Povežite se sa nama

MONITORING

MIOMIR MUGOŠA PRED SUDOM: Čuvar časti u ljetnjem periodu

Objavljeno prije

na

Davno se na optuženičkoj klupi u podgoričkom Višem sudu nije, kao ovonedjeljnog utorka, našao optuženik takve živopisne biografije. Hirurg, višestruki ministar u nekoliko prvih Đukanovićevih vlada, gradonačlenik Podgorice, ambasador Crne Gore u Sloveniji. Podrazumijeva se da je vlasnik članske karte Demokratske partije socijalista. Da, riječ je o Miomiru Mugoši, sada penzioneru, koji je bio na čelu Podgorice od 1999. do 2014. godine.

Optužnica Specijalnog državnog tužilaštva tereti ga da je od 25. jula 2007. do 8. maja 2012. godine, kao gradonačelnik Podgorice, iskorišćavanjem službenog položaja i prekoračenjem ovlašćenja pribavio drugom korist, a gradu Podgorici pričinio štetu od 6,7 miliona eura. Mugoši se stavlja na teret da je kao gradonačelnik iskoristio službeni položaj i bez sprovedenog postupka javnih nabavki donio odluku o prenosu prava korišćenja gradskog građevinskog zemljišta na podgoričku kompaniju Carine.

Bivši gradonačelnik negirao je pred sutkinjom Vesnom Pean navode iz optužnice, tvrdeći da je u slučaju Carine radio sve po zakonu. Požalio se da mu se sudskim postupkom nedvosmisleno želi nanijeti politička, lična i profesionalna šteta.

,,Povrijedilo me kad sam saznao prvo da sam osumnjičeni, a potom da sam optuženi”, kazao je Mugoša. Za nalaze vještaka rekao je da su „čista utopija, pseudologija i fantastika”, a za pokušaj njegove satanizacije optužio je podnosioca krivične prijave – Demokratsku Crnu Goru.

Ćutanjem je reagovao na pitanja tužilaca, ali odobrovoljio se da odgovara na pitanja sudije. Izgovorio je i ovo: ,,Moja je obaveza da se svim pravnim sredstvima borim za odbranu časti i ugleda”.

Zarekao se da će sud uvjeriti u svoju nevinost materijalnim dokazima. Kako će to izgledati znaće se 3. jula kada suđenje bude nastavljeno.

Poslije dugogodišnje istrage Mugoša je prošle jeseni saslušan u tužilaštvu u vezi slučaja Carine. Tužiteljka Sanja Jovićević je prilikom razmatranja optužnice zaključila da su svi navodi optužnog akta osnovani.

Iako je prvi ugovor o prodaji zemljišta Carinama proglasio ništavnim Osnovni sud u Podgorici, a potvrdio Vrhovni 2010. godine, Mugoša je, mimo znanja Skupštine Glavnog grada, u oktobru 2011. godine, ponovo odlučio da se zemljište proda Carinama. Zbog toga je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora protiv njega podnijela tri krivične prijave. I Demokrate Crne Gore su podnijele tužilaštvu prijavu zbog ovog slučaja. Izračunali su da je Glavni grad u tom poslu oštećen za najmanje 20 miliona eura.

Mugoša se kao gradonačelnik vezuje i za aferu Limenka, koja je građane koštala preko deset miliona eura, koji su iz državne kase uplaćeni na račun premijerovog brata Aleksandra Đukanovića.

Bivši gradonačelnik uknjižio je još nekoliko afera. Prlikom ustupanja opštinskog zemljišta novom vlasniku KAP-a Veselinu Pejoviću i njegovoj kompaniji Uniprom glavnu riječ imao je Mugoša. Imovina KAP-a je krajem decembra 2012. procijenjena na 183,5 miliona eura. Odlukom SO Podgorica Unipromu je prepisano 417.804 kvadrata, koje je Glavni grad, preko javnih oglasa, samo mjesec prije toga prodavao od 66 do 72 eura po kvadratu. Tako je privatnoj kompaniji poklonjeno zemljište vrijedno najmanje 26 miliona eura, gotovo onoliko za koliko je KAP prodat Pejoviću.

To nije sve. Drugom odlukom investitor je oslobođen plaćanja naknade za komunalno opremanje zemljišta. Novi poklon od 20 miliona eura, upozorili su iz opozicije. Saldo: najmanje 40 miliona štete Podgorici i državi.

U vlasnišvu Glavnog grada nije više ni parcela u Botunu na kojoj je predviđena gradnja kolektora. Mugoša je tu lokaciju poklonio Pejoviću. To mu je bio jedan od posljednjih poslova dok je bio gradonačelnik Podgorice.

Mugošino ime upisano je i u krivičnoj prijavi oko gradnje Delte, najvećeg tržnog centra u Podgorici. Prijavu se podnijele Demokrate 2015. godine. U prijavi tvrde da je u trouglu kompanija Čelebić – odgovorni iz Glavnog grada – kompanija Delta iz Beograda, Podgorici i državi napravljena višemilionska šteta.

Mugošino ime našlo se i u okviru istrage Specijalnog tužilaštva oko Duvanskog kombinata. Krivičnu prijavu podnio je MANS. U njoj se navodi da je imovina DKP-a nezakonito i za nisku cijenu prodata Zetagranji Blagote Radovića.

Prije pet godina javnost je saznala da je Glavni grad Crne Gore, na čelu sa gradonačelnikom Mugošom, od 1999. godine do tada dodijelio 600 stanova. Imena „srećnih dobitnika” objelodanio je tek njegov nasljednik Slavoljub Stijepović, a do danas traju sumnje da je Mugoša kršio zakon prilikom dodjele tih stanova.

Mugoša je i pored svega toga godinama stameno opstajao na poziciji prvog čovjeka Podgorice iako je nekoliko puta na lokalnim izborima bio u manjini kao DPS-ov kandidat. Ipak, njegov DPS mu je prekratio višegodišnje gazdovanje Podgoricom odlukom da nosilac liste DPS-a na lokalnim izborima u Podgorici, održanim 25. maja 2014. godine, bude Stijepović. Mnogi su se tada pitali da li će ga DPS pustiti niz vodu i nagraditi pansionom u Spužu. Privremeno, nagradio ga je ambasadorskim mjestom u Sloveniji. Sad su stigli računi.

Mugoša je uoči prošlonedjeljnih lokalnih izbora aktivno promovisao odborničku listu svog DPS-a iako ga je dva dana nakon izbora čekalo suđenje za zloupotrebu službenog položaja. Pojavio se na predstavljanju izborne liste Za dobro građana Podgorice, koju je predvodio DPS, ali i sa nosiocem liste Ivanom Vukovićem na skupu u Lješkopolju. Iz vladajuće partije saopštili su da je Mugoša ,,očekivano pokazao interesovanje da svojim savjetima pruži podršku ovoj i svim budućim lokalnim upravama”.

Iz DPS-a su poručili da je prirodno da se Mugoša pojavljuje na skupovima, kao bivši gradonačelnik ,,i jedan od ljudi koji su najzaslužniji za ogromnu transformaciju Podgorice u moderan evropski grad”.

Prokomentarisali su i istragu koja se vodi protiv njihovog partijskog druga.

,,Kada je riječ o istragama koje sprovodi Vrhovno državno tužilaštvo, ostajemo pri stavu da treba, bez političkog i pritiska javnosti, dozvoliti nadležnim državnim institucijama da obave svoj posao profesionalno i do kraja”.

Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora reagovali su tim povodom: ,,Činjenica da se neko ko je optužen za višemilionsku pronevjeru ne samo ne nalazi u zatvoru, već učestvuje u političkom životu je porazna i u potpunosti obesmišljava preventivnu funkciju organa za krivično gonjenje”.

Tužilaštvo mu je bilo naklonjeno dok je na njegovom čelu bila Vesna Medenica. Za to se potrudila Ranka Čarapić, tadašnja specijalna državna tužiteljka. Ona je, nakon pravosnažne sudske presude kojom je poništen aranžman Mugoše i vlasnika Carina Čeda Popovića, odbila krivičnu prijavu MANS-a za nesavjestan rad protiv postupajućeg tužioca Saše Čađenovića, koji prethodno nije našao krivično djelo u ugovoru koji je Osnovni sud, prije osam godina, poništio.

Čime je Mugoša zaslužio povlašćen položaj pred tužilaštvom i pravosuđem? Upućeni kažu da odgovor na to pitanje treba tražiti i među onima kojima je bivši gradonačelnik velikodušno i tajno podijelio stanove u Podgorici.

Ranka Čarapić je, kao vrhovna državna tužiteljica, bila najzaslužnija što je tužilaštvo odbacilo i krivičnu prijavu nekadašnjeg potpredsjednika Vlade Žarka Rakčevića protiv Mugoše. Rakčević je uzalud uz dokumentaciju pokušao da dokaže Mugošine malverzacije sa nabavkom ljekova u vrijeme dok je obavljao funkciju ministra zdravlja.

Svojevremeno je bivši visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović kazao da je Mugoša čovjek „koji će svakako obilježiti dio istorije Podgorice”. Marović je kriminalom obilježio višedecenijski dio novije istorije Crne Gore. Kada je ovo prorekao Mugoši vjerovatno nije ni sanjao šta će ga snaći od njegovih partijskih saboraca. Da li će istu sudbinu doživjeti i Mugoša?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo