Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Kad će biti dosta

Objavljeno prije

na

Znali smo da ćemo Kipsu platiti štetu, pitanje je bilo samo – koliko. Nije to jedini ceh Miomira Mugoše koji će plaćati građani.  Računi se još svode

 

Država je kompaniji Kips dužna 4,5 miliona eura. Na toliko je Evropski sud za ljudska prava procijenio štetu koju je tom preduzeću, prije petnaest godina, nezakonitim ponašanjem nanio nekadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Nije to jedini Mugošin ceh koji su platili, plaćaju ili će tek plaćati građani Podgorice i Crne Gore. Računi se još svode.

Do danas su nepoznati motivi koji su Mugošu vodili u naumu da po svaku cijenu spriječi preduzeće Kips da na svojoj zemlji izgradi tržni centar predviđen urbanističkim planom (DUP).  Zna se jedino da nedležni nijesu htjeli, ili  smjeli da spriječe osionog moćnika da čini očigledno  bezakonje.

Zato je iz Strazbura stigla potvrda da se u ovoj zemlji ne poštuje ni tuđa imovina ni pravo na pravično suđenje. A račun bi mogao biti i veći, ukoliko Veliko vijeće Evropskog suda odluči da preispita presudu i iznos dosuđene odštete. Tek da pomenemo, Risto Drekalović je sudu dostavio procjenu međunarodnih finansijskih stručnjaka prema kojoj je njegov Kips na ime pretrpljene štete i izgubljene dobiti oštećen za više od 30 miliona eura.

U Podgorici nema naznaka da bi uzgubljena 4,5 miliona mogla biti povod za preispitavanje rada onih koji su imali „pravo i obavezu“ da državu i  građane zaštite od nasilnika i nepotrebnog troška. Iz perspektive nepromjenjljive vlasti mnogo je svrsishodnije pronaći kakav-takav izgovor da se priča završi bez  talasanja. Nije znao; nije se snašao; imao je najbolje namjere; nijesu ga saradnici obavijestili… Pa onda: nema bića krivičnog djela, dokazi su emigrirali; Ili naprosto – nastupila je zastara.

I onda, nove funkcije za zaslužne rasipnike . I novi troškovi za vjerne podanike.

Što i da ne bude tako, kad su sve prethodne uslužno platili. O toj, nazovimo je, crnogorskoj varijanti „stokholmskog sindroma“ ovih dana svjedoče zahvalnice koje stižu na račun Vlade Duška Markovića. Nakon što je ona odlučila da „otpočne pregovore o sporazumnom raskidu ugovora o gradnji” malih hidroelektrana na šest vodotoka na sjeveru Crne Gore (Bukovica, Bistrica, Đurička, Komaračka, Murinska i Tepačka rijeka).

Uz iste, dakle nikakve,  argumente koji su pratili i potpisivanje spornih ugovora, vrijednih skoro 45 miliona planiranih investicija. I makar dvostruko veću očekivanu dobiti u koncesionom periodu od 30 godina.

Premijer nas je lakonski obavijestio kako je program gradnje malih HE na rijekama i potocima koji su vijekovima služili za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ljudima (svjesno) naseljenim u njihovoj neposrednoj blizini „nesporno omogućio novi zamah u proizvodnji električne energije, ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi”.

Potom su iz Ministarstva ekonomije, tek da pritvrde kako je premijer u pravu i kada bi da gradi i kada razgrađuje, javili  da će “sporazumni raskid ugovora biti iniciran u slučajevima u kojima je, dosadašnjom analizom, rezultat u suprotnosti sa osnovnim ciljevima programa…“.

Da li je sramota pitati: zašto ta anliza nije urađena prije zaključenja ugovora o gradnji? Odnosno, ko će biti kriv ako „druga strana“ odbije ponudu o sporazumnom raskidu ugovora.  Šta  ako vlasnici koncesija nastave da insistiraju na ugovorenoj izgradnji malih HE, ne mareći što će rezultati biti „u suprotnosti sa osnovnim ciljevima programa“. A šta ako zatraže nadoknadu koja bi se mogla mjeriti i desetinama miliona (dosadašnji troškovi plus izgubljena dobit). Ugovor je ugovor, mogu reći.  I, u slučaju nerazumijevanja vladinih pregovarača, otići u Strazbur po presudu o naknadi štete.

Kažu kako je Džon Kejnz, otac makroekonomije i Nobelovac, kad su mu spočitavali nedosljednost u stavovima, objašnjavao: „Kada se promijene činjenice ja promijenim mišljenje“.

Kod našeg premijera i njegove vlade imamo drugačiji redosljed poteza. Oni prvo donesu odluku koja je po volji povlašćene političko-ekonomske elite.  Potom svima koji ne dijele njihov stav prebacuju neznanje i(li) manjak patrotizma. Tek onda, i  ako baš bude nužda, utvrđuju činjenice: da li je planirano moguće, razumno, korisno… Rijetko priznaju grešku. A krivicu nikada. Oni i njihovi štićenici su, uostalom, uvijek na dobitku. Dokle?

Tu nam Strazbur ne može pomoći.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Glupe ideje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muhamed Alabar je poručio kako svi mogu da se opuste,  on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”. Važno je da ne promašimo temu.   Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naše nevolje su naše vlasti – sadašnje i bivše. I njihove “glupe ideje”. Poput one da u Evropu možemo ući dostojanstveno, a da zaobilazimo evropske standarde

 

 

“Sa nadom i vjerom u zajedničku budućnost spremni smo da damo svoj puni doprinos evropskoj porodici“, poručio je Andrija Mandić u Budimpešti, obraćajući se učesnicima Konferencije predsjednika parlamenata zemalja članica EU.

Bilo im je sigurno  milo to što su čuli. Predsjednik Skupštine Crne Gore  pripomenuo  je “da je naša želja da u EU uđemo uspravljene glave – dostojanstveno, ispunjavajući sve neophodne obaveze, poštujući sve preduslove, pritom i čuvajući svoju istoriju, tradiciju i identitet.“

Dobro je što naš državnik želi da Crna Gora u EU uđe uspravljene glave. Treba onda očekivati preokret.  Kako sada stvari stoje, u Evropu se ušunjavamo.  Ispunjavajući tek ono što nam se dopada, a okrećući glavu od onoga što se vlastima učini kao opasnost.  Po njihove partijske interese, koji se nerijetko  predstavljaju i  kao opasnost po na našu “tradiciju i identitet”.  Mandiću možda  sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu  izgledaju kao  gubljenje dostojanstva.  Ili, recimo,  usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Na čemu EU insistira odavno, za razliku od recimo, Putinove Rusije i Trampovih SAD.  A mi se pravimo mrtvi.

Ta nam je obaveza prema Briselu, eto, nekako, zapela. Resorno Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava pripremilo je Nacrt, a EK još prošlog decembra dala pozitivne ocjene na predloženi tekst.  Uslijedio je susret sa stvarnošću. Ne baš evropskom.

“Tri puta je tekst zakona kandidovan za razmatranje i utvrđivanje na Vladi. Zatražene su dodatne konsultacije, pa je obaveza pomjerena za prvi kvartal ove godine”, kazao je ministar Fatmir Đeka za Radio Slobodna Evropa (RFE) prije skoro tri mjeseca. Od tada, nema naznaka da je Vlada završila svoj posao i prijedlog zakona uputila na izjašnjavanje parlamentu.

Čeka se parlament i da opet razmotri Sporazum sa UAE, a nakon mišljenja Brisela da taj dokument, iako ne sadrži eksplicitne odredbe koje su u suprotnosti sa evropskim pravom, može proizvesti štetu i pravnu i ekonomsku kad se bude primjenjivao. Posebno onim odredbama koje se tiču javnih nabavki i konkurencije. Crnogorsku vlast kao da to ne brine. Važno je da se samo štrikira da posao može da krene.

U međuvremenu, Investitor iz UAE Mohamed Alabar bio je medijski najpropraćeniji govornik na RE:D konferenciji  (Real Estate Developmenta).

Alabar nije jedan od dva velika investitora za koja će vlasti UAE garantovati Vladi Crne Gore, kako bi im ova povjerila projekte u oblasti turizma i razvoja nekretnina – jedan na sjeveru a drugi na jugu države. Koji će biti, unaprijed, prepoznati kao strateški projekti od javnog interesa.

Alabar je na skupu poručio kako svi mogu da se opuste jer on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. I  nema “nijedan jedini” projekat u Crnoj Gori. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”.

Važno je da ne promašimo temu. Biznismen Mohamed Alabar  ima pravo da pokuša da s poslovnim namjerama dođe u našu zemlju. Jednako tako ima puno pravo da odustane.  Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naša nevolja su naši upravljači – sadašnji i bivši. I njihove glupe ideje.

Poput ideje da u Evropu možemo ući dostojanstveno, zaobilazaći evropske standarde i vizije.  Ne kažnjavati zločince i zločine, počinjene u naše ime devedesetih.  Slaviti kao heroje počinioce i autore, masovnih zločina tokom Drugog svjetskog rata. Naposljetku,  kao perjanicu dostojanstvenog evropjestva imati Anadiju Mandića.  Kao takvog.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Interno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja bez zelenog svjetla Brisela. Radićemo to  – interno. Možda i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično. Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa njom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska 

 

 

Crna Gora je spremna da zatvori šest od devet poglavlja do kraja godine, obradovao nas je ove sedmice potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović. Usput optimistično ocjenjujući da nema prepreka da postanemo dio EU do 2028.  Veselje zbog evropske budućnosti koja  čeka iza ugla, trajalo je do naredne Ivanovićeve rečenice.  Upitan da li je realno da zatvorimo tih devet poglavlja do kraja godine, odgovorio je : „Ne možemo da govorimo da li će se to desiti“.   Pa šta onda slavimo, majku mu. 

Za one kojima još nije najjasnije, vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja, bez zelenog svjetla Brisela.  Tako što ćemo ih  zatvarati – interno. 

“Mi sa naše strane možemo da govorimo o našoj tzv. internoj spremnosti za zatvaranje određenih poglavlja”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.  Patent internog zatvaranja poglavlja  prije njega lansirala je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević .  

Ministarka je krajem aprila, pred parlamentarnim Odborom za evropske integracije,  pojasnila da ćemo do kraja godine „interno“ zatvoriti šest poglavlja.  Saopštila  je da su to poglavlja:  3 – Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, 4 – Sloboda kretanja kapitala, 5 – Javne nabavke, 6 – Privredno pravo, 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj i Poglavlje 13 – Ribarstvo. 

 Eto. Vlast sada ne mora ni da brine  zbog upozorenja EU  koje je ovih dana crnogorskim vlastima prenijela Marta Kos –  da Sporazumi sa Emiratima mogu posebno biti sporni u oblasti javnih nabavki, kada su u pitanju evropski standardi.  Imaju rješenje. Interno zatvorimo javne  nabavke, pa Brisel kako oće.   

Istom logikom ,  Crna Gora je krajem decembra prošle godine  interno zatvorila i poglavlje 31.  To što ga u stvari nijesmo zatvorili, pošto nas je Hrvatska zakočila, zbog poznatog razloga, nije za veliku brigu. Bitno je da interno napredujemo.   

Možda  i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično.   Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa tom izjavom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska.  

Na izjavu mitropolita kome je ratni zločinac Đurišić junak nepobjedivog karaktera,  do sada nije zucnuo nijedan od visokih crnogorskih zvaničnika i lidera partija vlasti. Ćute Bečić, Joković, ćuti i Milatović. Srećom, ćuti i Andrija Mandić.  

Reagovao je premijer. Kao. Upitan da prokomentariše izjavu mitropolita Joanikija,  Spajić je kazao da u modernoj Crnoj Gori nema mjesta za izjave koje pojačavaju podjele.   

“Treba država da ide naprijed, evropske integracije su ispred nas. Očekujemo pristupanje Evropskoj uniji 2028. godine. Imamo veliki investicioni ciklus ispred nas. Crna Gore je sekularna država pa se u potpunosti zalažem i podržavam odvojenost crkve i države, crkve i politike, crkve i istorije, religije i istorije, religije i politike”, kazao je Spajić.

Ako je Crna Gora zemlja u kojoj ćemo se dijeliti po tome je li Đurišić heroj ili nije, ako je crnogorskom premijeru to, što bi rekli, otvoreno pitanje,  a ostatku vlasti interno zaključena  stvar,  dok su nam glavni antifašisti  Đukanović i njegovi, onda naši interni putokazi označavaju povratak u prošlost.  

Srećan dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.    

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Priča o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o Sporazumima sa Emiratima je vjerodostojna, sumorna  priča o nama. O jednoj zemlji koja je navodno krenula trečeći u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli

 

 

Priča o Sporazumima sa Emiratima je višedimenzionalna. Otvara mnoga ozbiljna, dugo zatrpavana pitanja. O  konceptu našeg razvoja, tačnije o  tome imamo li ga uopšte ? O  našim resursima, šta smo sa njima uradili i šta namjeravamo da uradimo sa onim što nam je ostalo? Zašto se ne razvijamo strateški i sa  planom, već srljamo iz improvizacije u improvizaciju, dok traju borbe za moć ? Koje svemu daju ton.  Kad se sve sabere – to je  vjerodostojna,  sumorna  priča o nama. O našem kulturološkom identitetu. Priča o jednoj zemlji  koja je navodno krenula u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli.

Društvo se  strasno dijeli oko sporazuma sa Emiratima, koje je ove sedmice i usvojio parlament. Nikome živome,  ni premijeru i njegovima, koji su hitali da usvoje sporazume,  ali ni njihovim kritičarima,  nije palo na pamet da pomene Ustavni sud. Instituciju koja je najpozvanija da odgovori na prosto pitanje –  jesu li sporazumi koje je parlament izglasao ustavni?  A očito je: svi ostali aspekti priče o potencijalnim arapskim investicijama, bespredmetni su bez tog odgovora.

Problem je uvijek dublji  nego što izgleda. Možemo samo da zamišljamo kako bi Ustavni sud odlučio, da, kojim slučajem  nije partijska instanca. Svi znamo: i ta ustavna inicijativa  svela bi se na preglasavanje vlasti i opozicije, baš kao u parlamentu.  O Ustavnom sudu, na kraju, najbolje govori njegovo ćutanje.

O našim sporazumima pišemo pisma Briselu. Da nam makar odgovore jesu li u skladu sa putem zemlje u EU.  Djelići odgovora stigli su. „Pojedine tačke sporazuma koje je Crna Gora potpisala sa UAE ne ukazuju na usaglašenost sa pravnim poretkom EU“, upozorio je izvjestilac Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru, Marjan Šarec.  „Nije moje da sudim o razlozima i svrsi samih sporazuma, ali svakako ne bi bilo dobro da projekte koji će proisteći iz tih sporazuma prati sjenka sumnji”, napomenuo je.

Ne treba sumnjati: pratiće ih. Dobro je što ovaj put sve nije prošlo u tišini. To je vjesnik nade. Ali  naša glasnost pokazala je ono što odavno znamo: kod nas ne postoji izoštren,  prepoznatljiv glas kvalifikovane javnosti. Koja smiruje strasti, a ukazuje na suštinu.  Rano upozorava na posljedice. Loše i dobre.

Usvajanje sporazuma, nije kraj već početak bitke za njihov ishod. Neminovno ćemo biti na gubitku  ako se o  budućim projektima bude govorilo  dominantno  iz partijskih, interesnih i drugih rovova. Ako svaka strana  bude izbjegavala da primijeti one činjenice koje joj ne odgovaraju.

Nikome neće pomoći dalje prećutkivanje  činjenice da je Velika plaža već urbanizovana. Da su na toj urbanizaciji radile četiri prethodne vlade. Da su na njoj ucrtani soliteri i preko 11 spratova, o čemu je Monitor pisao.  Da je ta zemlja, nekad mahom državna, rasprodata ovdašnjim moćnicima i biznismenima . Da mi danas ne možemo govoriti o prodaji netaknute  Velike plaže  potencijalnim arapskim investitorima, jer smo je već rasprodali i pripremili za gradnju.

Vlast odbija da primijeti:  Velika plaža nije tek isplativo tlo za gradnju. Sporazum sa  UAE ne tretira samo ekonomske bilanse, već zadire i u ljudsku emociju. Velika plaža je srasla s dušom Ulcinjana i građana Crne Gore.  Dio je njihove intime.

Oni koji  o sporazumima govore kao o  novoj đedovini, zavjetno ćute o tome, zašto smo u cijelu tu priču krenuli grlom u jagode. Zašto su onemogućili konkurenciju za tako velike investicione projekte. I zašto bi  izdavanje na 99 godina Arapima ili bilo kome drugom bio jedini koncept našeg razvoja?

Da su postavgustovske vlasti radile na izgradnji institucija i njihovoj depolitizaciji nakon pada DPS-a, najvažnije odgovore bi već imali. Procedure bi bile ispoštovane, konsultovana struka.  Javnost uključena u proces. Šansu bi dobili argumenti i povjerenje u izgovorenu riječ.

U čitavom ambijentu, očekivano,  društvenim mrežama širi se  mizogeni i govor mržnje.  Nakon što je direktorica MANS –a Vanja Ćalović Marković oštro kritikovala sporazume sa EU, na FB stranici koja se povezuje sa Pokretom Evropa sad, oživljena je prljava  kampanje prošlog režima  protiv nje. PES je to osudio u saopštenju, ali još čekamo institucije da kažu ko stoji iza tog FB profila. Onda bi znali koliko je iskreno i PES-ovo saopštenje.

Meta prljavštine, sa druge strane, postala je  i premijerova supruga. Opak je  znak izostanak masovne reakcije na tu gadost. Pa poslanica Jevrosima Pejović.  Gotovo je izvjesno –biće toga još.  Dok čekamo institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo