DRUŠTVO
EKSPLOZIJE U MOJKOVAČKOJ FABRICI ,,TARA”: Nemar plaćen životima
Objavljeno prije
8 godinana
Objavio:
Monitor online
Zbog povreda koje je zadobio u eksploziji koja se dogodila u ponedjeljak 29. januara u mojkovačkoj fabrici Tara Aerospace and Defence Products, preminuo je ove sedmice radnik te fabarike Maksim Vujičić. U istoj eksploziji teško je povrijeđen njegov kolega Radovan Čobeljić. Za njegov se život još bore ljekari i Vojno medicinske akademije (VMA) u Beogradu, gdje je zajedno sa Vujičićem prebačen ubrzo nakon eksplozije.
,,Eksplozija se dogodila u pogonu za presovanje pirotehničkih materija gdje su posao obavljala dva lica koja su i povrijeđena. Na licu mjesta su izuzeti tragovi na osnovu kojih se može utvrditi uzrok eksplozije. Uzrok eksplozije će biti poznat nakon obrade izuzetih tragova i njihovih vještačenja”, kazao je bjelopoljski Osnovni državni tužilac (ODT) Vladan Đalović.
Tri dana nakon nesreće nije bilo poznato kome će biti povjereno vještačenje. Kako je saopštio PR Osnovnog suda u Bijelom Polju Denis Zvrko, tužilaštvo će zatražiti prikupljanje potrebnih obavještenja, a postupak je u fazi izviđaja. Tek kada bude završeno vještačenje, tužilaštvo će moći da se odredi prema predmetu.
Ovo je četvrta eksplozija u fabrici Tara u posljednje četiri godine, u kojima je 15 zaposlenih povrijeđeno, a dvoje umrlo. Osim Vujičića radnica Slobodanka Ćorić preminula je u eksploziji koja se dogodila u junu 2015. godine, dok je sedam njenih kolega povrijeđeno.
U februaru, 2014. godine povrijeđena je Gordana Bošković, šefica pirotehničkog sektora, a, potom, 24. oktobra, takođe, u eksploziji je povrijeđeno šestoro radnika.
Radnici mojkovačke fabrike koja je, nakon eksplozije, privremeno zatvorena, strahuju da će ponovo, kao i kada se desila eksplozija 2015. godine, tokom koje je stradala njihova koleginica, zvaničan uzrok nesreće biti – ljudski faktor. Inspekcija rada kaznila je fabriku oružja Tara tada sa 4.320 eura.
Slično je i sa eksplozijom iz februara 2014. godine. Uprava za inspekcijske poslove kaznila je fabriku sa 500, a njenog direktora sa 30 eura, zbog eksplozije prije četiri godine. Tada je utvrđeno da rukovodilac jedne od laboratorija u kojoj je došlo do eksplozije nije imao ljekarsko uvjerenje da je sposoban da obavlja te zadatke.
Od četiri eksplozije, koje su se desile u fabrici Tara, samo je jedna dobila sudski epilog. Za incident iz oktobra 2014. godine, pukovnku u penziji Dragoslavu Negoiciću, koji je bio jedan od šest povrijeđenih radnika, stavljeno je na teret – teško djelo protiv opšte sigurnosti. Taj spor je u toku pred Osnovnim sudom u Bijelom Polju.
Negoicić, koji je bio šef pogona pirotehnike, sa zavidnim iskustvom iz te oblasti, pred bjelopoljskim Osnovnim sudom u novembru prošle godine kazao je da nije kriv. On je tada tvrdio ,,da je optužnica montirana, a istraga vođena da se fabrika oslobodi bilo kakve odgovornosti i sve svali na njega”.
,,Nesreća se dogodila pri proizvodnji olovotrinitrorezorcinata, eksplozivne materije koja spada u grupu inicijalnih eksplozivnih materija, a čelnici fabrike su sve vrijeme poricali ovu činjenicu govoreći da se radi o pirotehničkoj smješi”, kazao je on. Rekao je da uslovi za rad sa opasnim supstancama nijesu bili adekvatni i da su zbog toga često morali da improvizuju.
Optuženi je, u primjedbi na vještačenje i optužnicu, napisao i da se ,,u fabrici nikada nije kontrolisao kvalitet datog proizvoda, a nije poslat ni na analizu u neku verifikovanu ustanovu”. To, kako je napisao, ,,znači da tehnologija nikada nije na adekvatan način verifikovana”.
Kako je kazao za Monitor, dok je on radio, nijesu poštovana pravila o količini eksploziva, koji se može nalaziti u jednoj prostoriji.
On objašnjava da, ako bi se radilo sa propisanim količinama, moguće je da se dogode eksplozije, ali u razmjerama, koje ne bi mogle teže povrijediti ili usmrtiti zaposlene.
Takođe, tvrdi i da mojkovačka fabrika uvozi mnogo sirovina na crno, pa zbog toga one nijesu ni pouzdane. Dok je bio zaposlen, na te i na druge nepravilnosti ukazivao je nadređenima, ali su oni rijetko kad imali razumijevanja i još rjeđe popravljali stvari na bolje.
,,Norme su ono što u ovoj djelatnosti ne bi trebalo da postoji, Međutim, bar dok sam ja radio, nedozvoljeno dugo radno vrijeme i nerealna norma su bile uzrok i mnogih neopreznosti radnika”, kaže. Tvrdi i da ima dokumentaciju koja može potkrijepiti njegove riječi.
Radnica Beba Jušković, koja je takođe bila povrijeđena u toj eksploziji, pred sudom je rekla da njene koleginice i ona nijesu znale da su pravili inicijalni eksploziv, već pirotehničku smješu.
Osnovni razlozi nesreća u mojkovačkoj fabrici oružja, tvrde zaposleni, su problemi sa bezbjednosnim protoklima i osposobljenošću zaposlenih. Iako kažu da se minulih godina, naročito poslije eksplozije u kojoj je radnica izgubila život, radilo nešto na unapređenju zaštitnih mjera, poštovanju procedura i normi bezbjednog rada, to tvrde, nije ni blizu zadovoljavajućeg. Objašnjavaju i da su napravljene promjene, kada je riječ o dužini boravka u ,,bunkeru” s presom, u kojem se u ponedjeljak i dogodila ekplozija, pa se sada radi po dva sata, nakon čega slijedi ,,rotiranje” dvočlanih timova.
,,O tome kako se nekad, a kako se sada radi, naročito mogu svjedočiti oni koju su ovdje od prije 1996. godne. Tada se znalo da je za poslove koje mi radimo obavezna višemjesečna i prilično skupa obuka u Krušiku iz Valjeva. Sada se to završava za nekoliko dana, a formalno vodi kao mnogo duža obuka. Uči se s papira nešto što se tako ne može naučiti. Osnovno na ovom poslu, to znamo mi stari radnici, je naučiti da sačuvaš glavu”, priča jedan od radnika. ,,Do 1996. godine u fabrici nije bilo eksplozija, jer se mislilo mnogo o sigurnosti radnika, bez obzira šta ko mislio o tadašnjem rukovodstvu. Sada nas je duplo manje, a dolazimo na posao s istim rizikom kao da idemo na ratište.”
Njihova sindikalna organizacija, čje je rukovodstvo izabrano nakon smjene i otkaza predsjednika Marinka Medojevića, drugačijeg je stava. U zvaničnom saopštenju, koje je potpisao, aktuelni predsjednik Goran Krgović, navodi se da su u pogonima ,,sprovedene zaštitne mjere i ispoštovane procedure i norme bezbjednog rada.”
Menadžemt Tara Aerospace and Defence Products samo je nekim medijima, nakon nesreće, poslao saopštenje. Za ostale su preporučili čekanje i završetak istrage.
,,Kompanija preko svojih stručnih službi sprovodi mjere zaštite na radu, u kontinuitetu, svakodnevno kontroliše proces rada sa ciljem podizanja nivoa bezbjednosti na potreban nivo, kako bi se rizik od neželjenih događaja sveo na najmanji stepen”, saopštio je menadžment.
Direktor fabrike Radoje Kljajević naglasio je ,,da pojedinci, koristeći zainteresovanost medija, zajedničku nesreću zloupotrebljavaju na najprizemniji i nedobronamjeran način”.
Medojević je više puta tokom minulih godina upozoravao na uslove rada u fabrici. Takođe i nekoliko onih koji su u novembru minule godine proglašeni tehnološkim viškom. Riječ je o radnicima sa radnim stažom dužim od 30 godina.
,,Petoro naših kolega dobili su otkaze. Slučajno ili ne, to su, uglavnom oni, koji su minulih godina, upućivali otvorene i konktretne zamjerke na račun bezbjednosti radnika, zarada i ponašanja menadžmenta. Nažalost, nikavu podršku nijesmo mogli da im damo, jer se svako od nas borio da sačuva posao. Morate shvatiti da je većini od oko 200 zaposlenih u fabrici ta zarada jedini prihod”.
Radnici kažu i da su na mjesta kolega koji su proglašeni ,,suvišnim” odmah primljeni novi. Oni, kako tvrde, rade isti poslove kao otpušteni, ali se radno mjesto drugačije zove. Prema nezvaničnim informacijama, još 20 Mojkovčana do sredine februara trebalo bi da dobiju posao u Tari. To su, kako kažu, predizborna obećanja.
Većinski vlasnik fabrike oružja Tara u Mojkovcu je kontroverzni švajcarski trgovac oružjem Hajnrih Tomet. On preko tri povezane firme posjeduje 76 odsto akcija, dok Vlada Crne Gore ima 12,5 odsto. Svjetski mediji, među kojima i Njujork tajms, istraživačke novinarske mreže i Amnesti internešenel (AI) navodili su da je Tomet optuživan za šverc oružja i da je bio na listi američkog Stejt dipartmenta za nadzor mogućih ilegalnih trgovaca oružjem. Međutim, on je u više navrata negirao umiješanost u bilo kakve nelegalne radnje u vezi sa prodajom oružja. Zaposleni kažu da su većinskog vlasnika vidjeli jedino na fotografijama u medijima.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRAĐEVINSKI PODUHVATI ČEDOMIRA POPOVIĆA U BAOŠIĆIMA: Održivi junaci tranzicije
Objavljeno prije
2 sedmicena
6 Marta, 2026
Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Čedomir Popović i njegova kompanija Carine su u Baošićima za potrebe nove hotelske plaže zatrpale devet metara mora. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas
Kompanija Carine biznismena Čeda Popovića u Baošićima kod Herceg Novog gradi veliki hotel i nasipa i betonira plažu ispred njega. Popovićeva kompanija je zakupila plažu ispred budućeg hotela od 1.500 kvadrata, a planira da je proširi na čak 12.500 kvadrata. U zamahu obimnih radova u potpunosti je zatrpala stari kameni baošićki mandrać koji je prepoznatljivi objekat lokalne kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa.
O kakvom se prekrajanju obale, koja je pod zaštitom UNESCO-a, radi svjedoči i to da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore da je neophodno izvršiti korekciju pomorskih karata Boke kotorske. Za potrebe nove plaže u Baošićima zatrpano je devet metara mora!
Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je hitnu obustavu radova, uz obrazloženje da se zahvat izvodi u UNESCO zaštićenoj zoni područja i mimo propisanih procedura.
Popović tvrdi da je procedure poštovao. Dozvolu za nasipanja čak 12.500 kvadrata mora u Baošićima, Carinama je izdala Opština Herceg Novi. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore, koja je ocjenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.
Iz Uprave su upozorili i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi. Navode da su i na to dali negativno mišljenje, ali da ono nije uvaženo, dok je tokom izgradnje došlo do rušenja potencijalnog kulturnog dobra Palata Smekja-Rašković, gdje se nalazi kulturno dobro Spomen-ploča u znak sjećanja na boravak francuskog pisca Pjera Lotija, o čemu su pisali inspekciji.
,,Uprava ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. Uprava postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su iz Uprave.
Drugi organi očigledno služe za izdavanje dozvola. Tako se iz Opštine pravdaju da o dva dodatna sprata budućeg hotela nijesu odlučivali oni već Vlada i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.
Slučaj zatrpavanja mora pomenut je i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ukorena je Uprava koja je jedina radila svoj posao – poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.
Drugačiji apel, upućen je Upravi, na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, održanoj krajem prošlog mjeseca. Premijer i predsjednik ove komisije Milojko Spajić naložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada poništiti zaključak o investicionim kupalištima koji je i omogućio radove na obali u Baošićima.
Direktorica Uprave Petra Zdravković upozorila je na sjednici da je UNESCO saznao za aktivnosti na uređenju plaže, te da Crna Gora uskoro može očekivati njihov upit o tome kako je država postupila.Spajić je predložio da se sa UNESCO izvrše konsultacije u odnosu na započete aktivnosti na plaži, te još jednom naglasio da je javni interes UNESCO status koji ne smije biti ugrožen pojedinačnim interesima investitora. On je predložio i poništenje građevinske dozvole koja je izdata kompaniji Carine.
Da sve neće i ne može ići tako glatko, opomenuo je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović koji je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna.Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.
Uključio se i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazavši da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, u suprotnom će ostati zapušten prostor. Pitao je i ko će snositi materijalnu štetu jer će investitor tužiti Opštinu.
Poznati su raniji stavovi Radunovića i Katića oko problematizovanja potrebe za UNESCO zaštitom koja, po njihovim tvrdnjama, koči razvoj. S druge stane, stav UNESCO-a, da je betoniranje i devastacija svjetske kulturne baštine neprihvatljivo, je odavno jasan.
Zanimljivo je da su, dok su bili opozciija, Demokrate ukazivale na problematičnu kupovinu Turističko-ugostiteljskog preduzeća Južni Jadran, koje je posjedovalo veliki broj nepokretnosti u Herceg Novom od strane Popovića. Sada njihova poslanica brani nastavak problematičnog posla.
Vlasnik Carina Čedomir Popović je jedan od junaka ovdašnje tranzicije. Od brojnih afera koje se vežu za njegovo ime medijski je decenijama bila najprisutnija ona zbog koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine,2007. godine,oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.
Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume sutkinje Hasnije Simonović.
Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.
Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.
,,Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.
Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NAGRADE ZA PODRŠKU BUDŽETU I MILIONSKOJ DONACIJI ZA MCP: DPS preuzima ključne pozicije u lokalnoj upravi
Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Februara, 2026
Lider budvanskog odbora Demokratske partije socijalista Milan Tičić izabran je prije dva dana na funkciju direktora Turističke organizacije Budva, dok se očekuje imenovanje Saše Čađenovića za sekretara Sekretarijata za imovinsko-pravne odnose u lokalnoj upravi.
Nepuna su dva mjeseca od usvajanja budžeta Opštine Budva za 2026. godinu kojim je predviđena donacija od milion eura Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi. Kadrovima budvanskog DPS evo se uručuju nagrade u vidu zahvalnosti na ime ključne podrške glavnom proračunu grada i predsjedniku opštine Nikoli Jovanović u ulozi ktitora.
Lider budvanskog odbora Demokratske partije socijalista Milan Tičić izabran je prije dva dana na funkciju direktora Turističke organizacije Budva. Očekuje se i imenovanje Saše Čađenovića za sekretara Sekretarijata za imovinsko-pravne odnose u lokalnoj upravi.
U pitanju su dvije značajne pozicije u opštinskoj administraciji. Upravo one koje su u vrijeme vladavine DPS bile u fokusu državnog tužilaštva kao središta afera i malverzacija preko zabavnih manifestacija i špekulacija sa zemljištem u svojini opštine od strane budvanske OKG.
TO Budva je najprofitabilnija opštinska organizacija, upravlja milionima eura koje ostvaruje od prihoda od turističke takse. Obećani su i dodatni prihodi iz opštinske kase jer je na predlog predsjednika Nikole Jovanovića budžet za manifestacije TO za predstojeću turističku sezonu, udvostručen i iznosi čak četiri miliona eura.
Ranije je DPS preuzeo dva opštinska preduzeća, Komunalno i Parking servis, zatim Akademiju znanja, Mediteran reklame i mnoge pozicije po dubini u opštinskim javnim ustanovama i preduzećima. Pod kontrolom DPS odnedavno je i pozorišni festival Grad teatar.
Takozvana projektna podrška koju je DPS dao manjinskoj koaliciji Nikole Jovanovića, njegovoj grupi Budva naš grad, Evropskom savezu i GP URA, koja je imala svega 12 od neophodnih 17 opštinskih mandata za vršenje vlasti u Budvi, pretvorila se u otvoreno partnerstvo i podjelu vlasti. Bez javnog koalicionog sporazuma, bez potpisa stranačkih organa, isključivo na osnovu interesnog burazerskog dogovora.
Tiho, bez velikih riječi, DPS se vraća na vlast u Budvi. Odbornici ove partije podržavaju svaki predlog predsjednika opštine, svako njegovo „dobročinstvo“ poput milionske donacije za MCP. Bez njihovih sedam glasova sporazum između mitropolita Joanikija i Nikole Jovanovića, zaključen 11. novembra na Cetinju, o finansijskoj i drugoj vrsti pomoći za izgradnju Sabornog hrama Svetog Marka, ne bi bio realizovan. Jovanović u ulozi velikog donatora ne bi prikupljao glasove vjernika i poštovalaca Srpske pravoslavne crkve uoči novih izbora na račun svih građana Budve.
Podrškom milionu za MCP DPS je otvorio velika vrata svojim kadrovima u pohodu na ključne pozicije u opštinskoj administraciji, doprinio uspostavljanju novih koalicionih saveza i rušenju starih. Za one koji su uskratili takvu podršku, uslijedila je kazna. Predsjednik opštine odlučio se na odmazdu prema koalicionim partnerima koji nisu podržali njegov predlog budžeta.
Građani Budve sa nevjericom prate dešavanja na političkoj sceni u gradu. Zbog odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori dojučerašnji saveznici u formiranju vlasti, postaju politički protivnici.
Politička bliskost na relaciji Nikola Jovanović – Petar Odžić, lider Evropskog saveza, raspala se. Odžić je stavljen na čekanje, dok je njegovo mjesto zauzeo Nikola Milović, nosilac izborne liste DPS u Budvi. Novi saveznici zajedno slave praznike, idu u provod u prestižne budvanske restorane gdje uz pjesmu i zabavu dogovaraju podjelu fotelja i privilegija.
Račun je platila i budvanska URA, čije je rukovodstvo odlučilo da bojkotuje sjednicu skupštine na kojoj se odlučivalo o predlogu famoznog budžeta. Odbornica URA nije došla na sjednicu i time zapečatila učešće ove stranke u vlasti.
Početkom februara predsjednik Jovanović započeo je „čistku“ URA kadrova. Smijenio je nedavno imenovanu direktoricu Mediteranskog sportskog centra, liderku budvanske URA Milicu Ratknić i na njeno mjesto postavio Gorana Doljanicu, lidera pokreta PzP u Budvi.
Budvanski PzP nagrađen je funkcijom zato što je odbornik ove partije sa koalicione liste Za budućnost Budve, Nikola Vučićević, dao nedostajući glas za usvajanje budžeta
Vještim manevrisanjem pozicijama i privilegijama predsjednik Jovanović je uspio da iz suprostavljene koalicije Mladena Mikielja obezbijedi glas odbornika PzP. Tako je Pokret za promjene Nebojše Medojevića, zajedno sa DPS, postao dio vlasti u Budvi. I rezervni glas ukoliko Evropski savez iz nekog razloga otkaže podršku Jovanoviću.
Grupa Budva naš grad i DPS, bez URA i PES, imaju ukupno 16 odborničkih mandata. Za prostu većinu bio im je potreban još jedan siguran glas. Našli su ga u Pokretu za promjene, i tako je nastala nova preraspodjela snaga u opštini. Novoj koalicija BNG+DPS+PzP, podrška Evropskog saveza nije neophodna. Zauzvrat, PzP-u je vraćen Mediteranski sportski centar, kojim su upravljali prethodnih 9 godina. Za budžet je glasao i odbornik PES, Dejan Rabrenović.
Glasanje o budžetu za 2026. godini izazvalo je i raspad građanskog pokreta URA u Budvi. Do rascjepa je došlo kada je 20 članova opštinskog odbora napustilo partiju i dalo punu podršku predsjedniku Jovanoviću. Potpredsjednik, sekretar i osnivač stranke sa 17 članova opštinskog odbora GP URA priključilo se Jovanovićevoj političkoj struji. Odlučili su se na takav korak jer su bili nezadovoljni radom rukovodstva partije i odlukom da se njihova odbornica Živana Mudreša ne pojavi na skupštinskoj sjednici na kojoj se donosila odluka o donaciji MPC.
Sa druge strane, potpredsjednik GP URA, Blažo Rađenović uskratio je Nikoli Jovanoviću podršku ove partije koja je bila dio neformalne koalicije na vlasti u proteklih godinu dana. Dan uoči zasijedanja parlamenta, Rađenović je zatražio ispunjenje ranijeg obećanja da će mu pripasti funkcija potpredsjednika opštine, što je Jovanović odbio.
Osvete su pošteđeni „odbjegli“ članovi URA koji su mu iskazali vjernost. Da li će poziciju v.d. sekretara za privredu ili direktorsku funkciju u opštinskoj firmi Pogrebne usluge, zadržati kadrovi URA, zavisi od toga kojoj će se struji prikloniti.
U jeku političkih obračuna, smjena i imenovanja po zaslugama, Mitropolija crnogorsko-primorska podnijela je zahtjev Sekretarijatu za urbanizam i održivi razvoj za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova za izradu dokumentacije za izgradnju Sabornog hrama Svetog Marka na dobru crkve Sveta Petka u Budvi.
Izgradnja hrama Svetog Marka, kako su ranije kazali, predviđena je u skladu sa Urbanističkim projektom za kompleks sabornog hrama. On će biti realizovan kao vjerski, kulturni i arhitektonski objekat od posebnog značaja za Budvu i njene građane.
Opština Budva se obavezala da pored obezbjeđenja donacije od milion eura finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije i komunalno opremanje lokacije. Lokalna samouprava će učestvovati i u finansiranju i izgradnji podzemnih garaža u okviru kompleksa budućeg hrama.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
BUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova
Objavljeno prije
4 sedmicena
20 Februara, 2026
Iza podrške projektu opštinskog urbaniste i povezanih lica, iza uništavanja preostalog prostora u Budvi zidanjem zgrada koje kao da sa neba padaju u bašte i vrtove, stoji Ministarstvo prostornog planiranja i urbanizma novog sastava
Naselje Gospoština u Budvi sa svojim malim porodičnim kućama i vrtovima na meti je budvanskog građevinskog lobija. Nekoliko uhodanih ekipa kupuje i ruši stare porodične kuće i vile da bi na tim atraktivnim lokacijama gradili višespratnice sa stanovima i apartmanima koji na tržištu dostižu vrtoglave cijene.
Ovo gradsko naselje ubrzano gubi karakteristike mirnog mjesta u kome su vile i letnjikovce posjedovali mnogi umjetnici, ljekari, generali… Male kuće ušuškane u mediteransko zelenilo zamjenjuju betonski blokovi, soliteri i zgradurine, kojima nije mjesto kosom i klizištima sklonom području.
Nedavno je srušena stara vila čuvenog doktora Iva Popovića, poznatijeg po nadimku Đani. Kuća je sagrađena šezdesetih godina prošlog vijeka, na placu koji je dobio na poklon od jedne budvanske porodice.
Nalazila se u sred predivne bašte u kojoj su bile zasađene rijetke vrste egzotičnog drveća koje je doktor Đani donosio sa putovanja po svijetu. Prvo drvo banane, papaje, pampasa i mnogih drugih tropskih kultura stigle su u njegov vrt koji je predstavljao malu botaničku baštu Budve.
Doktor Popović akademik je crnogorske i srpske Akdemije nauka i umjetnosti. Osnivač je bolnice Dragiša Mišović u Beogradu i ulica na Dedinju nosi njegovo ime.
U vili u Budvi okupljao je poznate ljekare i hirurge. U goste mu je dolazio i američki hirurg Majkl Debejki koji je proglašen za najboljeg hirurga 20. vijeka. Odsjedao je u hotelu Sveti Stefan a mještani Budve pamte da je uživao u vožnji drvenom barkom morem budvanskog zaliva.
Nedugo nakon smrti doktora Popovića, kuća u Gospoštini je prodata. Novi vlasnik Pero Vujović, građevinski inženjer iz Podgorice, odlučio se na rušenje i gradnju višespratnice sa osam nadzemnih etaža.
U neposrednom komšiluku doktora Đanija, radio je i stvarao poznati crnogorski vajar, Risto Stijović, u maloj kući-ateljeu, koju je projektovao srpski akademik, arhitekta Ivo Antić. Za ovu vrijednu kultrunu zaostavštinu lokalna uprava nije pokazala interesovanje. Stijovićev atelje kupio je 2015. budvanski urbanista Mladen Ivanović i odmah ga sravnio sa zemljom, sa namjerom da na tom mjestu gradi višespratnicu, do čega ni nakon 10 godina nije došlo.
Ivanović je porušio i kuću i baštu Đanija Popovića, ali u svojstvu investitora. U tehničkom opisu idejnog rješenja novog apartmanskog objekta navodi se, da je „investitor objekta na UP 5.5 Mladen Ivanović.“ Radi se o zgradi ukupne bruto površine od 2.570 kvadrata.
Vlasnik nekretnine zaključio je ugovor o zajedničkoj izgradnji sa firmom KM Inženjering iz Budve koja je u vlasništvu Nenada Ivanovića, brata urbaniste Mladena.
U lokalnoj upravi ne vide ništa sporno da dugogodišnji službenik Sekretarijata za planiranje prostora i održivog razvoja, nadležan za zakonito srpovođenje planske dokumentacije, izdavanje UT uslova za gradnju objekata i izdavanje građevinskih dozvola, preuzme i poslove investitora. Da li je u pitanju sukob interesa u smislu mogućeg uticaja na donosioce odluka i korupcije organa lokalne samouprave, pitanje je za nadležne.
Kao investitor objekta Ivanović ima direktan finansijski lični i porodični interes, ima i institucionalnu poziciju kojom može uticati na pojedine faze postupka da projekat dobije što povoljnije administartivne uslove.
Idejnim projektom apartmanskog objekta koji je izradio Studio AC – doo., arhitekte Jevgenija Pavlovića, predviđena je izgradnja zgrade spratnosti Po+P+7, iako je urbanističkim pokazateljima planskog dokumenta predviđena spratnost P+5 bez podrumskih etaža.
Kontroverzni plan DUP Budva centar-izmjene i dopune propisuje da je upisana spratnost neobavezujuća, može se graditi više ali i manje od zadate spratnosti, u zavisnosti od situacije na terenu.
Parceli na kojoj se gradi ne može se kolima prići ni jedne strane, te ne ispunjava uslov za povećanje spratnosti nego za smanjenje u skladu sa smjernicama plana.
Tabelarni prikaz plana za predmetnu lokaciju predviđa 17 stanova u kojima će živjeti 61 stanovnik i obaveznih 26 parking mjesta i pored činjenice da zgrada i njeni budući stanari ne mogu imati ni jedno parking mjesto. U slučaju eventualnog zemljotresa, požara i drugih nepogoda zgradi ni blizu ne mogu prići vatrogasna ili vozila hitne pomoći.
Na idejno rješenje višespratnice koja liči na zgrade Beograda na vodi saglasnost je dao Glavni državni arhitekta, Siniša Minić u februaru 2022. i pored toga što objekat koji ima manje od 3.000 m2 nije u bio u njegovoj nadležnosti.
Investitori prethodno nisu uspjeli da pribave potrebnu saglasnost Glavnog gradskog arhitekte u Budvi, Vladana Stevovića. Obratiili su se glavnom državnom arhitekti tako što su na dozvoljenu kvadraturu od 2.570 m2 volšebno dodali oko 600 kvadrata podruma, kojeg nema u planu i koji se i kada ga ima, ne računa kao pozitivna kvadratura, niti ulazi u ukupan BRGP kojim se utvrđuje nadležnost. Na taj način je prikazana kvadratura od 3.192 kvadrata potrebna za odlučivanje na višem nivou, kod arhitekte Minića, koji je prihvatio virtuelne kvadrate uz mnoge druge nesaglasnosti projekta sa planom.
Krajem decembra prošle godine zaustavljena je gradnja solitera rješenjem urbanističko građevinske inspekcije, Direktorata za inspekcijski nadzor-Direkcije za urbanistički nadzor.Obrazloženo je da je glavni projekat izgrađen surotno UT uslovima, pored ostalog i u pogledu broja parking mjesta jer investitor nije obezbijedio 1.1 parking mjesto po stanu ili apartmanu.
Nakon žalbe koju je podnio MK Inženjering, rješenje urbanističko-građevinske inspekcije je poništeno od strane drugostepenog organa koje potpisuje načelnica Ministarstva prostornog planiranja i urbanizma Dubravka Pešić, sa veoma zanimljivim obrazloženjem.
Navedeno je kao nesporno da parcela nema kolski pristup ali je citiran član 51 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata kojim je propisano da urbanistička parcela mora imati kolski pristup sa gradske saobraćajnice i da se izuzetno u starim gradskim jezgrima parceli može obezbijediti samo pješački pristup.
Iznijet je stav da je parcela na kojoj se gradi zapravo staro gradsko jezgro Budve poput Starog grada, te da ne mora ispunjavati uslove u pogledu parking prostora. Pribavljeno je mišljenje Sekretarijata za komunalno stambene poslove, koje potpisuje sekretarka Desa Vlačić u kome doslovno piše: „Predmetna urbanistička parcela se nalazi u starom gradskom jezgru, na strmom terenu i do nje je DUP-om planiran isključivo pješački pristup“.
Dakle po mišljenju sekretarke Vlačic, dio Gospoštine je zapavo Stari grad Budva, pa se i soliter koji gradi urbanista Ivanović nalazi u Starom gradu.
Navode građevinske inspekcije da se urbanistička parcela ne nalazi u starom gradskom jezgru, načelnica Pešić u svom rješenju stavlja pod upitnik, „s obzirom da je nadležni sekretarijat opštine dao mišljenje da se nalazi“. Uvidom u planski dokument ona konstatuje da se parcela ipak ne nalazi u starom jezgru, ali da je tu negdje blizu…..“neposredno uz staro gradsko jezgro“. Što takođe nije tačno.
Neutemeljenu upornost u podršci investitoru koji projektom teško devastira prostor naselja pokazuje i pozivanje drugostepenog organa na ranije odluke u sličnoj stvari ukazujući na višespratnicu ispred hotela Avala, bez kolskog pristupa, izgrađenu uz koruptivne radnje zaposlenih u opštinskom urbanizmu, zbog kojih su podnijete mnoge krivične prijave oštećenih građana i pokrenuti sudski postupci protiv donosioca odluka tadašnje vlasti DPS.
U vezi sa tim kao prirotet u odlučivanju po žalbi KM Inženjeringa, načelnica Pešić ističe „opravdana očekivanja investitora“, po principu ako je jednome prošlo, zašto ne bi i meni.
Iza podrške projektu lokalnog urbaniste i povezanih lica, iza uništavanja preostalog prostora u Budvi , stoji Ministarstvo prostornog planiranja i urbanizma novog sastava, koje bi moralo zaustaviti betoniranje turističke prijestonice.
Branka PLAMENAC
Komentari

NAFTNA KRIZA I MI: Obećanja bez rezerve
ZABILJEŽEN ISTORIJSKI MINIMUM ROĐENE DJECE U CRNOJ GORI: Demografski alarm koji nema ko da čuje
PIO FOND I BANJSKA REHABILITACIJA ZLA 90-IH: Crnogorski penzioneri u kući strave u RS
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceBUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova
-
Izdvojeno3 sedmiceSINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija
-
Izdvojeno4 sedmiceMISTERIJA KORITA ĆEHOTINE: Rijeka za potkusurivanje
-
Izdvojeno4 sedmiceNOVI AMERIČKI PRIJEDLOG EVROPI: Volite nas i oponašajte nas
-
FOKUS4 sedmiceVESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde
-
INTERVJU4 sedmiceDRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Borba protiv korupcije nije juriš na neprijatelja
-
FOKUS3 sedmiceNOVI TALAS URUŠAVANJA: Javno zdravstvo nema ko da liječi
-
Izdvojeno3 sedmiceCIJENA POLITIČKOG KADROVANJA U ELEKTROPRIVREDI CRNE GORE: Nema se, ali se može
