Povežite se sa nama

OKO NAS

GODINA INSTALIRANJA VLASTI U ULCINJU: Dobri samo Podgorici

Objavljeno prije

na

Slika u samom centru grada pruža poraznu sliku i možda najbolje govori o trenutnoj ulcinjskoj vlasti. Ispred Doma kulture prije dvije godine Opština Ulcinj i Udruženje Roditelji postavili su Dječje igralište, koje je sada preraslo u svoju suprotnost.

Polomljene ograde, ljuljaške, klackalice, mini tobogani i stepeništa, su ostaci ostataka nekadašnjeg igrališta, koje je sada postalo opasnost za mališane.

Pored igrališta dnevno prolaze hiljade ljudi, uključujući i opštinske čelnike. Ali, njih to ne tangira. Ne reaguju čak ni na dobronamjerna ukazivanja građana i medija.

Tuda će 1. aprila, kada se bude proslavljao Dan opštine, proći i redovni gost na ovoj proslavi, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Protokol je da nakon razgovora u Opštini, on pješice dođe do Velike sale Centra za kulturu, gdje će biti održana svečana sjednica Skupštine opštine. Praktično je nemoguće da Vujanović ne vidi ovu ružnu sliku. Biće tu, naravno, i gosti iz cijele države i regiona, a i, pored ranijih najava, neće biti pompeznih proglašenja “počasnih građana Ulcinja”.

Uostalom, malo je kome ovdje do slavlja. U dugoj istoriji tog grada rijetko su kada njegovi stanovnici bili toliko razočarani, demoralizovani i depresivni. Samo tokom ove zime nekoliko stotina građana Ulcinja se iselilo u SAD i u zapadnoevropske države.

Jedan od ključnih razloga svakako je krajnje neuspješna lokalna vlast, koja je postavljena prije tačno godinu dana, dekretom iz Podgorice. DPS se iskoristivši svađe albanskih stranaka, Nove demokratske snage – Forca Nazifa Cungua i koalicije okupljene oko Demokratske partije Fatmira Đeke, vratio na vlast. Zbog ucjena na državnom nivou, Milo Đukanović i Duško Marković su pristali da detroniziraju Đeku, odnosno postave Cungua za gradonačelnika, iako DPS ima više odbornika.

Taj politički eksperiment se odmah pokazao kao mrtvorođenče, iako vlast čini čak 27 od ukupno 33 odbornika!? I sa tim brojem odbornika u lokalnom parlamentu veoma često nema kvoruma!? „Imamo trzavice između nas oko svake tačke koja je na dnevnom redu”, kaže predsjednik Skupštine opštine Ulcinj Ljoro Nrekić, koji je i šef Opštinskog odbora Demokratske partije socijalista.

Gotovo ništa od onog što je potpisano nije ispoštovano, pa je evidentno ogromno nepovjerenje između čelnika vladajuće koalicije. Od potpisivanja sporazuma (13. marta 2016.) održana su samo dva sastanka koalicionih lidera i to uz medijatorstvo člana Predsjedništva DPS zaduženog za Ulcinj, Halila Dukovića.

Zato niko od njih, uključujući i Cungua, nije ni pomenuo godišnjicu formiranja vlasti. Osim, možda, činjenice da je nakon 7,5 godina usvojen Prostorno-urbanistički plan (PUP) Ulcinja, više nema nijednog razloga za hvalu. Ali, i ta činjenica blijedi ako se zna da je ova opština jedina u državi kojoj je taj najvažniji planski dokument izradila i donijela Vlada Crne Gore.

U Građanskom pokretu URA ocijenili su da su jednogodišnji rezultati velike koalicije – veliko ništa. ,,Plaćamo skuplju vodu, komunalni otpad, porez na nepokretnosti i boravišnu taksu. Njihova vladavina je najskuplja vladavina u istoriji Ulcinja. I poslije rekordnog zaduživanja od pet miliona eura imaju ogromnih problema sa servisiranjem obaveza kako prema zaposlenima tako i prema ostalim povjeriocima. Preko 500.000 eura je potrošeno na otpremnine za smanjenje broja zapošljenih, a troškovi plata su veći nego što su bili. Građani sa kamatama plaćaju nerad i bahatost ove vlasti”, kazali su iz te političke grupacije.

Prema riječima građanskog aktiviste Dželala Hodžića, ovako nešto je očekivano. ,,Već 27 godina pluralizma Ulcinj ima ‘čuvene patriote iz nacionalnih partija’ za fotelje i svoj džep, međusobno posvađane, poziciju i opoziciju koji sebe smatraju protivnicima, a ne neistomišljenicima. Zato i ne čudi činjenica da smo u Ulcinju u proteklom periodu imali neuspješne privatizacije, a uspješne likvidacije preduzeća, urušenu privredu, veliku nezapošljenost, mali natalitet, pa zato i veliku emigraciju, prvenstveno omladine, u EU i prekomorske zemlje”, ističe on.

Nada da će biti bolje i da će, kako je govorio aktuelni gradonačelnik, usvajanjem PUP-a početi novo razdoblje za Ulcinj, pokazala se iluzornom. Nakon nedavnog povratka sa Sajma nekretnina u Kanu, Cungu je našao novu mantru: Ulcinju treba aerodrom kako bi krenule investicije.

I to u gradu u kojem se zbog nesposobne i neodgovorne vlasti godinama odlaže početak gradnje vodovodne i kanalizacione mreže, vrijedan preko 20 miliona eura! Ili, gdje se isto toliko čeka na izgradnju 13,5 kilometara puta prema graničnom prijelazu Sukobin, preko koga na ulcinjsku rivijeru stiže dvije trećine turista. U gradu u kojem nema naznaka da će krenuti gradnja bar jednog novog većeg hotela a uredno su potpisani privatizacioni ugovori, pa aneksi na njih, pa opet novi aneksi, i tako u nedogled.

Zato sve ovo u Ulcinju liči na mrcvarenje, na dinamiku ništavila (M.Popović), iako je na pragu nova turistička sezona u kojoj će ljudi pokušati da prigrabe nešto za sebe i familiju kako bi lakše prebrodili zimu.

Vlast je već krenula u predizbornu kampanju za lokalne izbore, čiji će tajming zavisiti od procjene vrha DPS-a. Postoji mogućnost da se oni održe u novembru, u paketu sa lokalnim izborima na Cetinju, Mojkovcu i u Petnjici, ili najkasnije početkom naredne godine. Jedino je izvjesno – za ovom vlašću niko neće žaliti.

,,Ulcinj mora što prije da se oslobodi garniture vječitih političara koji su svojim radom postali dio problema, a ne rješenja. Sa ovim političarima Ulcinj samo gubi. Da su htjeli da rade nešto dobro za ovaj grad, imali su i previše vremena za to. Stoga svaki njihov dan u tim foteljama građane košta nekoliko puta više nego što iznose njihove plate koje su sami sebi izglasali”, ističu iz URE.

Konačna odluka će biti u rukama građana Ulcinja. Najkasnije za deset mjeseci. Mada, stara je istina: u način na koji je nešto stvoreno, upisan je i način njegove razgradnje.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo