Povežite se sa nama

INTERVJU

OLJA KNEŽEVIĆ, KNJIŽEVNICA: Potraga za sopstvenom suštinom

Objavljeno prije

na

Imali smo veliku zemlju i velike planove i snove, za kojima smo onda dugo bili nostalgični, a možda i dalje jesmo, samo što, nadam se, sada se bolje s tim znamo nositi. Mislim, vrijeme bi bilo

 

Dobitnica prestižne V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman za 2019. godinu je Olja Knežević, za rukopis Katarina, velika i mala. Nakon objavljivanja knjige u Hrvatskoj, promocija je bila i u Crnoj Gori – u podgoričkoj knjižari Karver, u okviru festivala Odakle zovem, a nedavno u Budvi i u Tivtu. Olja Knežević je rođena u Podgorici, srednju školu je završila u SAD-u, diplomirala je engleski jezik i književnost u Beogradu, magistrirala kreativno pisanje u Londonu, a živi i radi u Zagrebu. Ovo je njena četvrta knjiga, nakon zbirke priča “Londonske priče juga” i romana “Milena & druge društvene reforme” i “Gospođa Black”.

MONITOR:  Dobitnica ste prestižne V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman za 2019. godinu. Kad se prisjetite konkursa i saznanja da ste laureatkinja, kako danas gledate na cjelokupan proces?

KNEŽEVIĆ: Dobro je što sam za vrijeme trajanja konkursa završila roman i shvatila da je to moja vrsta konkursa jer nemam kružook, protekciju, književno društvance ili pleme. Ja sam prava slobodna književnica koja može da pobijedi na poštenom anonimnom konkursu. I kad su me obavijestili da i jesam pobijedila, pomislila sam – naravno: to je moja vrsta nagrade. Pisci treba da budu subverzivni, a konkursi za književne nagrade – ako već postoje – anonimni.

MONITOR: U romanu, ispripovijedanom u prvom licu, prikazan je život žene rođene u glavnom gradu Crne Gore, njeno odrastanje, susret sa mračnim svijetom. Mnoštvo je motiva u romanu, ali jedan od najvažnijih je potraga za samom sobom.

KNEŽEVIĆ: Potraga je jedna od velikih umjetničkih tema, ili jedna od glavnih tema koje su zaleđe onima, da kažem, uže specijalizovanim. Svaka se potraga preokrene u shvatanje da se traga za sopstvenom suštinom i istinom. Katarina, kao moja najstarija i najzrelija junakinja, barem do sada, to će i shvatiti. Moje dvije prethodne junakinje, Milena i Valle Black, ni na kraju romana, još uvijek nisu bile potpuno svjesne da su u hepiendu, jer su od strane autorke, mene, “ostavljene” u času građenja dobrog odnosa sa samom sobom.

MONITOR: “Katarina, Velika i Mala” je roman i o ženskoj emancipaciji. Na kom je stadijumu danas ta emancipacija?

KNEŽEVIĆ: Zavisi gdje. Na brdovitom Balkanu, žene treba da rade na solidarnosti s drugim ženama, kao i na shvatanju da emancipacija podrazumijeva slobodu izbora, a ne preobražaj u muškarca u suknji. Takođe, čitava ljudska vrsta treba emancipaciju. Potpuna emancipacija žene dogodiće se kada ni muškarce ne bude stid da kaže da su feministi.

MONITOR: U svim Vašim knjigama, pa i u ovom romanu dotičete se i teme položaja pojedinca u društvu i njegovog uticaja na čovjeka – i u Crnoj Gori, Srbiji, Engleskoj. Koliko je važno pisati o aktuelnim političkim i društvenim zbivanjima i može li se uticati preko umjetnosti kako bi se mijenjala svakodnevica?

KNEŽEVIĆ: Ne bih angažmanom po svaku cijenu zamagljivala ono o čemu želim pisati. Neki pisci su samo aktivisti, jer se i tako može dograbiti kakva nagrada. Isto tako, ne bih na silu ni izbjegavala stvarnu situaciju u društvu – koje je u mojim knjigama uvijek jedan od likova – zato što se plašim da bih se zamjerila Vladi ili Ministarstvu kulture, ili kolegama koji žive od njihovih doprinosa. Pisati iz sebe, o pitanjima koja te se stvarno tiču, upustiti se u tebi iskreno važnu potragu… jedino se to broji. Simon de Bovoar zahtijevala je da je zovu književnicom, a ne filozofkinjom, jer je vjerovala da se kroz književnost može bolje obratiti ljudima, društvu, lakše doprijeti do njih, izraziti sumnju, zapitanost… Biram da joj vjerujem da je književnost i dalje toliko važna.

MONITOR: Junakinje Vaših romana su svojevrstan omaž ženama sa ovih prostora? Po čemu je Katarina drugačija od prethodnih likova?

KNEŽEVIĆ: Ona je završila trilogiju o tri doba žene. Na početku je treće dobi i zaista se mijenja, uz to svjesna te promjene. To je promjena na bolje. Žena tada spoznaje i prihvata sebe, s određenim duhovitim, pa i duhovnim odmakom od svakodnevnog života i velike brige o drugima. Katarina zna da je važnije kada se stvari promijene unutra, u njoj samoj, nego izvana.  Smije se, pleše – ili, jezikom bajki i arhetipova rečeno, postaje vještica.

MONITOR: Vaša djela se mogu okarakterisati kao generacijski romani. Bavite se generacijom koja je stasavala osamdesetih u jednoj prilično sređenoj zemlji. Koliko je ta generacija danas razočarana, raseljena…?

KNEŽEVIĆ: Evo došli smo u godine kada bi zaista bilo mnogo razmaženo i uzaludno biti razočaran. A raseljenih ima dosta, s tim što iseljavanje ne prestaje, i neka ne prestaju – neka idu mladi ljudi, to će im u svakom slučaju koristiti. A mi… Imali smo veliku zemlju i velike planove i snove, za kojima smo onda dugo bili nostalgični, a možda i dalje jesmo, samo što, nadam se, sada se bolje s tim znamo nositi. Mislim, vrijeme bi bilo. Možemo i dalje imati nostalgiju za tim osjećajem kako je moglo biti, a nikada neće biti, ali smo valjda u međuvremenu nešto ipak od svog života i napravili.

MONITOR: Djeluje da Vam je Podgorica i ovaj mentalitet i dalje veoma inspirativan?

KNEŽEVIĆ: Ovo je moja teritorija i ja se, kada tu dođem, kao pravi hibrid priključim na struju i napunim. Ne bježim od svojih iskustava, zemlje, jezičkih unikatnosti, ljudi koje sam upoznavala i koji su mislili da mi pričaju neke lokalne priče… a ja sam oduvijek nekako te priče slušala kao da su univerzalne.

MONITOR: Katarina će uskoro imati “novi život”?

KNEŽEVIĆ: Katarina, Velika i Mala adaptirana je za radijsko prikazivanje na dramskom programu hrvatskog radija kao radio-roman u pet nastavaka. Katarinu čita i glumi Jadranka Đokić, prvakinja HNK, a ostali su glumci takođe izvrsni: Doris Šarić Kukuljica, Sara Stanić, Jasna Bilušić, Nikola Blaće, Gordana Gadžić, Nikša Butijer. Za radio roman je adaptirala i režirala Hana Veček. Prisustvovala sam generalnoj probi i prvom danu snimanja, kada su se snimali i dijalozi, na kojima sam radila s glumcima. Bilo je sjajno, snimanje u studiju bio je jedan od meni najljepših dana u ovoj godini, od kada je roman nagrađen i objavljen. Uskoro će početi da se emituje.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Pred Crnom Gorom su dva puta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što nam treba a bez čega nema moderne države je profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite

 

MONITOR: Premijer DuškoMarković saopštio je da nije čitao najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, ali svejedno zna da je pozitivan.  Šta vam govori to što premijer ne čita dokument koji je vrlo važan za zemlju koja se nalazi na putu evropskihi ntegracija?

SEKULOVIĆ: Vjerujem da je čitava situacija u proteklih par nedjelja prilično zatekla vlast i napravila joj problem, u odnosu na koji traže pozicioniranje. Ovdje mislim na blokadu otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, odnosno francusko, ali ne i samo njihovo, preispitivanje procesa proširenja i metodologije pregovaranja. Vlast se pripremala za drugačiji scenario, koji je trebalo iskoristiti za kampanju na narednim izborima. U ovom trenutku je teško predvidjeti buduća dešavanja. Ostaje da se vidi da li će nova metodologija, ako do nje uošte i dodje, obuhvatiti i Crnu Goru, što čitav proces koji je izgledao kao ireverzibilan drma iz temelja. Vaše se pitanje ipak odnosi na prezentovani non-paper, i u kontekstu njegovog tumačenja od strane različitih aktera, možemo izvući zaključak da je prošlo vrijeme optimizma i da istinu treba pogledati u oči. Pokušavanje da se nešto isključivo ili primarno predstavi kao pozitivno više nema nikakvu političku korist za one koji sa takvim ocjenama izlaze. Držim da crnogorski građani imaju procjenu da nešto nije u redu i da ih ne treba podcjenjivati. Nismo dobili završna mjerila za poglavlje 23,i to je činjenica.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IGOR KALEZIĆ, DIZAJNER IZ PODGORICE: I dizajn mijenja svijet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na razvoj dizajna najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati

 

MONITOR: Dizajn je praktično svuda oko nas bilo da je riječ o dizajnu industrijskih proizvoda, grafičkom dizajnu, WEB dizajnu, modnom dizajnu… Šta je, pored čovjeka, najvažniji segment dizajna?

KALEZIĆ: Najvažniji segment dizajna je to što je dizajn prije svega umjetnička disciplina, koja dovodi do opšteg razvoja društva, a samim tim i čovjeka kao pojedinca u njemu.

MONITOR: Šta najviše utiče na razvoj dizajna?

KALEZIĆ: Dizajn sam po sebi je živa disciplina koja se razvija sa razvojem čovjeka kao jedinke i sa njegovim potrebama. Samim tim prisutan je i neophodan u svim djelatnostima. Na njegov razvoj najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati. Tako sve te djelatnosti utiču podjednako, ali najviše potreba čovjeka ka nečemu boljem, ljepšem i praktičnijem. Kao i ideje sposobnosti, kreativnost i strast ljudi koji se bave ovim poslom.

MONITOR: Vi se bavite dizajnom enterijera. Šta je dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Dizajn enterijera (arhitektura enterijera) je arhitektonsko-dizajnerska disciplina, koja se realizuje u određenom i konkretnom arhitektonskom prostoru. Pod dizajnom enterijera smatra se uređenje i osmišljavanje unutrašnjih prostora. Neuki često kažu „unutrašnji enterijer“, što je pogrešno, kao što je pogrešno smatrati namještaj za enterijer, koji predstavlja samo dio enterijera. Pod enterijerom se podrazumijeva uređenje kompozicija, funkcionalnost i organizacija kompletnog arhitektonskog prostora. Konstruktivno, dimenziono, estetsko oblikovanje svake prostorije i svakog njenog dijela posebno i kao cjeline ukupnog prostora. Dizajn enterijera obuhvata uređenje unutrašnjosti prostorija korišćenjem boja, materijala, namještaja, izvora svjetlosti, pri tom poštujući osnovne činioce dizajna: proporcije, kompoziciju, materijalizaciju…

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

CVIJETIN MILIVOJEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BEOGRADA: Univerzalni Vrhovnik Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aleksandar Vučić je istovremeno i predsjednik Vlade, i ministar unutrašnjih i spoljnih poslova, i popečitelj finansija, i guverner  Narodne banke, i predsjednik Ustavnog suda, i gradnonačelnik svih 200 gradova i opština u Srbiji, i prvi policajac Srbije i prvi kadija i prvi tužilac…

 

 

MONITOR: Koji su događaji u Srbiji proteklih dana privukli najveću pažnju javnosti?

MILIVOJEVIĆ: Afera, spin, “afera” za natkrivanje afere, otkrivanje “zavere”, kontraspin, najava atentata jedna afera, najava atentata druga, afera, “atentat, al’ zamalo”, pa opet afera, pa spin… Investicije, rekordi, rezultati i podvizi nezabeleženi u istoriji… pa, senzacionalna otkrića stotina i stotina primera “povampirenog fašizma i neviđenog kriminala” u opoziciji… pa, 16 puta se video s Putinom, 14 puta sa Angelom, dvared-trired sa Si Đing Pingom, pa nekoliko minuta (ukupno) u nekoliko navrata sa Trampom, te s ovim, te s onim… te, u samo 12 meseci izgrađeno više kilometara auto-puteva nego, u dvovekovnoj istoriji, pod Karađorđevićima, Obrenovićima, Titom, Slobom, Koštunicom, Đinđićem i Tadićem zajedno!  Pa, hajde vi proberite među tolikom količinom i kakvoćom!

MONITOR: U Srbiji se, kažu  analitičari, živi epoha zamrznutog sukoba ili doba neodrživog primirja. Pri tom navode da su samo 2016. i 2017. godine provladini tabloidi najavili 265 ratova, a tokom 2018. u dvije trećine naslova o Srbima i Albancima sugerisali neophodnost policijskih, vojnih ili paravojnih intervencija.

MILIVOJEVIĆ: Izvinite, ali zar baš taj naprednjački režim nije objavio javni rat upravo svima nama, “pristalicama zamrznutog sukoba”, tj. protivnicima tzv. razgraničenja, ma šta Vrhovnik (tako ja razumem funkciju formalnog predsednika Republike Srbije!) pod tim podrazumevao? Paradoksalno je da su na tu temu u Srbiji, kao oni koji “ruše državu”, javno diskvalifikovani i prokuženi svi oni koji ne podržavaju idiotski stav predsednice Vlade Ane Brnabić (a po Ustavu Srbije, Vlada je ta koja bi trebalo da vlada) da ona “ne zna šta je politika Vlade Srbije o Kosovu, ali zna da predsednik Vučić najbolje zna šta je najbolje”! I to, u najširem dijapazonu, od vladika Atanasija i mitropolita Amfilohija preko Rade Trajković, Boška Obradovića, Sergeja Trifunovića, do Đilasa, Jeremića, Matije Bećkovića i Aljbina Kurtija!

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. NOVEMBRA
ILI NA WWW.NOVINARNICA.NET

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo