Povežite se sa nama

INTERVJU

BILJANA MEDENICA, PLANINARKA IZ PODGORICE: Planinarenje je moj način života

Objavljeno prije

na

Na Pamir nijesam pošla sa željom da budem prva Crnogorka na nekom vrhu iznad 7000 metara, već sa željom da provedem tri sedmice u jednom do tada nepoznatom planinskom masivu. Postala sam prva Crnogorka kojoj je to pošlo za rukom, potpuno neplanirano, ali moram istaći da jeste privilegija biti prva, ali u ovom slučaju nije privilegija biti jedina

 

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

MEDENICA: Planinarenje za mene ne predstavlja samo hobi, tj. ne predstavlja samo aktivnost koju obavljam zbog ličnog zadovoljstva, nego mogu reći da planinarenje za mene predstavlja prvenstveno način života. Boravak u prirodi predstavlja poseban osjećaj bila to šetnja pored nekog jezera ili zahtjevan uspon na neki od visokih planinskih vrhova.

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

MEDENICA: Rođena sam u selu Lugovi kod Kolašina. Više puta sam ponavljala tu činjenicu u razgovorima, ali mislim da je baš to usmjerilo moj naćin života i sfere interesovanja koje sam razvila odrastajući u takvom okruženju. Kada odrastate u ,,zelenim” Lugovima pored rijeke Tare, sa prelijepim pogledom na obronke Ostrvice, Bjelasice i Sinjavine, sanjajući da ćete se jednoga dana popeti baš na te vrhove sa željom da vidite šta se to sve sa njih još vidi i ko su ljudi koji žive iza tih ,,brda” to umnogome ima uticaja na buduće sfere vašeg interesovanja.

Nakon završene srednje škole upisala sam Geografski fakultet u Nikšiću gdje sam uz jako dobre predavače nastavila da istražujem prirodu. Terenske nastave koje su sastavni djelovi pojedinih predmeta kao i pohađanje prvo geo-morfoloških kampova, a zatim i geo-ekoloških škola kao i škola sepeleologije imali su veliki značaj da ostanem vezana za prirodu i da se bavim njenim istraživanjem kroz speleologiju, planinarenje, penjane, kanjoning i ostale sportove u prirodi.

Preseljenjem u Podgoricu postala sam aktivan član Planinrskog kluba Komovi i od tada sam se malo više zainteresovala za visokogorstvo i poželjela da posjetim visoke planine i da se popnem na neke od njihovih vrhova.

Planinarenje jeste sport, ali postoje dva pravca – jedan koji vas vodi u planinu da pomjerate granice (u smislu visina) i da stalno razmišljate, kalkulišete kako dalje, za koliko vremena možete proći neku dionicu, koliko još ima do vrha, koji je sljedeći vrh…. Drugi pravac je da budete u planini sa istraživačkim motivom i da se na skoro isti način ,,obradujete” nekom potoku ili ledniku u podnožju vrha kao i pogledu sa vrha. Ja sam odabrala ovaj drugi pravac.

MONITOR: Prva ste Crnogorka koja se popela na vrh iznad 7.000 metara nadmorske visine – 2011. godine osvojili ste Lenjinov vrh na Pamiru visok 7.134 metra. Šta vam je to značilo? 

MEDENICA: Prvo, želim da naglasim  da se na vrhove penjete, oni se ne osvajaju. Vrhovi mogu da osvoje vas, ali vi njih ne! Tako sam ja uspjela da se popnem na Lenjinov vrh što mi je pričinilo veliko zadovoljstvo. Biti prvi put na nekom vrhu je posebno zadovoljstvo, pa sam tako i ja uživala na Lenjinovom vrhu. Posebno sam uživala, jer sam osjetila da se nalazim u blizini Himalaja. Himalaji su posebna planina za sve planinare i sama pomisao na njih razvija neka posebna osjećanja.

Boravak u Kirgistanu i na Pamiru je za mene imao posebnu draž, a i uzbuđenja nije nedostajalo – od gubljenja prtljaga po dolasku, do loših vremenskih uslova tokom silaska sa vrha, preko susreta tokom uspona sa ljudima koji su jako loše podnosili visinu… Ali sve je to jedna druga dimenzija koju imaju privilegiju da dožive samo oni koji odlaze u visoke planine. Jako je teško iz tople sobe sada opisati i približiti to iskustvo i osjećaj ljudima za koje odlazak u planinu ,,nije najpametnija stvar koju mogu da urade”.

Želim naglasiti da na Pamir nijesam pošla sa željom da budem prva Crnogorka na nekom vrhu iznad 7000 metara, već sa željom da provedem tri sedmice u jednom do tada nepoznatom planinskom masivu, a ako se pruži prilika za uspon na sam vrh to će biti posebno zadovoljstvo, privilegija. Tako je i bilo. Postala sam prva Crnogorka kojoj je to pošlo za rukom, potpuno neplanirano, ali moram istaći da jeste privilegija biti prva, ali u ovom slučaju nije privilegija biti jedina. Od 2011. godine je prošlo dosta vremena i nažalost ni jednoj djevojci iz Crne Gore nije se ukazala prilika (data sanša) da se popne na neki vrh iznad 7000 metara iako u Crnoj Gori trenutno postoji petnaestak djevojaka koje su bile na vrhovima iznad 5000 metara i koje su spremne da prihvate ovaj ili slične izazove.

MONITOR: Osvojili ste i Island Peak, 6189 metara visok vrh u Himalajima. Koje ste još poznate svjetske vrhove osvojili?

MEDENICA: Nakon uspona na planinske vrhove u Crnoj Gori i okruženju, pošla sam u Alpe (Mont Blanc 4810 mnvi,  Grand Paradiso 4061mnv), zatim su uslijedili usponi na Ararat (5137 mnv), Kavkaz (Elbrus 5624 mnv), Pamir (Lenjinov vrh 7134mnv), Atlas 4165 mnv, Akonkagvu 6962 mnv, Damavand 5610 mnv… Do sada sam tri puta boravila u Himalajima. Prvi put na treking turi oko Manaslua i Anapurne, zatim je uslijedio uspon na Tharpu Chuli (5663 mnv) i posljednji put na Island Peaku (6189 mnv).

MONITOR: Kao članica  prve ženske ekspedicije, koja je prije četiri godine krenula u osvajanje Himalaja, a u kojoj se nalazilo i sedam alpinistkinja iz Srbije, doživjeli ste zemljotres u tom području…

MEDENICA: Nepal je  25. aprila 2015. godine zadesio katastrofalan zemljotres u kome je stradalo 9.000 ljudi, a povrijeđeno oko 22.000. Prvi veći potres nas je zadesio u kampu C1 na Tharpu Chuliu. Imale smo veliku sreću da se bezbjedno spustimo do grada i kasnije uputimo kućama bez ikakvih posljedica. Jedno jako veliko iskustvo sa prirodnom nepogodom.

MONITOR: Crnogorcima je prirodno usađeno da vole, prosto  obožavaju svoje planine, kazao je svojeremeno poznati planinar dr Željko Poljak. Je li planinarenje privlačno našim djevojkama? 

MEDENICA: Slažem se sa ovom izjavom. U posljednje vrijeme je planinarenje jako popularizovano kod nas što je ,,u jednu ruku” dobro, ali se mora staviti malo veći akcenat na sigurnost u planini, tj. edukaciju planinara početnika kako treba prvenstveno da spakuju svoj ranac, kako da se obuku, šta da obuju, kako treba da se ponašaju u planini.

MONITOR: Ko je su po Vašem mišljenju najatraktvinije planine  u Crnoj Gori za planinarenje?

MEDENICA: Izdvojila bih Durmitor i Prokletije.

MONITOR: Vjerovatno kontaktirate sa planinarima iz drugih država koji dolaze u Crnu Goru. Koje ih planine najviše privlače?  

MEDENICA: Crna Gora ima jako interesantne planine za planinarenje, ali prema dosadašnjim saznanjima Durmitor i Prokletije su najinteresantnije za posjetu planinara iz drugih država. Moram naglasiti da su jako popularne/interesantne za planinarenje naše planinarske transferzale. PPT, koja povezuje Orjen, Lovcen i Rumiju, kao i CT1, koja povezuje Bukumirsko i Crno jezero preko Komova, Bjelasice i Sinjavine.

MONITOR: Da li ekološka država Crna Gora posvećuje dovoljno pažnje zaštiti prirodnih ljepota  naših planina? 

MEDENICA: Sigurna sam da taj segmenat zaštite prirodnih ljepota može da se odganizuje na mnogo bolji način. Prvenstveno se treba pozabaviti organizovanim odlaganjem otpada, a onda i održivijim upravljanjem prirodnim resursima kojima Crna Gora raspolaže.

MONITOR: Pored završenih raznih kurseva Vi ste i instruktor za uspostavljanje i obilježavanje planinskih staza. Jesu li staze obilježene na propisan način i ima li još koliko neobilježenih?

MEDENICA: Pojedini planinski masivi u Crnoj Gori su jako dobro markirani i obilježeni dok na drugima treba izvršiti dodatna obilježavanja, ali generalno može se zaključiti da je većina uspostavljenih planinarskih staza dobro obilježena. Orjen i Durmitor su masivi na kojima je mreža planinarsko- biciklističkih staza najbolje obilježena.

MONITOR: Vodič ste za teške planinarske ture. Da li su po Vašem mišljenju naši planinski vodiči dovoljno osposobljeni da planinarima pruže adekvatne informacije i drugu pomoć?  

MEDENICA: Kao i u svakom poslu imate profesionalce i one druge. Mišljenja sam da je većina vodiča u Crnoj Gori dobro osposobljena  za obavljanje ovoga odgovornog posla.

MONITOR: Često se dešava da se neko izgubi u planini zato što u njihov obilazak ide bez vodiča i bez dovoljno isustva. Šta takvima savjetujete da urade prije nego pođu u obilazak neke planine?

MEDENICA: Jedini način da se tome stane na kraj je uvođenje kaznene politike. Nedopustivo je da vi danas oko 19 sati uganete nogu na Durmitoru i pozovete 112 sa informacijom da se nalazite ,,u reonu Međeda”, a pritom ste bez osiguranja, u neadekvatnoj obući u odjeći, bez vodiča, vode i hrane i da vas neko spasava, rizikujući svoj život, a da za to ne snosite ama baš nikakve posljedice.

MONITOR: Pored planinarenja, sportskog penjanja i orijentiringa, bavite se i speleologijom…

MEDENICA: Prija mi da provodim vrijeme u prirodi i da je istražujem, tako da sa posebnim zadovoljstvom posjećujem speleološke objekte – jame i pećine. Crna Gora ima veliki broj neistraženih speleoloških objekata koje je pravo zadovoljstvo posjetiti. Ljudi najčešće imaju predrasude kada su u pitanju posjete speleološkim objektima. Zato je bitno da prođu speleološku školu i upoznaju se postepeno sa osnovama boravka u speleološkim objektima i nakon toga počnu da ih posjećuju. Takođe mogu poći prvo u neki uređeni speleološki objekat da steknu sliku kako ustvari može da izgleda speleološki objekat.

Ranije sam se bavila aktivnije orjentiringom i sportskim penjanjem, sada u manjoj mjeri. Moram priznati da u posljednje vrijeme najviše vremena provodim planinareći, mada visokogorstvo podrazumijeva i korišćenje tehnika alpinizma tako da su elementi penjanja zastupljeni tokom uspona na vrhove.

                                                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo