Povežite se sa nama

OKO NAS

STARIJI OD 65 GODINA BEZ BESPLATNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE: Stari Romi najpogođeniji

Objavljeno prije

na

krasnic

Problem zdravstvene zaštite romske i egipćanske populacije posebno je izražen i jasno prepoznat u relevantnim preporukama Evropske unije. Sve zemlje u EU kao i zemlje u okruženju posebno identifikuju potrebu za značajnim unapređenjem zdravstvene zaštite Roma i Egipćana.

Ustav Crne Gore garantuje materijalnu sigurnost osobi koja je nesposobna za rad i koja nema sredstava za život. Takođe, propisuje da svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu a naročito dijete, trudnica, stara osoba i osobe sa invaliditetom ukoliko ovo pravo ne ostvaruju po drugom osnovu.

Čl. 16 Zakona o zdravstvenoj zaštiti navodi da država obezbjeđuje prioritetne mjere zdravstvene zaštite koje su usmjerene na očuvanje i unapređivanje zdravlja građana i prema istom zakonu zdravstvena zaštita starijih od 65 godina života dostupna je svim građanima.

Prema Pravilniku o bližim uslovima, načinu utvrđivanja i dokazima za utvrđivanje statusa osiguranika zdravstvenog osiguranja koji nijesu u radnom odnosu predviđeno je zdrastveno osiguranje licima koja nijesu u radnom odnosu od 15 do 67 godina života kao i onima koji nijesu zaposleni po propisima o radu. No, građani stariji od 67 godina u Crnoj Gori, a koji nijesu imala radni odnos, suočavaju se sa preprekama u ostvarivanju prava, koja su zagarantovana Ustavom, zakonskim i međunarodnim propisima.

Šta poslije 67. godine? To pitanje je posebno dramatično za one koji spadaju u kategoriju teže zapošljivih osoba kao što su pripadnici romske populacije.

Jedan od njih je Hasan Krasnić (68), koji ne može da ostvari pravo na besplatnu zdrastvenu zaštitu. On je 23 godine bio na evidenciji Biroa za zapošljvanje i redovnom prijavom ostvarivao pravo zdrastvene zaštite – ovjeravanja knjižice do svoje 65. godine.

„Već četiri godine ne mogu da ovjerim zdravstvenu knjižicu pa zato i ne idem redovno kod doktora da se liječim”, objašnjavao je Hasan Krasnić.

„Doktoru se javljam samo kada sakupim dovoljno novca da platim preglede i terapiju koju mu prepiše doktor.”

Hasanu je ugroženo zdravlje. Imao je dvije operacije prostate i ugrađen mu je bajpas. Napominje da se obraćao Birou za zapošljavanje gdje je dobio informaciju da nakon navršenih 65 godina on nema nikakve veze sa njima i da se mora obratiti Fondu PIO.

,,Iz Fonda PIO uputili su me u Centar za socijalni rad, gdje su mi socijalne radnice rekle da je to u nadležnosti Fonda PIO. Nakon toga vratio sam se u Fond PIO odakle su me po drugi put uputili u Centar za socijalni rad. U Centru za socijalni rad sam ponovo dobio informaciju da oni nijesu nadležni za to i da ukoliko želim mogu da predam zahtjev za tuđu njegu”, objašnjava Hasan Krasnić.

Podnio je zahtjev za tuđu njegu i nakon četiri mjeseca dobio odgovor da je njegov zahtjev odbijen. ,,Stekao sam utisak da su mi to predložili samo da bi me se otarasili i da sam im dosadio tražeći moja Ustavom i zakonom zagarantovana prava. To što imam više od 65 godina i što sam Rom ne znači da treba da umrem. Imam porodicu od devet članova, a niko od njih nije u radnom odnosu i nijesu u mogućnosti da mi uplaćuju doprinose svaki mjesec po 80 eura za zdravstveno osiguranje”, kaže za Monitor Hasan Krasnić.

Pita se da li je moguće da u 21. vijeku ne može dobiti besplatnu zdravstvenu zaštitu i da se dozvoljava da čovjek umre jer ne može da ovjeri zdravstvenu knjižicu zbog zakona koji nijesu dobro regulisani.

Anita Beriša, istraživateljica kršenja ljudskih prava u NVO Phiren Amenca pratila je slučaj Hasana Krasnićija i napominje da se radi o direktnoj diskriminaciji starih a posebno starih osoba iz romske zajednice.

„NVO Phiren Amenca se obratila Centru za socijalni rad, Ministarstvu zdravlja i Fondu PIO. Samo je Centar za socijalni rad odgovorio da je to nadležnost Ministarstva zdravlja”, objašnjava Beriša i dodaje da će ova organizacija i dalje zahtijevati od nadležnih institucija da iznađu rješenje kako bi se ovim licima obezbijedila besplatna zdravstvena zaštita.

„Prema posljednjem popisu stanovništva svega 203 osobe iz romske zajednice su stariji od 60 godina”, ističe Beriša za Monitor.

Rome život troši nemilice i ne da im šansu da dožive duboku starost. „Svi oni koji dožive preko 60 godina žive u veoma teškim uslovima”, kaže Beriša. Ona smatra da se što prije mora izmijeniti Zakon o zdravstvenom osiguranju, kako bi se Pravilnikom prepoznala kao posebna kategorija i lica starija od, sada već 67 godina.

„Neophodno je izmjeniti Zakon o zdravstvenom osiguranju kojim bi se kao posebna kategorija za besplatnu zadravstvenu zaštitu prepoznali ljudi stariji od 67 godina koji ne mogu da ostvare ovo pravo po članu 6 aktuelnog Zakona o zdravstvenom osiguranju”, objašnjava Beriša.

Ona ukazuje da bi se ovom malom izmjenom omogućilo ovoj kategoriji da dostojanstveno prožive svoju starost i ne brinu o doprinosima koje sada moraju da plate, a nemaju mogućnosti za to. „Ponavljam, posebnu korist imale bi osobe iz redova romske populacije koji u 95 odsto slučajeva nemaju pristup besplatnom zdravstvenom osiguravanju”, zaključuje Beriša.

Šućko Baković, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, kazao je ranije da je neophodna efikasna i djelotvorna reakcija nadležnih službi, kako bi se obezbijedila sistemska briga za najstarije građane. ,,Crna Gora spada u evropske zemlje sa visokim indeksom starenja. Broj građana iznad 60 godina, u odnosu na ukupan broj stanovništva, kontinuirano se povećava, a stari se po mnogim osnovama nalaze na marginama društva”, podsjetio je Baković.

Na osnovu istraživanja socijalnog položaja Roma, koje je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava realizovalo u februaru 2016. Godine, identifikovani su ključni problemi koji se tiču zdravstvene zaštite romske i egipćanske popuacije. Oko 40 oodsto uzorkom obuhvaćenih Roma i Egipćana vlastito zdravstveno stanje procenjuje kao loše ili veoma loše. U 26 odsto romskih i egipćanskih domaćinstava živi makar jedna osoba teškog zdravstvenog stanja ili sa invaliditetom, od čega u šest odsto ovih domaćinstava (od tih 26 odsto), živi više od jedne osobe teškog zdravstvenog stanja. Računajući očekivano trajanje života samo za ovaj period došlo se do podatka da je očekivano trajanje života pripadnika romske populacije 55. godina. Poređenja radi, očekivani životni vijek pripadnika većinskog stanovništva u Crnoj Gori je 76. godina.

,,To znači, kada se neko rodi kao pripadnik romske zajednice u Crnoj Gori, očekivano je da će u prosjeku živjeti oko 20 godina kraće od nekog koji je u istoj zemlji rođen kao neko ko ne pripada romskoj populaciji”, objašnjava Anita Beriša.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo