Povežite se sa nama

OKO NAS

GRADNJA MINI HIDROELEKTRANA, NEKAD I SAD: Pionire elektrifikacije zamijenili tajkuni

Objavljeno prije

na

Inženjer iz Berana Tomo Dimić bio je mladić kada je poslije Drugog svjetskog rata angažovan da projektuje male hidroelektrane u Gornjem Polimlju. Da završi taj važan zadatak na dobrobit naroda, Tomo je napustio studije elektrotehnike u Zagrebu, i vratio se u svoj rodni kraj.

Njegovih ruku djelo, između ostalih, bila je upravo hidrocentrala sreskog odbora Ivangrada, na manastirskom vrelu, sa koje su se strujom napajale zgrade sreskog odbora, pošte, milicije, apoteke i beranske bolnice.

Dimić je posljednje godine života proveo u Beogradu, a hroničar i istraživač u ovoj oblasti Midrag Barjaktarović priča kako ga je, radeći na knjizi, pronašao u jednom staračkom domu.

,,Taj susret bio je vrlo dirljiv. U staračkom domu on je i dalje sanjao o izgradnji malih elektrana. Dočaravajući mi to vrijeme, drhtavom rukom je nacrtao skicu turbine i potpisao se. U tom domu za stare nedugo poslije toga susreta je i preminuo”, kaže Barjaktarović.

Između Toma Dimića i drugih pionira elektrifikacije u Gornjem Polimlju i savremenih tajkuna koji grade elektrane na istim vodotocima, stao je skoro jedan čitav vijek. Prvi su radili iz entuzijazma i od opšte koristi za zajednicu, dok savremeni tajkuni otimaju od naroda da bi uvećavali svoje i onako problematično stečeno bogatstvo.

I u najmlađoj crnogorskoj opštini Petnjici, u neposrednoj blizini tamošnjeg motela, još vremenu odolijevaju zidine i ostaci stare hidrocentrale, napravljene u vrijeme elektrifikacije poslije Drugog svjetskog rata. Ova hidrocentrala na rijeci Popči puštena je u pogon 1955. godine, ali je radila svega pet godina, do vremena kada je struja u bihorski kraj dovedena s novog dalekovoda, iz pravca Berana, preko sela Polica. Sa nje su se u tom kratkom periodu električnom energijom, ipak, napajale sve zgrade u društvenoj svojini i dvadesetak privatnih kuća.

Kao i Tomova, i ova hidrocentrala bila je samo jedna od velikog broja koje su postojale na području Gornjeg Polimlja, odnosno opština Berane, Petnjica, Plav i Andrijevica, prije i neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Neki podaci govore da je na ovom prostoru do početka pedesetih godina prošlog vijeka i masovne elektrifikacije, bilo čak 35 malih hidroelektrana, od kojih do danas nijedna nije sačuvana.

Barjaktarović objašnjava da je za njima prestala potreba izgradnjom hidroelektrane na Mušovića rijeci kod Kolašina, kada je električna energija u Gornje Polimlje dovedena dalekodovom s ove hidrocentrale.

,,Sve su ugašene, a neke je trebalo sačuvati. Ako ništa, kao spomenike i za nauk ovima koji danas grade ovako naopako. Otimaju ljudima potoke i rijeke, ubacuju vodu u cijevi da bi dobili veće ubrzanje i uništavaju prirodni sklad i ravnotežu”, kaže Barjaktarović.

On razumije da su prve hidroelektrane bile male i primitivne, ali ističe da su lokalne zajednice od njih imale samo koristi, dok od današnjih trpe štete.

,,Jesu bile male, ali su neke od njih imale veliki značaj. To su bile centrale snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je snabdijevalo strujom po jednu kuću, pet po nekoliko kuća i 14 sa kojih su se strujom napajala čitava naselja”, svjedoči Barjaktarović.

Prva je, ostalo je zapisano, sagrađena na Murinskoj rijeci 1926. godine.

,,Njenu izgradnju finansirao je tadašnji kapitalista Gavrilo Đorđijević da bi sa nje strujom napajao svoj hotel u Murini, prodavnicu, pilanu, mlin i nekoliko kuća. Gavrilo i njegov otac radili su svojevremeno u Rusiji, vratili su se s novcem i uložili ga ovdje. Gavrilov sin Drago bio je sorbonski student i nastavio je porodičnu tradicuju izgradnje hidrocentrala”, objašnjava Barjaktarović.

Murinsku hidrocentralu za Đorđijeviće je konstruisao Slovenac Mihailo Kladnik, čiji rođaci i danas žive u Plavu.

,,Taj Slovenac je 1938. godine napravio i plavsku hidroelektranu snage osam kilovat sati, na Đuričkoj rijeci”, kaže Barjaktarović.

Ekspanzija izgradnje malih protočnih hidroelektrana u Gornjem Polimlju počela je poslije Drugog svjetskog rata.

,,Već krajem rata na manastirskom vrelu kod Đurđevih stupova u Beranama kaluđer Milan Đurović inicirao je gradnju hidrocentrale za potrebe manastira, parohijske i još nekoliko kuća. U prvim poratnim godinama odmah do nje izgrađena je i hidrocentrala koju je konstruisao Tomo Dimić”, navodi Barjaktarović.

On podsjeća i na mnoge druge konstruktore i male hidroelektrane o kojima se danas ništa ne zna, u selima Lužac, Buče, Zabrđe, Šekular, Kaludra, Praćevac, Donje Zaostro, Vinicka, Kuti, Gračanica, Cecuni.

,,Neke su bile veoma male i domaćini su ih gradili za svoje potrebe. Najveća u to vrijeme, jedina koja je proizvodila industrijsku struju, sagrađena je 1946. godine na rijeci Zlorečici kod Andrijevice. Imala je snagu od 40 kilovat sati i strujom je snabdijevala mašine za jedan stolarski pogon. Konstruisali su je Njemac Jozef Hocnekt i Drago Đorđijević. Đorđijević je konstruisao i centralu za sresku farmu u Andrijevici na planini Zeletin. Centralu na rijeci Dolji, u plavskoj opštini, napravili su 1943. godine Nika i Đeljoš Nikač, na samoj granici sa Albanijom”, priča Barjaktarović.

Od one u mjestu Mušovića Rijeka, za to vrijeme vrlo velike hidrocentrale, koja je ugasila sve male elektrane u Gornjem Polimlju, narednih šest-sedam decenija nastao je potpuni vakuum. Dok u zapadnoevropskim zemljama kontinuitet malih elektrana nije prekidan, kod nas od tada nije izgrađena nijedna.

Nije da nije bilo interesovanja. Naprotiv. Mnoge inicijative za gradnju malih elektrana propale su zbog komplikovane birokratske procedure pri dobijanju koncesija i dozvola. Sve do trenutka dok se nijesu pojavili tajkuni. Stvari su postale jasne. Taj posao je za njih dobro čuvan.

Odjednom su, praktično preko noći, formirane razne hidroenergije, igmaenergije, bemaksi i slične kompanije koje su počele da porobljavaju vodotoke na sjeveru. Za sada upravo najviše u Gornjem Polimlju. Nerijetko upravo na onim mjestima gdje su nekada počinjali pioniri elektrifikacije.

,,Problem je način na koji se sada to radi. Nikada se nije dešavalo da nestane rijeka, kao što je nestala u Šekularu u dužini od šest kilometara. Ili na nekim drugim mjestima. Uzimaju izvorišta i cijevima vodu dovlače kilometrima niže do turbina da bi dobili na jačini i snazi. Ne poštuje se biloški minimum”, kaže Barjaktarović.

Tajkuni ne samo da ne donose nikavu korist za lokalno stanovništvo, već devastiraju okolinu. Uništavaju puteve. Ostavljaju bez vode takozvane jazove koji su odvajkada korišteni za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

I zbog toga se bune mještani onih sela gdje su prije Drugog svjetskog rata postojale male elektrane. U Šekularu, Kaludri i Buču u Beranama, na Zeletinu i selima ispod Komova u Andrijevici.

Poslednji slučaj, upravo ovih dana aktuelan, onaj je u selu Vinicka kod Berana. Izvjesna firma Rudi je od proizvodnje kafe i trgovine brašnom, preko stambene gradnje, stigla do hidroenergije. Dobili su koncesije da na malenoj Vinickoj rijeci grade minielektranu.

Priča je slična kao i u drugim selima. Mještane niko nije ništa pitao, i zato sada prijete da će prekinuti radove i traže da se preispita kako je ovo preduzeće dobilo dozvole.

Priča nije ni malo lokalna. Nijesu pogođeni samo mještani Berana i sela u njegovoj okolini. Atak je na svakog vlasnika električnog brojila. Na svakom mjesečnom računu za struju nalazi se stavka ,,naknada za podsticanje OIE” (obnovljivih izvora energije), koja uopšte nije mala.

Zapravo, stvari su vrlo jednostavne. Zovu se strujni udari. Čitava Crna Gora finansira tajkune da za svoju korist grade male elektrane. I čitava Crna Gora vrlo uredno ćuti i plaća.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo