Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odbacilo je tokom prošle godine sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome očito nije obavijestilo ni crnogorsku javnost, ali ni Evropsku komisiju.
U najnovijem Izvještaju EK o napretku Crne Gore za ovu godinu, objavljenom nedavno, navodi se da je u toku šest istraga za ratne zločine. Istovremeno, u Izvještaju o radu tužilaštva za prošlu godinu stoji da je tužilaštvo prošle godine odbacilo sve krivične prijave za ratne zločine – ukupno sedam.
„U izvještajnom periodu nije bilo novoformiranih predmeta zbog krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom (ratni zločini). Iz prethodnog perioda ostalo je neriješeno prijava protiv 7 lica, od čega protiv 6 lica zbog krivičnog djela – genocid iz člana 426 Krivičnog zakonika Crne Gore, a protiv 1 lica zbog krivičnog djela – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 428 Krivičnog zakonika Crne Gore. Sve ove krivične prijave su u ovoj godini riješene odbačajem”, navodi se u Izvještaju tužilaštva. Takođe, u tabelarnim prikazima rezultata tužilaštva na više mjesta u izvještaju stoji da je odbačeno sedam krivičnih prijava za ratne zločine.
Iz Specijalnog tužilaštva do objavljivanja ovog broja Monitora nijesu odgovorili na naše pitanje koje su sve krivične prijave odbijene i zašto.
Sudeći prema Izvještaju VDT samo je jedna istraga rezultirala podizanjem optužnice. „Optužnica je rješenjem suda potvrđena, a suđenje po istoj nije održano u izvještajnom periodu”, navodi se u tom dokumentu.
,,Iz izvještaja se može zaključiti da je jedini predmet ratnih zločina na kome se radi predmet u kome je Vlado Zmajević optužen za ratne zločine protiv civila na Kosovu 1999. Taj predmet je već dobro istražen i dokumentovan serviran crnogorskom tužilaštvu iz Srbije, kao što je iz Hrvatske upućen predmet Morinj, jedini procesuirani slučaj ratnog zločina u Crnoj Gori poslednjih godina u kome je iko kažnjen”, kaže za Monitor direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević.
Ona ocjenjuje da je takva situacija deprimirajuća: ,,I ne odgovara očekivanjima o proaktivnom nastupu državnog tužilaštva koja je odavno iznio ekspert Evropske komisije Mauricio Salustro i koji komisija ponavlja Crnoj Gori iz izvještaja u izvještaj”, kaže. Direktorica HRA ukazuje i da je to suprotno „ohrabrujućem planu Strategije za istraživanje ratnih zločina, koju je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković donio pre tri godine (8.5.2015)”.
„Još nema nikakvih rezultata preispitivanja predmeta Morinj, Bukovica, Deportacija, Kaluđerski laz i dr. niti bilo kakvih podataka o tome da li je i šta uopšte rađeno da bi se ti predmeti preispitali. Sve u svemu, istraživanje ratnih zločina je očigledno poslednja rupa na svirali postojećeg sastava Specijalnog tužilaštva i za neki pomak na tom planu moraće da se čeka neko novi”, zaključuje ona.
Kada je prije oko tri i po godine stupio na funkciju, aktuelni državni tužilac Ivica Stanković kazao je da će ratni zločini biti prioritet tužilaštva. To je ponavljao tokom cijelog dosadašnjeg mandata kad god bi mu se ukazala prilika.
Stanković je tako u proljeće 2016. po ko zna koji put kazao da je suzbijanje nekažnjivosti ratnih zločina prioritet tužilašztva , ocjenjujući da bez proaktivnog tužioca naoružanog postojanom optužnicom nema pravde u tim slučajevima. „To su zločini koji su, ne tako davno, bili stvarnost na prostoru bivše Jugoslavije, zločini čiji se neki učinioci i danas kriju negdje između nezastarjelosti krivičnog gonjenja i nekažnjivosti krivičnog djela, pri čemu se nezastarjelosti kao pravnoj kategoriji suprotstavlja nekažnjivost kao stvarno stanje”, konstatovao je.
U proljeće 2017. godine Stanković je poručio: „Ratni zločini nijesu cifra, nego svaka pojedinačna sudbina”. Ko bi rekao da će iste godine tužilaštvo odbaciti sve krivične prijave za ratne zločine, u tišini, skrivajući te podatke i od briselske administracije.
„Nakon donošenja Strategije o istraživanju ratnih zločina, koja je ništa drugo do izraz potrebe dokazivanja pred Evropskom komisijom, Specijalno tužilaštvo je tokom 2015. pokrenulo nove istrage i formiralo sedam predmeta zbog krivičnih djela koja se odnose na ratne zločine. To je ocijenjeno pozitivno od strane domaće i međunarodne ekspertske i zainteresovane javnosti i taj pomak je konstatovan i u Izvještaju EK za Crnu Goru za 2016.godinu. Međutim, nije trebalo dugo da se pokaže da su nove istrage pokrenute kako bi se napravio privid u odlučnosti Tužilaštva da se bori protiv nekažnjivosti ratnih zločina”, kaže za Monitor Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Ta organizacija je prva upozorila javnost da je tužilaštvo krišom odbacilo krivične prijave za ratne zločine.
,,Ovo je obeshrabrujuće za ukupni proces suočavanja sa prošlošću u kojem Tužilaštvo ima važnu ulogu. Postojeći mehanizmi kojima bi procesi vezani za ratne zločine mogli biti ubrzani se nedovoljno i neefikasno koriste. Ovo je još jedan dokaz simuliranja reformskih zahvata crnogorskih institucija koje umjesto produkcije mjerljivih rezultata statistikom pokušavaju zamaskirati da posvećeno rade na ispunjavanju postavljenih mjerila u okviru Poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava)”, kaže ona.
Javnost za sada zna tek samo to da je tužilaštvo prošle godine odbacilo krivičnu prijavu protiv aktuelnog predsjednika države Mila Đukanovića i tadašnjeg vrha vlasti zbog genocida i slučaja Ibrahima Čikića. Samo dan nakon što je u Hagu na doživotnu robiju zbog Srebrenice osuđen Ratko Mladić, na adrese podnosioca krivične prijave poslat je dopis u kom ih obavještavaju da je ta prijava – odbijena.
Obrazloženja zašto je odbijena ova krivična prijava koju su 11. septembra 2014. godine podnijeli profesor Milan Popović, poslanik Koča Pavlović i glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan – nije bilo . Samo kratko – „ne postoji osnovana sumnja”.
U krivičnoj prijavi koju je tužilaštvo odbilo krajem obrazlaže se da je neposredan povod za prijavu bila prvostepena osuđujuća presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju od 3. juna 2014. godine kojom se Čikić obavezao da na ime nadoknade štete za duševne bolove plati 4000 eura bivšim zatvorskim službenicima bjelopoljskog zatvora u kom je bio pritvoren i mučen. O svom političkom progonu, montiranom procesu i torturi Čikić je pisao u knjizi Gdje sunce ne grije, nakon čijeg je objavljivanja uslijedila tužba bivših čuvara zatvora, a sud u Bijelom Polju presudio u njihovu korist.
Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka, uglavnom aktivista Stranke demokratske akcije (SDA) optužujući ih da su spremali oružani ustanak protiv tadašnje SRJ sa ciljem da odvoje Sandžak. Među njima bio je i Čikić, čija je, kako stoji u nalazu ljekara – ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno”. Optužnica ga je teretila da je trebalo da bude snajperista tokom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Krajem 1994. godine osuđen je na dvije godine zatvora, ali je nakon godinu zatvoreništva oslobođen pod pritiskom međunarodne javnosti. Nikada niko za to nije odgovarao. Podnosioci prijave konstatuju da je „odgovornost Đukanovića i crnogorskog tadašnjeg vrha za genocid „komandna, s obzirom na najviše funkcije vlasti koje su u ovom periodu vršili i još uvijek vrše, ali i neposredna”. Takođe, u prijavi se terete za saučesništvo pomaganjem počinioca ovog zločina da izbjegnu pravdu i vrhovni državni tužioci u periodu od 1994. do 2014. godine.
Popović, Pavlović i Kočan nijesu međutim obaviješteni da je tužilaštvo, ako je tačna statistika iz najnovijeg izvještaja VDT, odbacilo drugu njihovu krivičnu prijavu za ratne zločine koju su takođe podnijeli protiv bivšeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića i ostalih najodgovornijih u vrhu vlasti za zločin deportacija bosanskih izbjeglica. Nikada ih niko tim povodom nije pozvao u tužilaštvo. Oni su ovu prijavu podnijeli još 2012. godine.
Pokazatelj odnosa crnogorskog pravosuđa prema ratnim zločinima nijesu samo ovih sedam odbačenih krivičnih prijava, niti rezultati samo ovog tužilaštva. Svi dosadašnji postupci koji su vođeni u slučajevima ratnih zločina završili su uglavnom oslobađajućim presudama, a nikada se nije utvrđivala komandna odgovornost. Evropska komisija iz godine u godinu ponavljaju i da su „ dosadašnje sudske odluke sadržale pravne greške i nedostatke”
„Činjenica je da su prethodni postupci, kroz neodržive optužnice i fingirane sudske postupke, rezultirali oslobađanjem najvećeg broja onih koji su bili obuhvaćeni optužnicama za ratne zločine. Inače, po pravilu se radilo samo o malom broju izvršilaca a nikad o onima koji su bili na višem komandnom nivou. Neophodno je preispitati sve dosadašnje odluke, koje su riješene odbačajem, i na pravno adekvatan način procesuirati sve slučajeve ratnih zločina koji su počinjeni u Crnoj Gori ili slučajeva ratnih zločina u kojima su državljani Crne Gore učestvovali na bilo koji način”, zaključuje Milaš.
Da su ratni zločini fakat pokazuje i odšteta koju crnogorske vlasti isplaćuju za ratne zločine. U prošlogodišnjem izvještaju o realizaciji Akci-onog plana za 23. pregovaračko poglavlje – Pravosuđe i temeljna prava , stoji da je žrtvama ratnih zločina dosuđena naknada štete od 1.347.080,41 eura.
Ovakvim postupanjem, tužilaštvo i pravosuđe saučesnici su najodgovornijih za ratne zločine. Oni, međutim ne zastarijevaju. Lista odgovornih se širi.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS4 sedmice