Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste

Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.

Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.

Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali  sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.

Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se  i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.

Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.

Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

Od koncesionih ugovora na sirovine sjevera: šume, vode i rude, opštine nemaju skoro nikakvu korist. Neka nova Vlada će morati da poradi na tome da se izvrši decentralizacija i da o svojim bogatstvima odlučuju građani regija sa kojih se to bogatstvo eksploatiše. Ako je vrijeme tajkuna prošlo

Biznismen Veselin Pejović bacio je oko na nalazište mermera ispod planine Žoljevice u Andrijevici, ali mu nije pošao od ruke da realizuje taj posao. Za nešto manje kvalitetan kamen zainteresovali su se iz kompanije Bemaks. Tako trenutno stoje stvari sa rudnim nalazištima mermera i mineralnog kamena u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, predsjednik BS, zamalo da progura ideju da se posao s mermerom dodijeli Pejoviću. Ponuda je već bila pripremljena. Ministarstvo kapitalnih investicija je prihvatilo, a onda su se usprotivili ministri iz redova SNP, koja je na vlasti u Andrijevici, i na sjednici Vlade nije bio dovoljan broj glasova da ugovoreni posao dobije zeleno svjetlo.

Pejović je sa svojom kompanijom Uniprom metali trebalo da prvih šest mjeseci vrši pripreme, a da narednih 28 godina, nakon što dobije koncesije, eksploatiše mermer. Neko bi rekao – bolje i da ruda stoji netaknuta nego da se dodijeli Pejoviću. Ali, menadžer Opštine Andrijevica,Miloš Čukić ima mnogo konkretnije objašnjenje zašto pripremljena informacija nije prošla na Vladi i zbog čega je nalazište mermera ostalo nevalorizovano.

On kaže da je ponuda Uniprom metala bila loša, odnosno da opština od toga skoro da ne bi imala nikakve koristi, uprkos tvrdnjama koje su se mogle čuti da je, navodno, iz lokalne kase izbijen značajan novčani priliv. „Problematičan je prije svega iznos koncesione naknade koji bi pripao Opštini Andrijevica. To je svega sedam odsto za mineralne sirovine, kao, uostalom i za sva druga bogatstva na sjeveru države: šume, vode, druge rude. To je nešto što hitno treba da se mijenja, prije nego se bilo kome i bilo zašta daju koncesije”, smatra Čukić.

On objašnjava šta je to značilo u ovom slučaju i koliko bi iznosilo na godišnjem nivou prihoda za Opštinu. „To je trebalo da bude svega od 30.000 do 50.000 eura na godišnjem nivou ukupnih prihoda za Opštinu”.

Za sada se, s druge strane, čini da je prihvatanje ponude koju je dao Bemaks za nalazište mineralnog kamena koji bi drobili i koristili za pravljenje betona, gotova stvar. „To je sada atraktivno, jer poslije zabrane eksploatacije šljunka, mljeveni kamen ostaje kao alternativa za proizvodnju betona”, objašnjava Čukić.

Kompanija Bemaks dostavila je, naime, najpovoljniju ponudu na oglas za dodjelu ugovora o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog kamena u lokalitetu Piševska rijeka u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na osnovu Zakona o koncesijama i rang liste koju je 24. februara utvrdila Tenderska komisija za sprovođenje postupka javnog nadmetanja po tom oglasu, donijelo je odluku o izboru najpovoljnije ponude. Kako se može saznati, rok za žalbe na ovu odluku je istekao, tako da je to, u ovom trenutku, čini se, gotov posao. Koncesioni akt Vlada je usvojila još na sjednici 22. septembra prošle godine.

Kada je riječ o kriterijumima, ponuđeni procentualni iznos za obračun koncesione naknade i ponuđeni obim godišnje rudarske proizvodnje vrednovao se sa po 30 poena, reference ponuđača sa 15, prosječni bruto prihod i profit u posljednje tri godine sa po deset i kvalitet poslovnog plana i efekti na zapošljavanje i ekonomski razvoj sa pet bodova.

Ovo bi za Andrijevicu mogao biti već mnogo bolji izvor prihoda, a vjerovatno i za mještane ovog siromašnog grada iz kojeg mladi samo odlaze. Nisu u Bemaksu baš toliko širokogrudi i ne razmišljaju o ravnomjernom regionalnom razvoju i podršci sjeveru, već imaju jasnu računicu.

Nakon zabrane eksploatacije šljunka, ovaj mineralni građevinsko-tehnički kamen kada se izdrobi predstavlja najkvalitetniju sirovinu za proizvodnju betona. Bemaksu je beton prijeko potreban, i ne dozvoljavaju da njihovi poslovi stanu.

Nakon što je prošle godine objavljeno da je jedna poslovna banka zaplijenila parcelu sa poslovnim objektima nekadašnje andrijevičke kompanije Mermer i da ih prodaje za sitne pare, menadžer Opštine je objasnio da se to zemljište ne nalazi na eksploatacionom polju.

„Nalazište mermera se prostire na čak sedamdeset hektara, i to još prema istraživanjima iz šezdesetih godina. Nova istraživanja, koja je radio Geološki zavod iz Podgorice, potvrđuju te prvobitne informacije, kao i to da se radi o takozvanom ukrasnom kamenu visokog i izuzetnog sjaja, odnosno da njegovu osnovu čini arhitektonski građevinski kamen, ili skraćeno AGK”, kazao je Čukić.

Prema njegovim riječima, tek mali procenat mermernog kamena sa nalazišta u Andrijevici slabijeg je kvaliteta i slabijih mehaničkih svojstava. Sve je to pristupačno za valorizaciju i sa zapljenom i prodajom bivših poslovnih prostora fabrike Mermer i manjeg dijela zemljišta nema nikave veze.

Ući u trag tome od koga je banka zaplijenila ovu imovinu, odnosno ko se prethodno kod ove banke i koliko kreditno zadužio stavljajući pod hipoteku cjelokupnu imovinu, nije baš jednostavno.

Nekada uspješna privredna kompanija u Andrijevici, sa nalazištem mermera ispod planine Žoljevice, od privatizacije je promijenila više vlasnika, zatim ušla u stečaj, pa potom ponovo mijenjala vlasnike. Prema nekim informacijama, posljednji vlasnici su bili iz Grčke, i može se pretpostaviti da su oni ti koji su podigli krediti i otišli, ostavljajući banci imovinu.

Nevjerovatno je samo da tajkunska prduzeća opet pokušavaju da se domognu vrijednih mineralnih ruda za male pare. Od koncesionih ugovora na sirovine sjevera, šume, vode i rude, siromašne opštine nemaju skoro nikakvu korist. Neka nova Vlada će morati da poradi na tome da se izvrši decentralizacija i da o svojim bogatstvima odlučuju građani regija sa kojih se to bogatstvo eksploatiše. Ako je vrijeme tajkuna prošlo.

    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Više puta najavljivan obračun sa vlasnicima lažnih diploma u zdravstvu, prosvjeti i policiji do sada je bez značajnijih rezultata. Iz NVO Alternativa tvrde da ne čudi nedostatak volje da se stane na kraj takvom stanju jer je, kažu, značajan dio kadrovika u svakoj političkoj partiji sa „kupljenom“ diplomom

U Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tome gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni da liječe sa lažnim diplomama, i dalje nesmetano rade.

Prethodno, sporne diplome su nostrifikovane, a medicinski radnici su položili i državne ispite.  Iz Alternative su prošle godine saopštili da je, prema njihovim nezvaničnim informacijama, u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto lažnih diploma. Prema istim računicama, broj onih koji državnu platu primaju s lažnom diplomom mjeri se hiljadama.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), nedavno su saopštili da je komisija za provjeru validnosti diploma policijskih službenika formirala 103 predmeta. Provjeravaju se diplome stečene u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i sa Kosova. U MUP-u, kako je kazao državni sekretar Mersudin Gredić, vjeruju „da će se ispostaviti da je najveći broj prijava podnijet bez osnova“.

Komisija MUP-a formirana je početkom prošle godine, a najavili su da će diplome provjeravati „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. Objašnjeno je da su prioritet provjera diploma visokoškolaca, te da je u planu i provjera diploma srednjih škola.

Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić u maju prošle godine kazao je da je tražio od zdravstvenih ustanova da dostave informacije o dosijeima medicinskih radnika koji su se prekvalifikovali, sa podacima gdje su i kada završili srednju medicinsku školu ili fakultet, kako bi se utvrdilo ko ima lažne diplome. On je rekao da će na skener prvo medicinski radnici koji su stekli diplome van Crne Gore, a onda će biti provjerene i isprave iz naše države do kojih su došli prekvalifikacijom. Razultati „skreniranja“ još nijesu saopšteni.

Kako za Monitor kaže koordinator NVO Alternativa Vesko Pejak, ne čudi nedstatak volje nadležnih da stanu na kraj lažnim diplomama u zdravstvu, policiji, javnoj upravi, prosvjeti…  Prema njegovim riječima, prve presude izazvaće domino efekat, pa će se otkriti, tvrdi, da se značajan broj kadrova u svim političkim partijama školovao na taj način.

„Ono što mogu da kažem je da mi nećemo zaboraviti na ovaj ogroman i po društvo opasan problem. Bez obzira na nedostatak političke volje da se djeluje, mi nećemo stati. Sramota je da 15.000 visokoškolaca čeka posao na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), a ljudi s lažnim dipoma rade i odlučuju o sudbini svih nas“, kaže Pejak.

Prema njegovim riječima, odmah nakon završetka parlamentarnih izbora, Alternativa će „zahtijevati da se formiraju komisije u nadležnim resorima, koje bi ispitala sve sumnjive diplome“. Pejak kaže da se od toga ne smije odustati čak i po cijenu da „10.000 ljudi izgubi posao“. Kako ocjenjuje, najhitnije se treba riješiti onih koji u zdravstvenom sistemu rade sa falsifikovanim dilomama.

„Tu je, bukvalno, riječ o opasnosti po život građana. Zaista ne smijemo dozvoliti da kozmetičarke i frizerke, uz svo uvažavanje tih zanimanja, liječe bolesne, kao što je to sada masovna pojava. Maltene, u svakoj zdravstvenoj ustanovi imamo takav slučaj. U pojedinom ustanovama svaka druga medicinska sestra ima sumnjivu diplomu. Alarmantno je i najteže stanje u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), ali i u domovima zdravlja, bolnicama, domovima za stare… Nažalost, mnogo je primjera katastrofalnih posljedica te činjenice. Dešavalo se da u Nikšiću, recimo, zdravstveni radnici 20 minuta ne umiju da zatvore vrata vozila Hitne pomoći, koje je trebalo teško povrijeđeno dijete da preveze do Podgorica. Osobu sa posbenim potrebama koja je došla u nikšićki Dom zdravlja sa dva metka u nozi, poslali su na dalje liječenje i napisali da je došlo do samopovređivanja…“, navodi Pejak.

Sagovornik Monitora objašnjava kako se falsifikovane diplome najčešće dobijaju, kada je riječ o onima koji rade u zdravstvenom sistemu, u Tutinu, Širokom Brijegu, Novom Pazaru.., a neke su i iz Beograda i Prištine. Prema informacijama kojima raspolaže Alternativa, takve dilome koštaju od 1.000 do 1.500 eura, a da se onaj na čije ime glasi ne mora ni pojaviti. Pejak tvrdi da mu je poznat i primjer policajca koji je kupio srednju školu, pa fakultet, pa postao pomoćnik načelnika jednog Centra bezbjednosti.

„Nova vlast ne samo da nije promjenila takvo stanje, već je dovela do povećanja problema. Primali su, na primjer, u preduzeću EPCG – Solar gradnja ljude koji u životu nijesu utičnicu zamijenili. Jedan od direktora, visokokotiranih članova Demokratskog fronta (DF) poslao je sekretaricu službenim autom da mu kupi diplomu u susjednoj državi”, kaže Pejak.

Pokret za Pljevlja pozvao je nedavno nadležne da donesu zakon o borbi protiv prosvjetne mafije „koji bi omogućio kažnjavanje onih koji su kupili diplome i one koji su ih prodali. U tom Pokretu smatraju da je kupovina diploma toliko uzela maha da zemlju vodi u ambis, pošto je najviše vlasnika takvih diploma zaposleno u državnoj službi, pogotovu zdravstvu i policiji.

„Kada je prije petnaestak godina u pljevaljskoj bolnici najavljena republička inspekcije za kontrolu diploma, nastala je trka dobrog dijela zaposlenih da povuku iz dosijea kupljene diplome. Inspekcija nije ni došla, a njima su plate smanjene na nivo koji je odgovarao stvarnom obrazovanju. Ali ni to nije trajalo dugo, oni koji su im prodali diplome omogućili su da ih legalizuju fiktivnim polaganjem ispita. Ima li rješenja za ovo kupoprodajno usmjereno obrazovanje, koje, polako ali sigurno, čitavo društvo vodi u ambis? Treba donijeti Zakon o borbi protiv prosvjetne mafije i jednako kažnjavati one koji su kupili diplome i one koji su ih prodali. Ako se to ne uradi, možda i sačuvamo Crnu Goru od narko kartela, ali od kupljenih diploma sigurno nećemo”, navodi se u saopštenju Pokreta za Pljevlja.

Iz Ministarstva prosvjete ranije su saoštili da je tokom prošle godine podnijeto 6.350 zahtjeva za priznavanje inostranih obrazovnih isprava, kako srednjoškolskih, tako i sa ustanova visokog obrazovanja, od čega je 1.622 iz regiona. Međutim, iz tog resora, prije par mjeseci nijesu mogli da precizo odgovore na novinarsko pitanje da li u Crnoj Gori ima diploma ustanova iz Bosne i Hercegovine, koje tamošnje tužilaštvo istražuje zbog izdavanja lažnih obrazovnih isprava.

Kako su prenijeli bosanski mediji, istraga se vodi protiv Nezavisnog univerziteta Banjaluka (NUBL), Univerziteta za poslovne studije (UPS) Banjaluka, Evropskog univerziteta u Brčkom, Univerziteta u Travniku, Internacionalnog univerziteta Travnik, kao i Visoke škole za primijenjene i pravne nauke Prometej iz Banjaluke.

Srbija već dugo slovi za rasadnik lažnih diploma u regionu, pa ne čudi ni veliki broj afera u tom smislu. Po nalogu posebnog Odeljenja za kriminal i korupciju Višeg tužilaštva u Kraljevu bivši rektor Univeziteta u Kragujevcu i dekan Medicinskog fakulteta privedeni su prošle godine, upravo zbog malverzacije oko diploma koje su nezakonito izdavane hrvatskim i kosovskim državljanima. Lani je uhapšeno i 11 profesora Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, koji su, kako se sumnja, prolazne ocjene studentima naplaćivali od 100 do 500 eura.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari