Povežite se sa nama

DUHANKESA

Lašva

Objavljeno prije

na

Lašva! Od kada sam ga prvi put čuo, znao sam da ću kroz to ime, u vezi tog imena, jednom spoznati, shvatiti, skontati (nazovite to kako god hoćete), nešto krupno i važno. I evo odnekud ga isčeprkah iz dubine moje duhankese – netačno, nisam ga ja iščeprkao, odjednom mi je samo iskrslo u sjećanju, potpuno bešumno, kao slika.

Ljetna noć. Gluho doba. To znači: “doba kom su oduzeti zvuci”. Vrijeme unutar vremena, konkretno, period unutar 24 sata jednog dana, u kom se ništa ne čuje, doba u kom je taj dan gluh! U gluho doba ne čuje se ni promukli šapat zavjerenika koji rade o glavi caru, ni jaglijanje slavuja u procvjetalom lugu; ni hropac samrtnika, ni krik sladostrasnika. Šta god se reklo, šta god se oglasilo u gluho doba, isto je kao da i nije bilo; ako je neko i vidio, niko nije čuo. Čak ni onaj koji je to gledao svojim očima, neće im vjerovati jer ništa nije čuo svojim ušima! Eto, u to doba sam prvi put ugledao Lašvu.

Lašva. Žuta svjetlost dvije sijalice, sa dvije krive bandere podrhtava povijena pod teretom ogromnog mraka; oko sijalica oblijeću desetine noćnih leptira, tvrdokrilaca, sitnih šumskih mušica prozračnih krila. Kruže nepravilnim putanjama, nepredvidljivo, iscrtanim nervoznim trzajima vertikalno uvis ili rikošetiraju kao spori, lelujavi kuršumi, i zatim padajući u kovit kao oboreni avioni u plamenu, potonu u mrak. U sredini, između ove dvije bandere, na rubovima krugova ucrtanih u mrak žutim svjetlom sijalica baš kao da lebdi u mraku – prizemna zgrada: iznad širom otvorenih ulaznih vrata, velika tabla osvjetljena istim onakvim žutim svjetlom treće sijalice iznad dovratka. Na tabli piše crnim velikim slovima: LAŠVA – ЛАШВА. Te tri sijalice svijetle u hropcu, zadnjim dahom, kao da su poslednje na svijetu što se još opire opsadi nadolazećeg mraka. Eto, tako je izgledala Lašva kada sam je prvi put ugledao, Lašva koju sam upamtio za cijeli život.

Lašva. U čekaonici stanične zgrade, ovećoj prostoriji niskog plafona, na pet drvenih klupa, poređanih jedna iza druge, putnici. Na prvoj, tri starije žene zabrađene maramama, u suknjama od tamnog platna. Spavaju, naslonjene jedna na drugu. Sve tri su sa platnenim torbama u krilu; na drugoj klupi dvije mršave žene slične dobi, sa šamijama, u dimijama. Ispruženom rukom jedna drži oveći sepet spušten na pod. Druga u krilu steže bošću; na trećoj klupi, cijelom dužinom, ispružio se mlađi čovjek. Pod glavom mu ranac, a preko ruba na drugom kraju klupe štrče gumeni opanci i vunene čarape; četvrta klupa je prazna; na petoj klupi neobrijan, čupav momak, zabačene glave, otvorenih usta, skamenjen u snu, kao da ne diše. Kraj otvorenog prozora stoje dva muškarca i puše. Plavi dim lelujavo se uzdiže i nestaje u mraku kroz prozor. S vremena na vrijeme povuku i otpuhnu po koji dim. Na golom betonskom podu dječak i djevojčica (on desetak, ona jednu-dvije godine manje), sjede okrenuti licem jedno prema drugom nešto razgovaraju ali tako tiho da se ništa ne čuje. Eto, to se dešavalo u na stanici u Lašvi kada sam tamo došao prvi put.

