Povežite se sa nama

MONITORING

BUDVA: POČELI GRAĐEVINSKI RADOVI U ELITNOM LJETOVALIŠTU : Stanovi u Miločeru – Pajović u Pekingu

Objavljeno prije

na

Na poznatoj „legendarnoj lokaciji” u Miločeru nedavno su započeti pripremni građevinski radovi za izgradnju novog hotela i lukuznih stanova za tržište, na mjestu starog hotela Kraljičina plaža i parcelama koje ga okružuju.

Gradilište je ograđeno visokom metalnom ogradom, izmještena je postojeća trafostanica, dok je rušenje hotela predviđeno u narednih par mjeseci, u skladu sa dozvolom za rušenje koju je investitor, kompanija Adriatic properties, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis, dobio od Ministarstva održivog razvoja i turizma.

Gradnja novog turističkog kompleksa na ovoj lokaciji koja se prostire od male Kraljičine plaže do naselja Pržno, ispod lokalne saobraćajnice, počeće već u oktobru ove godine. Udaranjem prve krampe u dijelu miločerskog parka, nakon gotovo pola vijeka, konačno je okončana višegodišnja saga o zakupu elitnog hotelskog kompleksa Sveti Stefan – Miločer i gradnji novih kapaciteta na najskupljoj lokaciji na Crnogorskom primorju.

Pokazalo se tačnim, kako su mediji, prvenstveno Monitor, izvještavali još od 2007. godine, da je iza projekta višegodišnjeg zakupa poznatih hotela, ocijenjenog u Vladi „poslom stoljeća”, od početka stajao plan za gradnju novih kvadrata, stanova za tržište, vila i apartmana na neizgrađenim djelovima turističkog bisera Crnogorskog primorja.

Zaslužnih za betoniranje Miločera i uvođenje stanogradnje u prostoru očuvanog parka, prirodne i kulturno-istorijske ambijentalne cjeline od nacionalnog značaja, ima podosta. Od plejade bivših ministara turizma koji su prilježno radili na ovom projektu, do poslanika, i to ne samo iz redova vladajućeg DPS-a nego i onih iz takozvane opozicije.

Ključnu ulogu u poklanjanju zemljišta Miločera na 90 godina nepoznatim investitorima koji se skrivaju iza off šor kompanije Aidwey Investment, osnivača firme Adriatic properties, odigrala je, sada već bivša opoziciona partija, Pozitivna Crna Gora, Darka Pajovića.

Pajović je nedavno imenovan za ambasadora Crne Gore u Pekingu. Put ekologa Darka Pajovića preko politike do mandarina u dalekoj Kini, popločan je betonom po Miločeru, stanovima koje će povlašćeni novobogataši izgraditi za sebe i svoje u kraljevskom parku dinastije Karađorđević.

Za donošenje skandalozne odluke o pretvaranju Miločera u građevinsko zemljište presudni su bili glasovi Pozitivne.

Na sjednici Skupštine od 29. septembra 2015., godine, održane bez prisustva poslanika opozicije, usvojen je kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža u Miločeru, glasovima poslanika DPS-a, Liberalne partije, manjinskih partija i Pozitivne. Poslanici su podržali zahtjev kompanije Adriatic properties da se produži rok zakupa hotela Kraljičina plaža u Miločeru sa 30 na 90 godina, smanji renta za hotel sa 350 na 250 hiljada eura sa odloženim plaćanjem do izgradnje novog hotela, te da se zakupcu odobri pravo vlasništva i prodaje 66 apartmana, čija će izgradnja započeti na jesen.

Pajović se tada, uoči skupštinskog zasjedanja, upustio u obilazak terena sa Statisom, praćen TV kamerama, kako bi se na licu mjesta uvjerio o neophodnosti gradnje stanova baš u miločerskoj šumi. Otkrio je crnogorskoj javnosti kako je Miločer zapravo obična rupa, lokacija namijenjena gradnji locirana je, kazao je, iza brda od kojeg se ne vidi more, pa je zaključio kako nije nikakva šteta da se zabetonira. Tako je nastala Darkova rupa usred Miločera, koji je postao moneta za potkusurivanje partijskih računa.

Priča o aneksima počela je za vrijeme premijerskog mandata Igora Lukšića, čija ih je Vlada pripremila 2012. godine. Bivši premijer njegovao je neuobičajeno bliske odnose sa zakupcima Sveca. Sjetimo se spektakularnog, kompromitujućeg putovanja tadašnjeg premijera Lukšića u Maroko za novogodišnje praznike u januaru 2012. Premijer i ministri Vladimir Kavarić i Milorad Katnić, sa sve suprugama i obezbjeđenjem bili su gosti u luksuznom ljetovalištu Amanjena na račun kompanije Aman Resorts.

U priču oko Miločera uključena su mnoga imena, političke partije, ministri, mediji, arhitekte, čitava jedna mašinerija radila je predano na uništenju bisera crnogorske obale. Ipak prvo mjesto po zaslugama pripada bivšem ministru Branimiru Gvozdenoviću koji je odradio najznačajniji dio posla. Taj borac za zaštitu prava grčkih zakupaca na Svetom Stefanu, crnogorskom Akropolju, kako su ga grčki zakupci doživjeli, mijenjao je zakone i propise u oblasti planiranja prostora i gradnje objekata neviđenom lakoćom, kako bi građevinski biznis po maslinjacima Svetog Stefana i Miločera oslobodio nepotrebnih prepreka. Interesi anonimnih investitora proglašeni su opštim, javnim interesom. Suspendovana je praksa urbanističkog i prostornog planiranja. Ministar je preuzeo na sebe da sam određuje urbanističke uslove za lokacije za koje utvrdi opšti interes, što je rezultiralo konačnim rješenjem, planom izgradnje objekata rasutih po cijelom ekskluzivnom kompleksu Svetog Stefana i Miločera, ukupne izgrađene površine oko 42.000 kvadrata hotela, stanova, vila, apartmana i poslovnih prostora.

Prvi objekti gradiće se na pomenutoj lokaciji starog hotela Kraljičina plaža. Iako je osnovnim ugovorom o zakupu bilo precizirano da će novi hotel imati gabarite starog, od toga se odustalo.

Novi hotel planiran je na oko 22.000 kvadratnih metara površine, visoke spratnosti sa prostranim hotelskim apartmanima i brojnim sadržajima. Dok se na susjednoj parceli gradi stambeni blok sa unaprijed dogovorenih 66 luksuznih stanova, svaki od po 120 kvadrata, namijenjenih prodaji.

To znači da će neizgrađeni dio Miločera, borova šuma koja se prostire od starog hotela prema poznatoj Kraljičinoj plaži, kao i dio od hotela prema naselju Pržno, biti zauvijek okovani betonom i postati stambeno naselje bogatih, koji mogu sebi da priušte privilegiju stanovanja u Miločeru.

Zanimljiv je istorijat ovog područja i hotela Kraljičina plaža, kome je od datuma izgradnje sadašnji naziv treći pod kojim posluje na turističkom tržištu. Malo je poznato da je bivša uprava hotela Sveti Stefan i Miločer, preduzeće OOUR Sveti Stefan, ovaj dio Miločera prodala Saveznom izvršnom vijeću bivše Jugoslavije. Prodato je oko 52.000 kvadrata zemljišta sa sve malom Kraljičinom plažom i njenim zaleđem, za potrebe izgradnje vile za predsjednika Josipa Broza Tita i suprugu Jovanku, i pratećih objekata koji uz to idu.

Bilo je to sedamdesetih godina prošlog vijeka. Savezna Vlada izgradila je najprije prateći objekat za glavnu, Titovu vilu, koja je planirana na nekadašnjim teniskim terenima pokraj jedne od najljepših plaža na primorju. Titova smrt zaustavila je sve te planove.

Pomoćni objekat postao je hotel Bjelasica i u njemu su odmarali uglavnom pripadnici saveznog MUP-a. Raspadom države zemljište je vraćeno, kada Vlada osniva preduzeće HTP Miločer, u čiji sastav je ušao i hotel Panorama u Bečićima.

Kasnije ulazi u sastav Montenegroturista kada se preimenuje u hotel Vila Miločer, iako skromnih sadržaja i komfora. Da bi na kraju dobio sadašnji naziv Kraljičina plaža. HTP Miločer i dalje postoji kao zakupodavac hotela kompaniji Adriatic properties.

Miločer je oduvijek privlačio krunisane, slavne i bogate. Najprije su bili Karađorđevići, tu su odmarali, sa planovima za duži boravak Tito i Jovanka, da bi na kraju ovaj prirodni raj pohlepni političari, njihovi investitori i tajkuni pretvorili u najobičniju stambenu zonu.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo