DANAS, SJUTRA
Dječija posla

Kao što vidimo, moćni očevi i majke su brižni roditelji. I nama bi bilo pametno da se sjetimo vlastite djece i njihove budućnosti. Dok im je svu ne potroše oni i koji od Crne Gore prave igračku za svoju djecu
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica odvojila je nekoliko minuta da otkrije još po neki detalj posla koji je prije četiri godine, preko niza povezanih kompanija, upriličila sa Zoranom Bećirovićem. Njenim porodičnim prijateljem. Našim biznismenom koji je, u fazama prvobitne akumulacije, prevalio put od vozača državnog kombija do veleposjednika i hotelijera.
Medenica se požalila kako je morala da proda dio naslijeđenog imanja „da bi obezbijedila budućnost svoje djece“. Potom je parafrazirala mantru koju godinama slušamo od predsjednika Đukanovića kada objašnjava novostečene porodične milione. „Zar nemam u Crnoj Gori, kao i svi građani, pravo na mirno uživanje svoje imovine“, zapitala se Medenica i još jednom požalila kako joj potomci zamjeraju da je naslijeđe prodala jeftino. To je njen problem, rekla je, a mi nek se vidimo u čemu je naš.
Naš je problem, baš to što – ogromna većina građana – nemamo pra-vo na mirno uživanje svojih života. U dobroj mjeri zahvaljujući njoj i njenim, što porodičnim što novostečenim prijateljima. Iz svijeta politike, biznisa i pravosuđa. Koji nekažnjeno rade što im padne na pamet. Pozivajući se na djecu.
Medenica se do početka nedjelje držala objašnjenja da prodaju imanja nije morala da prijavi nekadašnjoj Komisiji za sprječavanje konflikta interesa, pošto u tom poslu „nije došlo do uvećanja imovine, već do pretvaranja nepokretnih sredstava u novčana”. Kada je nadogradila priču, uvodeći u nju i djecu, ispostavilo se da je čelnica pravosuđa (u nezakonitom trećem mandatu) ipak sposobna da napravi razliku između imanja u okolini Kolašina i novca na bankovnom računu.
To što birine o svojoj djeci nije baš dovoljno opravdanje da se zanemari činjenica da u toj ljubavi krši zakon. I nije jedina.
Aleksa Stanković i Duško Knežević su, lani u aprilu, upriličili poslovni ručak u beogradskj Maderi. Prema Kneževićevoj interpretaciji, Stanković je tražio da novac za korupciju tužilaca ubuduće ide preko njega. Ivica, Aleksin otac a naš Vrhovni državni tužilac, u v.d. stanju od početka nedjelje, obznanio je kako je njegov sin sredinom septembra Specijalnom policijskom odjeljenju „objasnio prirodu susreta“ sa Kneževićem.
Pokušajmo, za tren, zanemariti činjenicu da se Specijalno policijsko odjeljenje (formirano prije tri godine pri Specijalnom tužilaštvu) faktički nalazi pod Stankovićevom komandom. I da im je trebalo 18 mjeseci da se raspitaju o susretu sina – mladića javnosti poznatog po fotografijama sa funkcionerima DPS (Milo Đukanović, the best man Slavoljub Stijepović) i noćnom provodu po budvanskim diskotekama u prisustvu „bezbjednosno interesantnih lica“ – sa biznismenom koji je uz pomoć, a izgleda „i za račun“, pripadnika političke elite, prometovao makar milijardu i upropastio niz preduzeća i dvije banke. Ostajući, znanima i neznanima, dužan desetine a možda i stotine miliona.
O čemu su to oni mogli da pričaju? O sportu? Kako je moguće da pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja i Specijalnog državnog tužilaštva tada nijesu znali za susret sina VDT (koji ima službenu pratnju) sa čovjekom koji je u tom trenutku bio predmet makar dvije istrage Specijalnog tužilaštva (Telekom i Koverta)? Da li je Stanković znao za nasljednikov izlet? I šta je to što bi ga u ovoj priči moglo amnestirati – znanje ili neznanje? Ili će biti sasvim dovoljno da se i on pozove na roditeljsku ljubav.
Sredinom septembra premijer Marković primio je delegaciju iz kompanija „Northstar“ i „Marriott“ koje najavljuju gradnju turističkog rizorta vrijednog 210 miliona eura u Herceg Novom. U delegaciji „strateških investitora” našao se i Marko Gvozdenović, sin Branimira, potpredsjednika Skupštine, višestrukog ministra o čijoj se imovini – javnoj i tajnoj – godinama ispredaju fantastične priče. U minulih 10-12 mjeseci primat u pripovjedanju preuzeo je Duško Knežević, Gvozdenovićev kum a, prema vlastitom svjedočenju, i lični bankar.
Knežević tvrdi a da je Gvozdenović skriveni partner u izgradnji turističkog rizorta u Herceg Novom. Istog onog o kome je, sa investitorima, razgovarao premijer Marković. U prisustvu Marka Gvozdenovića. Tata i sin nijesu našli za shodno da objašnjavaju podudarnosti.
Može im se da budu brižni roditelji. I nama bi bilo pametno da se sjetimo vlastite djece i njihove budućnosti. Dok im je svu ne potroše ovi koji od Crne Gore prave igračku. Za svoju djecu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Svi naši oskari

Darko Šarić mogao bi za koju godinu da bude slobodan čovjek. Politički šefovi i oci Šarićevog posla i njegovog sudskog blagog aranžmana još su među nama. U Podgorici i Beogradu. Zabrinuti za rezultate popisa. Ko su, zvaničnog odgovora – nema. Imaju doduše skaj nadimke. Njihove sms prepiske bile bi sigurno zanimljive
Popisaće nas. To je dobra vijest. Naravno, zainteresovane političke klase, dobiće za njih dragocjene podatke – koliko je Srba a koliko Crnogoraca. Andrija Mandić moći će da nastavi borbu za srpski jezik, a nereformisani DPS da nastavi da živi od replika Mandiću. Možda neki od onih za njih manje važnih odgovora, vlast i iskoristi za kreiranje odgovornijih politika. Kad i statistika potvrdi ono što vidimo golim okom – da nam je sjever opustošen, da ljudi odlaze, da nezaposlenost raste…Vidjećemo.
Popis neće donijeti neke druge važne odgovore. Na koje predugo čekamo. Ove sedmice beogrdaski nejdeljnik NIN objavio je da je presuda Vrhovnog suda u procesu protiv Darka Šarića donesena još u junu ove godine, te da je po njoj Šarić osuđen na 14 godina zatvora, odnosno nijesu prihvaćeni zahtjevi njegove odbrane. Šarić će kaznu najvjerovatnije služiti, kako piše beogradski nedjeljnik, u zatvoru u Požarevcu po imenu Alkatraz. Alkatraz zvuči ozbiljno, ali samo zvuči. Po zakonu Šarić ima pravo da traži da bude pušten na slobodu poslije odslužene dvije trećine kazne. Za to mu fali oko godinu dana i tri mjeseca, jer nakon hapšenja 2022. nije upućen na izdržavanje kazne, pišu beogradski mediji. Od predviđenih 14 godina, Šarić je već proveo u zatvoru više od osam, od 17. marta 2014. do 14. aprila 2022,
Šarić će uskoro biti slobodan, a mi smo i dalje bez zvaničnog odgovora – ko mu je iz ovdašnjeg političkog vrha omogućio rast i nesmetano „poslovanje“? I ko je sve zaslužan za „aranžman“ koji je prethodio Šarićevoj predaji. Ko mu je i šta obećao, i šta je od toga ispunjeno. Nešto očito jeste. Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije zahtijevalo je da Šarić bude kažnjen po zakonu, po kome mu je prijetila maksimalna kazna od 40 godina.
Politički šefovi i oci Šarićevog posla i njegovog sudskog aranžmana još su među nama. U Podgorici, Beogradu. Zabrinuti za rezultate popisa. Ko su, zvaničnog odgovora – nema. Njihove sms prepiske bile bi sigurno zanimljive.
Imaju doduše skaj nadimke. Skaj prepiske braće Šarić pokazuju tako kako su razgovarali o tome da Oskar popriča sa sudijama. Oskar je, sumnja se, najviša politička adresa u Srbiji.
„Borimo se dalje, mislimo da je ovo jedini realni put, preko Markusa do Oskara pa da on priča sa sudijama. Brate, mislim da je zaista realna priča da samo on može da odluči i, kako obično radi, u poslednjem trenutku povuče potez. Ali mislim da Oskar hoće da on bude taj koji će na kraju rešiti…“, jedna je od tih poruka.
Imamo i mi našeg Oskara. I on je izgleda popričao sa sudijama. I bio efikasniji. Proces protiv grupe Darka Šarića u Crnoj Gori nije ni vođen. Kad je pravosuđe, što bi rekla Vesna Medenica, „savjesno“.
Oskari, ne samo da nijesu javno obznanjeni, nego nam njihove politike u regionu i dalje kroje kapu. Sa političkih pozicija ili iz sjenke. Njihovi politički sinovi i ispostave pričaju o jeziku, vjeri i naciji. Baš kao što se pričalo i devedesetih, dok se zemlja raspadala, a kriminal ujedinjavao.
Najvažnije je zato ozdraviti pravosuđe. Da im ne stižu poruke sa političkih adresa. Direktno, ili preko posrednika. Onda tek možemo znati šta su sve dogovarali i naš i tuđi oskari. Ali i preventivno djelovati na ambicije nekih budućih oskara.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Sporazum

Vlasti su nakon pada DPS-a više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa nereformisanim DPS-om u vezi borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, vladavine prava. No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju nesporan opštedruštveni interes, poželjna je i obavezujuća. Sporazum o popisu pokazao je put
Važna je vijest – tenzije oko predstojećeg popisa stanovništva, spuštene su. Ove sedmice stranke opozicije i predstavnici manjina potpisali su Sporazum o popisu sa premijerom Spajićem. U dokumentu se ne navodi datum njegovog sprovođenja, pošto su potpisnici od premijera tražili da treba predvidjeti mogućnost pomjeranja njegovog početka za nekoliko dana, u interesu kompletiranja svih dogovorenih uslova. Planirano je da popis bude sproveden od 30. novembra do 15. decembra ove godine.
Sporazum su potpisale Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate, Bošnjačka stranka i predsjednici šest vijeća manjinskih naroda – Momčilo Vuksanović (Srpski nacionalni savjet), Suljo Mustafić (Bošnjačko vijeće), Faik Nika (Nacionalni savjet Albanaca), Zvonimir Deković (Hrvatsko nacionalno vijeće), Sabrija Vulić (Savjet Muslimana) i Mensur Šaljaj (Romski savjet).
Sporazumom je predviđena kontrola unosa prikupljenih podataka, izrada softvera za njihovu provjeru i zabrana partijama da sprovode popisnu kampanju i proširivanje popisne komisije sa dva člana opozicije i predstavnikom manjinskih naroda. Ukratko: sve ono što je ranije tražila opozicija, prijeteći bojkotom procesa.
Opozicija je bojkot najavila za vrijeme vlade Dritana Abazovića, nakon što nije prihvaćen njihov zahtjev da se popis odloži kako bi se uspostavili svi mehanizmi njegove kontrole. Bilo je optužbi da se radi o inžinjeringu i “prevarnom procesu”, čiji je cilj etnofederalizacija Crne Gore, odnosno pretvaranje Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu”. Organizovani su protesti, situacija se zaoštravala…
Bez obzira na to da li su argumenti prethodne vlade da DPS uobičajeno koristi identitetske teme radi podizanja tenzija, bili na mjestu, ona nije pokazala spremnost da komunicira sa opozicijom u javnom interesu. A spuštanje tenzija i popis organizovan uz što bolje mehanizme kontrole je interes svih. Cijelog društva. Tu je bitka za posebne partijske i političke interse, mogla donijeti samo štetu Crnoj Gori. .
Vlasti su nakon pada Demokratske partije socijalista više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa DPS-om dok se ne reformiše kada su u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, borba za vladavinu prava….Nije čudo što je Abazovićev eksperiment manjinske vlade, uz podršku DPS-a koja je trebalo da reformiše društvo i pokrene procese, propao. Ta ideja je u startu bila osuđena na propast.
No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju ostvarivanje konsenzusa o opštedruštvenom, zajedničkom intresu, ne samo da je razumna, nego je i obaveza. U procesu preboražaja, ne može se isključiti bio koji segment društva. Uostalom, isključivanje je bio Đukanovićev način. I njega se treba odreći.. I to ne samo u DPS-u. Nego i kod onih koji su došli nakon Đukanovića.
Dogovotr oko popisa pokazao je put. Bilo bi neodgovorno i od jednih i od drugih da taj model ne poživi. Nakon potpisivanja Sporazuma, premijer Spajić je saopštio da „nema potrebe da se popis odugovlači“, misleći na to da će početi 30. novembra. Opozicija je, opet, iako je pohvalila Spajićevu pruženu ruku, iskazala nevjericu da će svi uslovi sporazuma biti ispunjeni do tada, ponavljajući da bojkot ni dalje nije isključen.
DPS – u je pruženom rukom Vlade smanjen prostor za manipulisanje popisom. No Vlada treba da do kraja ostane otvorena za dogovore – nekoliko dana eventualnog odlaganja, da bi se realizovale usaglašene obaveze, neće nikoga koštati ništa. Tenzije i političke igre tamo gdje im mjesto nije, odavno nas koštaju previše.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Karma

Ima i onih koji pominju karmu jer će Radoja Žugića na mjestu guvernera CBCG zamijeniti Irena Radović, njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest. No, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi. Ima tu još mnogo toga da se ispravi
Važna ovonedeljna vijest – sa mjesta guvernera Centralne banke Crne Gore odlazi Radoje Žugić. Iako je Demokratska partija socijalista, čiju je stranu Žugić nedvosmisleno držao, ostala bez vlasti u avgustu 2020. godine, Žugić se na vrhu Centralne banke zadržao do danas. O tome kako postavgustovske vlasti nijesu imale snage ili volje da se riješe sive eminencije DPS-a i Prve familije, Monitor je više puta pisao.
Zanimljive su i okolnosti pod kojima Žugić odlazi. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da će kandidatkinja za tu poziciju biti Irena Radović, bivša viceguverenerka Centralne banke, koju je Žugić nezakonito smijenio u parlamentu 2018. godine. Naravno, uz podršku tadašnje parlamentarne većine. Bivša viceguvernerka je smijenjena dok je, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, boravila u bolnici u Beču, i to dva mjeseca nakon što je protiv Centralne banke i Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju. Oni koji su u tadašnjem zakonodavnom domu digli ruku za njenu smjenu nijesu se obazirali ni na Zakon o zabrani zlostavljanja na radu koji garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe. Interesi vrha partije bili su najjači zakon. Zato nije pomogla ni presuda sutkinje Osnovnog suda Milene Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist Irene Radović i utvrdila da ta Žugićeva inicijativa nije mogla biti osnov za razrešenje, te da su bez dokaza njegove optužbe da je viceguvernerka nestručna i da je odala poslovnu tajnu.
Žugićevu inicijativu tada su u parlamentu podržala 42 poslanika tadašnje vladajuće koalicije (DPS, SD i manjinske partije), uz glas poslanice opozicije Draginje Vuksanović Stanković (SDP). Koja je ovih dana na meti vulgarnosti ratnog zločinca Vojislava Šešelja.
Ima i onih koji pominju karmu jer će Žugića danas zamijeniti njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest. Ipak, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi. Ima tu još mnogo toga da se ispravi.
Ptice na grani znaju, a podsjetili su nas i u nedavanom Izvještaju Evropske komisije – karma neće reformisati Đukanovićevo pravosuđe. Kao ni partijsko zapošljavanje do dubini i širini. Neće nas ni suočiti sa ratnom prošlošću koja nam se vraća i kezi u lice na svakom ćošku. Niti nam vratiti sve one koji su otišli čekajući promjene. Ni one koji se tek spremaju da odu.
Naredne sedmice parlament će, najavljeno je, odlučivati o nedostajućem sudiji Ustavnog suda. Političke klase najavljuju da će parlamentarci konačno glasati u skladu sa javnim, a ne političkim interesom, kako bi i suštinski odblokirali ovu važnu sudsku instancu i krenuli na put odblokiranja evropskog procesa. Čekaju još i izbor VDT-a, Sudskog savjeta, ali i izmjene zakonskog okvira i donošenje rešenja koja bi omogućila suštinsku promjenu sistema, koja se nakon avgusta nije desila. Jer su nadvladali partijski interesi.
Do daljnjeg, čekamo dan kada će u parlamentu početi da se glasa mimo zakona partije. Tek onda karma može da pripomogne.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično