Nekoliko stotina kesa sa uginulim kokoškama izvađeno je ovog mjeseca iz Bojane. Sreća je što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u toku sezone
“Ovo je ekološki zločin. Počinilac mora da bude pronađen i mora da krivično odgovara, kazao je albanski ministar zaštite životne sredine i turizma Blendi Klosi.
On se odmah nakon što se u albanskoj štampi pojavila vijest da po Bojani pluta desetine kesa sa uginulim kokoškama uputio u Skadar i na licu mjesta se uvjerio u razmjere incidenta. Bio je preneražen onim što je vidio, a u što su se uvjerili i predstavnici crnogorskih institucija i Opštine Ulcinj koji su na poziv ribara bili na Bojani. Nesnosan miris širio se ovim područjem tokom pet dana u oktobru i tek nakon što su kese sa uginulom živinom izvađene iz rijeke i zakopane u Štoju situacija se vratila u normalu.
Zvaničnici su zaključili da je ipak sreća što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u jeku turističke sezone kada je na obalama Bojane svakodnevno oko deset hiljada ljudi.
Vlada Crne Gore je uputila protesnu notu Albaniji, jer je utvrđeno da su kese u rijeku pristigle sa albanske obale. Klosi je to potvrdio napominjući da se na njima vidi da su iz fabrike za proizvodnju hrane i živine Driza iz grada Fier, u srednoj Albaniji. Na koji način su pristigle na sjever te zemlje, a potom u Bojanu, ostaje da istraga pokaže. Objavljeno je samo da je iz rijeke izvađeno više od 200 kesa.
Ova tužna epizoda je samo potvrdila pravilo. Svake jeseni gledamo zastrašujuće prizore na Bojani. Riječ je obično o stotinama tona smeća razbacanog na ušću te rijeke, na prekrasnom ostrvu Ada i na ulcinjskoj Velikoj plaži koji pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.
Kako sliv Bojane obuhvata oko 20.000 kvadratnih kilometara i pet država (Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka i Sjeverna Makedonija), problem postaje međunarodni. Prethodnih godina se često dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa ovog prostora stigne i do južne Dalmacije. I građani Hrvatske su se našli u čudu.
Takav štetočinski odnos rezultirao je teškim posljedicama po biljni i životinjski svijet u rijeci, te doveo do sužavanja njezinog korita. Sada u Bojani protiče u prosjeku tri puta manje vode nego prije 25 godina. Nezvanične procjene govore da u ovoj rijeci ima oko 60.000 tona čvrstog otpada
Ulcinjski ribar Boris Mihailović je uvjeren da je riječ o ekološkoj bombi, koja iz godine u godinu sve brže otkucava. „Kada se podigne voda, ona pokupi sve sa obala i sve izbaci. Najveći dio svega toga završi u moru. Mi pokupimo to što ima oko kućica, ali ne možemo nikako da očistimo čitavu prirodu“, ističe on.
U Skadru tvrde da su mnoge vrste riba nestale, da se kanalizacione vode ispuštaju u rijeku, da se više ljudi tu ne kupaju. U vrijeme socijalizma je korito Bojane čišćeno dva puta godišnje. U posljednje tri decenije to više nije slučaj.
Zbog slabije protočnosti te rijeke i manje sedimenata koje stižu do obale, erozija je zahvatila najznačajniji resurs na ulcinjskoj rivijeri, pjeskovite plaže. Najjasnije se to vidi na Adi, gdje je plaža za posljednje tri decenije smanjena više od 80 metara! Prije dvije godine je, prvi put u istoriji, došlo do zatvaranja desnog ušća!
Istovremeno, raste broj kućica na obalama Bojane i već sada ih ima oko 600. Samo po osnovu naknada za korišćenje državnog zemljišta na mjestu na kojima se nalaze, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom, čije je sjedište u Budvi, godišnje od toga prihoduje oko 350.000 eura. Takvih objekata na albanskoj obali gotovo da nema.
“Možemo samo Bogu da zahvalimo što Velika plaža i Ada nemaju točkove, jer bi ih Vlada već odavno odvezla do Budve. Uzimaju i ne pitajući nikog od nas u Ulcinju, kao da smo neka mjesna zajednica Budve”, kaže ekolog Dželal Hodžić komentarišući činjenicu da se sa Bojane uzima pijesak kako je to bio slučaj u maju radi nasipanja terena u Budvi na kojem su se, u okviru održavanja XVIII Igara malih zemalja Evrope, igrale odbojkaške utakmice.
Nevjerovatno je takođe da se na Bojani još bilježi upotreba dinamita u lovu ribe! Kao i metalnih pregrada za ribolov kod Skadra (tzv. daljana), čije je korišćenje uvijek bilo strogo kontrolisano od strane države.
Za vrijeme Knjaževine Crne Gore postojao ugovor sa Skadarskim sandžakatom o tome da se tri dana u godini, kada migriraju jegulja i skakavica iz Jezera podignu pregrade da bi i Ulcinjani mogli da love.
Početkom jula prošle godine Vlade Crne Gore i Albanije potpisale su u Skadru Okvirni sporazum o upravljanju prekograničnim vodama.
„Skadarsko jezero i rijeka Bojana su prepoznati po visokom nivou biodiverziteta i ekonomski važnih vrsta riba, čijom eksploatacijom se obezbjeđuje značajan prihod lokalnog stanovništva. Zbog toga zajednička briga, zajednička odgovornost i zajednička posvećenost očuvanju ovih prirodnih resursa su značajne za naše države. Stoga pripremu i implementaciju Sporazuma o održivom upravljanju resursima ribe na području Skadarskog jezera i Bojane vidimo kao zajedničku neophodnost i obavezu prema životnoj sredini i sektoru ribarstva naših država“, poručio je tada ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutin Simović.
Samo 15 mjeseci kasnije svjedočimo, posebno na primjeru Bojane i Cijevne, đe traju radovi na gradnji male hidrocentrale, da taj dokument nije doprinio boljoj komunikaciji dviju država, već da danas čak imamo protesna pisma.
Stanje Bojane i Cijevne, tih čudesnih rijeka, potvrđuje da trenutni stanovnici nijesu dostojni ljepote ovog prostora.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice