Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC DROGE PREKO KULE: Kilogrami padaju, tone putuju

Objavljeno prije

na

Policajac naš sagovornik tvrdi: „ Heroin nesmetano stiže sa Kosova, a to što kuriri rasturaju po ulicama i kafićima samo su mrvice onoga što prolazi kroz Crnu Goru“.  Oduvijek je bila zanimljiv  trougao Rožaje, Berane, Kosovo. Ko se još sjeća  famozne afere nafta, kojom je po svoj prilici budžet Crne Gore za pet godina oštećen za čak dvadeset miliona eura

 

 

Jedan od policajaca iz Rožaja koji je svojevremeno izgubio posao zbog svjedočenja o švercu cigareta preko Kule, a zatim pod pritiskom međunarodne zajednice vraćen na posao kao pozornik na ulici, ispričao je ovih dana kako je otkrio veću količinu droge. On je za Monitor kazao da je toga dana patrolirao, kada su mu u susret prišla dvojica mlađih sugrađana.

“Znam im roditelje kao dobre i časne ljude, ali isto tako sam znao i njih da rade kao kuriri i da šire drogu po gradu. Iz pogleda sam im vidio da nije nešto kako treba, i zato sam ih legitimisao a onda pretresom kod njih našao veliki broj pakovanja heroina spremnih za rasturanje po kafićima toga vikenda” – rekao je taj policajac.

Prema njegovim riječima  heroin i dalje nesmetano stiže sa Kosova, a to što kuriri rasturaju po ulicama i kafićima samo su mrvice onoga što prolazi kroz Crnu Goru.

“Šverc sa Kosova i prema Kosovu nikada nije prestao” – tvrdi on.

Nije trebalo dugo čekati na potvrdu njegovih riječi. Službenici beranske policije, su pretragom terena u mjestu Lokve, u neposrednoj blizini magistralog puta Berane – Rožaje, u napuštenom objektu pronašli kesu u kojoj su se nalazila četiri PVC pakovanja sa sadržajem heroina, težine oko 1,6 kg.  „ Policija intenzivno radi na identifikovanju lica koje je drogu skrilo u napuštenom objektu“ – standardno je što policija može saopštiti.

Ovo nije prvi slučaj da se u vikend naselju Lokve na planini Cmiljevici kod Berana otkrivaju i zaplenjuju veće količine raznih vrsta droga, koje tu stižu uglavnom ilegalnim putevima sa Kosova.

Ski centar Lokve udaljen je na pola puta između Berana i Rožaja, a vikend naselje pripada Beranama, odnosno Berancima. Udaljenost ovog  naselja od granice sa Kosovom je skoro zanemarljiva. Naročito za motoriste ljeti i motorne sanke, zimi. Ne treba da čudi zašto je jedna uska uličica u tom vikend naselju dobila popularni naziv –Šilerova. Tu su u vikendici prošle godine, poslije duže akcije praćenja, dvojica mladića iz Berana uhvaćena sa skoro pedeset kilograma marihuane koju su  dopremali i skladištili sa Kosova.

Koliko puta im je prije toga taj posao uspio, nije poznato. Oba mladića su trenutno u zatvoru. Šefovi su napolju i narko biznis ne staje ni trenutka.

Oduvijek je bila zanimljiv trougao Rožaje, Berane, Kosovo. Ko se još sjeća one famozne takozvane afere nafta, kojom je po svoj prilici budžet Crne Gore za pet godina oštećen za čak dvadeset miliona evra.

Osim anonimnih, insajderi i u ovom slučaju bili su neki od bivših policajaca iz Rožaja, koji su ustvrdili da su za vrijeme fiktivnog izvoza nafte carinici i policajci na graničnom prelazu Kula napunili džepove sa čak dva miliona eura.

Jedan od bivših čelnika Uprave carina, potvrdio je da se znalo za fiktivan izvoz nafte, ali ne i da je to poprimilo baš tolike razmjere. Slučaj je preuzelo tužilaštvo, ali, kao i u duvanskoj aferi, nikada ništa nije riješeno.

Tvrdnje graničara o enormnom švercu nafte, koja nikada nije stigla do benzinskih pumpi na Kosovu, već su na Kuli samo overavani papiri o izvozu, a nafta potom ilegalno prodavana u Crnoj Gori bez plaćanja akcize, zvanično je potvrdilo Ministarstvo finansija Kosova.

Ono je tako dalo gotovo neoboriv dokument vrhovnom državnom tužiocu da stavi u proceduru crnogorske šeike ali i njihovu logistiku sa graničnog prelaza Kula.

Kosovsko ministarstvo je utvrdilo da iz Crne Gore na teritoriju Kosova od 2005. do 2010. godine nije ušlo 1.675 cisterni, od 3.334 koliko ih je u tom periodu evidentirano na crnogorskom graničnom prelazu Kula. Na taj način, fiktivno je uvezeno 50.530.147 litara nafte.

Jednostavnim matematičkim operacijama lako je utvrditi da je državna kasa na taj način zakinuta za dvadesetak miliona evra.

Nije bilo teško, naprotiv, bilo je vrlo lako utvrditi ko je, kako i pod kojim uslovima, poslovao preko Kule, i ko je na to žmurio, ovjeravajući papire za tovare i cisterne koji nikada Kulu nisu prešli.

Fiktivni izvoz smijenio je, zapravo, unosni biznis sa benzinskim pumpama na Kuli, gde je prije skoro dvije decenije, na divlje, poslovalo njih desetak. Od toga, maker polovina u vlasništvu Safeta Kalića.

Na njima se gorivo točilo po znatno nižim cijenama od zvaničnih, a vlasnici su im bili ljudi sumnjivih biografija, bliski režimu. Kada su novinari u Beranama pritegli Filipa Vujanovića pitanjima o tom biznisu, on im je odgovorio da je to urađeno “u cilju poboljšanja turističke ponude Crne Gore”.

Onda je uslijedio biznis sa švercom cigareta, za koji su granični policajci koji su o tome progovorili, kazali  da im je rečeno da se radi o specijalnom poslu i da moraju da ćute. Oni taj savjet nijesu poslušali. Progovorili su o kamionima koji prolaze ilegalnim putevima preko Kule, o konvojima konja kao u filmovima, natovarenim cigaretama, o motoristima i motornima sankama van graničnih prelaza.

Osim što su policajci izgubilo posao i, kasnije morali biti vraćeni, niko nikada nije odgovarao. Pale su sve optužnice protiv narkobosova i još država treba da vraća milione eura za takozvane neosnovane pritvore.

A da je avganistanska tranverzala i dalje aktuelna i da putevi heriona vode preko Balkana, Kosova i Crne Gore, govore i ove takoreći sitne zaplene. Za moćne švercere to je praktično uračunati rabat.

Možda se Crna Gora približava Evropi, ali nikako da se udalji od unosnih švercerskih poslova od kojih sve države na balkanu u dobroj mjeri pune svoje budžete. Radi statistike – kilogrami padaju. Tone i dalje putu.

 

                                     Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo