Istraživanje Društvene vrijednosti i otpornost mladih na polarizaciju u društvu, ekstremna i radikalna ponašanja pokazuje da 46 odsto učenika vjeruje da se problemi mogu riješiti isključivo nasiljem ili agresivnim djelovanjem. Takođe, vjeruju da su neprijatelji svi koji drugačije misle

Kada je krajem prošle godina izašla studija Centra za građansko obrazovanje (CGO) koja je pokazala značajnu konzervativnost kod mladih u Crnoj Gori u pogledu vjerske i etničke pripadnosti, javnost je bila šokirana. Međutim, ovogodišnje istraživanje Fourma MNE pokazuje još drastičnije rezultate – mladi su radikalizovani, ne vjeruju u pozitivne društvene vrijednosti i imaju problematične uzore.

Istraživanje Društvene vrijednosti i otpornost mladih na polarizaciju u društvu, ekstremna i radikalna ponašanja je sprovedeno u saradnji sa Zavodom za školstvo, a obuhvatilo je preko 7.000 crnogorskih učenika i učenica uzrasta od 13 do 18 godina. Iz Foruma MNE su kazali da je značajan broj mladih, u prosjeku oko 50 odsto, isključiv u mišljenju  – svijet vide jednostrano, kroz suprotstavljene kategorije: „crno – bijelo“ „naši – njihovi“, „mi smo dobri, oni su zli“, „pravi vjernici protiv nevjernika“, „patriote protiv izdajnika“ itd, skloni su odbacivanju dijaloga i kompromisa – polovina učenika i učenica  veruje da su njihovi stavovi apsolutno ispravni i da su im „neprijatelji“ svi koji drugačije misle.

Takođe, ukazuju da značajan broj učenika i učenica manifestuje socijalnu distancu prema osobama drugačijeg političkog opredjeljenja (38 odsto), prema osobama sa fizičkim invaliditetom (36,5 odsto) ili sa oštećenjem vida ili sluha (30 odsto), te u odnosu na osobe druge vjere i druge nacionalnosti (24 odsto).

„Učenici i učenice idealizuju nasilje i ekstremne metode rješavanja problema, njih 46 odsto vjeruje da se problemi mogu riješiti isključivo nasiljem ili agresivnim djelovanjem… Analiza stavova mladih ukazuje na značajnu prisutnost konzervativnih i tradicionalnih društvenih vrijednosti u njihovim socijalnim interakcijama. Rezultati istraživanja pokazuju da mladi prilikom upoznavanja i druženja vode računa o nacionalnoj, vjerskoj i političkoj pripadnosti – za 37 odsto učenika i učenica važna je nacionalna pripadnost, a za 44 odsto vjerska pripadnost“, navodi se u saopštenju Foruma MNE.

Da je agresija glavni alat rješavanja problema, pokazuju i puni stupci dnevnih novina i portala o vršnjačkom nasilju.

Menadžerka projekta Anđelija Lučić kaže da mladi u našoj državi nemaju povjerenja u pozitivne društvene vrijednosti i da se oslanjaju  na društveno vidljive, ali vrijednosno problematične uzore. Kaže da je samo jedan od citata – „Bitno je da budeš istaknut u društvu, nije bitno kako se do toga dolazi.“

„Mladi su pod uticajima influensera i vršnjaka tako da nekako nemaju povjerenja u to da se pošten rad, učenje i trud isplate“, kazala je Lučić.

Psihološkinja Anđela Nikčević ocjenjuje da su rezultati prilično uznemirujući. Ističe da ih je nužno razumjeti, sagledati i pronaći način da se sa mladima radi kako bi se situacija promijenila.

„Ako uzmem koncept načina na koji učenici tretiraju ispunjavanje upitnika i njihov odnos prema ispitivanje onoga što oni jesu danas, uz činjenicu da su vrlo skloni da percipiraju da, iako kažete da je sve anonimno, danas postoji snažan prizvuk toga da će ’neko znati šta sam ja rekao’. ’Ja ću onda odgovoriti ono što se od mene očekuje za svaki slučaj’. U tom kontekstu moram pružiti svoj uvid i da kažem da me u tom kontekstu ovi odgovori zastrašuju“, kazala je Nikčević.

Istraživanje identifikuje i nekoliko međusobno povezanih izvora ranjivosti mladih, poput narušenih sistema vrijednosti, nepovoljnih društvenih okolnosti obilježenih korupcijom, kriminalom i normalizacijom nasilja, te snažnog uticaja konzervativnih i tradicionalnih normi koje nerijetko proizvode obrasce društvene isključivosti. Istovremeno, obrazovni sistem, iako formalno promoviše vrijednosti dijaloga, tolerancije i građanske odgovornosti, u praksi se suočava s ograničenjima koja umanjuju njegovu preventivnu i vaspitnu funkciju.

“Sve nam ovo govori da je neophodno razviti sveobuhvatan set mjera koje će istovremeno djelovati na individualnom, obrazovnom i društvenom nivou. Potrebno je razviti i primijeniti integrisane obrazovne programe koji sistemski podstiču demokratsku kulturu, medijsku pismenost i etičko promišljanje, uz aktivno uključivanje mladih u procese donošenja odluka i oblikovanja društvenog života“, navodi se u istraživanju.

Efikasna prevencija nasilnog ekstremizma i društvene polarizacije zahtijeva pažljivo osmišljene programe koji su prilagođeni specifičnom kontekstu zajednice. Prilagodljivost programa podrazumijeva uzimanje u obzir lokalnih potreba, odnosa moći, formalnih i neformalnih mreža, kao i strukturnih karakteristika zajednice u kojoj se program sprovodi.

Na kraju, izgradnja povjerenja mladih u institucije predstavlja ključni preduslov za jačanje njihove otpornosti na društvenu polarizaciju. Povjerenje mladih (a i većine ostalih grupa) u institucije gradi se kroz transparentnost, odgovornost u donošenju odluka, dosljednu primjenu pravila i zakona, poštovanje etičkih standarda i aktivno uključivanje građana u procese odlučivanja.

Mladi osjećaju nedovoljnu empatiju kod vršnjaka

Učenici procjenjuju da oko 50 odsto mladih, njihovih vršnjaka, nema dovoljno saosjećanja, empatije prema onima koji su u teškoj situaciji, koji su ugroženi i koji pate. U isto vrijeme smatraju da bi trećina njihovih vršnjaka izbjeglo da se druži i sjedi u klupi sa osobama druge vjere, druge nacionalnosti, drugačijeg političkog opredjeljenja.

„Manjak empatije i raširenost socijalne distance u društvu mladi objašnjavaju tradicionalnim kulturnim obrascima ’hladnog društva’, društva u kojem se ’osuđuje izražavanje emocija’, društva koje ne prihvata ’nove obrasce ponašanja’, raširenim stereotipima i predrasudama posebno prema osobama homoseksualnog opredjeljenja, osobama sa HIV-om, osobama sa mentalnim poremećajima, ali i nedostatkom komunikacije i socio-emocionalnih vještina“, navodi se u istraživanju.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Dramatičan porast prijetnji, mržnje i zastrašivanja žena u javnom životu Crne Gore

Nakon izjave direktorice CIN CG Milke Tadić-Mijović da prvi čovjek Pljevalja Dario Vraneš baštini ,,sve što nije građanska i slobodarska antifašistička Crna Gora”, Vraneš se potrudio da to potvrdi. Zloupotrebljavajući Njegoševe stihove na Instagramu je prenio dio izjave Tadić-Mijović i odgovorio: ,,Kazuj babo jesi li vještica? Jesam kneže, nije fajde kriti”.

Usljedile su brojne reakcije na Vranešovu uvredu, uz primjetno odsustvo osude partija koje sa njegovom čine vlast. Ipak, dvadeset poslanica Skupštine, od ukupno 23, saopštilo je da najoštrije osuđuju ,,neprimjerene i ponižavajuće riječi koje je Vraneš uputio Tadić Mijović”.  Saopštenje je  potpisala i jedna od tri poslanice Vranešove NSD – Bojana Pićan, kao i jedina poslanica najbližeg koalicionog partnera te stranke – Jelena Kljajević iz DNP.

Predstavnici NVO i građanski aktivisti zatražili su pokretanje odgovarajućih postupaka protiv Vraneša pred nadležnim institucijama, a od njegovog koalicionog partnera, premijera Milojka Spajića (PES), da hitno omogući razrješenje predsjednika Opštine Pljevlja.

Vraneš je uputio izvinjenje svim ženama uz dodatak da mu nije bila namjera da vrijeđa. Pokušao je da objasni ,,da je odgovor gospođi Tadić Mijović bio isključivo političke prirode, a ne lične”.

Na dijelu portala i društvenih mreža uslijedile su najogavnije poruke mizoginije i mržnje prema novinarki.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, po službenoj dužnosti, formirao je predmet zbog  uvredljivog komentara, kao i  Osnovno državno tužilaštvo (ODT) Pljevlja.

Ovo je 26. slučaj napada i prijetnji novinarima od 28 tokom ove godine, prema podacima regionalne mreže Safejournalist, najpotpunijoj bazi podataka napada na medijske radnike. Trend koji je uočljiv proteklih godina, nastavlja se. Od svih napada ove godine, čak je 16 usmjereno prema novinarkama. Onlajn napadi i prijetnje novinarkama najučestaliji su, zabilježeno je 13 takvih slučajeva.

,,Novinarke sajber prostor vide kao veliki izvor prijetnji, za razliku od stvarnog života gdje malo ko može doći i vrijeđati te u lice. Mi smo zabilježili ponovljene prijetnje silovanjem, ubistvom…”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Marijana Camović-Veličković, potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore.

Najviše prijetnji preko društvenih mreža, tokom ove godine,  upućeno je novinarki Vijesti Jeleni Jovanović, koja zbog ranijih napada i prijetnji ima 24 sata policijsku zaštitu, i Danici Nikolić, urednici  M portala.

Jovanović je prijavila 13. aprila da joj je ženska osoba koja se predstavila kao Milica Ćuk prijetila smrću, zbog teksta koji je objavljen u tom mediju. Naknadno je prijetnje ponovila mejlom. Policija je podnijela krivičnu prijavu protiv državljanke Srbije M.Ć. (36) zbog sumnje da je izvršila krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.

Anonimnu prijeteću poruku sa telefonskog broja iz Bosne i Hercegovine Jovanović je dobila 13. septembra. Policiji i tužilaštvu rekla je da ne zna ko stoji iza poruke, ali da može biti bilo ko od članova organizovanih kriminalnih grupa o kojima godinama izvještava.

U oktobru , Jovanović je prijavila da je nepoznata osoba na Fejsbuk nalogu „Niko Kater“ objavila njenu fotografiju, koju je bez dozvole preuzela sa njenih društvenih mreža, uz tvrdnju da je Jovanović uhapšena. Istog dana, u svoj inboks primila je niz prijetećih poruka, uključujući uvrede i komentare na nacionalnoj osnovi. Bjelopoljska policija saopštila je da je podnijela krivičnu prijavu protiv M. K. iz tog grada zbog sumnje da je ugrozio sigurnost novinarke.

Urednica „M portala“ Danica Nikolić je 28. februara 2025. primila mejl  prijetećeg i uvredljivog sadržaja, sa čim je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, koji se izjasnio da se radi o krivičnom djelu ugrožavanje sigurnosti.

U dva navrata ove godine, Nikolić je prijavila prijetnje smrću. Prijetnje smrću i silovanjem ovoj novinarki stižu već tri godine. Nikolić je na saslušanju rekla da od 10. septembra 2022, kada je sa iste mejl adrese primila prvu prijetnju smrću, do danas ništa nije učinjeno.Dodala je da je besmisleno da prijetnje dalje prijavljuje.

Uprava policije je u septembru ove godine identifikovala osobu za koju se sumnja da od decembra 2022. godine prijeti urednici M portala, saopšteno je iz policije. Nikolić je izjavila da se radi o Branku Uroševiću, državljaninu Australije, te da je policija konačno saopštila „ono što znaju već gotovo tri godine, minus par mjeseci“. ODT Podgorica izdalo je nalog da se protiv Uroševića, koji je osumnjičen da je u kontinuitetu prijetio urednici M portala, podnese krivična prijava.

,,Od 2021. do 2024. godine novinarke u Crnoj Gori doživjele su razne oblike napada. Bilo je ozbiljnih fizičkih napada i prijetnji po život ali ubjedljivo najučestaliji oblik napada su uznemiravanje i ostali oblici prijetnji od kojih je većina on-line. Tokom istraživanog perioda zabilježena su 32 incidenta u kojima su žene bile žrtve. Iz sumiranih podataka  može se vidjeti da je u posljednje dvije godine, odnosno 2023. i 2024, nasilje prema novinarkama povećano u odnosu na novinare”, kaže za CIN-CG Camović-Veličković.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore u svom izvještaju o radu za 2024., konstatuje da se ,,najveći broj reagovanja i saopštenja Zaštitnika odnosio na uvredljiv govor, govor mržnje, online prijetnje i zastrašivanja, kao i primjere mizoginije i seksizma”.

Da nasilje nad ženama u digitalnoj sferi predstavlja jedan od najrasprostranjenijih vidova nasilja nad ženama i privlači pažnju međunarodnih tijela i organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, saopštio je zaštitnik Siniša Bjeković. Naveo je da su žene u političkom životu Crne Gore veoma targetirane i izložene ovoj vrsti nasilja. Podsjetio je i da ta institucija godinama upozorava na sve veće prisustvo ove pojave, ali da se nažalost stanje ne mijenja. On smatra da problem nije zakonodavstvo već njegova primjena.

Iz Društva profesionalnih novinara (DPNCG) nedavno su saopštili da je posljednjih godina primijetan rast rodno zasnovanog nasilja nad novinarkama,što potvrđuje i statistika, i činjenica da fizičku zaštitu Uprave policije imaju tri novinarke.

Kako su naveli, sudovi za prekršaje imaju 11 postupaka od kojih se osam tiču novinarki. Donijete su tri pravosnažne prekršajne presude koje se tiču napada i prijetnji novinarima, od kojih se dvije odnose na novinarke. Podaci UP, dostavljeni DPNCG, pokazuju da se od 17 registrovanih slučajeva u 2024. –  10 odnosilo na novinarke, a od 20 u 2025. (zaključno sa 20. oktobrom), 13 se tiče novinarki.

Na udaru su i civilne aktivistkinje i političarke. Sa teškim uvredama i napadima suočavale su se Andrijana Vuković, Dragica Sekulić, Vesna Bratić, Draginja Vuksanović-Stanković.

Nakon što je ljetos šef poslaničkog kluba DPS Danijel Živković prijetio potpredsjednici Skupštine iz vladajućih Demokrata Zdenki Popović, reagovala je i Silvana Koh Merin, predsjednica Žena političkih liderki (WPL). ,,Prijetnje i nasilje su dio opisa posla. Kao i mizoginija i seksizam. Ne. Ćutanje to dozvoljava. Kada se dogodi, mora se jasno osuditi”, napisala je Koh Merin.

Po brutalnosti su se isticali napadi na dugogodišnju kritičarku vlasti, direktoricu MANS-a Vanju Ćalović. U martu ove godine na Fejsbuk stranici koja promoviše aktuelnu vlast objavljena je fotografija koja aludira na prljavu kampanju koju je protiv ove civilne aktivistkinje bivša vlast vodila u tabloidu Informer 2014. godine.

Krajem ljeta, Demokrate su direktoricu Akcije za ljudska prava Teu Gorjanc-Prelević optužili da pokušava da spriječi „veting“ u bezbjednosnom sektoru kako bi u službi ostali oni ,,koji su služili mafiji”. Napadi su nastavljeni na portalima bliskim vlasti na kojima je objavljen diskreditujući tekst protiv njenog muža.

Krajem prošlog mjeseca DPN je pokrenulo inicijativu da se u Krivični zakonik, koji je u proceduri izmjena, unesu odredbe kojima bi se pooštrila kazna za napade na novinarke i sve žene koje se bave poslom od javnog interesa, a koje su meta napada i prijetnji zbog posla koji obavljaju.

Predrag NIKOLIĆ

Sudije Vrhovnog suda donijele su odluku kojom je Crna Gora obavezana da isplati oko 26 hiljada eura Baranki O. A,  zbog nesprovođenja zaštitnih mjera uprkos prijavama i očiglednom riziku od nasilja od strane njenog supruga V. DŽ, koji je 15.novembra 2015.godine ubio njenog oca

Da su nadležni organi svojim nepostupanjem doprinijeli tragediji koja se sredinom novembra dogodila u mjestu Čanj, nadomak Bara, po prvi put jasno u svojim odlukama navode sudije Vrhovnog suda Crne Gore. Oni su donijeli odluku kojom je Crna Gora obavezana da isplati skoro 26 hiljada eura Baranki O. A,  zbog nesprovođenja zaštitnih mjera uprkos prijavama i očiglednom riziku od nasilja od strane njenog supruga V. DŽ, koji je 15.novembra 2015.godine ubio njenog oca.

„ Vrhovni sud Crne Gore je odbio kao neosnovanu reviziju Države Crne Gore i potvrdio pravosnažnu odluku kojom je država obavezana da tužilji O.A isplati 25.813 eura, i do 20.900 eura na ime nematerijalne štete, uz zakonsku zateznu kamatu, kao i 4.913 eura za zaštitu porodičnog troška, kao i 4.913 eura za zaštitu troškova parničnog postupka“, navodi se u saopštenju.

Sud je, kako se dodaje, utvrdio da nadležni organi nisu sproveli niti ranije izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja i uznemiranja supruge tužilje iako je postojao visok i očigledan rizik od ponavljanja nasilja.

„V.Dž. je već kršio sudske mjere zabrane približavanja tužilji i njihovoj djeci, kao i mjeru zabrane uznemiranja i uhođenja, koje su mu bile izrečene u trajanju od tri mjeseca. Uprkos brojnim prijavama i obavještenjima policije da je tužilja primala uznemirujuće telefonske poruke i da su mjere prekršene, izostale su hitne i djelotvorne radnje države radi njene zaštite. Suprug tužilje, V. Dž, višestruko osuđivan, je 15. novembra 2015. godine, u večernjim satima, u porodičnoj kući roditelja svoje supruge O. A, u naselju Čanj u Baru, u prisustvu njihovog dvoje maloljetne djece, vatrenim oružjem izvršio teško krivično djelo“, navode sudije Vrhovnog suda.

Naoružan automatskim puškom, nakon nasilnog ulaska u kuću, ispalio je više projektila u pravcu svoje bivše supruge, njene majke i oca, nanijevši im teške tjelesne povrede. Od zadobijenih povreda njen otac je preminuo na licu mjesta.

Vrhovni sud je zaključio da se ove posljedice mogu dovesti u direktnu vezu sa nečinjenjem nadležnih državnih organa i neizvršavanjem izrečenih zaštitnih mjera.

U obrazloženju presude, Vrhovni sud se pozvao na domaće zakonodavstvo, Istanbulsku konvenciju i praksu Evropskog suda za ljudska prava, naglašavajući da se država ne može generalno smatrati odgovornom za akt nasilja koje počine privatna lica. Međutim, odgovornost države nastaje onda kada ona na svoju dužnost djeluje u cilju ispunjenja nasilja nad žrtvom, da preduzme sve razumne korake radi njene zaštite, kao i da obezbijedi brzo i djelotvorno istraživanje izvora o nasilju u porodici, budući da ima obavezu da zaštiti sva lica u svojoj nadležnosti od nasilja koje nad njima počinje privatna lica.

Ovom presudom, kako su zaključile sudije Vrhovnog suda, potvrđeno je da obaveza države ne prestaje formalnim donošenjem zaštitnih mjera, već zahtijeva njihovo hitno, posljednje i stvarno sprovođenje, što predstavlja značajan korak u jačanju institucionalne odgovornosti i zaštite prava žrtava porodičnog nasilja u Crnoj Gori.

Ubistvo se  dogodilo 15. novembra 2015.godine u Čanju. Suđenje za ovaj slučaj bilo je zatvoreno za javnost, a na kraju postupka Džinkić je osuđen na 20 godina zatvora.

Nakon odluke Vrhovnog suda uslijedile su i prve reakcije. Advokat Nebojša Asanović  presudu je okarakteriosao ohrabrujućom, uz napomenu da to ništa ne znači bez pokretanja individualne odgovornosti svih.

„Treba jasno odrediti, po imenu i prezimenu, koji su državni službenici policije i tužilaštva, a možda i drugi, direktno odgovorni zbog nepreduzimanja odgovarajućih mjera protiv izvršilaca krivičnih djela ili prekršaja zbog nasilja u porodici, a što je u ovom slučaju rezultiralo i ubistvom jedne osobe i teškim tjelesnim povredama druge“, ocjenio je on u razgovoru za Portal RTCG.

Posebno se osvrnuo na činjenicu da je Vrhovni sud zaključio da postoji direktna veza između teških posljedica i nepostupanja državnih organa, odnosno neizvršavanja izrečenih zaštitnih mjera.

„ Sada Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, po mom mišljenju, mora da pokrene postupke protiv konkretnih državnih službenika koji su zbog svojih propusta u radu direktno odgovorni zbog navedenog nasilja u porodici i s tim u vezi pretrpljene štete koju sada država mora zbog njih da plati,  ali i da podnese krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu protiv takvih zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili nesavjesnog rada u službi“, ocijenio je advokat.

Neda Radović iz NVO „Sistem“ kaže da presuda otvara prostor i drugim žrtvama da pokrenu postupke protiv države u situacijama gdje je izostalo blagovremeno djelovanje uprkos jasnom riziku. Ističe da je presuda Vrhovnog suda važan korak, ali dubinska institucionalna promjena mora biti svakodnevna praksa, a ne reakcija tek nakon tragedije.

„Presuda predstavlja prelomni trenutak u sudskoj praksi, jer po prvi put eksplicitno utvrđuje da država ne samo da mora donijeti zaštitne mjere, već ima obavezu da ih sprovede hitno, dosljedno i djelotvorno. Samo formalno postojanje mjera nije dovoljno: kada institucije ne postupaju, država snosi odgovornost. Ovakav pristup uvodi viši standard institucionalnog djelovanja, ali i odgovornosti“, kazala je Radović.

Dodaje i da presuda jasno šalje poruku – propusti u zaštiti žrtava nijesu prihvatljivi.

„Zbog toga ona nesumnjivo otvara prostor i drugim žrtvama da pokrenu postupke protiv države u situacijama gdje je izostalo blagovremeno djelovanje uprkos jasnom riziku. Istovremeno, vjerujemo i očekujemo da presuda djeluje preventivno: da podstakne institucije da unaprijede svoje postupanje, kako bi se tragedije spriječile prije nego što dođe do mogućnosti naknadne odgovornosti. Kao organizacija koja se bavi zaštitom žrtava nasilja, pozdravljamo ovakvu odluku i već uočavamo određene pomake u praksi. Nadamo se da će praksa blagih kazni i tolerisanja kršenja mjera zaštite ostati u prošlosti“, kazala je Radović.

Prema njenim riječima, u slučajevima porodičnog nasilja, propusti su bili višeslojni i nastali su u koordinaciji policije, tužilaštva, sudova i sistema nadzora nad sprovođenjem zaštitnih mjera.

„Uprkos brojnim prijavama i jasnim indikatorima visokog rizika, policija nije blagovremeno reagovala. Sudovi su izricali mjere, ali su one ostajale bez stvarnog nadzora, pa je sistem kontrole njihovog poštovanja praktično bio neefikasan. Upravo u tim pukotinama institucionalne koordinacije dogodio se najteži ishod“, kazala je Radović.

Da bi se izbjegle ovakve situacije, po njenoj ocjeni, potrebno je: dosljedno i bez izuzetka sankcionisati svako kršenje zaštitnih mjera, od prvog trenutka; ojačati kadrovske i operativne kapacitete policije, kako bi mogla da reaguje hitno; obezbijediti kontinuiranu edukaciju policije, tužilaštva i sudova u procjeni rizika i postupanju sa žrtvama; uspostaviti funkcionalne mehanizme nadzora, koji ne zavise od pojedinaca već od sistema i ojačati ulogu skloništa i prihvatilišta i obezbijediti njihovu stabilnu finansijsku podršku.

Žrtve nasilja, naročito one koje prežive femicid ili teške oblike nasilja, prema njenim riječima,moraju imati dugoročnu psihološku, socijalnu i pravnu podršku države.

„To ne može biti privremena, već sistemska obaveza. Sve dok svaka žena ne osjeti da je stvarno sigurna i zaštićena, ne možemo govoriti o stvarnom napretku. Ova presuda je važan korak, ali dubinska institucionalna promjena mora biti svakodnevna praksa, a ne reakcija tek nakon tragedije“, zaključila je Radović.

Svetlana ĐOKIĆ