koje se predlažu u navodnom non-paperu kojeg je u Brisel uputio slovenački premijer Janez Janša, nisu ni nove, a nisu ni Janšine. On je iskorišten od većih igrača da ih prezentira budući da Slovenija od jula predsjedava Evropskom unijom.“ Ovo je u razgovoru za srbijansku Novu TV rekao Balša Božović, nekadašnji blizak saradnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, a odnedavno predsjedavajući Izvršnog odbora Regionalne akademije za razvoj demokratije. „Zalagati se za takvo rješenje situacije u regiji, znači, sasvim sigurno, novi rat, teži i krvaviji od onog 90-ih godina, koji bi zahvatio sve države, uključujući i Sloveniju. Ako neko misli da se podjela, odnosno prestanak postojanja Bosne i Hercegovine i Crne Gore može izvesti bez rata, taj se grdno vara“, upozorio je Božović. On je rekao da se ovakve ideje oslanjaju na politiku Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića, ideju preseljenja naroda, entičkog „čišćenja“.

Politički analitičar Davor Đenero za All Jazeeru je izjavio da je skandalozna vijest o tome da unutar institucija EU navodno kruži neslužbeni dokument u kojem se iznosi prijedlog da bi prostor Balkana trebalo preurediti i to  tako da se pusti na volju konceptima „velikih država”, a da se zemlje poput Crne Gore ili Bosne i Hercegovine ostave na milost i nemilost velikodržavnim nacionalizmima.

Po njemu eventualno postojanje ovakvog dokumenta ima i vrijednosnu dimenziju koja se tiče unutrašnjih odnosa Unije, ali i geopolitički aspekt, koji govori o uticaju onih snaga koje sistemski nastoje podrivati Uniju.

Iz Ambasade SAD-a u BiH su za klix.ba rekli da ne žele spekulisati o navodnim izjavama slovenačkih zvaničnika i istakli da je stav SAD-a o ovom pitanju dobro poznat i ostaje nepromijenjen. „Mi smo privrženi principima Dejtona – Bosna i Hercegovina je demokratska, multietnička, suverena i nezavisna država s neupitnim teritorijalnim integritetom. Što se tiče statusa BiH, tu nisu bitna mišljenja o njemu, nego činjenice i međunarodno pravo. Teritorijalni integritet i suverenitet BiH garantovani su Dejtonskim mirovnim sporazumom“, kazali su iz Službe za odnose s javnošću Ambasade SAD-a u BiH i posebno precizirali da ni Dejton, ni Ustav BiH ne daju pravo na otcjepljenje nijednom od dva entiteta. Svako djelovanje usmjereno na razgradnju BiH je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.

(Ne)postojanje izvještaja je pokrenulo niz reakcija, među kojima je i poziv Željka Komšića slovenačkoj ambasadorki u BiH Zorici Bukinac na razgovor u Predsjedništvu  BiH.

Regionalna televizija N1 izvijestila je da je Bukinac u razgovoru istakla da se slovenačka politika prema BiH nije promijenila te da Slovenija podržava evropski put BiH.

U međuvremenu na Tviteru osviću nove mape Balkana. Premijer Slovenije Janez Janša na svom je nalogu objavio mapu podjele država zapadnog Balkana po etničkim linijama i napisao: „Lažna karta koju po Balkanu širi mreža Drage Kosa i Tanje Fajon.“ Na to mu je nedvosmisleno odgovorila Fajon, koja je članica Evropskog parlamenta ispred slovenačkih Socijaldemokrata. „Lažete Janša! Jako štetno i neodgovorno prema Sloveniji, njenim državljanima i jugoistoku regije.“

Opozicija u Sloveniji traži odgovore od Janše i predsjednika Boruta Pahora o „prekrajanju granica“ na Zapadnom Balkanu. Janša im je odgovorio. Naravno, na Tviteru: „Rado ćemo razgovarati o ne-dokumentu na ne-sjednici, ali mora ga sazvati ne-stranka. Socijaldemokrate su potpuno podivljale. Bez ideja, programa, koncepata, vođstva – samo histerija koju čak i izvoze.“

Radi šire i tačnije slike, valja se vratiti mjesec dana unatrag. Milorad Dodik je još u martu pominjao neimenovanog političara koji je pitao o mogućnosti mirnog razlaza BiH. Identitet ovog političara otkrili su druga dva člana predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović.

Oni su za medije potvrdili da je slovenački predsjednik Borut Pahor tokom martovske posjete Sarajevu pitao da li se „mogu mirno razići u BiH.“ Na ovo pitanje obojica su slovenskom predsjedniku odgovorili kako od mirnog raspada BiH, nema ništa. Dodik je i prije par dana, kao i tada, potvrdio kako vjeruje u tu mogućnost. „Uporno smo u iščekivanju trenutka kada ćemo mirni razlaz učiniti realnim“, kazao je Dodik na konferenciji za novinare trinaestog aprila u Istočnom Sarajevu.

„Svakome u Evropi ko zamišlja da će mirnom podjelom BiH završiti raspad Jugoslavije, treba poručiti da je taj raspad završen i da se poigravanje granicama u regionu ne može završiti mirno i bez ozbiljnih posljedica po čitavu Evropu“, rekao je za slovenski list Delo prije par dana Željko Komšić. „Što se tiče pitanja predsjednika Republike Slovenije o mogućnosti mirnog razlaza Bosne i Hercegovine, mogu potvrditi da je predsjednik ovo pitanje izrazio, ali to nisam shvatio kao njegov stav, već kao neku vrstu zabrinutosti“, rekao je Komšić.

Dodik je ovih dana produbio jaz: „Pomenuti razgovor s Pahorom, koji je spomenuo gospodin Komšić, nije jedini na kojem mi pričamo na taj način. I toga je sve više”. Dodik je optužio Komšića da je htio da unaprijed obeshrabri sve one koji pričaju na temu razlaza. „Još misle da će to biti tabu tema o kojoj ne smije niko da progovori” – rekao je Dodik.

Da je pitanje o razlazu na sastanku slovenačkog predsjednika i trojice članova predsjedništva BiH bilo u drugačijem duhu potvrđuju i u saopštenju iz Pahorovog kabineta. U njemu stoji da je Pahor zagovornik BiH, njenog teritorijalnog integriteta, evropske perspektive i mirnog razvoja, te da želi da ona što prije postane članica EU.

„Predsjednik Pahor redovno upozorava protiv ideja o raspadu BiH i prekrajanju granica na Zapadnom Balkanu. U tom kontekstu, zbog zabrinutosti zbog ovih ideja je i postavio pitanje za sagovornike, sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kada je početkom marta posjetio Sarajevo”, rekao je.

Iz kabineta navode da je na sličnu temu Pahor govorio u svom obraćanju Parlamentu Republike Sjeverne Makedonije 25. septembra 2020. „Ako nema proširenja, teza da raspad bivše Jugoslavije još nije gotov i da je neophodno uspostaviti etničke granice umjesto postojećih polako će zavladati u ovom regionu. Iz istorijskog iskustva znamo da je vrlo malo šansi da se takav proces odvija na miran način bez sukoba koji bi takođe mogli ugroziti sigurnost i stabilnost u jugoistočnoj Evropi uopšte”, govorio je tada Pahor.

Ideje, riječi, djela… Očigledno je da ideje o novim mapama postoje. Bez obzira da li su riječi stavljene na non-paper ili neki drugi izvještaj i odaslate gdje su trebale biti odaslane, ostale su izgovorene. I materijalizovale ideju koja će zauvijek ostati u javnom prostoru. A vrijeme?  Iz iskustva znamo da ono nije uspjelo okruniti „velike balkanske ideje“. Sada, više nego ikada, treba povesti računa da nakon ideja i riječi na red ne dođu djela. Na našim prostorima tanka je linija između djela i nedjela kada su razgraničenja u pitanju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

NAJAVE EVROPSKE DESNIČASRAKE RENESANSE: Miris tridesetih godina prošlog vijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tendencija i ideja koje se kriju iza floskula o nacionalnom suverenitetu,  tradicionalnim i hrišćanskim vrijednostima pribojava se dobar dio Evrope. Neki u sjećanje prizivaju sredinu prošlog vijeka kada su se stvari otele kontroli

 

Mađarski desničarski premijer Viktor Orban i njegov poljski kolega Mateuš Moraviecki sastali su se prošlog četvrtka – prvog aprila sa Mateom Salvinijem, čelnikom italijanske desničarske stranke Liga. Njihov cilj je postavljanje temelja za novu evropsku političku grupaciju.

Sastanak u Budimpešti najavio je savez koji obećava evropsku renesansu temeljenu na nacionalnom suverenitetu, porodici i tradicionalnim i hrišćanskim vrijednostima. Tendencija i ideja koje se kriju iza floskula o nacionalnom suverenitetu, porodici, tradicionalnim i hrišćanskim vrijednostima pribojava se dobar dio Evrope. Neki u sjećanje prizivaju sredinu prošlog vijeka kada su se stvari otele kontroli. Osim o prekrajanju Evrope, tri političara su razgovarala i o distribuciji vakcina protiv koronavirusa među zemljama članicama EU i pozvali Evropsku komisiju da poveća tempo nabavke.

Odmah nakon ovog susreta oglasio se čelnik Evropske narodne partije (EPP) i nekadašnji predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk i prozvao svog poljskog kolegu. „Rusija mobilizuje svoje snage oko Ukrajine. U Budimpešti Morawiecki sa Orbanom i Salvinijem organizuje pro-putinovski politički blok. To nije prvoaprilska šala”, napisao je Tusk na Twitteru. 

Rusija je, smatraju brojni analitičari, do sada bila jedan od najvećih kamena spoticanja brojnih evropskih desno orijentisanih struja. Salvini i Orban se slažu po ruskom pitanju. Orban njeguje dobar odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Mađarska se izjasnila protiv sankcija EU protiv Rusije, koristi rusku naftu, plin i nuklearnu energiju. Postala je i prva zemlja EU koja je koristila rusku vakcinu protiv COVID-19. Salvini je takođe proruski raspoložen. Poljaci sa ovom zemljom imaju neku vrstu toplo-hladnog odnosa. Sada se, izgleda, prešlo i preko tog problema i krenulo u izgradnju „nove slike Evrope“.

Ko prati težnje desničara širom Evrope zna da ovo nijesu neki novi momenti, već još jedan u nizu pokušaja pravljenja zajedničke platforme.

Prije dvije godine, aprila 2019. godine Salvini je izjavljivao kako se sa evropskih adresa pruža ruka saradnje njegovoj Ligi. „Razlika između nas i drugih je u tome što oni moraju ići u inostranstvo kako bi tražili saveze… ali Liga poziva evropske pokrete u Italiju, naša je zemlja postala centar, zahvaljujući ovoj vladi”, rekao je Salvini tada zamjenik premijera Italije. Bez skrivanja radosti što je nedjelju prije ove izjave njegova desničarska koalicija pobijedila na izborima u južnoj regiji Bazilikata i okončala 24 godine tamošnje vladavine ljevice, Salvini je na Italiju gledao kao novi centar ujedinjenja sličnih snaga. „Zbogom lijevo. A sada da promijenimo Evropu”, tvitnuo je nakon pobjede.

On je nedugo nakon toga otputovao u Varšavu, gdje je održao sastanke s Jaroslavom Kačinskim, šefom Zakona i pravde i ostalima u desničarskoj vladajućoj stranci. Govorilo se o dvjema zemljama koje su pokrenule „evropsko proljeće” i koje bi moglo okončati dominaciju „osovine Njemačka-Francuska” na kontinentu.

Evidentirano je više puta i savezništvo između Salvinija i mađarskog krajnje desnog premijera je. Orban je Salvinija nazivao „herojem u njegovim očima”, prvenstveno zbog imigrantskih stavova i suprotstavljanja EU. Orban je ranije izjavljivao da je Italija jedina velika evropska zemlja koja ima Vladu koja je takođe posvećena zaustavljanju migracija. „Možda ovo objašnjava nade koje vežemo za Italijane“, govorio je. U međuvremenu su se stvari i u Italiji malo promijenile sa dolaskom Maria Dragija na mjesto premijera. Salvinijev je položaj sada teži nego dok je bio zamjenik premijera. Njegova stranka Liga jedna je od nekoliko koje podržavaju novu koalicionu vladu premijera Dragija. Dragi je priznati eurofil. Samim tim, Salvini je bio prinuđen da ublaži svoje stavove prema EU. Ostaje da se vidi kako će novi izleti sa Mađarskom i Poljskom uticati na njegov položaj kada je unutrašnja politika u pitanju.

Tri glavna aktera nove desne platforme nijesu jedini koji su se sastajali posljednjih nekoliko godina, niti su sami u ovoj igri. Evropski čelnici krajnje desnice sastali su se 2018. u Nici, gdje je Marin Le Pen bila domaćin skupa na kojem su učestvovali Gert Vilders iz holandske Stranke za slobodu (PVV), Harald Vilimski iz FPO Austrijske stranke Sloboda i Tomio Okamure osnivača češke desničarske partije Sloboda i direktna demokratija (SPD). I ovdje se pričalo o „drugačijoj Evropi“ baš kao i na sastanku tri lidera prošlog četvrtka.

Nakon ovog novog okupljanja desničara iz prošle nedjlje, obećano je i proširenje saveza, a obećali su i „nadu nakon najmračnijeg razdoblja nakon rata.“ Iz Salvinijevih usta se moglo čuti: „Evropu ćemo ponovno učiniti velikom, vraćajući je izvornim vrijednostima.“

Novi sastanci trojke najavljeni su za maj u Rimu ili Varšavi, a datum zavisi od pandemije COVID-19. Za Salvinija je ovo „put koji će se nastaviti u nekoliko etapa u raznim evropskim prijestonicama, uz proširenje grupe.“

Poljski premijer Mateuš Moraviecki je rekao da će predstavljati široki spektar mišljenja i ljudi. On se založio za „evropsku integraciju koja poštuje nacionalni suverenitet, porodicu, hrišćanstvo i odbranu tradicionalnih vrijednosti.“ Ovako poređani prioriteti ne mogu a da ne prizovu u sjećanje brojne događaje iz skorije prošlosti koji su se izdešavali na tlu najstarijeg kontinenta.

Trojka najavljuje odbranu granica Evrope. Orban je nakon sastanka, između ostalog rekao da je simbolično to što je njihova saradnja počela na Veliki četvrtak, još jednom podcrtavajući hrišćanske vrijednosti koje treba promovisati.

Njegov italijanski kolega dodao je da ne žele da se evropske nacije suprotstavljaju jedne drugima, već da uspostave zajedničku evropsku silu koja može zaštititi granice kontinenta. Poručio je i da ljevičarskim kulturnim grupacijama ne bi trebalo dopustiti da samostalno određuju budućnost kontinenta, jer „kultura, porodica i zdravlje nijesu ničiji monopol.“

Ukoliko se odluče da kreiraju novu političku grupaciju unutar Evropskog parlamenta na nekom od najavljenih sastanaka, imali bi 64 mjesta koja njihove stranke drže zajedno, 28 iz Lige, 24 iz PiS-a i 12 iz Fidesza.

Stranka PiS Moravieckog glavna je snaga evropskih konzervativaca i reformista (ECR), dok je Salvinijeva Liga najjači član skupine Identitet i demokratija (ID) u kojoj je i Nacionalni front Marine LePen iz Francuske. Te stranke zajedno imaju 135 od 705 mjesta u Evropskom parlamentu. Fidesz sada na tu brojku dodaje svojih 12 mandata. To bi ih moglo učiniti snagom na koju treba računati u Evropi. Ako uspiju riješiti razlike.

Evropa je, istorija opominje, plodno tlo za desničarsku politiku. Ovaj trend je pojačan pandemijom i nesnalaženjem EU, ali i pojedinačnih vlada tokom tog perioda. Populizam je biljka koja uspijeva i na neplodnom tlu i bez pogodnih vremenskih uslova, kakvi su prisutni posljednjih godina. Za tri godine su zakazani novi izbori za Evropski parlament. Prvi od izlaska Velike Britanije iz EU. Dovoljno je to vremena za konsolidovanje desnih snaga i animiranje novih aktera. Da li će biti reakcije s drugih strana političkog spektra? Ukoliko ne bude adekvatnog odgovora, nova mapa Evrope bi mogla izgledati zastrašujuće.

 

Mađarska priča

Fidesz je godinama bio jedan od najistaknutijih članova koalicije EPP. Ovo je članstvo pomoglo Orbanu da razvije strateški odnos s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, čija je stranka CDU uvijek bila vodeća u ovom konzervativnom bloku. Fideszov odnos s EPP-om postao je zategnut zbog mađarskog stava o pitanjima kao što su vladavina zakona, sloboda štampe i ljudska prava. EPP je u martu 2019. suspendovala Fidesz kao člana, pa su tako Orbanove kolege lišene stranačkih sastanaka, vremena za govor, glasačkih prava i kandidatura za radna mjesta. Stvari su se u međuvremenu dodatno komplikovale, pa je Orban, smatraju analitičari, odlučio potpuno napustiti EPP prije nego što bude izbačen iz ove koalicije. „Kad je odnos između Fidesza i EPP-a završio, situacija se razjasnila u Evropi“, rekao je Orban za mađarsku državnu televiziju. Mnogi Evropljani odbacuju imigraciju i multikulturalizam, preferiraju tradicionalni porodični model i žele zaštititi svoj nacionalni identitet te nacionalnu vlast smatraju superiornijom od evropskih direktiva, rekao je mađarski premijer. „Ti glasači imaju fragmentiranu zastupljenost u Evropi. Pokušaćemo to ispraviti“, rekao je.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EU, VAKCINE, KUĆNA TRVENJA: Efekti loših politika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problemi sa AstraZenekom su zakomplikovali situaciju. No, sve je počelo znatno ranije. Dok su kineska i ruska vakcina još van upotrebe u EU od samog starta kasni isporuka dogovorenog broja Pfizerovih doza

 

Lani  u ovo doba, razmišljalo se o planovima za ljeto 2021.   Krajem godine zemlje su konačno imale prilike da se upišu i na liste čekanja za prvu odobrenu vakicinu. Bilo je to Pfizer-Biontekovo čedo. EU je već u decembru mogla naslutiti da će stvari biti mnogo komplikovanije nego što je planirano. Danas, tri mjeseca nakon što je prva Britanka i Evropljanka vakcinisana, problemi stanovništva EU nijesu ni blizu razrješenja.

Posljednje nedjelje donijele su velike nevolje. Najnovija je ona sa raspodjelom vakcina unutar EU. Ovog utorka, 16. marta, šefovi vlada šest zemalja EU zatražili su od Brisela da donese „korektivni mehanizam” kako bi se okončala nepravedna raspodjela vakcina protiv korona virusa među članicama Unije. Nakon pisma od par dana ranije na sastanku u Beču snage su udružili premijeri Austrije Sebastijan Kurc, Češke Andrej Babiš, Slovenije Janez Janša i Bugarske Bojko Borisov. Preko video linka njihove stavove podržali su premijeri Hrvatske Andrej Plenković i Letonije Arturs Krisjanis Karins.

„Mislim da je važno pronaći tehničko rješenje sa Evropskom komisijom i Evropskim savjetom kako bi se isporučile dodatne doze vakcina onima prema kojima je učinjena nepravda”, izjavio je u Beču austrijski kancelar.

Situacija u ovim zemljama je komplikovana. Češka je nedjeljama u lokdaunu, a sličnu sudbinu proživljava i Bugarska. Tamošnji premijer Boško Borisov je ukazao  da oni ne traže milostinju, već da se ispravi nepravda. Njegova zemlja  je dobila samo trećinu predviđenih doza. Borisov napominje da se od EU tražilo suzdržavanje od narudžbina kineskih i ruskih vakcina. Na sajtu politico.eu mogu se naći brojni proračuni vezani za  situaciju sa vakcinacijom u EU.  Da je stanje u Bugarskoj alarmantno potvrđuju politicove tabele koje kažu, da će, ako se nastavi ovim tempom, Bugarska  stopu od 70 odsto vakcinisanih odraslih stanovnika dostići u junu 2024.

Ukupan broj primijenjenih doza vakcinisanja na 100 ljudi u Britaniji je skoro 40, u EU se kreće oko 11. Iz grupe šest zemalja koje traže pravičniju raspodjelu osim Bugarske koja je na ispod 5 doza na sto stanovnika, te Letonije koja je jedva premašila brojku od 5 na sto, niske brojke od nešto preko 7 bilježi i Hrvatska. Naravno, radi se o samo jednoj dozi vakcine, pa se broj ne može koristiti kao broj ukupno vakcinisanih.

Iz Evropske komisije javili su da su države članice EU same tražile fleksibilnost i odlučile da odstupe od pravila da se vakcine raspoređuju prema broju stanovnika. EU je tako pokušala da prebaci dio odgovornosti za neravnomjernu raspodjelu vakcina sa sebe na svaku članicu Unije ponaosob.

Iz EK su saopštili da „prema ovom sistemu, ako država članica odluči da ne preuzme njenu proporcionalnu dodjelu, doze se preraspodjeljuju među ostalim zainteresovanim državama članicama”. Prema medijskim izvještajima, Bugarska se, na primjer, odlučila za manje injekcija Pfizer/BioNTecha, najskuplje od vakcina, i pojačala nabavku AstraZenece. Kao rezultat toga, druge su zemlje EU mogle kupiti tako nastao višak Pfizer/BioNTecha.

A onda – šok. Njemačka, Francuska, Španija, Italija, Danska, Norveška, Irska, Island, Estonija, Litvanija, Letonija, Luksemburg, Holandija i Austrija, obustavili su korišćenje Astrazeneca vakcine ili  određenih njenih serija. Do ovoga je došlo nakon prošlosedmičnih izvještaja da su neki vakcinisani razvili krvne ugruške. Da je ugruške prouzrokovala vakcina još ne postoje dokazi, piše Associated Press. Evropska agencija za lijekove (EMA) kao i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kažu da dostupni podaci ne sugerišu da je vakcina izazvala ugruške i da bi se trebalo nastaviti sa vakcinacijom. Ispitivanja traju.

Sada su zbunjeni  milioni vakcinisanih ovom formulom u najvećim evropskim zemljama. Od odobravanja vakcine se znalo za njenu upitnu učinkovitost. Navodilo se da je vakcina efikasna 70 posto, pa je kasnije EMA saopštila da je vakcina 60 posto efikasna. Analitičari navode da, kakav god bio ishod ispitivanja ove vakcine, skepsa prema njenim pozitivnim efektima može samo rasti.

Problemi sa AstraZenecom su zakomplikovali situaciju. No, sve je počelo znatno ranije. Dok su kineska i ruska vakcina još van upotrebe u EU od starta kasni isporuka dogovorenog broja Pfizerovih doza.

Rojters je još u februaru prenio vijest da Pfizer Inc nije isporučio EU oko 10 miliona doza vakcina COVID-19 koje su trebale stići još u decembru. Evropski zvaničnici su rekli da je ovim činom EU ostavljena na otprilike jednu trećinu nabavke koju je očekivala od američkog proizvođača ljekova.

Dok neki evropski zvaničnici tvrde da imaju podatke da će ostatak naručenih Pfizerovih doza stići do kraja marta, Rojters prenosi da su iz Pfitzera odbili da komentarišu „red vožnje“, jer se radi o povjerljivim podacima.

Prije mjesec dana predsjednica EK Ursula von der Lejen je pred Parlamentom govorila: „Kasnili smo s odobrenjem. Bili smo previše optimistični kad je riječ o masovnoj proizvodnji i možda previše uvjereni da će ono što smo naručili zaista biti isporučeno na vrijeme”. Lejenova je primijetila da bi trebalo odgovoriti na pitanja o tome što je pošlo po zlu kada je isporuka u pitanju.

Ispostavilo se da EU ima još jednu diskutabilnu situaciju. Uprkos nedostatku vakcina, iz EU je izvezeno ukupno 34 miliona doza vakcina protiv korona virusa. Ova brojka uključuje i 9 miliona poslanih u Veliku Britaniju i 1 milion u SAD. U međuvremenu predsjednik evropskog savjeta Šarl Mišel je optužio Britaniju da je stavila zabranu na izvoz vakcina i time uzburkao duhove. Britanska vlada je odmah demantovala postojanje zabrane, a tamošnji premijer Boris Džonson je u Donjem domu britanskog parlamenta energično odbacio optužbe.

Nakon ovakve Mišelove izjave iz EU se moglo čuti: „Dobro znamo da smo mi, EU, vrlo, vrlo aktivan izvoznik vakcina i da to nije nužno slučaj svih naših partnera”. Prema najnovijim podacima koje je objavio Guardian za 9. mart, od 34. 090,287 doza izvezenih iz EU u 31 zemlju, 9. 106,162 otišlo je u Veliku Britaniju, 3. 917,640 u Kanadu, 3. 134, 204 u Meksiko, 2. 720,210 u Japan i 1. 368,900 u Saudijsku Arabiju . Ostali korisnici izvoza iz EU-a bili su Hong Kong, Singapur, SAD, Čile i Malezija. „Ako Evropa snabdijeva svijet, dok svi drugi misle samo na sebe, onda cijela stvar ne može da proradi“, pojasnio je situaciju poslanik Evropskog parlamenta Peter Lize koji se zalaže da EU poradi na zabrani izvoza vakcine.

Iz Britanije stižu glasovi da je velik broj izvoza iz EU odraz poslovnog modela Pfizera i drugih glavnih dobavljača ljekova. Oni proizvode za globalnu distribuciju uglavnom šalju sa evropskih proizvodnih stranica. Puno optužbi i malo transparentnosti, reklo bi se sa distance.

Usljed ovakvog razvoja situacije sa dva odobrena rješenja za borbu protiv COVID-19, EU se našla u konopcima i moguće da će morati pribjeći najneželjenijem izlazu iz ovakve situacije. Pružanjem ruke Rusiji.

Po mnogima ovaj nezamisliv scenario je u toku. EU razmatra dodavanje vakcine ruske proizvodnje na listu odobrenih kako bi popunila zalihe. Ako bi Sputnjik V prešao granice EU uz sve sertifikate to bi bio diplomatski trijumf Rusije. EU je, sjetimo se,  javno odbacila rusku kampanju protiv korona virusa kao propagandnu akciju režima i osudila testiranja na brzinu njihove vakcine. Tu su i sankcije i trvenja u slučaju Alekseja Navaljnog.

Mediji su prenijeli da je jedan zvaničnik EU rekao da vlade EU razmišljaju o pokretanju razgovora s proizvođačima Sputnjika V. Mađarska i Slovačka već su kupile ruski proizvod, Češka je zainteresovana, a izgleda da Italija razmišlja o proizvodnji ruskih vakcina u zemlji u pogonu ReiThera u blizini Rima.

Glasnogovornica italijanskog ministarstva industrije odbila je komentarisati razgovore o mogućoj upotrebi pogona ReiThere za izradu Sputnjika V. Rekla je: „Proizvešćemo sve odobrene vakcine gdje god je to moguće”.

Narativ o Sputnjiku u EU već se počeo mijenjati nakon što su podaci ispitivanja od 2. februara pokazali da je vakcina učinkovita 92 odsto.  A 23 dana kasnije, kada je debitovao na samitu EU kao novi talijanski premijer Mario Dragi  je kolegama iz EU saopštio da se mora kupiti više doza, uključujući one izvan bloka, i proširiti proizvodnja. Mnogi ovakve Dragijeve istupe povezuju sa tim što su njegovu vladu podržale i desničarska stranka Liga i desni centar Silvia Berluskonija Forza Italia, koji dugo pozivaju na ukidanje sankcija EU Moskvi. Italijanski ministar zdravlja Roberto Speranca izjavio je da ga ne interesuje nacionalnost vakcine ukoliko ona dobije odobrenje od EMA i AIFA (italijanske agencije).

U Njemačkoj se mijenjaju vjetrovi.  Tomas Mertens, šef njemačke Stalne komisije za vakcinaciju, opisao je Sputnjik V kao „dobru vakcinu koja će u jednom trenutku vjerojatno biti odobrena i u EU. Ruski naučnici su vrlo iskusni sa vakcinama, a Sputnjik V je vrlo pametna konstrukcija “, rekao je Mertens za Rajniše Post.

Prije dvije nedjelje EMA je pokrenula reviziju ruske vakcine i mnogi zvaničnici su uvjereni da će ona dobiti odobrenje u maju.

Iza kulisa izgleda da se pregovara uveliko. Rusija kaže da je postigla nove sporazume o proizvodnji Sputnjika V u više zemalja EU. Prema Ruskom fondu za direktna ulaganja (RDIF), postignuti su sporazumi s firmama u Španiji, Francuskoj i Njemačkoj. Iz ovih zemalja – demantiji. Glasnogovornik laboratorije IDT Biologika u Njemačkoj rekao je da je proces „još uvijek u fazi razgovora”. „Trenutno su u toku dodatni razgovori o jačanju proizvodnje u EU”, rekao je čelnik fonda za direktna ulaganja Kiril Dmitriev. „To će nam omogućiti da počnemo isporučivati ​​Sputnjik V na jedinstveno evropsko tržište nakon što ga odobri EMA”, optimističan je on.

Program vakcinacije u EU je postao važan politički test za EK koja je preuzela odgovornost na sebe od pojedinih država članica. Predsjednica Von der Lejen, iako je uvidjela brojne greške, rekla je da je ispravno da EU djeluje zajedno, a ne u konkurenciji. Ako EMA odobri rusku vakcinu, analitičari se boje podjela u EU.  Da podjela ionako ne nedostaje, pokazao je dosadašnji tok borbe sa COVID-om. Ako sve bude teklo kako se očekuje, već u junu ćemo vidjeti kakve su nus pojave primjene ruske vakcine na stanovništvu EU. Tačnije na njegov političkih vrh.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo