Problem zdravstvene zaštite romske i egipćanske populacije posebno je izražen i jasno prepoznat u relevantnim preporukama Evropske unije. Sve zemlje u EU kao i zemlje u okruženju posebno identifikuju potrebu za značajnim unapređenjem zdravstvene zaštite Roma i Egipćana.

Ustav Crne Gore garantuje materijalnu sigurnost osobi koja je nesposobna za rad i koja nema sredstava za život. Takođe, propisuje da svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu a naročito dijete, trudnica, stara osoba i osobe sa invaliditetom ukoliko ovo pravo ne ostvaruju po drugom osnovu.

Čl. 16 Zakona o zdravstvenoj zaštiti navodi da država obezbjeđuje prioritetne mjere zdravstvene zaštite koje su usmjerene na očuvanje i unapređivanje zdravlja građana i prema istom zakonu zdravstvena zaštita starijih od 65 godina života dostupna je svim građanima.

Prema Pravilniku o bližim uslovima, načinu utvrđivanja i dokazima za utvrđivanje statusa osiguranika zdravstvenog osiguranja koji nijesu u radnom odnosu predviđeno je zdrastveno osiguranje licima koja nijesu u radnom odnosu od 15 do 67 godina života kao i onima koji nijesu zaposleni po propisima o radu. No, građani stariji od 67 godina u Crnoj Gori, a koji nijesu imala radni odnos, suočavaju se sa preprekama u ostvarivanju prava, koja su zagarantovana Ustavom, zakonskim i međunarodnim propisima.

Šta poslije 67. godine? To pitanje je posebno dramatično za one koji spadaju u kategoriju teže zapošljivih osoba kao što su pripadnici romske populacije.

Jedan od njih je Hasan Krasnić (68), koji ne može da ostvari pravo na besplatnu zdrastvenu zaštitu. On je 23 godine bio na evidenciji Biroa za zapošljvanje i redovnom prijavom ostvarivao pravo zdrastvene zaštite – ovjeravanja knjižice do svoje 65. godine.

„Već četiri godine ne mogu da ovjerim zdravstvenu knjižicu pa zato i ne idem redovno kod doktora da se liječim”, objašnjavao je Hasan Krasnić.

„Doktoru se javljam samo kada sakupim dovoljno novca da platim preglede i terapiju koju mu prepiše doktor.”

Hasanu je ugroženo zdravlje. Imao je dvije operacije prostate i ugrađen mu je bajpas. Napominje da se obraćao Birou za zapošljavanje gdje je dobio informaciju da nakon navršenih 65 godina on nema nikakve veze sa njima i da se mora obratiti Fondu PIO.

,,Iz Fonda PIO uputili su me u Centar za socijalni rad, gdje su mi socijalne radnice rekle da je to u nadležnosti Fonda PIO. Nakon toga vratio sam se u Fond PIO odakle su me po drugi put uputili u Centar za socijalni rad. U Centru za socijalni rad sam ponovo dobio informaciju da oni nijesu nadležni za to i da ukoliko želim mogu da predam zahtjev za tuđu njegu”, objašnjava Hasan Krasnić.

Podnio je zahtjev za tuđu njegu i nakon četiri mjeseca dobio odgovor da je njegov zahtjev odbijen. ,,Stekao sam utisak da su mi to predložili samo da bi me se otarasili i da sam im dosadio tražeći moja Ustavom i zakonom zagarantovana prava. To što imam više od 65 godina i što sam Rom ne znači da treba da umrem. Imam porodicu od devet članova, a niko od njih nije u radnom odnosu i nijesu u mogućnosti da mi uplaćuju doprinose svaki mjesec po 80 eura za zdravstveno osiguranje”, kaže za Monitor Hasan Krasnić.

Pita se da li je moguće da u 21. vijeku ne može dobiti besplatnu zdravstvenu zaštitu i da se dozvoljava da čovjek umre jer ne može da ovjeri zdravstvenu knjižicu zbog zakona koji nijesu dobro regulisani.

Anita Beriša, istraživateljica kršenja ljudskih prava u NVO Phiren Amenca pratila je slučaj Hasana Krasnićija i napominje da se radi o direktnoj diskriminaciji starih a posebno starih osoba iz romske zajednice.

„NVO Phiren Amenca se obratila Centru za socijalni rad, Ministarstvu zdravlja i Fondu PIO. Samo je Centar za socijalni rad odgovorio da je to nadležnost Ministarstva zdravlja”, objašnjava Beriša i dodaje da će ova organizacija i dalje zahtijevati od nadležnih institucija da iznađu rješenje kako bi se ovim licima obezbijedila besplatna zdravstvena zaštita.

„Prema posljednjem popisu stanovništva svega 203 osobe iz romske zajednice su stariji od 60 godina”, ističe Beriša za Monitor.

Rome život troši nemilice i ne da im šansu da dožive duboku starost. „Svi oni koji dožive preko 60 godina žive u veoma teškim uslovima”, kaže Beriša. Ona smatra da se što prije mora izmijeniti Zakon o zdravstvenom osiguranju, kako bi se Pravilnikom prepoznala kao posebna kategorija i lica starija od, sada već 67 godina.

„Neophodno je izmjeniti Zakon o zdravstvenom osiguranju kojim bi se kao posebna kategorija za besplatnu zadravstvenu zaštitu prepoznali ljudi stariji od 67 godina koji ne mogu da ostvare ovo pravo po članu 6 aktuelnog Zakona o zdravstvenom osiguranju”, objašnjava Beriša.

Ona ukazuje da bi se ovom malom izmjenom omogućilo ovoj kategoriji da dostojanstveno prožive svoju starost i ne brinu o doprinosima koje sada moraju da plate, a nemaju mogućnosti za to. „Ponavljam, posebnu korist imale bi osobe iz redova romske populacije koji u 95 odsto slučajeva nemaju pristup besplatnom zdravstvenom osiguravanju”, zaključuje Beriša.

Šućko Baković, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, kazao je ranije da je neophodna efikasna i djelotvorna reakcija nadležnih službi, kako bi se obezbijedila sistemska briga za najstarije građane. ,,Crna Gora spada u evropske zemlje sa visokim indeksom starenja. Broj građana iznad 60 godina, u odnosu na ukupan broj stanovništva, kontinuirano se povećava, a stari se po mnogim osnovama nalaze na marginama društva”, podsjetio je Baković.

Na osnovu istraživanja socijalnog položaja Roma, koje je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava realizovalo u februaru 2016. Godine, identifikovani su ključni problemi koji se tiču zdravstvene zaštite romske i egipćanske popuacije. Oko 40 oodsto uzorkom obuhvaćenih Roma i Egipćana vlastito zdravstveno stanje procenjuje kao loše ili veoma loše. U 26 odsto romskih i egipćanskih domaćinstava živi makar jedna osoba teškog zdravstvenog stanja ili sa invaliditetom, od čega u šest odsto ovih domaćinstava (od tih 26 odsto), živi više od jedne osobe teškog zdravstvenog stanja. Računajući očekivano trajanje života samo za ovaj period došlo se do podatka da je očekivano trajanje života pripadnika romske populacije 55. godina. Poređenja radi, očekivani životni vijek pripadnika većinskog stanovništva u Crnoj Gori je 76. godina.

,,To znači, kada se neko rodi kao pripadnik romske zajednice u Crnoj Gori, očekivano je da će u prosjeku živjeti oko 20 godina kraće od nekog koji je u istoj zemlji rođen kao neko ko ne pripada romskoj populaciji”, objašnjava Anita Beriša.

Enis EMINOVIĆ