DANAS, SJUTRA
Dječija posla

Kao što vidimo, moćni očevi i majke su brižni roditelji. I nama bi bilo pametno da se sjetimo vlastite djece i njihove budućnosti. Dok im je svu ne potroše oni i koji od Crne Gore prave igračku za svoju djecu
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica odvojila je nekoliko minuta da otkrije još po neki detalj posla koji je prije četiri godine, preko niza povezanih kompanija, upriličila sa Zoranom Bećirovićem. Njenim porodičnim prijateljem. Našim biznismenom koji je, u fazama prvobitne akumulacije, prevalio put od vozača državnog kombija do veleposjednika i hotelijera.
Medenica se požalila kako je morala da proda dio naslijeđenog imanja „da bi obezbijedila budućnost svoje djece“. Potom je parafrazirala mantru koju godinama slušamo od predsjednika Đukanovića kada objašnjava novostečene porodične milione. „Zar nemam u Crnoj Gori, kao i svi građani, pravo na mirno uživanje svoje imovine“, zapitala se Medenica i još jednom požalila kako joj potomci zamjeraju da je naslijeđe prodala jeftino. To je njen problem, rekla je, a mi nek se vidimo u čemu je naš.
Naš je problem, baš to što – ogromna većina građana – nemamo pra-vo na mirno uživanje svojih života. U dobroj mjeri zahvaljujući njoj i njenim, što porodičnim što novostečenim prijateljima. Iz svijeta politike, biznisa i pravosuđa. Koji nekažnjeno rade što im padne na pamet. Pozivajući se na djecu.
Medenica se do početka nedjelje držala objašnjenja da prodaju imanja nije morala da prijavi nekadašnjoj Komisiji za sprječavanje konflikta interesa, pošto u tom poslu „nije došlo do uvećanja imovine, već do pretvaranja nepokretnih sredstava u novčana”. Kada je nadogradila priču, uvodeći u nju i djecu, ispostavilo se da je čelnica pravosuđa (u nezakonitom trećem mandatu) ipak sposobna da napravi razliku između imanja u okolini Kolašina i novca na bankovnom računu.
To što birine o svojoj djeci nije baš dovoljno opravdanje da se zanemari činjenica da u toj ljubavi krši zakon. I nije jedina.
Aleksa Stanković i Duško Knežević su, lani u aprilu, upriličili poslovni ručak u beogradskj Maderi. Prema Kneževićevoj interpretaciji, Stanković je tražio da novac za korupciju tužilaca ubuduće ide preko njega. Ivica, Aleksin otac a naš Vrhovni državni tužilac, u v.d. stanju od početka nedjelje, obznanio je kako je njegov sin sredinom septembra Specijalnom policijskom odjeljenju „objasnio prirodu susreta“ sa Kneževićem.
Pokušajmo, za tren, zanemariti činjenicu da se Specijalno policijsko odjeljenje (formirano prije tri godine pri Specijalnom tužilaštvu) faktički nalazi pod Stankovićevom komandom. I da im je trebalo 18 mjeseci da se raspitaju o susretu sina – mladića javnosti poznatog po fotografijama sa funkcionerima DPS (Milo Đukanović, the best man Slavoljub Stijepović) i noćnom provodu po budvanskim diskotekama u prisustvu „bezbjednosno interesantnih lica“ – sa biznismenom koji je uz pomoć, a izgleda „i za račun“, pripadnika političke elite, prometovao makar milijardu i upropastio niz preduzeća i dvije banke. Ostajući, znanima i neznanima, dužan desetine a možda i stotine miliona.
O čemu su to oni mogli da pričaju? O sportu? Kako je moguće da pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja i Specijalnog državnog tužilaštva tada nijesu znali za susret sina VDT (koji ima službenu pratnju) sa čovjekom koji je u tom trenutku bio predmet makar dvije istrage Specijalnog tužilaštva (Telekom i Koverta)? Da li je Stanković znao za nasljednikov izlet? I šta je to što bi ga u ovoj priči moglo amnestirati – znanje ili neznanje? Ili će biti sasvim dovoljno da se i on pozove na roditeljsku ljubav.
Sredinom septembra premijer Marković primio je delegaciju iz kompanija „Northstar“ i „Marriott“ koje najavljuju gradnju turističkog rizorta vrijednog 210 miliona eura u Herceg Novom. U delegaciji „strateških investitora” našao se i Marko Gvozdenović, sin Branimira, potpredsjednika Skupštine, višestrukog ministra o čijoj se imovini – javnoj i tajnoj – godinama ispredaju fantastične priče. U minulih 10-12 mjeseci primat u pripovjedanju preuzeo je Duško Knežević, Gvozdenovićev kum a, prema vlastitom svjedočenju, i lični bankar.
Knežević tvrdi a da je Gvozdenović skriveni partner u izgradnji turističkog rizorta u Herceg Novom. Istog onog o kome je, sa investitorima, razgovarao premijer Marković. U prisustvu Marka Gvozdenovića. Tata i sin nijesu našli za shodno da objašnjavaju podudarnosti.
Može im se da budu brižni roditelji. I nama bi bilo pametno da se sjetimo vlastite djece i njihove budućnosti. Dok im je svu ne potroše ovi koji od Crne Gore prave igračku. Za svoju djecu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Kad prioritet prokišnjava

Ustavni sud je prioritet nad prioritetima, čulo se bezbroj puta od vlasti i opozicije ovog mjeseca. Onda ti nikako nije jasno kako je prioritet blokiran, bez struje i – prokišnjava
Ustavni sud. Nema te političke partije, iz vlasti i opozicije, koja ga nije pomenula makar jednom ove godine. I svi su složni – on je prioritet nad prioritetima.
Predsjednik države Milo Đukanović: „Potrebno je hitno rješavanje krize, Ustavni sud je prvi obavezni korak ka tome“. Premijer Dritan Abazović: ,,Fokus naših partnera iz EU i Vlade, a i svih političkih aktera treba da bude isključivo izbor sudija Ustavnog sud”. Aleksa Bečić: ,,Izbor sudija Ustavnog suda ključni korak zakonodavne i izvršne vlasti, kako bi Crna Gora konačno ubrzala proces evropskih integracija”. Raško Konjević: ,,Proces izbora sudija Ustavnog suda pitanje koje urgentno treba riješiti”. I tako redom…
I onda ne bude nikako jasno kako to da je ,,prioritet nad prioritetima” od septembra u blokadi, otkako je u penziju otišao sudija Miodrag Iličković. Ili, kako to da je svaki konkurs za izbor sudija tog suda, kako bi se odblokirao, završio neuspješno, iako od strane poslanika nije bilo primjedbi na račun profesionalnih biografija kandidata. Ili kako to da, recimo, niko od onih koji ga smatraju prioritetom, nije primijetio saopštenje koje je ove sedmice javnosti uputio Ustavni sud, u kom se kaže da su – bez struje i grijanja. I da zgrada prokišnjava. „Od 10. januara ove godine, usljed kontakta vode i elektroinstalacija u zgradi je isključena struja (kako bi se prevenirao mogući kratak spoj i izbio požar), nema grijanja i rad Ustavnog suda je u potpunosti onemogućen”. Doduše, šta bi radili i da ima struje.
Jasno je da izjave tipa – „Ustavni sud je prioritet nad prioritetima“ dolaze nakon susreta sa izaslanicima iz Brisela, koji mjesecima upozoravaju da se Ustavni sud mora odblokirati, i riješiti politička i institucionalan kriza. A koji sada čak i prisustvuju sjednicama tijela uključenih u proces izbora sudija Ustavnog suda. Izgleda da ni oni ne vjeruju pretjerano u evrougodne izjave ovdašnjih političkih predvodnika, koji se tokom sastanaka sa evropskim zvaničnicima, toliko potpuno slažu sa evropskim zahtjevima, da ne znaš koji su naši a koji iz Brisela. Jasan je i njima uticaj kvinte na ovdašnju političku zbilju. A predizborno je doba. Treba se uklopiti u evropski kroj – proljeće 2023. Oni koji se ne uklapaju u šnit, guslaju stare identitetske teme. To uvijek pomaže.
Jasno je i da političke vođe neće odblokirati Ustavni sud zbog „zaustavljanja evropskog procesa“, kojim im je zaprijećeno ukoliko to ne ispune. Nije to ni prva prijetnja blokadom, a ne bi bio ni prvi neispunjeni zahtjev Brisela. Ukoliko to učine do 23. januara, kada je Brisel zaprijetio blokadom procesa i kada zasjeda Savjet za vanjsku politiku Savjeta Evropske unije, koji treba da zaključi da li Crna Gora zaista ide u pravcu koji se od nje očekuje, biće to radi njihovog političkog interesa. Ustavni sud mora potvrditi rezultate izbora. Nekima, doduše, i nije u interesu da „prioritet nad prioritetima“ to i učini.
Hoćemo li ukoliko se Ustavni sud odblokira dobiti nepristrasan i profesionalan sud, tema je od manje važnosti. Za sad se kandidati izjašnjavaju o nacionalnosti. Ima i obećanja od strane pojedinih kandidata da će se odreći partijske knjižice DPS-a ako budu izabrani. Ekstra.
Jasno je odavno da eurougodne izjave ne pomažu. Da je tako Crna Gora bi pod Đukanovićem odavno postala članica EU, a ne zemlja koja osim Turske najduže pregovara. Jasno je i da evropska podrška ovdašnjim političarima, opet na primjeru Đukanovića, ovu zemlju nije pretvorila u evropsku.
Ključ je u izboru onih klasa koje o Evropi neće govoriti tek kad moraju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Kalendar s greškom

Kao da kod nas nešto nije u redu sa kalendarom. Ovoga januara smo se probudili u devedesetim koje traju. Izbori će, a šta je politički profitabilnije od raspirivanja nacionalnih pomama
Trebalo je da dođe nova 2023. godina. Ali kao da kod nas nešto nije u redu sa kalendarom. I to ne samo zbog dileme koju je na Badnje veče unio mitropolit CPC-a Mihailo – da li da se Božić slavi 25. decembra ili 7. januara – otvarajući prostor pravoslavnim vjernicima Crne Gore da se još jednom podijele. Ovoga januara čini se da smo se probudili opet u devedesetim.
Otvoriš oči, kad ono ministri manjinske Vlade Dritana Abazovića, formirane da nas, rekli su, odvede u Evropu, Marko Kovač i Aleksandar Damjanović u Banja Luci kod Miroslava Dodika, na proslavi antiustavnog Dana Republike Srpske. Na kojoj, ko da malo što obilježavajući taj dan krši Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i diskriminiše pripadnike konstitutivnih naroda u BiH, Dodik dodjeli i orden Vladimiru Putinu. Dobro, da, ministar Damjanović tvrdi da je to spin, da orden nije dodijeljen, ali ga je Putin, kaže Dodik, prihvatio.
Kod kuće, umjesto ozbiljnog razgovora o tome šta dvojica ministara Vlade sa evropskom agendom rade na takvoj proslavi, premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović se bavi tehnikalijama. Pošto im, kako je objasnio, Vlada nije formalno aminovala put, ne računa se da su bili. Plus, imaju, kaže, pravo na političko mišljenje. Odlično. Političko mišljenje ministara je po premijeru njihova privatna stvar. Mogu da budu i podržavaoci ratnih politika i zločina, samo dok na sjednici Vlade pričaju o miru. A tako se i Abazoviću politički najbolje isplati. Relaksirano, pokrije sve.
U pravu je ministar Damjanović kad, osvrći ću se na kritike svog zbog puta u Banja Luku, kaže da se radi o „ političkom pozicioniranju i dnevnopolitičkim temama, gdje se sve političke pozicije ispunjavaju na taj način”. Tačno, uključujući i njegovu i Kovačevu posjetu Banja Luci. Bliže se izbori. A vječne devedesete politički su još profitabilne. Nažalost.
Zbog toga je DPS odmah radosno skočio i sasuo paljbu po ministrima, sadašnjim i donedavnim funkcionerima SNP-a. Podsjedimo SNP je bio dio jedinstvenog DPS-a koji je devedestih tokom ratova i zločina u BiH kovao borbeno srpstvo i jedinstvo sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. Zahvaljujući ministrima, koji su se radi političkih poena vratili na fabrička podešavanja, prošlost Đukanovićevog DPS-a će se ovog januara dodatno potisnuti u zaborav. Đukanović će se još jednom zamaskirati plaštom evropejaca. Šta ćeš ljepše pred izbore.
Onda zatvoriš oči i nadaš se da će proći. Otvoriš opet, kad ono gradonačelnici nekoliko crnogorskih gradova iz redova Demokratskog fronta u Beogradu, u tamošnjoj skupštini, podnose raport čija je trobojka u kancelariji starija. Učiteljice, ja sam je prvi okačio. Bravo, pet, sjedi. Doduše, najbolju ocjenu zaslužio je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koji je za govornicom srpskog parlamenta saopštio da ,,Srbi u Crnoj Gori imaju poseban sentiment prema Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, i da su shvatili da današnja Crna Gora nije ta država, već da većinu elemenata koji su im bili značajni iz prošlosti ima Srbija”. Najradije bi ga čovjek ostavio u prošlosti, ali ne može. Tu je opet DPS, sa partnerima, braniteljima Crne Gore. Saopštenje na saopštenje. Poen na poen, zahvaljujući Demokratskom frontu.
Zanimljivo je da kalendar ni u ovom slučaju nije bio baš najjasniji. Snimak gradonačelnika DF-a u Beogradu koji smo gledali u januaru datira s početka decembra. Kako je stigao u javnost, ne zna se. Ali će da posluži.
Vrijeme je da građani uhvate korak s vremenom. Ili će ono pogaziti nas.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Nova (ne)normalnost

Ulazimo u zonu neproglašenog vanrednog stanja, u kome niko nije siguran da će pravila i propisi uz koja je otišao na počinak važiti sljedećeg jutra
Prošlu, 2021. godinu završili smo „trijumfalno“. Tako je, makar, cijenio tadašnji premijer Zdravko Krivokapić. Ubrzo su se pokazale razmjere njegove zablude. Tek što se slegla januarska praznična euforija, potpredsjednik vlade Dritan Abazović najavio je njeno rušenje.
Ekspertsku je zamijenila manjinska vlada. Izabrana krajem aprila, pa „opozvana“ sredinom avgusta, kada je i njoj u parlamentu izglasano nepovjerenje. Od tada, Vlada vlada u tehničkom mandatu.
Sada se premijerskoj fotelji nada Miodrag Lekić, još neformalni mandatar obnovljene većine pobjednika izbora od 30. avgusta 2020. Kako bi formalizovala Lekićev status mandatara, uprkos volji predsjednika države Mila Đukanovića, ta većina je u Skupštini promijenila Zakon o predsjedniku, preuzimajući dio njegovih ustavnih ovlašćenja. Cijena – protesti na ulicama Podgorice i nepovjerenje zapadnih saveznika.
Iz Vašingtona i Brisela najavljuju da će preispitati modele saradnje sa budućom vladom, ukoliko ona bude formirana uz primjenu spornog Zakona. Preciznije – neće je podržati. Paralelno, DF želi preispitati ustavnost vladinih odluka da se Crna Gora pridruži sankcijama EU prema Rusiji. Abazović je zaboravio sa koliko je žara objašnjavao kako, „zbog stava međunarodnih partnera“, ne može u vladu skupa sa DF-om. Sada, kaže, „nije pretjerano opterećen time“.
Lekić je optimista. „Prvi put formiramo normalnu vladu“. Dakle, „ekspertska“, manjinska, pa „prvi put normalna“. Dvije različite većine i tri vlade za nešto više od dvije godine, a u jednom mandatu aktuelnog skupštinskog saziva. Malo li je?
Samo da ne bude i četvrta, do naredne Nove. Na izbore svakako ne možemo, prije nego u Skupštini izaberu kojeg sudiju Ustavnog suda (uskoro će u penziju i peti) kako bi „oživjeli“ tu instuticiju. U međuvremenu, u v.d. stanju se našla i Centralna banka, pošto je guverneru Radoju Žugiću jesenas istekao mandat. Za manje od dva mjeseca pred sličnim problemom naći će se i Tužilaštvo. Drugi v.d. mandat Vrhovne državne tužiteljice Maje Jovanović završava se u februaru, parlamentarna većina želi da ona ostane na tom mjestu. Zakon to ne dozvoljava, a nemaju dovoljno glasova da je izaberu za VDT-a u punom mandatu.
Jedino da promijene zakon. Neku noć, skupa sa budžetom, većina je izglasala nove ili izmjenila (i dopunila) desetak zakona koji im omogućavaju da preuzmu vlast u Podgorici bez Ustavnog suda, odnosno, formalnog završetka izbornog procesa, zaposle svoje funkcionere bez potrebnih kvalifikacija (Zakon o javnim nabavkama), sankcionišu one koji nijesu njihovi (Zakon o igrama na sreću), preuzmu vlast u državnim organima i institucijama čije čelnike ne mogu tek tako razriješiti…
Predlozi su u parlament istovareni „na gomilu“, neposredno pred održavanje sjednice. U dnevni red su uvršteni suprotno važećoj proceduri. Usvojeni su bez rasprave u plenumu. Predsjednica parlamenta čitala je njihove nazive i priložene amandmane, dok su poslanici „stare većine“ i Bošnjačke stranke pritiskali dugmiće: za, protiv, uzdržan.
Danijela Đurović je u jednom momentu zaustavila glasanje da priupita može li biti da je amandman o kome glasaju suprotan onome koji su usvojili koji čas ranije. Sve je u redu, konstatovao je predlagač. Potom je poslanik Suljo Mustafić zatražio da mu „neko od predlagača“ izmjena jednog zakona prepriča o čemu se radi, kako bi odlučio kako da glasa. Ne pravimo problem vama i vašim glasačima (pripadnicima manjinskih naroda koji rade u inostranstvu) već DPS-u i nihovim izbornim turistima. Tako je, otprilike, glasilo objašnjenje. I Suljo glasa.
Način na koji se poslanici – nekad DPS većine, a sada nove – obračunavaju sa zakonima koji im se ispriječe na putu ostvarenja njihovih želja, jeste možda nešto najopasnije što se Crnoj Gori desilo nakon osamostaljenja. Svjedočimo brzopoteznom donošenju zakona za jednokratnu upotrebu, bez konsultacija sa drugim državnim organima, stručnom i laičkom javnošću, pri čemu se Ustav i procedure brutalno gaze. Ulazimo u zonu neproglašenog vanrednog stanja, u kome niko nije siguran da će pravila i propisi uz koja je otišao na počinak važiti kada se probudi.
,,Ustav je najteže zgaziti prvi put“, upozorili su iz CDT-a. Ali, poslanicima se sviđa moć koja ih je zapala. Sada, bez Ustavnog suda nema nikoga ko bi se instutucionalno mogao suprotstaviti njihovoj volji.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
INTERVJU1 sedmica
MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu
-
INTERVJU2 sedmice
BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Ima nade
-
FOKUS2 sedmice
SVE NAŠE SLIJEPE ULICE: Ruka ruku mije
-
DRUŠTVO2 sedmice
SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata
-
Izdvojeno2 sedmice
SUMNJU PROTIV PETRA LAZOVIĆA SADA PROCJENJUJE SUD: Optužnica i jemstvo od 6 miliona
-
Izdvojeno1 sedmica
ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska
-
FOKUS1 sedmica
KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023
-
INTERVJU2 sedmice
DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Na balkanskoj i BiH sceni su dobro organizovane i uvezane krimi etno-bande