Da je gluho doba završilo i da su se danu vratili zvuci označilo je poluglasno pitanje: ,,Hoće li uskotračni voz sa Komara doći na vrijeme u 02:20′?” koje je ostalo bez odgovora. Malo zatim: ,,Zna li se koliko će kasniti? Ako ne bude kasnio, neće stići na voz radnici koji su krenuli pješke iz dalekih sela još u deset naveče!”. Treće pitanje je zvučalo kao suzdržano jarosno siktanje: ,,Šta me briga ko će stići a ko neće. Ja moram sutra ujutro stići na posao. Hoće li taj voz uopšte ikada doći?”

Lašva. Željeznička stanica, izgubljena u mraku u gluho doba; jedni čekaju voz za koji ne znaju ni kada će doći ni hoće li doći; kroz mrak hitaju drugi strijepeći da im voz ne pobjegne! Nisu samo oni tada čekali, svi čekaju neki svoj voz! I niko ne zna hoće li mu voz doći na vrijeme!? Niko ne zna ni kada će doći, ni da li će uopšte nekada doći voz koji čeka. Ni oni koji trče da stignu na vrijeme, ne znaju hoće li im voz pobjeći; a ako im se posreći te stignu prije voza, ne znaju hoće li ga dočekati, kada dođe – ako dođe!??

Svi smo tu, na istom mjestu, u gluho doba, na ovoj istoj željezničkoj stanici utonuloj u pomrčinu, cijeli svijet i svi ljudi, svi smo u Lašvi.

Ferid MUHIĆ

Komentari

DUHANKESA

Cigle u prozoru imperije

Objavljeno prije

na

Objavio:

I u najdaljoj budućnosti, dok god opstaju imperije, naći će se i cigli (BRICS), a biće i ljudi koji će imati smjelosti da bace cigle u prozore imperije

 

Predsjednik Donald Tramp proglasio je članice BRICS-a za neprijatelje koji predstavljaju prijetnju za SAD i najavio da će za 10 posto povećati carinu na sve njihove proizvode. Konkretno, ovo se odnosi na Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južni Afriku,  jer prva slova ovih država čine akronim BRICS   (Brazil, Russia, India, China and South Africa). Riječ “bric” (množina:“brics“) na engleskom jeziku znači “cigla”, pa je zanimljivo vidjeti da li su ove  „cigle”  prijetnja imperiji i ako jesu, čime bi je to mogle ugroziti!?

Dramatičnost i ozbiljnost ove najave, povećava činjenica da je upućena u toku održavanja godišnje konferencije BRICS-a u Rio de Žaneiru i da obuhvata  sve države koje se usude da podrže „anti-američku politiku ove grupe“.  Istina je da BRICS raste i da je, tokom ove decenije, sa četiri proširen na 10 država članica (Saudijska Arabija je u statusu kandidata), uz devet država partnera i oko 12 država na listi da se pridruže. Ukupno, organizacija sada obuhvata oko 25 posto svjetske ekonomije i praktično polovinu stanovnika planete. Iz ove perspektive BRICS  izgleda prilično ozbiljno, dok njihova namjera da u uzajamnom trgovinskom prometu uvedu plaćanje lokalnim valutama svake zemlje članice, sugeriše i realnu moć da ozbiljno ugroze US dolar.

Međutim, izbliza pogledane, stvari ne stoje ružičasto za BRICS. Kina i Rusija, kao ekonomski najmoćnije članice, plaćanje lokalnim valutama svode na juan i rublju i to samo u području energenasa, dok su, pritisnute sankcijama Zapada, Kina i Rusija u svemu ostalom sputane da intenzivinije uvedu najavljenu de-dolarizaciju.  Prema podatcima BRICS-a, od $33 triliona ukupnog globalnog trgovinskog prometa u 2024 godini na BRICS otpada svega $1 trilion, odnosno, oko tri posto. US dolarom se i dalje obavlja oko 90 posto svih transakcija u svijetu i oko 60 posto svjetskih novčanih rezervi. Uz to, NDB (centralna banka BRICS-a), koja je rival Svjetskoj banci, 2024. godine odobrila je kredite u visini od $39 milijardi (biliona), što je beznačajna suma u poređenju a $1 trilion koliko je pozajmljeno od Svjetske banke. Prema procjenama ekonomista, ove brojke opasnost od de-dolarizacije čine neznatnom pa i to samo teorijski i u vrlo dalekoj budućnosti. Oni koji likuju zbog toga, mogli bi proglasiti BRICS za klub ljubitelja ekonomskih i finansijskih eksperimenata a ne za globalnu  transformativnu silu kako neki žele da vide ovu organizaciju.

I pored svega, BRICS je ostao nepokolebljiv  i jedinstven na ovogodišnjem samitu u Riju. Uz sve kulturne, ekonomske, političke i ideološke razlike,  u Deklaraciji, objavljenoj prije dva dana,  7. juna 2025. godine, oštro su osudili jednostrane sankcije za jedne države i protekcionističke tarife za druge, ne imenujući ni te države, ni predsjednika Donalda Trampa, koji stoji iza tih odluka. Istakli su da takve mjere narušavaju svetsku trgovinu i krše međunarodne propise; ukazali su na spremnost da sarađuju na razvoju i upotrebi AI (vještačke inteligencije), klimatskih promjena i zdravlja u svijetu; osudii su postojeće vojne konflikte u svijetu i kršenje međunarodnih propisa o ljudskim pravima, ne imenujući ni SAD, ni Izrael. U završnom obraćanju, predsjednik Brazila Lula je  naglasio:“Svijet se promijenio. Mi ne želimo imperatora.“

Kada je riječ o imperatorima, stvari su jasne. Kao što je rekao Džozef Majnard Kejnz upitan šta očekuje u budućnosti: “U relativno daljoj budućnosti, svi smo mi mrtvi.“ Svi, pa i imperatori, nesvjesni da i oni mariširaju u areni života  zajedno sa umirućima koji im kliču.  Ali i u najdaljoj budućnosti, dok god opstaju imperije, naći će se i cigli (BRICS), a biće i ljudi koji će imati smjelosti da bace cigle u prozore imperije.

Jednu poveću ciglu valjalo bi hitnuti i u prozore EU Parlamenta koji je danas popodne iz izvještaja o Makedonji, imperatorskom samovoljom izbrisao i makedonski jezik i Makedonce.

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

DUHANKESA

Sloboda kao provokacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god Tramp bio živopisna i naizgled nepredvidljiva figura lidera, velika zabluda je smatrati da bilo koji predsjednik  SAD, pa makar to bio i Donald Tramp, djeluje po svom uvjerenju – u krajnjoj liniji, samovoljno i nepredvidljivo

 

 

Za onoga ko bi da sve ljude učini svojim slugama, slobodan čovjek je trn u oku. Za imperiju koja bi da pokori cijeli svijet, slobodna država je neoprostiva provokacija.

Objektivno neprovocirani napad Izraela na Iran planiran je odavno, a pretočen je u detaljno razrađen strateški dokument odobren od Kongresa i objavljen pod naslovom;“Kojim putem u Persiju? Opcije za novu američku strategiju prema Iranu“ (“Which Path to Persia? Options for a New American Strategy toward Iran”), juna 2009. godine. Na čelu grupe od šest autora bio je Martin Indik (Martin Indyk), najuticajnija cionistička figura u Vašingtonu, rame uz rame sa Henri Kisindžerom.

Ukazivanje Irana  da je ovaj napad objektivno neprovociran je bespredmetan, jer je slobodni Iran provokacija za hegemonističke planove totalne kontrole Zapadne Azije i aktivan protivnik izraelske okupacije Palestine.   Iako je Tramp saopštio da je Izrael napao Iran na svoju ruku, pokazalo se da je Vašington ne samo znao za ovaj napad i direktno  ga podržao sa obavještajnim informacijama, pomorskim, satelitskim i radarskim uslugama, nego se i uključio u agresiju na Iran, ispaljujući dubinske rakete na iranska nuklearna postrojenja.

U međuvremenu, Izrael krši sve međunarodne zakone, okupira Liban, djelove Sirije i praktično cijelu Palestinu, vrši genocid nad Palestincima punih 20 mjeseci ubijajući desetine hiljada djece i žena, ne samo nekažnjeno i bez sankcija, nego i bez moralne osude donošenjem pravosnažne rezolucije u UN, jer SAD, UK i Francuska odmah stave veto!

Ovo orkestrirano djelovanje Izraela i SAD  prema Iranu, odnosno cijelom regionu Bliskog Istoka, potvrđuje da su njihovi dugoročni interesi usklađeni a uloge jasno podijeljene. Jedan od tih ciljeva je zadržavanje regionalne hegemonije u regionu pod izraelskom okupacijom, drugi je potkopavanje homogenosti revolucionarne garde koja je stub Irana, sa krajnjim efektom njenog zbacivanja i zamjene sa režimom koji će poslušno provoditi interes okupatora; treći je totalna kolonizaciuja Palestine. Ovi ciljevi koji otkrivaju dvije važne činjenice: 1. da su procjene o zapostavljanju SAD interesa za Bliski Istok, na račun njihovog maksimalnog fokusiranja na Kinu i Daleki Istok, neosnovane; 2. Da je spoljna politika SAD odavno fiksirana konstanta koju sve administracije doslijedno i bez izuzetka provode u djelo.

Konkretno, koliko god predsjednik Tramp bio živopisna i naizgled nepredvidljiva figura lidera, velika zabluda je smatrati da bilo koji predsjednik  SAD, pa makar to bio i Donald Tramp, djeluje po svom uvjerenju – u krajnjoj liniji, samovoljno i nepredvidljivo. Svaki novoizabrani predsjednik samo je novi uposlenik dužan da realizuje odavno planirane zadatke u datoj fazi ostvarenja krajnjeg cilja. A cilj se zove Novus Ordo Seclorum – Novi svjetski poredak!

Projekt definisan prije 250 godina, sa jasno proklamiranim ishodom: prekrojiti svijet po svom nacrtu i vladati njime po svom nahođenju! Tim svijetom će upravljati jedna hegemonistički inspirisana elita koja nikome neće polagati račune. Svaka država koja bi se osmjelila da se,  pozivanjem na sopstveni suverenitet  i slobodu, suprotstavi realizaciji Novog svjetskog poretka, biće smatrana za nedopustivu provokaciju i prijetnju za sigurnost samoproglašenog “slobodnog svijeta“ i Novi svjetski poredak.

U ovoj fazi, zadaci koje je samo djelimično ostvario Trampov prethodnik Džo Baiden, ostaju Trampu: da normalizuje (Abraham plan) odnose Izraela sa ostalim arapskim zemljama; da kolonizira i pripoji Izraelu preostale djelove Palestine; da uspostavi vojnu, političku i demografsku kontrolu populacije na Bliskom Istoku; da preuzme kontrolu nad njihovim resursima i vodom;  da kontroliše koridor i koji povezuje Indiju i Arabiju, da poveže Jordan i Izrael sa Grčkom; da preuzme Panamski kanal – svi jasno definisani septembra 2023 godine na G20 samitu u Nju Delhiju.

Farid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

DUHANKESA

Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Širokog srca, otvorenih ruku, Sarajevo treba dozvoliti Konferenciju evropskih rabina.  Neka upravo iz Sarajeva odjekne  njihova osuda cionizma i genocida! Ako poruka bude podrška genocidu i cionističkom režimu Netanjahua, kako to najavljuju mediji iz Hrvatske i Srbije, to će značiti da su sami sebe na najgori način kompromitovali

 

 

Jutros sam pročitao vijest da će se od 16. do 18 juna  2025 godine, u Sarajevu,  održati Konferencija evropskih rabina (CER). Šokantnost ove vijesti u prilogu je naglašena još šokantnijim naslovom:“Iz Sarajeva podrška Izraelu?- Grad šehida postaje glasnogovornik genocida u Gazi!“

Analiza je lucidno locirala i rekonstruisala  klopku u koju je, nepotvrđenim pristankom (?) da se ova  Konferencije održi u Sarajevu, upao grad Sarajevo. Jer, kao što se konstatuje u tekstu:“…Očekivani zaključak Skupa će biti otvorena podrška ratu koji već dvije godine država Izrael vodi u Gazi i na Zapadnoj Obali. Dodatno ovu retoriku huškanja pojačavaju mediji u Hrvatskoj i Srbiji koji su, likujući, već najavili da će: „…iz Sarajeva otići snažna. javna poruka solidarnosti sa izraelskim državom i narodom u njihovim teškim vremenima.“  Očito, sve je učinjeno da se Sarajevo dovede u situaciju Ili/Ili: Ili će se Sarajevo, na svoju sramootu i na ogorčenje svojih građana, biti proglašeno gradom koji podržava genocid, ili će, u slučaju da odbije gostoprimstvo CER-u biti optuženo za antisemitizam i islamski radikalizam, uz nepredvidljive komplikacije po  međunarodni status BiH njene  aspiracije za članstvo u EU. Ako je planirana provokacija, planirana je da u oba slučaja Sarejevo, Bosna i Bošnjaci  – gube!

Šta da u radi Sarajevo u ovakvoj situaciji? Klopka je postavljena, ali ako se odigra pametno,  u tu klopku mogu upasti upravo oni koji su je postavili. Kako? Najprije, alarmira naglašeno insistiranje na navodno već poznatim zaključcima koje će ova Konferencija navodno donijeti. Šta ako je upravo tu mamac? Kako znati? Nema drugog načina nego širom otvoriti vrata i dopustiti održavanje Konferencije. Jer, previše lako se prelazi preko činjenice da nije riječ o konferenciji Izraelske vlade, nego o Konferenciji evropskih rabina. Mnogi istaknuti rabini žestoko su se suprotstavili genocidu Netanjahuove cionističke vlade nad Palesticima Gaze i Zapadne Obale. Jedan od najjačih argumenta nekolicine rabina jeste  potenciranje da  je  cionizam upravo negacija izraelskog patriotizma i da stoga predstavlja najopasniju formu antisemitizma! Ako su rabini tražili da održe svoju konferenciju u Sarajevu (što se nameće kao očigledna provokacija),  ne smije se isključiti mogućnost da su to uradili upravo iz poštovanja prema Sarajevu kao viševjekovnoj paradgimi kulturne tolerancije  i  zajedničkog života pripadnika različitih religija. Mnoge generacije Jevreja proživjele su svoj život  u miru i uz puno poštovanje u Sarajevu. Big „D“, David Elazar, najpopularniji vrhovni komandant izraelske armije (IDF), šef generalštaba (1972 – 1974) rođen je i odrastao u Sarajevu! Ovim izborom, umjesto klopke, Sarajevo je zapravo dobilo najjače karte. Ako odigra mudro!

Neka otvori vrata rabinima, neka oni sami prenesu svoju poruku, svejedno da li će to biti  osuda genocida i cionističke politike Netanjahua, ili njihova afirmacija.  Na osnovu čega bilo ko tvrdi da unaprijed zna kakvi će zaključci biti  donijeti? Možda je to namjerna dezinformacija, možda je upravu tu najveća klopka  sa ciljem  da se Sarajevo ocrni kao grad koji je odbio da primi jevrejske rabine – možda čak i protivnike režima Netanjahua!? Širokog srca, otvorenih ruku, Sarajevo treba dozvoliti ovu Konferenciju. Pod uslovom da se jasno i javno osudi politika i praksa genocida –  rabinima treba dati šansu. Neka upravo iz Sarajeva odjekne  njihova osuda cionizma i genocida! Ako poruka bude podrška genocidu i cionističkom režimu Netanjahua, kako to najavljuju mediji iz Hrvatske i Srbije, to će značiti da su sami sebe na najgori način kompromitovali. Postupili su kao kada bi Konferencijha evropskih nacista (CEN), bezočno insistirala do održi svoju Konferenciju u Jerusalimu!

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo