Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC DROGE PREKO KULE: Kilogrami padaju, tone putuju

Objavljeno prije

na

Policajac naš sagovornik tvrdi: „ Heroin nesmetano stiže sa Kosova, a to što kuriri rasturaju po ulicama i kafićima samo su mrvice onoga što prolazi kroz Crnu Goru“.  Oduvijek je bila zanimljiv  trougao Rožaje, Berane, Kosovo. Ko se još sjeća  famozne afere nafta, kojom je po svoj prilici budžet Crne Gore za pet godina oštećen za čak dvadeset miliona eura

 

 

Jedan od policajaca iz Rožaja koji je svojevremeno izgubio posao zbog svjedočenja o švercu cigareta preko Kule, a zatim pod pritiskom međunarodne zajednice vraćen na posao kao pozornik na ulici, ispričao je ovih dana kako je otkrio veću količinu droge. On je za Monitor kazao da je toga dana patrolirao, kada su mu u susret prišla dvojica mlađih sugrađana.

“Znam im roditelje kao dobre i časne ljude, ali isto tako sam znao i njih da rade kao kuriri i da šire drogu po gradu. Iz pogleda sam im vidio da nije nešto kako treba, i zato sam ih legitimisao a onda pretresom kod njih našao veliki broj pakovanja heroina spremnih za rasturanje po kafićima toga vikenda” – rekao je taj policajac.

Prema njegovim riječima  heroin i dalje nesmetano stiže sa Kosova, a to što kuriri rasturaju po ulicama i kafićima samo su mrvice onoga što prolazi kroz Crnu Goru.

“Šverc sa Kosova i prema Kosovu nikada nije prestao” – tvrdi on.

Nije trebalo dugo čekati na potvrdu njegovih riječi. Službenici beranske policije, su pretragom terena u mjestu Lokve, u neposrednoj blizini magistralog puta Berane – Rožaje, u napuštenom objektu pronašli kesu u kojoj su se nalazila četiri PVC pakovanja sa sadržajem heroina, težine oko 1,6 kg.  „ Policija intenzivno radi na identifikovanju lica koje je drogu skrilo u napuštenom objektu“ – standardno je što policija može saopštiti.

Ovo nije prvi slučaj da se u vikend naselju Lokve na planini Cmiljevici kod Berana otkrivaju i zaplenjuju veće količine raznih vrsta droga, koje tu stižu uglavnom ilegalnim putevima sa Kosova.

Ski centar Lokve udaljen je na pola puta između Berana i Rožaja, a vikend naselje pripada Beranama, odnosno Berancima. Udaljenost ovog  naselja od granice sa Kosovom je skoro zanemarljiva. Naročito za motoriste ljeti i motorne sanke, zimi. Ne treba da čudi zašto je jedna uska uličica u tom vikend naselju dobila popularni naziv –Šilerova. Tu su u vikendici prošle godine, poslije duže akcije praćenja, dvojica mladića iz Berana uhvaćena sa skoro pedeset kilograma marihuane koju su  dopremali i skladištili sa Kosova.

Koliko puta im je prije toga taj posao uspio, nije poznato. Oba mladića su trenutno u zatvoru. Šefovi su napolju i narko biznis ne staje ni trenutka.

Oduvijek je bila zanimljiv trougao Rožaje, Berane, Kosovo. Ko se još sjeća one famozne takozvane afere nafta, kojom je po svoj prilici budžet Crne Gore za pet godina oštećen za čak dvadeset miliona evra.

Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su ustvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte carinici i policajci na graničnom prelazu Kula napunili džepove sa čak dva miliona eura.

Jedan od bivših čelnika Uprave carina, potvrdio je da se znalo za fiktivan izvoz nafte, ali ne i da je to poprimilo baš tolike razmjere. Slučaj je preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo overavani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.

Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske šeike ali i njihovu logistiku sa graničnog prelaza Kula.

Kosovsko ministarstvo je utvrdilo da iz Crne Gore na teritoriju Kosova od 2005. do 2010. godine nije ušlo 1.675 cisterni, od 3.334 koliko ih je u tom periodu evidentirano na crnogorskom graničnom prelazu Kula. Na taj način, fiktivno je uvezeno 50.530.147 litara nafte.

Jednostavnim matematičkim operacijama lako je utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za dvadesetak miliona evra.

Nije bilo teško, naprotiv, bilo je vrlo lako utvrditi ko je, kako i pod kojim uslovima, poslovao preko Kule, i ko je na to žmurio, ovjeravajući papire za tovare i cisterne koji nikada Kulu nisu prešli.

Fiktivni izvoz smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gde je prije skoro dvije decenije, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, maker polovina u vlasništvu Safeta Kalića.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im bili ljudi sumnjivih biografija, bliski režimu. Kada su novinari u Beranama pritegli Filipa Vujanovića pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Onda je uslijedio biznis sa švercom cigareta, za koji su granični policajci koji su o tome progovorili, kazali  da im je rečeno da se radi o specijalnom poslu i da moraju da ćute. Oni taj savjet nijesu poslušali. Progovorili su o kamionima koji prolaze ilegalnim putevima preko Kule, o konvojima konja kao u filmovima, natovarenim cigaretama, o motoristima i motornima sankama van graničnih prelaza.

Osim što su policajci izgubilo posao i, kasnije morali biti vraćeni, niko nikada nije odgovarao. Pale su sve optužnice protiv narkobosova i još država treba da vraća milione eura za takozvane neosnovane pritvore.

A da je avganistanska tranverzala i dalje aktuelna i da putevi heriona vode preko Balkana, Kosova i Crne Gore, govore i ove takoreći sitne zaplene. Za moćne švercere to je praktično uračunati rabat.

Možda se Crna Gora približava Evropi, ali nikako da se udalji od unosnih švercerskih poslova od kojih sve države na balkanu u dobroj mjeri pune svoje budžete. Radi statistike – kilogrami padaju. Tone i dalje putu.

 

                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo