Kao i proteklih 47 godina, i ovog su se januara u Davos-Klostersu, ekskluzivnom odmaralištu u švajcarskim Alpima, okupili vrhovni sveštenici međunarodnog ekonomskog, pa otuda i političkog poretka. Više od 3.000 ličnosti svjetske poslovne, finansijske i političke elite na 400 sesija zvaničnog programa, a kasnije i na koktelima, pokušavalo je da protumači previranja u svijetu.
Među učesnicima 47. samita SEF, vladalo je uvjerenje da je međunarodni poredak preokrenut. Dok najmoćnija ekonomska sila Sjedinjene Američke Države povlači obećanje slobodne trgovine, njen nosilac postaje Narodna Republika Kina. Si Đinping, prvi predsjednik NR Kine, koji je učestvovao na samitu u Davosu na ovogodišnjem je u utorak održao, po ocjeni mnogih, izuzetan govor u kome je branio globalizaciju i slobodnu trgovinu. S platforme SEF odbacio je protekcionizam kojim prijeti novi predsjednik SAD Donald Tramp.
Najistaknutije ličnosti sadašnjeg svjetskog poretka, Donald Trump, Si Đinping i ruski predsjednik Vladimir Putin, za liberale i demokrate oličenje su istorijskog nacionalizma ili imperijalne prošlosti. Uz njih je i turski šef države Redžep Tajip Erdogan, za koga se smatra da je otomanski nostalgičar. Pomisao je da se radi o svijetu Velikih sila 19. vijeka, koje namiruju interese poslije ratova. Za Davoske ljude zemljotres po sebi je to što SAD pod predsednikom Trampom prijeti da će istupiti iz sistema ustanovljenog poslije Drugog svjetskog rata, koji su neki nazivali Pax America ili Vašingtonski konsenzus.
Svijet se ,,dezintegriše i polarizuje”, upozorio je gotovo drhtavim glasom osnivač i siva eminencija SEF, švajcarski poslovni čovjek Klaus Švab.
Zašto je stanje čovječanstva tako, kazuju brojke iznesene na samom SEF. U 1965. godini prosječni direktor s liste 500 kompanija, koju sastavlja korporacija Standard i Purs (S&P), zarađivao je 20 puta više od radnika. Taj odnos je čak i 1988. još uvijek bio jedan prema 30. Danas je on 300, zamaskiran korišćenjem prava na dioničku opciju.
Produktivnost radnika u SAD je skočila za 243 procenta od 1973: zarada po satu porasla je samo za 109 procenata – a stvarne zarade i radnika u proizvodnji kao i pripadnika niže srednje klase pale su početkom ovog vijeka.
Učinak tržišnog kapitalizma otkriva ozbiljne slabosti. Nejednakost prihoda je potpuna – u razvijenim i zemljama u razvoju, najsiromašnijih 50 odsto stanovništva ima manje od 10 odsto ukupnog bogatstva. Kratkoročno, očekuje se da će u Aziji, Latinskoj Americi i Sjevernoj Americi jaz u bogatstvu biti uvećan za daljih 18 odsto. Manje od 10 odsto javnih kompanija prihoduje 80 odsto ukupnih korporativnih profita, a stučnjaci vjeruju da bi nivo koncentracije poslovanja mogao biti povećan. U SAD su posljednjih 40 i više godina, plate izvršnih direktora porasle za 1.000 odsto, a radnicima samo 11 odsto. Švab već 20 godina upozorava na neminovnu neželjenu reakciju ukoliko se ne preduzmu koraci u zauzdavanju tranzicionog kapitalizma.
Sada varnice osiromašenja eksplodiraju u industrijskim zemljama, izbacivši Trampa u SAD, i ko zna šta će još u Evropi ove godine. ,,Kombinacija ekonomske nejednakosti i političke polarizacije prijeti da pojača globalne rizike, habajući socijalnu solidarnost na kojoj počiva legitimitet naših ekonomskih i političkih sistema. Neki ljudi se pitaju da li je Zapad došao do prekretnice”, rečeno je na Forumu u izvještaju o rizicima.
Tržišni kapitalizam koji poznajemo nalazi se pod snažnom paljbom pobjeda populista u SAD i Velikoj Britaniji i njihovog naleta u drugim industrijalizovanim zemljama. ,,Vodećih jedan odsto treba da nose njihov odgovarajući teret ili…”, upozorio je odlazeći potpredsjednik SAD Džo Bajden.
To je po Gaju Stendingu sa Škole orijentalnih i afričkih studija na Unuverzitetu u Londonu rezultat ,,rentijerskog kapitalizma” u kome privilegovani koji posjeduju imovinu, dobijaju sve veći dio bogatstva dok se plate radnika smanjuju, Ova verzija kapitalizma stvorila je ogromnu grupu ljudi – ,,prekarijate”– čiji su rad i život nepredvidljivi i nesigurni.
Dnevni red SEF za 2017. odražavao je socijalnu krizu. Jedna od sesija nosila je naslov Politika straha ili pobune zaboravljenih, a vodila je njemačka ministarka odbrane, druga je nazvana Upravljanje globalizacijom sa švedskim premijerom, treća je naslovljena Iscijeđeni i bijesni.
Ukoliko je jedna stvar postala jasna tokom četvorodnevnog sastanka, to je ponovno pojavljivanje stare linije podjele – klase. Narušen je mit o besklasnom društvu, u liberalnoj kapitalističkoj izvedbi. Naime, neko vrijeme, dominantan konsenzus u zapadnom svijetu bio je da se ušlo u besklasno društvo – ili makar meritokratsko, u kome je većina uspjela da se priključi srednjoj klasi.
Slika koja se pojavila posljednjih godina prilično je različita: sa jedne strane, sve bogatija, moćnija i odvojena od stvarnosti – elita, sa druge bijesna, razočarana i iscijeđena srednja klasa, na rubu siromaštva. ,,Preko 80 odsto domaćinstava u SAD nije ostvarilo stvaran rast prihoda još od 2005″, komentarisao je u Davosu Erik Brinđolfson, američki profesor i stručnjak za ekonomiju informacija i informacionih sistema.
Poslije Bregzita i izbora Donalda Trampa, mnogi iz establišmenta brže-bolje su kritikovali glasače zbog njihove kratkovidosti. No, poruka lidera iz Davosa se razlikovala: nismo ovo očekivali zato jer smo izgubili dodir sa stvarnim svijetom. Živi se u dva različita univerzuma.
,,Proveo sam veliki dio prošle godine pokušavajući da budem jedan-na-jedan antropolog i posjetim različite djelove Amerike, I iskreno, to putovanje me je podsjetilo kako je lako izolovati se”, priznao je na zasjedanju glavni urednik Fajnenšl tajmsa Džilijen Tejt.
Na drugoj sesiji, Entoni Skaramuci, koji odnedavno upravlja kancelarijom Bijele kuće za Javno angažovanje, došao je do istog zaključka. Mada je odrastao usred zajednice srednje klase, kako je njegovo bogatstvo raslo, sve više i više se izolovao. ,,Izolovao sam se – počeo sam da se družim s bogatim ljudima, počeo sam da odlazim u ekskluzivnije restorane”.
Rezultat? Potpuno je izgubio dodir s izazovima s kojima je suočena ogromna većina ljudi. To se, rekao je u Davosu, dogodilo skoro svima u političkoj i poslovnoj eliti. ,,Ljudi u SAD i Evropi osjećaju običnu borbu koju možda mnogi od nas ovdje u Davosu ne osjećaju”.
Politička i poslovna elita nisu shvatile da su ljudi počeli da se okreću k populističkim liderima. „Ukoliko mejnstrim lideri ne počnu da slušaju, ovaj trend će biti nastavljen”, rekla je prilikom obraćanja skupu premijerka Velike Britanije Tereza Mej.
„Na djelu su snage koje razbijaju socijalnu koheziju. Izvori nezadovoljstva nisu samo gubitak posla. Jaz između bogatih i siromašnih toliko je veliki da ljudi žive odvojene živote, a običan posao ‘više nije cijenjen i prepoznat'”, rekao je profesor s Univerziteta Harvard Majkl Sendl.
Džonatan Heid, profesor na Univerzitetu Njujorka mišljenja je da korupcija predstavlja glavni izvor nepoštenja u ekonomiji i hrani bijes građana. ,,Svaka diskusija o reformi kapitalizma, ili odgovor na populizam, mora ostvariti napredak u solidarnosti i pravednosti”, rekao je Heid.
Konačno, postoje čvrsti ekonomski argumenti za uklanjanje nejednakosti. „Preterana nejednakost koči održivi rast”, izjavila je direktorka Lagard.
U diskusijama u Davosu je navedeno kako među rješenjima za nejednakost spada i oživljavanje radničkih prava, uključujući snažne sindikate i kolektivne ugovore, te osmišljavanje fiskalnih transfera siromašnijima, koji bi obuhvatili i bazične prihode.
Izazovi novih tehnlogija
Među učesnicima SEF veliko interesovanje su izazvale diskusije o tehnologijama Četvrte industrijske revolucije. U izgledu su velike mogućnosti, ali postoji zabrinutost u pogledu njenog rukovođenja, propisa i etike. Sticanje novih tehnologija stvara mogućnosti bez presedana u svakom pogledu, od trgovine među kompanijama do humanitarnih intervencija. Spajanje veštačke inteligencije (AI) sa mogućnostima velikih i kompleksnih setova podataka (Big Data) stvorilo je fascinantan svijet komunikacija, saradnje i interakcije, ne samo među ljudima, već i među mašinama, te između ljudi i mašina. Višal Sika, glavni izvršni direktor indijske Infosys, kompanije za usluge iz informatičko tehnološkog (IT) sektora, je pozvao na dodatne napore kako ,,nebismo stvorili još veće društvo gubitnika”.
Najbogatiji
Bogatstvo u modernom globalizovanom svijetu postalo je toliko da samo osam najimućnijih ljudi na planeti zajedno ima bogatstvo kao polovina svjetske populacije. To je značajna promjena u odnosu na prethodnu godinu, kada su 62 super-bogataša posjedovala isto koliko i 3,6 milijardi ljudi siromašnije polovine čovječanstva. Dobrotvorna organizacija Oxfam svake godine pravi proračune i objavljuje svoje rezultate u vrijeme održavanja SEF u Davosu, na koji često dolaze i mnogi veoma bogati ljudi. Oxfam temelji podatke djelimično na osnovu godišnje liste milijardera časopisa Forbs. Ove godine su dodati podaci banke Kredi Suis.
Na listi su:
Bil Gejts, osnivač Majkrosofta – 75 milijardi dolara.
Voren E. Bafet, predsjedavajući Berkšajer hetvej – 60,8 milijardi dolara.
Karlos Slim Helu, meksički telekomunikacioni magnat – 50 milijardi dolara.
Džef Bezos, osnivač Amazona – 45,2 milijarde dolara.
Mark Cukerberg, osnivač Fejsbuka – 44,6 milijardi dolara.
Lorens J. Elison, osinivač Orakla, 43,6 milijardi dolara.
Majkl R. Blumberg, osnivač medijskog giganta i giganta za finansijske podatke Bloomberg L.L.P. – 40 milijardi dolara.
Milan BOŠKOVIĆ
SVJETSKI EKONOMSKI FORUM: MEĐUNARODNI POREDAK NAGLAVAČKE: Opasni jaz između bogatih i siromašnih
IN ENGLISH3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice