Povežite se sa nama

OKO NAS

GODINA INSTALIRANJA VLASTI U ULCINJU: Dobri samo Podgorici

Objavljeno prije

na

djecije-igraliste-ulcinj

Slika u samom centru grada pruža poraznu sliku i možda najbolje govori o trenutnoj ulcinjskoj vlasti. Ispred Doma kulture prije dvije godine Opština Ulcinj i Udruženje Roditelji postavili su Dječje igralište, koje je sada preraslo u svoju suprotnost.

Polomljene ograde, ljuljaške, klackalice, mini tobogani i stepeništa, su ostaci ostataka nekadašnjeg igrališta, koje je sada postalo opasnost za mališane.

Pored igrališta dnevno prolaze hiljade ljudi, uključujući i opštinske čelnike. Ali, njih to ne tangira. Ne reaguju čak ni na dobronamjerna ukazivanja građana i medija.

Tuda će 1. aprila, kada se bude proslavljao Dan opštine, proći i redovni gost na ovoj proslavi, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Protokol je da nakon razgovora u Opštini, on pješice dođe do Velike sale Centra za kulturu, gdje će biti održana svečana sjednica Skupštine opštine. Praktično je nemoguće da Vujanović ne vidi ovu ružnu sliku. Biće tu, naravno, i gosti iz cijele države i regiona, a i, pored ranijih najava, neće biti pompeznih proglašenja “počasnih građana Ulcinja”.

Uostalom, malo je kome ovdje do slavlja. U dugoj istoriji tog grada rijetko su kada njegovi stanovnici bili toliko razočarani, demoralizovani i depresivni. Samo tokom ove zime nekoliko stotina građana Ulcinja se iselilo u SAD i u zapadnoevropske države.

Jedan od ključnih razloga svakako je krajnje neuspješna lokalna vlast, koja je postavljena prije tačno godinu dana, dekretom iz Podgorice. DPS se iskoristivši svađe albanskih stranaka, Nove demokratske snage – Forca Nazifa Cungua i koalicije okupljene oko Demokratske partije Fatmira Đeke, vratio na vlast. Zbog ucjena na državnom nivou, Milo Đukanović i Duško Marković su pristali da detroniziraju Đeku, odnosno postave Cungua za gradonačelnika, iako DPS ima više odbornika.

Taj politički eksperiment se odmah pokazao kao mrtvorođenče, iako vlast čini čak 27 od ukupno 33 odbornika!? I sa tim brojem odbornika u lokalnom parlamentu veoma često nema kvoruma!? „Imamo trzavice između nas oko svake tačke koja je na dnevnom redu”, kaže predsjednik Skupštine opštine Ulcinj Ljoro Nrekić, koji je i šef Opštinskog odbora Demokratske partije socijalista.

Gotovo ništa od onog što je potpisano nije ispoštovano, pa je evidentno ogromno nepovjerenje između čelnika vladajuće koalicije. Od potpisivanja sporazuma (13. marta 2016.) održana su samo dva sastanka koalicionih lidera i to uz medijatorstvo člana Predsjedništva DPS zaduženog za Ulcinj, Halila Dukovića.

Zato niko od njih, uključujući i Cungua, nije ni pomenuo godišnjicu formiranja vlasti. Osim, možda, činjenice da je nakon 7,5 godina usvojen Prostorno-urbanistički plan (PUP) Ulcinja, više nema nijednog razloga za hvalu. Ali, i ta činjenica blijedi ako se zna da je ova opština jedina u državi kojoj je taj najvažniji planski dokument izradila i donijela Vlada Crne Gore.

U Građanskom pokretu URA ocijenili su da su jednogodišnji rezultati velike koalicije – veliko ništa. ,,Plaćamo skuplju vodu, komunalni otpad, porez na nepokretnosti i boravišnu taksu. Njihova vladavina je najskuplja vladavina u istoriji Ulcinja. I poslije rekordnog zaduživanja od pet miliona eura imaju ogromnih problema sa servisiranjem obaveza kako prema zaposlenima tako i prema ostalim povjeriocima. Preko 500.000 eura je potrošeno na otpremnine za smanjenje broja zapošljenih, a troškovi plata su veći nego što su bili. Građani sa kamatama plaćaju nerad i bahatost ove vlasti”, kazali su iz te političke grupacije.

Prema riječima građanskog aktiviste Dželala Hodžića, ovako nešto je očekivano. ,,Već 27 godina pluralizma Ulcinj ima ‘čuvene patriote iz nacionalnih partija’ za fotelje i svoj džep, međusobno posvađane, poziciju i opoziciju koji sebe smatraju protivnicima, a ne neistomišljenicima. Zato i ne čudi činjenica da smo u Ulcinju u proteklom periodu imali neuspješne privatizacije, a uspješne likvidacije preduzeća, urušenu privredu, veliku nezapošljenost, mali natalitet, pa zato i veliku emigraciju, prvenstveno omladine, u EU i prekomorske zemlje”, ističe on.

Nada da će biti bolje i da će, kako je govorio aktuelni gradonačelnik, usvajanjem PUP-a početi novo razdoblje za Ulcinj, pokazala se iluzornom. Nakon nedavnog povratka sa Sajma nekretnina u Kanu, Cungu je našao novu mantru: Ulcinju treba aerodrom kako bi krenule investicije.

I to u gradu u kojem se zbog nesposobne i neodgovorne vlasti godinama odlaže početak gradnje vodovodne i kanalizacione mreže, vrijedan preko 20 miliona eura! Ili, gdje se isto toliko čeka na izgradnju 13,5 kilometara puta prema graničnom prijelazu Sukobin, preko koga na ulcinjsku rivijeru stiže dvije trećine turista. U gradu u kojem nema naznaka da će krenuti gradnja bar jednog novog većeg hotela a uredno su potpisani privatizacioni ugovori, pa aneksi na njih, pa opet novi aneksi, i tako u nedogled.

Zato sve ovo u Ulcinju liči na mrcvarenje, na dinamiku ništavila (M.Popović), iako je na pragu nova turistička sezona u kojoj će ljudi pokušati da prigrabe nešto za sebe i familiju kako bi lakše prebrodili zimu.

Vlast je već krenula u predizbornu kampanju za lokalne izbore, čiji će tajming zavisiti od procjene vrha DPS-a. Postoji mogućnost da se oni održe u novembru, u paketu sa lokalnim izborima na Cetinju, Mojkovcu i u Petnjici, ili najkasnije početkom naredne godine. Jedino je izvjesno – za ovom vlašću niko neće žaliti.

,,Ulcinj mora što prije da se oslobodi garniture vječitih političara koji su svojim radom postali dio problema, a ne rješenja. Sa ovim političarima Ulcinj samo gubi. Da su htjeli da rade nešto dobro za ovaj grad, imali su i previše vremena za to. Stoga svaki njihov dan u tim foteljama građane košta nekoliko puta više nego što iznose njihove plate koje su sami sebi izglasali”, ističu iz URE.

Konačna odluka će biti u rukama građana Ulcinja. Najkasnije za deset mjeseci. Mada, stara je istina: u način na koji je nešto stvoreno, upisan je i način njegove razgradnje.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo